DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U Bosni i Hercegovini primjenjuju danas skupinasto preborno gospodarenje. Eto, takav je u najkraćim crtama razvoj prebornog gospodarenja u nas s tom napomenom da je ovdje donesen u vrlo sažetom obliku, premda bi se o tome moglo mnogo opširnije govoriti u toliko više što je preborno gospodarenje u našoj stručnoj literaturi obilno obrađeno počevši od HUFNAGLA (1895) pa sve do ŠAFARA (1948) i MILETIĆA (1950, 1951) koji su u svojim knjigama dali zaokruženu cjelinu u toj tematici. A kakav je razvoj prebornog gospodarenja u inostranstvu? I u inostranstvu preborno gospodarenje počinje normalama. Čini se da su najstarije normale preborne šume konstruirane i primjenjene u Francuskoj. Spominjem BURELA (1888), zatim GAZINA, COINCYA, A. SCHAEFFERA, D´ALVERNYA itd. U jednom francuskom djelu koje nosi naslov »Sapinieres« (»Jelici«) obradila su trojica autora SCHAEFFER, GAZIN i D´ALVERNY preborno gospodarenje s normalama za jelove šume. To je originalna, odlična knjiga koja je prevedena na gotovo sve jezike. Danas se na službenim mjestima u Francuskoj piše da su normale spomenutih autora za sadašnje prilike u Francuskoj previsoke (»Manuel d´amenagement«, Paris 1976.). Bilo kako bilo, pristaše normala smatraju da praktičnom šumaru treba dati neke norme kojima se on može služiti u prebornom gospodarenju. Jedan je šumar u Belgiji, imenom COLETTE, rekao na su normale u šumarstvu kao farovi na automobilu; oni nisu sebi svrha nego služe vozaču da po noći dođe do cilja. Tako i normale služe šumaru da dođe do cilja koji je postavljen. Ali ima šumara — to su bili u prvom redu GURNAUD i BIOLLEY — koji ne priznaju unaprijed utvrđene norme niti bilo kakve šablone. Oni kažu da je šuma laboratorij u kome šumar mora eksperimentirati i mjeriti. Sistematskim i kontinuiranim mjerenjem treba pratiti šumu i njezinu drvnu masu te za svaku parcelu (odjel ili odsjek) izračunati prirast i na temelju nja odrediti sječni zahvat u šumi s time da se eksperimentalnim putem dođe do najpovoljnije drvne zalihe, koja će dati najpovoljniji prihod i omogućiti trajnu regeneraciju šume. To je postignuto u Švicarskoj gdje se kontrolna metoda, tj. mjerenjem drvne mase na panju, provodi već 70 godina, gdje su odjeli veliki samo nekoliko hektara a gospodarenje je u stvari vrtlarenje pa se zove »jardinage«. U šumsko-uzgojnom pogledu to su sve vrste prebornog gospodarenja, koje je sa grupimičnim prebornim gospodarenjem razvijeno u tančine ostvarujući različite koristi šume: ekonomske, ekološke i socijalne. Švicarska je zemlja prebornog gospodarenja gdje je taj oblik gospodarenja teoretski i praktički razrađen od mnogih šumara počevši od ENGLERA, BIOLLEYA, FLURYA, LEIBUNDGUTA, KNUCHELA, SCHÜTZA i drugih poznatih švicarskih šumara. Poslije Oslobođenja u našoj je zemlji boravilo nekoliko puta prof. LEIBUNDGUT kao ekspert Organizacije FAO Ujedinjenih Nacija. On je našoj Vladi predložio za naše jelove i mješovite jelove i bukove šume preborni grupimični oblik sječe, poznat pod imenom »Femelschlag«. U Njemačkoj šumari najvećim dijelom nisu nikad bili skloni prebornom gospodarenju ni teorijski, ni praktički. To se vidi iz njihove literature i prakse. Kad se obrađuje preborna šuma,onda se polazi vrlo često od teorije normalne šume s golom ili oplodnom sječom. 537 |