DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 117     <-- 117 -->        PDF

jelovine i smrekovine, s kojom su masom bile alimentirane 4 male i jedna
velika pilana; dva poduzeća izrađivala su i bukovo ogrjevno drvo (u taj etat
nije uračunata masa drva, kojeg su koristili seljaci s naslova prava baltalika).


U Varešu je inž. Dobrić ostao svega godinu dana, jer je 1925. god. premješten
za šumarskog referenta »poglavara sreza« u Duvnu. Na tom području još
krajem XIX st. osnovano je veliko radilište za pošumljivanje krša i melioraciju
šikara, a koje se vršilo po posebnom planu tzv. »ŽUPANJAČKOM ELABORATU« iz
1891. god.i Prvi svjetski rat ne samo da je prekinuo započete radove nego je
uglavnom uništio i ono, što je bilo rađeno tako, da je rad počeo iznova. U tu
svrhu inž. Dobrić osniva rasadnik u kojem se uglavnom proizvode sadnice crnog
bora. Započeo je i s uređivanjem planinskih pašnjaka na Vran planini. Već nakon
dvije godine premješten je u Trebinje, gdje mu je osnovna dužnost opet bila
početak radova na pošumljavanju i melioraciji krša. Tu je započeo i gradnju
ceste za predjel »UBLI« (na granici Crne Gore i Hercegovine) iniciranu od »Društva
za unapređenje grada i okolice« Trebinja. Tri godine kasnije, tj. 1930, premješten
je u Rogaticu, na kojem su području velike površine jelovih i smrekovih
šuma stradale od smrekovog prelca i podkornjaka.2*U Rogatici ostaje do 1934.
godine, kada je premješten za šefa Šumske uprave u Bihaću, gdje ostaje do
1940. godine tj. do premještenja u Ispostavu Banske vlasti Banovine Hrvatske
u Splitu.


U Splitu inž. Dobriću bila je povjerena referada pošumljavanja i na tom
poslu uz izuzetak perioda II svjetskog rata kada je up/avitelj Šumarije u Karlovcu,
ostaje do kraja svog radnog vijeka — točnije do kraja službovanja. Naime,
1947. godine premješten je za šumarskog referenta u Narodno-oslobodilački odbor
kotara Knin, da iste godine po osnivanju Sekcije za pošumljavanje i melioraciju
krša pređe u tu Sekciju. Iz Knina premješten je 1948. godine za šefa Sekcije za
pošumljavanje u Zadru, da već 1951. godine zbog bolesti odlazi u invalidsku
mirovinu. Kako u Kninu tako i u Zadru osniva šumske rasadnike (u Zadru kod
Zemunika jedan površine 10 ha, prvenstveno za uzgoj stablašica). U Zadru započinje
pošumljavanje na 19 radilišta na kojima je do konca 1951. godine pošumljeno
489 ha. Radilišta inž. Dobrić birao je na cijelom području Sekcije, tj. na
području današnje 4 općine: Benkovac, Biograd n/m, Obrovac i Zadar. Pet godina
kasnije tj. 1956. god. reaktivira se kao šumarski inspektor tadašnjeg Narodnog
odbora kotara Zadar na kojoj dužnosti ostaje do 1960. godine, do navršetka punog
radnog staža za starosnu mirovinu.


Inž. Dobrić ne miruje ni kao umirovljenik, nego u zadarskom Povijesnom
arhivu traga za dokumentima, posebno iz doba mletačke administracije, u kojima
jo riječ o šumarstvu. To obavlja i za neke institucije u Splitu i u Zagrebu,
te je za njih posebno obradio oko 75 dokumenata. Sklonost za dokumentaciju inž.
Dobrić nosio je i od prije u sebi, pa tako zahvaljujući toj sklonosti danas
raspolažemo s podacima o pošumljivanjima na tadašnjim kotarevima na području
Dalmacije od 1919. do 1940. godine.3


1 Taj elaborat pronašao je i opisao ga u časopisu »Veterinaria« (Sarajevo, 1954. god.) Prof.
Dr P. F u k a r e k pod naslovom »Zupanjački elaborat i njegovo značenje za sanaciju prirode krša
na području zapadne Bosne« (np. UR)


- Vidi i »Povjest šumarstva Hrvatske 1846-1976. kroz stranice Šumarskog lista«, Zagreb, 1976,
str. 114. (UR.).
3 Ti podaci objavljeni su u »Zborniku Društva inžinjera i tehničara u Splitu« izd. 1953. g.,
str. 668 (UR.).


635




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 118     <-- 118 -->        PDF

Uz cestu Zadar — Kozino Ing. Dobrić je osnovao zaštitni pojas, kojega na slici
vidimo u starosti od 13 godina.


Iako je prošlo dosta vremena od kada je otišao u mirovinu (po sili zakona)
doajen šumara Dalmacije i dalje je aktivno sudjelovao u nastojanju oko ozelenjenja
krša i to svojim iskustvom, velikom erudicijom i kolegijalnim, nesebičnim savjetima
mlađim stručnjacima. I danas, u poznim godinama, još uvijek nalazi snage
i volje da povremeno s mlađima pogleda radove na terenu i da kroz diskusiju
doprinese unapređenju struke u neposrednoj operativi, a sve u korist društvene
zajednice na zadarskom području.


Ovaj kratki napis neka bude ujedno i čestitka našem šumarskom stručnjaku


— doajenu šumara Dalmacije za njegovu 85. godišnjicu života! Poželimo mu još
mnogo zdravlja i uspješnih godina, s hvalom što je uvijek skroman i nesebičan
učinio za unapređenje dalmatinskog krša!
BRANKO TKALČIĆ
dipl. inž. šum.,
ZADAR