DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Marljivo se čitalo, iz nova učilo, kombiniralo i pravili pokusi, te držim
da nije nečedno ako navedem, da je plod toga nastojanja ona metoda, koja
je današnjim našim uređajnim naputkom propisana za uređenje prebornih
šuma.


Nisam ovo spomenuo u svrhu, da sebi i mojim tadanjim sudruzima u
Gorskom Kotaru prisvojim njeku zaslugu ili slavu, nego sam to naveo zato,
da čitatelji mogu vidjeti, da su im iz vlastite prakse poznate sve one muke i
napori, što ih ima onaj šumar, kojemu se naloži, da ima sastaviti jednu
gospodarstvenu osnovu, a ne vodi se podjedno briga o tomu, da se taj
šumar praktično uvede u te poslove, ili da mu se barem dade prilika, da se
u te radnje gdjegod drugdje uvesti može«.


A. KERN bio je u svakom slučaju sposoban i vrlo razuman čovjek što
se vidi iz njegova razmatranja u povodu publiciranja Naputka za uređivanje
šuma od 1903. Citiram A. KERNA (1917): »Budući nauka o uređenju šuma
nije onakova eksaktna znanost kao npr. matematika, mehanika, fizika i dr.,
nego je ona više primjenjena znanost (angewandte Wissenschaft), to su o
njezinim temeljnim zasadama postojala prije, postoje i danas, a postojati će
i u buduće razna mnijenja, te kao što drugdje, tako ima i kod nas stručnjaka,
koji mnogima propisima naputka prigovaraju i koji bi željeli da prema
njihovim nazorima drugačije glase.
Među ove potonje spadam donekle i ja, akoprem sam svojedobno držao
da je taj naputak upravo savršen.


Kao što je pokojni šumar, nadzornik Borošić kao sastavljač toga naputka,
tako sam isto i ja bio svojedobno uvjeren, da naputak treba ne samo
da stoji na visini nauke, nego da uvažava i sve principe teorije, nu danas
sam došao do uvjerenja, da njeko načelo može u teoriji biti sasvim ispravno,
nu da se ipak dade u praksi razno primjenjivati, a najbolja primjena
da je ona, koja uzima dovoljan obzir na stanje šuma, na organizaciju
šumarske službe, te na naučnu spremu i poslovnu vještinu onih organa, koji
u dotičnoj zemlji imaju uređenje šuma provesti«.


S obzirom na to da je Naputak od 1903. tražio da se u tipičnim prebornim
sastojinama ima ustanoviti broj stabala, zbroj temeljnica i drvna zaliha,
koje se u prebornoj šumi imaju normaln o nalaziti na jednoj rali
prije i poslije sječe, A. KERN kaže ovo:


»U tom pogledu je kod nas radi potpune nestašice sredstava za istraživanja
u uređajne svrhe učinjeno još premalo — radilo se samo nješto kod
ogulinske i otočke imovne općine, te nješto samo u šumama zemljišnih zajednica
Gorskog kotara. Pri tomu su njeki stručnjaci pošli sa skroz teoretskog
stanovišta čiste sječe, te bili mnijenja, da na svaki debljinski razred
mora otpadati sasvim jednaka površina, te iz toga izvodili, da stabla svakog
pojedinog debljinskog razreda moraju imati skroz jednaki broj temeljnica.
Ta ali pretpostava nije ni za čistu sječu ispravna, a sve kada bi i bila, ne
bi se mogla primijeniti na prebornu sječu s razloga, što se šuma sa čistom
sječom sasvim drugačije pomlađuje i uzgaja negoli preborna šuma, te što
se kod prve šume redovito radi o takovoj vrsti drveća, koje ne podnaša
zasjenu, ili ju podnaša samo u svojoj ranijoj mladosti, dočim kod potonje