DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 34     <-- 34 -->        PDF

´´"I
t 7lF


T-ad»


"*:^W


d f m


tj-n


Uryw^´
??»


Preborna sastojina na Velikoj Kapeli na 1 200 met. nadmorske visine




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 33     <-- 33 -->        PDF

balo bi za svaki tip utvrditi norm e s obzirom na optimalnu drvnu zalihu,
temeljnicu i broj stabala, koje bi norme imale poslužiti praktičnom šumaru
u redovnom gospodarenju.


LITERATURA


BIOLLEY H.: L´amenagement des forets par la methode experimentale et specialement
la methode du controle, Paris 1920.
COCHET P.: Etude et culture de la foret, Nancy 1977.
HUFNAGL L.: Der Plenterwald, sein Normalbild, Holzvorrath, Zuwachs und Ertrag,
prijevod u Šumarskom listu 1895.
HUFNAGL L.: Zur Betriebseinrichtung im Plenterwalde. Forstwissenschaftliches
Centralblatt 1928.
GALOUX A.: Contribution ä l´etude de la futaie de ebene jardinee par bouquets,
Groenendael 1953.
KERN A.: Uređenje prebornih šumah, Šumarski list 1898,


— Proučavanje drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama, Šumarski list
1909.

Praksa uređenja šuma uopće a kod zemljišnih zajednica napose, Šumarski
list 1917.
— Die Betriebseinrichtung in Pleternwaldungen nach Kroatischer Methode,
Oesterreichische Forst und Jagdzeitung 1913.
KLEPAC D.: Sastojinsko ili stablimično gospodarenje, Šumarski list 1950.
KLEPAC D.: Novi sistem uređivanja preborne šume, Poljoprivredno,šumarska
komora, Zagreb 1961.
KLEPAC D.: Uređivanje šuma, Zagreb 1965.
KNUCHEL FL: Planung und Kontrolle in Forstbetrieb, Zürich 1950.
LEIBBUNDGUTH: Waldbauliche Untersuchungen über den Aufbau von Plenterwaldungen,
1945.
MILETIĆ Ž.: Osnovi uređivanja prebirne šume, Beograd 1950. i 1051., knjiga
prva i druga.
MITSCHERLICH G.: Der Tannen — Fichten (Buchen) Plenterwald, Freiburg
1952.
OFFICE NATIONAL DES FORETS: Manual d´amenagement, Paris 1976.
ROISIN P.: La foret des loisirs, Gembloux 1975.
RADOŠEVIĆ L, MEŠTROVIĆ Š., KRIŽANEC R.: Gospodarska osnova za šumu


Sungerski lug, 1967—1976.
SCHAEFFER A., GAZIN A., dALVERY: Sapinieres, Paris 1930.
SUSMEL L.: Leggi di variazione dei parametri delle foresta disetanea normale,


Firenze 1956.
ŠAFAR L: Preborna šuma i preborno gospodarenje, Zagreb 1948.
SCHAEFFER L.: Principes d´estimation forestiere, Nancy 1960.


VAJDA Z.: O dosada
primjenjivanim metodama kod uređivanja šumskih sastojina
državne šumarije u Ogulinu, Šumarski list 1943.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 32     <-- 32 -->        PDF

ZAKLJUČAK


Šume na Ogulinskom području igraju fundamentalnu ulogu s jedne
strane u održavanju ravnoteže prirodnih resursa i čovjekove okoline i s
druge strane u proizvodnji drvne mase i ostalih šumskih proizvoda. Prvi i
osnovni cilj koji treba propisati u gospodarskim osnovama jest: izbjega vati
svaku degradaciju prirodnih resursa i čovjekove
okoline s time da se unaprijedi i poveća šumska
proizvodnja.


U tom smjeru treba favorizirati autohtone vrste drveća a naročito
jelu, zatim smreku i njih uzgajati u smjesi s listopadnim vrstama kao što
su bukva, javor, jasen i ostale.


U svim onim šumama u kojima zaštitna ili rekreacijsko-sanitarna uloga
nije prvenstvena, treba nastojati postignuti trajno što veću količinu tehničkog
drva visoke kvalitete.


Što se tiče oblika gospodarenja možemo reći ovo.
Premda visoka regularna šuma s oplodnom sječom ima određenih prednosti
u usporedbi s prebornom šumom naročito s obzirom na ekonomske
momente, ipak ima mnogo šuma gdje preborno gospodarenje
treba primijeniti; te se šume mogu razvrstati
uglavnom u dvije grupe. Prva grupa se odnosi na šume malenih
površina, koje se nalaze u teškim ekološkim ili topografskim vjetima ili koje
su izložene vrlo čestim izvalama od vjetra kao i one koje imaju zaštitnu
ulogu i u kojima treba izbjegavati oplodnu sječu u većim razmjerima. Druga
grupa se odnosi na vrlo produktivne crnogorične šume koje imaju dobre
putove i ostale komunikacije a koje već imaju približno prebornu strukturu
pošto se u njima od davnine primjenjuje preborno gospodarenje; u takvim
bi šumama transformacija u visoku regularnu šumu bila nepovoljna.


No ako želimo da preborno gospodarenje bude uspješno, tj. da se održe
sastojine u uravnoteženom i dobrom zdravstvenom stanju i da uz to budu
produktivne, potrebno je da budu zadovoljeni ovi uvjeti:


— sječne zahvate treba izračunati vrlo točno, jer će se u protivnom
slučaju izgubiti preborni oblik sastojine;
— mreža putova treba da je tako gusta da omogućuje sječne zahvate i
izvoz šumskih proizvoda iz svih dijelova šume;
— postignuti i održavati optimalnu drvnu zalihu odnosno optimalnu
temeljnicu koje ne smije biti ni prevelika ni premalena nego upravo dovoljna
da omogućuje trajnu regeneraciju šume i dade najpovoljnije prihode;
— izabrati dimenziju zrelosti prema vrsti drveća, bonitetu staništa, kvaliteti
sastojine i njezinom zdravstvenom stanju;
— kompletirati prirodnu regeneraciju gdje je to potrebno uz provođenje
vrlo intenzivnih šumsko-uzgojnih mjera.
S obzirom na to da su naše gospodarske jedinice teritorijalno jako velike
pa obuhvaćaju različite ekološke prilike, potrebno je unutar tih jedinica
izdvojiti više karakterističnih tipova i za svaki tip utvrditi cilj gospodarenja.
Bez obzira da li se radi o prebornom gospodarenju ili o oplodnoj sječi tre


550




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 31     <-- 31 -->        PDF

-.-


... ^


´-%»


** I
SI. 3. Preborna jelova šuma »Sungerski lug« U Gorskom Kotara (Orig.).


SI. 4. Preborna jelova šuma »Sungerski Lug» u Gorskom Kotaru (Orig.).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 30     <-- 30 -->        PDF

SIPA RADOŠEVIĆA i suradnika mr ŠIME MEŠTROVIĆA i ing. RADOVANA
KRIŽANCA Gospodarsku osnovu sa važnošću od 1967—
—1976. tj. za 10 godina, koliko traje jedna ophodnjica.


Gospodarska osnova 1967—1976.


Novim prostornim razdjeljenjem gospodarska jedinica Sungerski Lug
razdijeljena je na 6 odjela s ukupnom površinom od 160,89 ha. U svakom
odjelu ima više odsjeka.


Tijekom 1966. godine izvršeno je mjerenje svih stabala.


Drvna masa na panju iznosila je:


jele 63.239,13 m» ili 393,06 m´Vha
smreke 19.399,95 mß ili 120,58 m^/ha
bukve 3.109,89 m» ili 19,33 mVha


Ukupno 85.748,97 m´J ili 532,97 irrVha


Godišnji prirast:


jele 1.277,40 m» ili 7,94 ms


smreke 453,32 m-´s ili 2,82 m"


Ukupno: 1.730,72 m-t ili 10,76 m^


Godišnji etat: 1.400 mß ili 8,70 rrrVha.


