DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 21     <-- 21 -->        PDF

bolje taksatore, preborna šuma je »osnovni najrasprostranjeniji i najvažniji
tip naše šumske privrede«. To je napisao MILETIĆ u uvodu svoje knjige
pred tridesetak godina. Od onda su se prilike u šumarstvu mnogo promijenile.
Stoga je potrebno malo dublje analizirati to pitanje.


Što je preborno gospodarenje?


Preborno gospodarenje je takav način postupanja šumom kojim se
postiže da u šumi rastu stabla svih starosti, jedna uz druga. Preborna je
šuma raznodobna zajednica stabala u kojoj su stabla različitih debljina tako
zastupljena da na određenoj površini sve godine odnosno svakih nekoliko
godina isti broj stabala postigne određenu dimenziju zrelosti. Distribucija
stabala po debljinskim stupnjevima, koja omogućavaju stalnu proizvodnju
zrelih stabala za sječu je fundamentalna karakteristika preborne šume. Da
bi se moglo trajno sječi stabla izabrane dimenzije zrelosti, nije dovoljno
imati jednaki broj stabala u svim debljinskim stepenima. U tanjim debljinskim
stepenima treba da ima više stabala nego u debljim i to iz više razloga;
prvo, zbog neizbježivih prirodnih gubitaka, drugo, zbog polaganijeg
rasta tankih stabala od kojih jedan veliki broj živi pod većim ili manjim
zastorom debelih stabala, i konačno, zbog potrebe selekcije među susjednim
stablima.


Normalno stanje u prebornoj šumi ne počiva na nizu jednodobnih sastojina
— kao u visokoj regularnoj šumi — nego na jednom nizu stabala različite
dobi gdje svake godine jedno stablo dolazi do dimenzije zrelosti i na
više upotpunjavajućih nizova stabala; ovi posljednji nizovi nadmašuju prosječna
stabla različitih debljina. Skup svih nizova osigurava godišnju produkciju
jednog stabla, određene dimenzije zrelosti. Iskustvo pokazuje da
taj skup čini geometrijsku progresiju.


Francuski šumar LIOCOURT konstatirao je da je odnos između broja
stabala u jednom debljinskom stepenu i u neposredno višem konstantan za
određeni bonitet.


Taj odnos ili koeficijent geometrijske progresije (k) kreće se od 1,3 do
1,5. Na najboljim staništima taj je koeficijent 1,3 a na najlošijima je 1,5. U
sastojinama sa većom primjesom smreke i bukve taj će koeficijent biti
nešto veći.


Broj stabala — prema tome — opada u smislu geometrijske progresije
i zaustavlja se kod izabrane dimenzije zrelosti.


U prebornoj šumi stabla svih dimenzija nalaze se međusobno izmješana
na istoj parceli. Ne može se, prema tome reći, da će ovaj odjel odnosno
odsjek biti prorjeđen dok će drugi biti posječen oplodnom sječom. Baš protivno,
u prebornoj šumi, isti odjel zahtjeva, da u istom momentu bude prorjeđen
u onom dijelu gdje se nalaze mlađa (tanka) stabla, dok bi na onim
mjestima gdje rastu debela stabla, trebalo obaviti oplodnu sječu. Jedna jedina
sječa, tj. preborna sječa, istovremeno i na istom mjestu obuhvaća sve
faze šumsko-uzgojnih aktivnosti od oslobađanja mladika, čišćenja i prorjeđivanja
do dovršenog sijeka. Prema tome u prebornoj šumi su prostorno
i vremenski objedinjene sve faze sječa. Teoretski uzevši, preborna sječa ima
uglavnom istovremeno tri cilja:


539