DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 18 <-- 18 --> PDF |
članaka u Šumarskom listu te s punim pravom može reći da je hrvatsko šumarstvo stajalo uz bok zapadnoevropskog šumarstva i da nije zaostalo za njim. Takvo je stanje bilo u šumama pod naročitim javnim nadzorom (šume iz paragrafa 56. biv. Zakona o šumama) sve do Oslobođenja, tj. do 1945. kad te šume postaju općenarodna imovina. U državnim šumama situacija je bila sasvim drugačija. Za vrijeme austrougarske monarhije državne šume na ovom području uređivale su se po instrukcijama iz Pešte po uzoru na tamošnje prilike. U staroj Jugoslaviji došlo je do promjene i do intenzivnijeg uređivanju državnih šuma; ono se nije osnivalo na normalama nego na mnogo ekstenzivnoj postavci takozvanih minimalnih masa koje su imale ostati poslije sječe uz aproksimativno ocjenjivanje prirasta po jednoj empirijskoj tablici. Tako smo imali na istom teritoriju dvije vrlo različite metode prebornog gospodarenja — u šumama pod osobitim javnim nadzorom primjenjivale su se normale a prirast se mjerio pomoću Presslerova svrdla, a u državnim šumama sjeklo se prebornom sječnom do određenog minimuma s time da je struktura drvne mase (binomska) poslije sječe trebala da zadrži isti ili sličan oblik. Oblik gospodarenja bio je na ogulinskom području uvijek aktuelan. Najbolji primjer za to je ogulinska šumarija. Tako na pr. prva gospodarska osnova za nekadašnju državnu šumariju u Ogulinu iz 1882. godine predviđa preborno gospodarenje, druga gospodarska osnova iz 1906. godine prelazi na oplodnu sječu, treća osnova iz 1937. usvaja opet prebornu sječu itd. (prema VAJDI koji je prije rata službovao na ogulinskom području, Šum. list 1943, str. 1—14). ´ Poslije Oslobođenja, kad su sve šume postale općenarodna imovina, primjenjivala se na sve šume metoda minimalnih drvnih masa poslije sječe ili takozvana Instrukcija od 1937. godine koja se pripisuje Ing. STJEPANU ŠURIĆU. To se vidi iz Šurićeva članka u Šumarskom listu od 1933. Ali ubrzo se uvidjelo da ta metoda više ne odgovara, jer su velike drvne zalihe u našim šumama smanjene; uvidjelo se da uređivanju šuma nije samo ograničavanje sječa nego da treba uspostaviti u šumama optimalno stanje koje bi omogućavalo postići najpovoljnije prihode i dati ostale koristi. Tako su ponovno iskrsnule normale na istom tlu gdje su se pred 3/4 stoljeća vrlo intenzivno primjenjivale. Poljoprivredno-šumarska komora izdaje brošuru »Jedan novi sistem uređivanja prebornih šuma« 1961. godine u kojoj sam opisao nove normale za naše jelove preborne šume. Šumarska praksa u Gorskom kotaru ih je prihvatila pa je čak Sekretarijat za šumarstvo SR Hrvatske jednim svojim rješenjem Br. 04-441/2-1962. od 12. II 1963. propisao njihovu upotrebu. U novijim pravilnicima o uređivanju šuma u Hrvatskoj preborno je gospodarenje — moglo bi se reći — nekako potisnuto u stranu, što više termini »preborna šuma« i »prebiranje« ispušteni su iz stručne terminologije. U susjednoj Sloveniji danas pomalo napuštaju preborno gospodarenje te primjenjuju »slobodnu šumsko-uzgojnu tehniku« koja se temelji na tipovima šuma s time da je za svaki tip unaprijed utvrđen cilj gospodarenja sa optimalnom ili takozvanom »ciljnom drvnom zalihom«. |