Gospodarenje je preborno — grupimično po odsjecima. Za svaki odsjek
posebno navedeni su u »Opisu sastojina« podaci o broju stabala, temeljnici,
drvnoj masi i strukturi kako brojčano tako i grafički s time da je u svakom
odsjeku posebno računan etat. Gospodarenje je vrlo intenzivno, jer doznaku
stabala za sječu obavljaju visokokvalificiri šumarski stručnjaci.


S obzirom na to da je istekla vrijednost postojeće gospodarske osnove,
izvršena je revizija spomenute osnove po Mr RADOVANU KRIŽANCU.
Radi ilustracije navodim ovdje podatke o pokusnoj plohi »Sungerski
Lug«:
Površina plohe: 1 ha
Inventura 1962.: 710,126 ms/ha — (mjereno u jesen 1962.)
Inventura 1975.: 487,939 m:!/ha — (mjereno u proljeće 1976.)
Posječeno između dvije inventure: 345,817 m3/ha — (1963. i 1975.)
Godišnji prirast jele i smreke: 9.50 m3/ha.


Na pokusnoj plohi svako stablo ima svoj broj i oznake na kojem su
mjestu mjere opsezi.


Drvna masa je obračunana na temelju Alganove tarife br. 14, koja iskazuje
drvne mase na temelju opsega stabala.


Spomenuta pokusna ploha predstavlja model preborne sastojine jele i
smreke (poslije sječe) za najbolje bonitete slični ekoloških prilika u Gorskom
Kotaru, što je prikazano na slikama 3 i 4.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 29     <-- 29 -->        PDF

gdje se stoka prikupljala i mirovala — naročito noću. Mnoga mjesta nose
nazive »presadnjaka« gdje su uzgajane sadnice zelja. Sve su to ostaci davnog
doba ali još i danas u živom sjećanju okolnih žitelja.


Koncem prošlog stoljeća selo Sunger dobilo je segregacijom Sungerski
Lug i dio Mrkovca koji se diže s lijeve strane ceste Bukovac — Mrkopalj.
U tim šumama vršeno je pašarenje a na ime pripadnosti na ogrjevu žitelji
su dobivali jelova i smrekova stabla. Svakih 20—30 godina pojedino domaćinstvo
imalo je pravo da dobije drvo za grede i krovište, te šindru za pokrivanje.
Za cijepanje šindre izdavana su većinom smrekova stabla najbolje
kvalitete tako da je najkvalitetnije drvo (rezonans drvo) istrunulo na
krovovima. Tek 1930. godine uvidjeli su ovlaštenici da je bolje takvo drvo
fine strukture prodati i kupiti crijep za pokrivanje krovova.


Za vrijeme gospodarenja po zemljišnoj zajednici Sunger godišnji etat iznosio
je 5 m3/ha. To je bilo vrlo štedljivo gospodarenje, jer je etat mogao
biti mnogo veći. Tako je došlo do nagomilavanja drvne zalihe na panju pa
su u pojedinim sastojinama Sungerskog Luga još pred pedeset godina zatečene
drvne mase od 1.200 m-Vha.


Zdravstveno stanje šuma je dobro premda su se i ovdje pred nekoliko
godina vidjela oštećenja od jelova moljca i drugih defolijatora od kojih su
neke jelove šume u Gorskom Kotaru prilično stradale posljednjih godina.


Dosadašnje gospodarenje


Gospodarenje u šumi Sungerski Lug od davnine je prebiranje stabala
ili takozvana preborna sječa. Za ovu gospodarsku jedinicu — kao i za sve
šume pod općim javnim nadzorom (zemljišne zajednice, komunalne šume,
imovne općine, gradske šume) — vrijedio je Naputa k za sastav gospodarskih
osnova odnosno programa iz 1903. godine.


U vremenu od 1945—1961. primijenjivala se Instrukcija za uređivanje
šuma od 1937. godine po kojoj se etat određivao na temelju konstrukcija
krivulja drvnih masa prije i poslije sječe s time da drvna masa poslije
sječe nije smjela pasti ispod minimuma. Taj bi minimum za »Sungerski
Lug« iznosio 480 m3/ha.


Godine 1962. počeo se primjenjivati »Novi sistem uređivanja šuma«
prof, dr D. KLEPCA rješenjem Sekretarijata za šumarstvo br. 05-441/2-1962.
od 12. II 1962. Taj je sistem opisan u knjizi D. KLEPCA: Uređivanje šuma,
Zagreb 1965, str. 284—309. S obzirom na to da se gospodarska jedinica
»Sungerski Lug« nalazi na I/II bonitetu po ŠURIĆU, normalna drvna zaliha
po »Novom sistemu« iznosi 580 m3/ha.


Drvna masa poslije sječe: 580 — 580 X 0.15 = 493 ~ 490 m3/ha.
Normalna temeljnica: 41.46 m2/ha.
Normalna temeljnica poslije sječe: 41.46 m2 — 41.46 X 0.15 = 35,24 m2/ha.
Godišnji etat iznosi 8.5 m3 ha godišnje jele i smreke.


Po »Novom sistemu« prof, dr D. KLEPCA sastavila je Katedra za uređivanje
šuma Zagrebačkog fakulteta pod rukovodstvom savjetnika ing. JO




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 28     <-- 28 -->        PDF

svih šuma Imovnih općina i Zemljišnih zajednica ove šume postaju opće
narodne imovine. Tim šumama upravljalo je Šumsko gosodarstvo u Rijeci
a kasnije Šumskog gospodarstvo u Delnicama odnosno Šumarija u Mrkop-
Iju.


Odlukom Izvršnog Vijeća Sabora broj 03-261/1-1963. od 10. IV 1963. izlučena
je iz šumsko privrednog područja Risnjak površina od 162 ha, koju
su činili odjeli 16, 17 i 18 gospodarske jedinice Sungerski Lug, a odlukom
skupštine općine Delnica broj 03-5669/1-1963. od 25. XII 1963. predana je ta
površina kao »Nastavni i pokusni šumski objekt sa posebnom namjenom«
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na daljnju upravu i korišćenje.


Šuma »Sungerski Lug« nalazi se u srcu Gorskog Kotara, nedaleko sela
Sunger i mjesta Mrkopalj na nadmorskoj visini oko 900 metara.


Šume Sungerskog Luga omeđene su sa sjevera cestom koja vodi od
Bukovca prema Mrkoplju, sa sjeverozapada starom prosjekom koja je dijelila
šume Zemljišne zajednice Sunger od bivših državnih šuma, sa zapada
cestom koja vodi od Bukovca prema Brestovoj Dragi a sa južne strane naslanjaju
se na privatna poljoprivredna zemljišta žitelja sela Sunger.


Klima


Prosječna količina godišnjih oborina kreće se oko 2.000 mm; srednja
godišnja temperatura je oko 7° C; velika zračna vlaga, najčešće prelazi iznos
od 80°/(i. Česti su kasni proljetni mrazevi, koji oštećuju cvijet, pa izostaje
urod jele i bukve.


Edafski faktori i fitocenološki odnosi


Sastojine Sungerskog Luga leže na podlozi dolomita i jurskih vapnenaca.
U ravničarskom dijelu šume podloga pokrivena je dubokim nanosom
pjeskovite ilovače i pijeska. Tlo je duboko, pokriveno je humusom i plodno
je tako da jelova i smrekova šuma dobro uspijeva i dobro se pomlađuje.


U ravničastim dijelovima gospodarske jedinice »Sungerski Lug« nalazi
se acidofilna šuma jel e i smreke ; u gornjim nagnutim dijelovima razvila
se više-manje neutrofilna šuma bukv e i jele .


Biotički odnosi


Čovjek vrši utjecaj na te šume već nekoliko stotina godina. Prvi naseljenici
bili su stočari, koji su oko naselja krčili šume i pretvarali ih u poljoprivredna
zemljišta (oko Mrkoplja — Mrkopaljsko polje — je plodna ravnica
na kojoj su vjerojatno bile nekada vanredne smrekove šume).


Stočarstvo je bilo nomadsko. Stoku se napasivalo po svim šumama a
stočari su istovremeno krčili a ponegdje i palili šume da prošire pašnjačke
površine. Još i danas ostali su po ovim šumama nazivi »plandišta« za mjesta




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 27     <-- 27 -->        PDF

i mojim normalama. To je ŠKOPAC opisao u Šumarskom listu broj 5—6/1963.
u članku: »Novi sistem uređivanja prebornih šuma prof, dr Dušana Klepca


— primjena u praksi«.
U Šumariji Prezid i to u gospodarskoj jedinici »Milanov Vrh« također
ima vrlo lijepih mješovitih prebornih šuma jela i bukve.


SI. 2. Preborna jelova šuma »la foret domaniale de Gerardmer« na
Vogezima (Orlg.).


Mogao bih nabrojiti još mnogo primjera prebornih šuma jele i bukve.
Što se tiče čistih jelovih šuma, one su sličnije jednodobnim šumama, iako
ima primjera koji pokazuju da se i u čistim jelicima može vrlo uspješno
gospodariti u prebornom obliku i to naročito prebornom grupimičnom
strukturom. Kao primjer za to spominjem gospodarsku jedinicu »Sungerski
lug« Šumarskog fakulteta u Zagrebu.


Gospodarska jedinica »Sungerski lug«


— nastavno-pokusni šumski objekt Zagrebačkog šumarskog fakulteta
Opći podaci


Šume nastavnog i pokusnog šumskog objekta Sungerski Lug bile su do
1946. god. posjed zemljišne zajednice Sunger. Te su šume pripale selu Sunger
na ime otkupa i razrješenja dužnosti na drvarenju i ispaši segregacijom
od bivših državnih šuma pod konac prošlog stoljeća. Nacionalizacijom




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 26     <-- 26 -->        PDF

čija je teža; način gospodarenja je oplodna sječa (visoka regularna šuma).


3. gospodarska jedinica (1.000 ha) u kojoj su ekološke prilike povoljne ali
postoji potreba da se šumski masivi stalno održavaju odnosno da se sklop
i obrast mnogo ne smanjuju u okolici turističkih centara — način gospodarenja
je preborna sječa. 4. gospodarska jedinica (800 ha) u kojoj su ekološke
prilike teške (granica vegetacije i veliki nagibi terena); zato postoji potreba
da se šuma stalno održava više manje dobro sklopljena; način gospodarenja
je preborna sječa. U prve dvije gospodarske jedinice dob sječe je 120 godina
a dimenzija zrelosti 52,5 cm; godišnji etat po hektaru iznosi 7 m3. U
četvrtoj gospodarskoj jedinici ophodnjica je 12 godina a etat je definiran
samo površinski. Za naše prilike vrlo je instruktivna treća gospodarska jedinica
(prikazana na slikama 1 i 2) u kojoj je normalna drvna zalika oko
350 ms/ha, godišnji etat 7 m:)/ha, ophodnjica 10 godina tako da su sječni
zahvati oko 70 m3/ha svake godine. To odgovara našim prilikama na III bonitetnom
razredu!
SI. 1. Preborna jelova šuma »la foret domaniale de Gerardmer« na
Vogezima (orig.).


U Gorskom kotaru ima dosta mješovitih jelovih i bukovih izgospodarenih
prebornih šuma. Kao primjer spominjem gospodarsku jedinicu »Lividragu
« u kojoj je ing. ŠKOPAC svojevremeno obavljao taksacijske radove i
našao da frekvencijske krivulje broja stabala u konkretnim sastojinama
vrlo dobro odgovaraju teoretskom rasporedu stabala prema LIOCOURT-u




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 25     <-- 25 -->        PDF

dina. Takav oblik gospodarenja, koji se može nazvati »ekstenzivno preborno
gospodarenje« može se lakše primijeniti. Nažalost ono ne dovodi do pre-
borne strukture nego neizbježivo dovodi do zastarčene visoke regularne
šume. Takvo je uostalom stanje velikog broja jelovih i mješovitih jelovih i
bukovih šuma u našoj zemlji; te se šume na papiru tretiraju kao preborne
šume s prebornim gospodarenjem a u stvari predstavljaju visoke regularne
zastarčene šume. To je možda jedan od razloga zašto je danas preborno gospodarenje
tu i tamo zabačeno.


Kako vidimo za uspješno preborno gospodarenje potrebno je imati određene
preduvjete a uz njih i dobar šumarski kadar, specijaliziran za takav
oblik gospodarenja. U protivnom slučaju, ne postiže se željeni učinak.


PRIMJERI IZGOSPODARENE PREBORNE ŠUME


Između različitih primjera prebornih jelovih šuma izabrao sam dva
najveća šumska masiva u Evropi. To su Vogezi u Francuskoj i Gorski kotar
u Jugoslaviji. Nema sumnje da su to dvije regije u kojima se nalaze
najljepše jelove šume na svijetu.


Na Vogezima ima oko 280.000 ha šume što iznosi 47´s/o od ukupne teritorije
toga departmana. On toga je 180.000 ha šuma kojima upravlja Office
Nacionale des Forets u Parizu putem svoje regionalne direkcije šuma u
Nancy-u. Spomenuta direkcija ima 6 šumarskih centara. Jedan takav centar
je smješten u mjestu Saint-Die. Taj centar ima 28.500 ha šuma. Između
mnogih šuma ovog centra ističe se svojom ljepotom i vrijednošću državna
šuma »Gerardmer«.


La foret domaniale de Gerardmer. Površina ove državne šume iznosi


4.800 ha. Nalazi se u Loreni a njome upravlja šumarski centar Saint Die, šumarski
odjel Gerardmer. Nalazi se na nadmorskoj visini od 600 do 1,300 m.
Klima je djelomično kontinentalna s utjecajem oceana a karakteristična je
po obilju padalina (1.500 do 2.000 mm godišnje), po velikoj količini magle,
po naglim promjenama temperature (prosječna godišnja temperatura iznosi
oko 7° C), po mnogobrojnim mrazevima, po zapadnim i jakim vjetrovima
(N — E vjetrovima). Matični supstrat je pješčenjak, tlo je silikatno, duboko i
svježe. Sastojine su sastavljene od jele (62a/o), smreke (24|0/o), bukve i ostalih
vrsta drveća (14%>). Glavna vrsta drveća je jela; ona je otpornija od smreke
na vjetrove, duljeg je životnog vijeka i daje odlične proizvode. Dobro se
regenerira, pogotovu, jer se radi o humoznom tlu više ili manje kiselom.
Šuma Gerardmer je jedna od najposjećenijih šuma visokih Vogeza te je zbog
svoje ljepote i divnih pejsaža nazvana »perlom Vogeza« (»Perle des Vosges«).
Sadašnje uređivanje šuma (1975—1998) osniva se trima principima: proizvoditi
maksimalnu količinu kvalitetnog tehničkog drva jele i smreke, izbjegavati
brutalne šumsko-uzgojne zahvate radi zaštite tla i staništa i zadovoljiti
potrebe ljetnog i zimskog turizma. Šuma je podijeljena u 4 gospodarske
jedinice (serije): 1. gospodarska jedinica (1.550 ha) u kojoj su ekološke
prilike vrlo povoljne te je prirodna regeneracija vrlo dobra; način gospodarenja
je oplodna sječa (visoka regulirana šuma). 2. gospodarska jedinica


(1.450 ha) u kojoj su ekološke prilike manje povoljne i prirodna regenera


ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 24     <-- 24 -->        PDF

gospodariti preborne bukove šume u grupimičnoj ili skupinastoj strukturi
kao što je to slučaj u Ardcnima gdje optimalna temeljnica iznosi u prosjeku
20 m-/ha.


Za heliofilne vrste drveća preborna je šuma izuzetak. Ako je ipak potrebno
imati hrastovu šumu s permanentnom regeneracijom i trajnim prihodom
na malenoj površini, onda treba imati pred očima , da je to moguće
ostvariti jedino u skupinastoj strukturi s optimalnom temeljnicom u prosjeku
od 15 m2/ha po francuskom (L. SCHAEFFER) ili belgijskom uzoru (A.
GALOUX).


Za bor i ariš vrijede slične norme kao i za hrast no ipak valja reći da
preborno gospodarenje za heliofilne vrste drveća još uvijek nije položilo
praktični ispit.


Potpunosti radi spominjem najnovije djelo belgijskog profesora P.
ROISIN-a »La foret des loisirs«, Gembloux 1975, u kojoj je on obradio preborne
oblike gospodarenja i u šumama heliofilnih vrsta drveća.


KADA I GDJE PRIMIJENITI PREBORNO GOSPODARENJE


Uz inače jednake uvjete, visoka regularna šuma je nešto produktivnija
od visoke preborne šume. Visoka regularna šuma daje tehničko drvo bolje
kvalitete i bolje odgovara heliofilnim vrstama drveća. U toj šumi sječni su
zahvati koncentriraniji, ekonomičniji a buduće sastojine, nastale iza oplodne
sječe su homogenije. To su prednosti visoke regularne šume. Što se tiče
visoke preborne šume, ona bolje zaštićuje tlo, jer se šumski pokrov zadržava
stalno u šumi. Preborna šuma bolje odolijeva različitim nepogodama
kao što su vjetrolomi, napadi od gljiva i insekata itd.; ona se lakše prilagođuje
teškim ekološkim prilikama gdje je prirodna regeneracija otežana,
jer se mogu koristiti sve godine fruktifikacije. Konačno ona omogućava
lakšu rekonstrukciju uništenih šuma od požara, pošto se na svakoj parceli
obično nađe određeni broj stabala koja mogu naploditi izgorjelu površinu i
tako osigurati šumsku produkciju.


Ali sve ovo što sam rekao o prebornoj šumi ne bi bilo potpuno, ako
ne bi spomenuo određene preduvjete koji treba da su stvoreni za uspješno
preborno gospodarenje:


— preborna sječa treba biti česta (u intervalima od 5 do 10 godina)
a prosječna drvna masa ne smije biti ni prevelika i premalena, najpovoljniji
intenzitet preborne sječe se kreće od 20 do 3CP/o;
— u prebornoj šumi treba imati gustu mrežu izvoznih putova i vlaka,
kako bi se česti sječni zahvati mogli ekonomski ostvariti (optimalno je: 30 m
po 1 ha) i primjeniti modernu mehanizaciju i transport;
— u prebornoj šumi treba imati stalnu prirodnu regeneraciju; ako je
ona nedovoljna, treba je umjetnim putem ostvariti.
Vrlo često se događa da se preborno gospodarenje primjenjuje gdje
spomenuti uvjeti nisu ostvareni. U mnogim slučajevima ne poduzimaju se
umjetne intervencije oko sadnje i šumsko-uzgojnih radova te se iz ekonomsko-
komercijalnih razloga produžuje ophodnjica na 15, 20 pa čak i više go




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Tu sam normalu konstruirao na temelju vlastitih istraživanja a uz pomoć
SUSMELOVIH korelacija.


Iako sam se uvjerio da spomenuta normala odgovara za naše prosječne
prilike u izgospodarenim jelovim prebornim šumama, ipak bih predložio
da se ona generalno ne primjenjuje nego da se za svaku gospodarsku jedinicu
— pri sastavu gospodarske osnove — konstruira konkretna normala za
odnosnu jedinicu.


MODALITETI PREBORNE SUME


Teoretski se može postići smjesa stabala različitih debljina u šumama
skiofilnih vrsta drveća kao što je na pr. jela. U praksi se vidjelo da se
prirodni naraštaj čak i u tim šumama javlja u malenim grupama. Kod heliofilnih
vrsta drveća to je još više izraženo pa treba otvarati grupe na
kojima će se javiti pomladak. Te grupe će biti površinski manje ili veće
što ovisi o lokalnim ekološkim prilikama te o vrsti drveća odnosno o njezinom
zahtjevu za svjetlom kako blijedi: smreka, bukva, hrast, primorski
bor, alepski bor i ariš. Pritom je jednostavno rezoniranje: ako se dimenzije
spomenute grupe prošire tako jako da se njezine granice podudaraju s granicama
odsjeka, odnosno odjela, onda će sastojina prestati biti preborna;
ona postaje jednodobna. Ali ima, dakako, svih mogućih prelaznih oblika.
Da bi se bolje uočili ti oblici, izručava se »struktura sastojina«. Općenito
uzevši razlikujemo ove strukture: a) jednodobna (regularna) struktura koja
je karakteristična po tome da su sva stabla takve sastojine jednako stara
s time da su po debljini raspoređena u sastojini u formi jedne zvonolike
(GAUSSOVE) krivulje; b) preborna struktura, karakteristična po tome da u
sastojini imamo stabla svih starosti i svih debljina a stabla su raspoređena
u formi jedne hiperbolične (LIOCOURTOVE) krivulje; stabla mogu biti izmiješana
međusobno intimno (jedno do drugoga), tada govorimo o stablimičnoj
prebornoj strukturi, ili ona mogu biti izmiješana u grupama, tada
govorimo o grupimičnoj prebornoj strukturi; c) ako u odsjeku odnosno odjelu
ima više jednodobnih sastojina različitih starosti, koje se nalaze izmiješane,
ali su odvojene jedne od druge, onda takvu strukturu zovu Francuzi
»la structure par parquets«, koju bi mogli zvati skupinasta struktura;
d) ako u odsjeku odnosno djelu imamo ovdje prebornu a ondje skupinastu
strukturu onda takvu strukturu zovemo mješovitom ili kombiniranom. Struktura
je važan elemenat, jer baš o strukturi ovisi preborna šuma. U praksi
bi trebalo za svaki odsjek odnosno odjel ispitati konkretnu strukturu i na
temelju detaljnih studija donijeti odluku o tretmanu s obzirom na ono što
se želi postići.


Danas možemo reći da ima u Evropi mnogo izgospodarenih lijepih jelovih
prebornih šuma stablimične ali još više grupimične strukture s optimalnom
temeljnicom od 35 m2/ha u srednjim ekološkim prilikama. Slično
vrijedi i za mješovite jelove i bukove šume.


Što se tiče bukovih šuma, naljepše bukove šume su jednodobne strukture;
to su visoke regularne šume, nastale oplodnom sječom. U određenim
uvjetima a naročito tamo gdje su ekološke prilike nepovoljne mogu se iz




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 22     <-- 22 -->        PDF


prorijediti stabla u naponu prirasta; favorizirati najljepša stabla, uklanjati
loša i bolesna;

posjeći zrela stabla, trudeći se da ona budu zamijenjena mladim
naraštajem;

normalizirati sastojinu i približiti je normali koja je utvrđena za
odnosne ekološke i gospodarske uvjete.
U praksi je vrlo teško provoditi prebornu sječu. Ima slučajeva kad je
šumar u dvoumici koja bi stabla doznačio za sječu. Na pr. imam pred sobom
jednu skupinu mlađih jelovih stabala među kojima je jedno jelovo
stablo debelo 50 cm, koje zastire dva stabla debljine od 25 cm.


Sva su tri spomenuta stabla vrlo dobrog zdravstvenog stanja. Što učiniti?
Ili doznačiti jedno stablo, debljine 50 cm ili 2 stabla debela 25 cm. U ovakvim
dvojbenih slučajeva pomaže nam usporedba konkretne i normalne
strukture, izražene frekvencijskim krivuljama broja stabala.


Ako usporedba konkretne frekvencijske krivulje broj stabala s normalnom
krivuljom pokazuje da u sastojini prevladavaju deblja stabla, doznačit
ćemo stablo od 50 cm i obratno. Prema tome normale nam pomažu da ne
doznačujemo samo po osjećaju nego da se rukovodimo određenom normom
pomoću koje želimo postići cilj gospodarenja. Radi ilustracije spominjemo
ovdje normalu za jelove preborne šume na srednjem, tj. III bonitetu po ŠURIĆU.
Broj stabala po ha = 376. Temeljnica = 32 m2/ha. Drvna zaliha =
350 m3/ha. Uz ophodnjicu od 10 godina drvna masa prije sječe 400 m3/ha;
drvna masa poslije sječe 300 m3/ha; intenzitet sječe = 25%; desetogodišnji
etat po hektaru 100 m3/ha. Raspored stabala po debljinskim stupnjevima je
ovakav:


D/cm
N


15 (139)
20 104
25 76
30 58
35 44
40 32
45 23
50 17
55 13
60 9


UKUPNO:
376


Spomenuta normala vrijedi također i za mješovite jelove i bukove šume
s primjesama bukve do 20%; ako ima bukve više, tada se spomenute vrijednosti
smanjuju.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 21     <-- 21 -->        PDF

bolje taksatore, preborna šuma je »osnovni najrasprostranjeniji i najvažniji
tip naše šumske privrede«. To je napisao MILETIĆ u uvodu svoje knjige
pred tridesetak godina. Od onda su se prilike u šumarstvu mnogo promijenile.
Stoga je potrebno malo dublje analizirati to pitanje.


Što je preborno gospodarenje?


Preborno gospodarenje je takav način postupanja šumom kojim se
postiže da u šumi rastu stabla svih starosti, jedna uz druga. Preborna je
šuma raznodobna zajednica stabala u kojoj su stabla različitih debljina tako
zastupljena da na određenoj površini sve godine odnosno svakih nekoliko
godina isti broj stabala postigne određenu dimenziju zrelosti. Distribucija
stabala po debljinskim stupnjevima, koja omogućavaju stalnu proizvodnju
zrelih stabala za sječu je fundamentalna karakteristika preborne šume. Da
bi se moglo trajno sječi stabla izabrane dimenzije zrelosti, nije dovoljno
imati jednaki broj stabala u svim debljinskim stepenima. U tanjim debljinskim
stepenima treba da ima više stabala nego u debljim i to iz više razloga;
prvo, zbog neizbježivih prirodnih gubitaka, drugo, zbog polaganijeg
rasta tankih stabala od kojih jedan veliki broj živi pod većim ili manjim
zastorom debelih stabala, i konačno, zbog potrebe selekcije među susjednim
stablima.


Normalno stanje u prebornoj šumi ne počiva na nizu jednodobnih sastojina
— kao u visokoj regularnoj šumi — nego na jednom nizu stabala različite
dobi gdje svake godine jedno stablo dolazi do dimenzije zrelosti i na
više upotpunjavajućih nizova stabala; ovi posljednji nizovi nadmašuju prosječna
stabla različitih debljina. Skup svih nizova osigurava godišnju produkciju
jednog stabla, određene dimenzije zrelosti. Iskustvo pokazuje da
taj skup čini geometrijsku progresiju.


Francuski šumar LIOCOURT konstatirao je da je odnos između broja
stabala u jednom debljinskom stepenu i u neposredno višem konstantan za
određeni bonitet.


Taj odnos ili koeficijent geometrijske progresije (k) kreće se od 1,3 do
1,5. Na najboljim staništima taj je koeficijent 1,3 a na najlošijima je 1,5. U
sastojinama sa većom primjesom smreke i bukve taj će koeficijent biti
nešto veći.


Broj stabala — prema tome — opada u smislu geometrijske progresije
i zaustavlja se kod izabrane dimenzije zrelosti.


U prebornoj šumi stabla svih dimenzija nalaze se međusobno izmješana
na istoj parceli. Ne može se, prema tome reći, da će ovaj odjel odnosno
odsjek biti prorjeđen dok će drugi biti posječen oplodnom sječom. Baš protivno,
u prebornoj šumi, isti odjel zahtjeva, da u istom momentu bude prorjeđen
u onom dijelu gdje se nalaze mlađa (tanka) stabla, dok bi na onim
mjestima gdje rastu debela stabla, trebalo obaviti oplodnu sječu. Jedna jedina
sječa, tj. preborna sječa, istovremeno i na istom mjestu obuhvaća sve
faze šumsko-uzgojnih aktivnosti od oslobađanja mladika, čišćenja i prorjeđivanja
do dovršenog sijeka. Prema tome u prebornoj šumi su prostorno
i vremenski objedinjene sve faze sječa. Teoretski uzevši, preborna sječa ima
uglavnom istovremeno tri cilja:


539




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Zanimljivo je da je u susjednoj Italiji LUCIO SUSMEL, profesor u Pa


dovi, razvio dalje teoriju preborne šume na temelju podataka iz uravnote


ženih prebornih šuma u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji i Jugo


slaviji.


On je za centralnu Evropu našao neke korisne korelacije između kojih
spominjem samo jednu: optimalna drvna zaliha u jelovim prebornim šumama
jednaka je jednoj trećini kvadrata visine dominantnih stabala. Na temelju
opširnih istraživanja koje sam provodio u šumama Gorskog kotara
a u suradnji sa prof. SUSMELOM u Padovi i s prof. VINEYOM u Nancy-u
konstruirao sam 5 normala za naše jelove šume, tj. za 5 bonitetnih razreda
po ŠURIĆU.


Šumari, koji prihvaćaju multifunkcionalnu ulogu šuma, primijenili su
u praksi spomenute normale za jelove preborne šume.
Za bukove preborne šume u Ardenima u Belgiji, COLLETE je po SUSMELOVOM
uzoru našao korelaciju za bukove preborne šume: optimalna te


3
meljnica jednaka je visine dominatnih stabala.
4


U susjednoj Austriji, većem dijelu Njemačke, u skandinavskim zemljama,
te u dobrom dijelu SAD primjenjuje se danas uvelike gola sječa u prugama,
koje se nakon obrade tla i fertilizacije, pošumljuju smrekovim, borovim,
duglazijevim ili drugim sadnicama. No treba reći da i te zemlje u
određenim uvjetima primjenjuju preborno gospodarenje i da su neki šumari
— na pr. MITSCHERLICH u Saveznoj republici Njemačkoj dali svoj
prinos u uređivanju prebornih šuma.


KARAKTERISTIKE PREBORNOG GOSPODARENJA


Danas, kad je šumarska znanost raščistila mnoge postavke šumskog
gospodarenja, pitamo se čemu animozitet prema prebornoj šumi, kad smo,
eto, vidjeli, da se baš preborno gospodarenje razvilo na ovom području.
Zašto odbaciti ili negirati nešto što je šumarska znanost utvrdila a šumarska
praksa potvrdila. Dopustite mi, da iskoristim ovu priliku te da na
temelju dosadašnjih iskustava u svijetu i u nas pokušam bolje osvijetliti
problem prebornog gospodarenja što je moguće objektivnije.


Što je preborna šuma? Ako otvorimo udžbenik pok. prof. MILETIĆA
»Osnovi uređivanja prebirne šume«, 1950, knjiga prva, str. 16, naći ćemo
ovu definiciju: »Pod prebornom šumom, u smislu uređivanja šuma, podrazumijevamo
svaku visoku šumu trajno nejednolične strukture kojom se
preborno gospodari«. MILETIĆ razlikuje normalnu prebornu šumu, tipičnu
prebornu šumu i prebornu šumu u najširem značenju. To je svaka visoka
šuma kojom se trajno gospodari prebornim načinom. Sličnu podjelu prebornih
šuma nailazimo i kod ŠAFARA (1948).


Prema MILETIĆU površina prebornih šuma u Jugoslaviji iznosi 3,077.967
ha ili 42Vo od svih šuma. Za toga šumara, koji se ubrajao među naše naj




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 19     <-- 19 -->        PDF

U Bosni i Hercegovini primjenjuju danas skupinasto preborno gospodarenje.


Eto, takav je u najkraćim crtama razvoj prebornog gospodarenja u nas
s tom napomenom da je ovdje donesen u vrlo sažetom obliku, premda bi
se o tome moglo mnogo opširnije govoriti u toliko više što je preborno gospodarenje
u našoj stručnoj literaturi obilno obrađeno počevši od HUFNAGLA
(1895) pa sve do ŠAFARA (1948) i MILETIĆA (1950, 1951) koji su u
svojim knjigama dali zaokruženu cjelinu u toj tematici.


A kakav je razvoj prebornog gospodarenja u inostranstvu? I u inostranstvu
preborno gospodarenje počinje normalama. Čini se da su najstarije
normale preborne šume konstruirane i primjenjene u Francuskoj. Spominjem
BURELA (1888), zatim GAZINA, COINCYA, A. SCHAEFFERA, D´ALVERNYA
itd. U jednom francuskom djelu koje nosi naslov »Sapinieres«
(»Jelici«) obradila su trojica autora SCHAEFFER, GAZIN i D´ALVERNY
preborno gospodarenje s normalama za jelove šume. To je originalna, odlična
knjiga koja je prevedena na gotovo sve jezike. Danas se na službenim
mjestima u Francuskoj piše da su normale spomenutih autora za sadašnje
prilike u Francuskoj previsoke (»Manuel d´amenagement«, Paris 1976.). Bilo
kako bilo, pristaše normala smatraju da praktičnom šumaru treba dati
neke norme kojima se on može služiti u prebornom gospodarenju. Jedan
je šumar u Belgiji, imenom COLETTE, rekao na su normale u šumarstvu
kao farovi na automobilu; oni nisu sebi svrha nego služe vozaču da po noći
dođe do cilja. Tako i normale služe šumaru da dođe do cilja koji je postavljen.
Ali ima šumara — to su bili u prvom redu GURNAUD i BIOLLEY


— koji ne priznaju unaprijed utvrđene norme niti bilo kakve šablone. Oni
kažu da je šuma laboratorij u kome šumar mora eksperimentirati i mjeriti.
Sistematskim i kontinuiranim mjerenjem treba pratiti šumu i njezinu drvnu
masu te za svaku parcelu (odjel ili odsjek) izračunati prirast i na temelju
nja odrediti sječni zahvat u šumi s time da se eksperimentalnim putem
dođe do najpovoljnije drvne zalihe, koja će dati najpovoljniji prihod i
omogućiti trajnu regeneraciju šume. To je postignuto u Švicarskoj gdje se
kontrolna metoda, tj. mjerenjem drvne mase na panju, provodi već 70 godina,
gdje su odjeli veliki samo nekoliko hektara a gospodarenje je u
stvari vrtlarenje pa se zove »jardinage«. U šumsko-uzgojnom pogledu to su
sve vrste prebornog gospodarenja, koje je sa grupimičnim prebornim gospodarenjem
razvijeno u tančine ostvarujući različite koristi šume: ekonomske,
ekološke i socijalne. Švicarska je zemlja prebornog gospodarenja gdje je taj
oblik gospodarenja teoretski i praktički razrađen od mnogih šumara počevši
od ENGLERA, BIOLLEYA, FLURYA, LEIBUNDGUTA, KNUCHELA,
SCHÜTZA i drugih poznatih švicarskih šumara. Poslije Oslobođenja u našoj
je zemlji boravilo nekoliko puta prof. LEIBUNDGUT kao ekspert Organizacije
FAO Ujedinjenih Nacija. On je našoj Vladi predložio za naše jelove i
mješovite jelove i bukove šume preborni grupimični oblik sječe, poznat pod
imenom »Femelschlag«.
U Njemačkoj šumari najvećim dijelom nisu nikad bili skloni prebornom
gospodarenju ni teorijski, ni praktički. To se vidi iz njihove literature i
prakse. Kad se obrađuje preborna šuma,onda se polazi vrlo često od teorije
normalne šume s golom ili oplodnom sječom.


537




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 18     <-- 18 -->        PDF

članaka u Šumarskom listu te s punim pravom može reći da je hrvatsko
šumarstvo stajalo uz bok zapadnoevropskog šumarstva i da nije zaostalo
za njim.


Takvo je stanje bilo u šumama pod naročitim javnim nadzorom (šume
iz paragrafa 56. biv. Zakona o šumama) sve do Oslobođenja, tj. do 1945.
kad te šume postaju općenarodna imovina.


U državnim šumama situacija je bila sasvim drugačija. Za vrijeme austrougarske
monarhije državne šume na ovom području uređivale su se po
instrukcijama iz Pešte po uzoru na tamošnje prilike.


U staroj Jugoslaviji došlo je do promjene i do intenzivnijeg uređivanju
državnih šuma; ono se nije osnivalo na normalama nego na mnogo ekstenzivnoj
postavci takozvanih minimalnih masa koje su imale ostati poslije
sječe uz aproksimativno ocjenjivanje prirasta po jednoj empirijskoj tablici.
Tako smo imali na istom teritoriju dvije vrlo različite metode prebornog
gospodarenja — u šumama pod osobitim javnim nadzorom primjenjivale su
se normale a prirast se mjerio pomoću Presslerova svrdla, a u državnim
šumama sjeklo se prebornom sječnom do određenog minimuma s time da
je struktura drvne mase (binomska) poslije sječe trebala da zadrži isti ili
sličan oblik.


Oblik gospodarenja bio je na ogulinskom području uvijek aktuelan.
Najbolji primjer za to je ogulinska šumarija. Tako na pr. prva gospodarska
osnova za nekadašnju državnu šumariju u Ogulinu iz 1882. godine predviđa
preborno gospodarenje, druga gospodarska osnova iz 1906. godine prelazi
na oplodnu sječu, treća osnova iz 1937. usvaja opet prebornu sječu itd. (prema
VAJDI koji je prije rata službovao na ogulinskom području, Šum. list
1943, str. 1—14). ´


Poslije Oslobođenja, kad su sve šume postale općenarodna imovina, primjenjivala
se na sve šume metoda minimalnih drvnih masa poslije sječe
ili takozvana Instrukcija od 1937. godine koja se pripisuje Ing. STJEPANU
ŠURIĆU. To se vidi iz Šurićeva članka u Šumarskom listu od 1933. Ali ubrzo
se uvidjelo da ta metoda više ne odgovara, jer su velike drvne zalihe u
našim šumama smanjene; uvidjelo se da uređivanju šuma nije samo ograničavanje
sječa nego da treba uspostaviti u šumama optimalno stanje koje
bi omogućavalo postići najpovoljnije prihode i dati ostale koristi. Tako su
ponovno iskrsnule normale na istom tlu gdje su se pred 3/4 stoljeća vrlo intenzivno
primjenjivale. Poljoprivredno-šumarska komora izdaje brošuru »Jedan
novi sistem uređivanja prebornih šuma« 1961. godine u kojoj sam opisao
nove normale za naše jelove preborne šume. Šumarska praksa u Gorskom
kotaru ih je prihvatila pa je čak Sekretarijat za šumarstvo SR Hrvatske
jednim svojim rješenjem Br. 04-441/2-1962. od 12. II 1963. propisao njihovu
upotrebu.


U novijim pravilnicima o uređivanju šuma u Hrvatskoj preborno je gospodarenje
— moglo bi se reći — nekako potisnuto u stranu, što više termini
»preborna šuma« i »prebiranje« ispušteni su iz stručne terminologije.


U susjednoj Sloveniji danas pomalo napuštaju preborno gospodarenje
te primjenjuju »slobodnu šumsko-uzgojnu tehniku« koja se temelji na tipovima
šuma s time da je za svaki tip unaprijed utvrđen cilj gospodarenja sa
optimalnom ili takozvanom »ciljnom drvnom zalihom«.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Uvaži li se, da će na sječini preostavša stabla prvu godinu imati tekući
godišnji prirast od 4,62 ni3, ikoji će ali prema razloženom svake godine rasti
dotle, dok ne bude dosegao visinu od 6,38 m3, to se kao faktični zaračunivi
prirast mora uzeti onaj, koji se dobije kao prosje k između oba spomenuta
tj.


4,62 + 6,38
= 5,51 m3.
2


Ovaj pako zaračunat kroz 25 godina (visina ophodnjice) daje ukupni prirast
od 136,50 m3.


Po spomenutoj normali ima se prije sječe po rali nalaziti 308,35 m3, a
nakon sječe ima ostati 198,52 m3. Po tomu se ima posjeći 308,35 — 198,52 =
109,63 m3, a budući će međutim prirasti 136,50 m3, to će se nakon 25 godina
na sječini nalaziti dapače 198,52 + 136,50 = 335,02 m3 tj. za 26,67 m3
više drvne zalihe, negoli se je prije prve sječe na njoj po rali nalazilo.


Taj višak od 26,67 m3 je dobro predvidjeti radi evetualnog otpada
uslijed vjetro- i snijegoloma, izvala itd.
Time je dokazano, da je normala za stanje nakon sječe sasvim ispravno
postavljena.«


Eto, tako su baš na ogulinskog području konstruirane prve norm e
ili takozane norme sa svrhom da se dade putokaz kako se u tim
šumama ima gospodariti. Pritom treba istaknuti da je KERN napustio dotadašnje
shvaćanje o jednakosti temeljnica pojedinih debljinskih razreda,
napustio je spekulativne metode te se oslonio na konkretne šume ogulinskog
područja u kojima je potražio normalne preborne tipove. To je bez
dvojbe značilo napredak šumarstva u ono vrijeme. Danas su KERNOVE
normalne zastarjele s obzirom na preduge ophodnjice i prevelike temeljnice
odnosno drvne zalihe.


Suvremenik A. KERNA bio je L. HUFNAGL koji je uređivao kočevske
šume u Sloveniji. On je vjerojatno prvi u našoj zemlji konstruirao norme
(Š. list 1895) za preborne šume oslanjajući se na jednakost temeljnica u
pojedinim debljinskim razredima.


Pod njegovim utjecajem tadašnji uređivači šuma konstruirali su normale
za preborne šume koje su uređivali. Tako su poznate normale JOVANOVCA,
TORDONIJA, MANOJLOVIĆA i drugih. Ipak najpoznatije su normale
Delničanina JOSIPA MAJNARIĆA koji je izradio veliki broj gospodarskih
osnova za mnoge šume Gorskog kotara.


Želim istaknuti da je Naputak od 1903. godine propisivao preborno gospodarenje
u određenim uvjetima te je tražio da se u dotičnoj gospodarskoj
jedinici konstruira normala kao uzor ili model gospodarenja. To je razlog
da su tadašnji uređivači šuma ili takozvani taksatori — udovoljavajući zakonskom
propisu — konstruirali različite normale za različite prilike. Stoga
u to vrijeme imamo u našoj šumarskoj praksi veći broj normala koje
nose imena njihovih autora. Naše šumarstvo je u to vrijeme bilo vrlo intenzivno
i napredno. To se najbolje vidi iz velikog broja rasprava i stručnih


535




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 16     <-- 16 -->        PDF

mada zajedno sa njihovim prirastom kroz cijelu ophodnjiou, bude iznašala
barem onoliko, koliko se je na sječini nalazilo prije sječe, odnosno da na
preostavšim stablima bude prirast kroz cijelu ophodnjicu po rali iznosio
barem toliko, koliko je na početku ophodnjice posječeno drvne gromade
po rali dotičnog odsjeka.


Odnosni broj stabala, temeljnica i drvnih gromada u pojedinom deb-
Ijinskom razredu, mora se ustanoviti pokusno grafičkim načinom dotle, doklegod
se ne dobiju takove pravilne krivulje za broj stabala, temeljnice i
gromade, da budu međusobno u odgovarajućem razmjeru, a usto da preostavša
stabla budu imala prirast kako je gore razloženo.


Npr. normala pod III. Tu su debljinski razredi razvrstani ovako: I. d. r.
od 10—20 cm; II. od 21—30 cm; III. od 31—40 cm; IV. od 41—50 cm i V.
od 51—60 cm. Odgovarajuća srednja stabla jesu u I. d. r. sa 15 cm; u II. sa
25 cm; u III. sa 35cm; u IV. sa 45 cm i u V. sa 55 cm prsnog promjera.
Jednogodišnji tekući prirast tih stabala jest: onoga od 15 cm 0.004 m3, od


3 33


25 cm 0.013 m, od 35 cm 0.024 m, od 45 cm 0.032 m, a od 55 cm 0.046
cm3. Ako se nakon sječe preostavša stabla pomnože sa navedenim odgovarajućim
prirastima, dobije se:


156 stabala po 0.004 m3 = 0,624 m3
93 „ „ 0.013 m3 = 1,209 m3
60 „ „ 0.024 m3 = 1,440 m3
42 „ „ 0.032 m3 = 1,344 m3


Ukupno: 4,617 m3


ili okruglo 4,62 m3 kao jednogodišnji tekući prirast svih tih stabala, koji
pomnožen sa ophodnjicom od 25 godina, daje sveukupni prirast od 111,50
ml


Takav ali način računanja prirasta bio bi ispravan samo onda, kada se
broj stabala ne bi tečajem ophodnjice povećao i kada ne bi stabla postajala
deblja i time ih se povećavao i godišnji prirast. Na svakoj naime sječini
ima i mora biti podmlatka — to su stabla ispod 10 cm prsnog promjera.
Ta će stabla tečajem ophodnjice urasti u I. deb, razred, ona iz I. deb.
razreda u II. d. r, itd., tako da će se na kraju ophodnjice opet imati u I.


d. razredu potpuni broj od 170 stabala, u II. d. razredu od 99 stabala itd.
U onom razmjeru u kojem ta stabla budu urašćivala u viši debljinski razred,
povećati će im se i godišnji tekući prirast, te će ona na kraju ophodnjice
imati slijedeći prirast:
U I deb. razr. 170 stab, po 0.004 m3 = 0,680 m3
II deb. razr. 99 stab, po 0.013 m3 = 1,287 m3
III deb. razr. 62 stab, po 0.024 m3 = 1,488 m3
IV deb. razr. 44 stab, po 0.032 m3 = 1,408 m3
V deb. razr. 33 stab, po 0.046 m3 = 1,518 m3


Ukupno: 6,381 m3
ili okruglo 6,38 m3


534




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 15     <-- 15 -->        PDF

III) Normala za čistu jelovu sastojinu na I. stojbinskoj dobroti u šumi


z. z. Crni lug.
a) prije
sječe:
Deb. raz. broj stabala m2 m:!


I
70 3,31 23,80


II
99 5,26 42,55


III
62 6,31 61,38


IV
44 7,31 80,96


V
33 8,31 99,66


UKUPNO: 408 stab., 30,32 m-´, 308,35 mVk.j.
ili 710 stab., 52,60 m2, 536,52 m3/ha


b) poslije sječe — uz pretpostavku dvadesetpetgodišnje ophodnjice:


Deb. raz.
broj stabala m2 m3


I 156 3,03 21,84 II 93 4,94 40,00 III 60 6,10 59,40 IV 42 6,98 77,28


V


UKUPNO: 351 stab., 21,05 m2, 198,52 m3/k.j.
ili 610 stab., 36,62 m2, 345,42 mVha


Te tri normale sastavljene su samo na temelju njekih istraživanja, te
stoga predočuju samo približnu vjernu sliku. Naročito to vrijedi glede stanja
poslij e s j e č e. Tu naime bitno upliva visina prirasta, a glede njega
su sakupljeni podaci još izvanredno manjkavi. Stoga će se definitivne normale
moći ustanoviti tek onda, kada mjerodavni faktori budu za potrebna
sistematska istraživanja u tom smjeru odredila potrebna stredstva i osobu,
koja će ta istraživanja ili sama obaviti, ili dati direktivu i rukovoditi ih.


Ta istraživanja morala bi se obaviti u dovoljnom broju na svim stojbinskim
razredima, te za sve vladajuće vrsti drveća, a za odnosne pokusne plohe
može se već na temelju dosadanjeg iskustva reći, da se veće pokusne plohe
od četvrt rali redovito u tipičnim sastojinama ne mogu naći, nu da veće
nijesu u tu svrhu niti potrebne.


Preostaje mi još da razjasnim, kako se ima ustanoviti normalno stanje
nakon sječe.


U prebornoj šumi se u pravilu imaju sjeći samo fizički dorasla stabla,
a to su ona u najvišem debljinskom razredu, a od tanjih stabala samo ona,
koja su prekobrojna. Usto pravilo mora se još paziti i na to, da nakon
sječe ostane na sječini barem toliko stabala, da njihova sadanja drvna gro




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 14     <-- 14 -->        PDF

b) poslije sječe — uz pretpostavku tridesetgodišnje ophodnjice.


Deb. raz. broj stabala
I
II
III
IV
V
169
80
49
34
2,99
3,93
4,71
5,41
18,59
29,60
43,12
56,44


UKUPNO: 332 stab., 17,04 m2, 147,75 mVk.j.
ili 574 stab., 29,48 m2 257,08 mVha


II) Normala za čistu bukovu sastojinu na srednjoj stojbinskoj dobroti
u šumama ogulinske imovne općine.


a) prije sječe:


Deb. raz. broj stabala


I 41 2,50 16,92
II 66 3,25 29,04
III 40 3,85 40,40
IV 27 4,32 52,11
V 20 4,65 62,40


UKUPNO: 294 stab., 18,57 m2, 200,87 mVk.j.
ili 511 stab., 32,31 m2, 349,51 m3/ha


b) poslije sječe i uz pretpostavu tridesetgodišnje ophodnjice:


Deb. raz. broj stabala m2


I 15 2,03 13,80


II 56 2,75 24,64
III 36 3,46 36,36
IV 25 3,97 48,25


V


UKUPNO: 232 stab., 12,21 m2, 123,05 m´/k.j.
ili 403 stab., 21,24 m2, 214,11 m3/ha




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 13     <-- 13 -->        PDF

o takovim vrstama, koje samo pod zasjenom dobro napreduju. Konačno u
prebornoj šumi niti iz ogojnih, a niti iz uzgojnih razloga nije potreban onoliki
broj mlađih stabala, koliki je potreban u šumi sa čistom sječom.
Kada je tomu tako, tada ne ima opravdanog razloga da se u prebornoj
šumi uzgaja i podržava veći broj tanjih stabala negoli je potreban, da sa
sjegurnošću zajamči potpunu nadoknadu onih debljih stabala, koja se prigodom
sječe doznače, nadalje onih, koja prigodom sječe doznačenih stabala
budu tako oštećena, da za daljnji rast više nisu sposobna, te se stoga također
moraju posjeći, te konačno za ona, koja inim načinom budu oštećena
(vjetro-i snjego-lomi, izvale i dr.).


Po onim njekim istraživanjima, koja su kod spomenutih šumoposjednika
poduzeta, držim da će zbroj temeljnica svih stabala na jedno j ral i
normalne preborne šume prije sječe iznositi i to:


— u čistoj jelovini 28.00 — 30.00 m^
— a u čistoj bukovini oko 18.00 — 20.00 m2
Veći zbroj temeljnica biti će na boljoj, a manji na lošijoj stojbini. Pri
tomu će zbroj temeljnica biti najmanji u najnižim, a najveći u najvišem
debljinskom razredu. Koliki taj zbroj ima u biti u pojedinom debljinskom
razredu, ima se ustanoviti grafičkim načinom onako, kako je to u Šumarskom
listu broj 5. od g. 1909. opisao g. PETAR MANOJLOVIĆ u svojoj raspravi:
»Uređenje preborne šume«.


Na taj način, te istodobno s time ustanovljuje se i normalni broj stabala
i drvne zalihe pojedinog debljinskog razreda, jer sva ta tri faktora
su među sobom u uskoj vezi.


Radi boljeg razumijevanja, te da cijenjenim čitateljima pružim njeku
približnu sliku o n o r m a 1 i u prebornim šumama, donašam slijedeća tri
primjera, koji su izrađeni na temelju podataka pokusnih ploha u tipičnim
sastojinama.


I) Normalna za čistu jelovu sastojinu na lošijoj stojbini u šumama ogulinske
imovne općine u Velikoj Kapeli.


a) prije sječe:


Deb. raz. broj stabala m2 m3


I (10—20 cm) 237 4,20 26,00


II (21—30 cm) 101 4,97 37,37
III (31—40 cm) 59 5,67 51,92
IV (41—50 cm) 39 6,30 64,74
V (51— cm) 28 6,86 77,56


UKUPNO: 464 stab., 28,00 m2 257,59 m3/k.j.
ili 806 stab., 48,72 m2, 448,15 m3/ha




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Marljivo se čitalo, iz nova učilo, kombiniralo i pravili pokusi, te držim
da nije nečedno ako navedem, da je plod toga nastojanja ona metoda, koja
je današnjim našim uređajnim naputkom propisana za uređenje prebornih
šuma.


Nisam ovo spomenuo u svrhu, da sebi i mojim tadanjim sudruzima u
Gorskom Kotaru prisvojim njeku zaslugu ili slavu, nego sam to naveo zato,
da čitatelji mogu vidjeti, da su im iz vlastite prakse poznate sve one muke i
napori, što ih ima onaj šumar, kojemu se naloži, da ima sastaviti jednu
gospodarstvenu osnovu, a ne vodi se podjedno briga o tomu, da se taj
šumar praktično uvede u te poslove, ili da mu se barem dade prilika, da se
u te radnje gdjegod drugdje uvesti može«.


A. KERN bio je u svakom slučaju sposoban i vrlo razuman čovjek što
se vidi iz njegova razmatranja u povodu publiciranja Naputka za uređivanje
šuma od 1903. Citiram A. KERNA (1917): »Budući nauka o uređenju šuma
nije onakova eksaktna znanost kao npr. matematika, mehanika, fizika i dr.,
nego je ona više primjenjena znanost (angewandte Wissenschaft), to su o
njezinim temeljnim zasadama postojala prije, postoje i danas, a postojati će
i u buduće razna mnijenja, te kao što drugdje, tako ima i kod nas stručnjaka,
koji mnogima propisima naputka prigovaraju i koji bi željeli da prema
njihovim nazorima drugačije glase.
Među ove potonje spadam donekle i ja, akoprem sam svojedobno držao
da je taj naputak upravo savršen.


Kao što je pokojni šumar, nadzornik Borošić kao sastavljač toga naputka,
tako sam isto i ja bio svojedobno uvjeren, da naputak treba ne samo
da stoji na visini nauke, nego da uvažava i sve principe teorije, nu danas
sam došao do uvjerenja, da njeko načelo može u teoriji biti sasvim ispravno,
nu da se ipak dade u praksi razno primjenjivati, a najbolja primjena
da je ona, koja uzima dovoljan obzir na stanje šuma, na organizaciju
šumarske službe, te na naučnu spremu i poslovnu vještinu onih organa, koji
u dotičnoj zemlji imaju uređenje šuma provesti«.


S obzirom na to da je Naputak od 1903. tražio da se u tipičnim prebornim
sastojinama ima ustanoviti broj stabala, zbroj temeljnica i drvna zaliha,
koje se u prebornoj šumi imaju normaln o nalaziti na jednoj rali
prije i poslije sječe, A. KERN kaže ovo:


»U tom pogledu je kod nas radi potpune nestašice sredstava za istraživanja
u uređajne svrhe učinjeno još premalo — radilo se samo nješto kod
ogulinske i otočke imovne općine, te nješto samo u šumama zemljišnih zajednica
Gorskog kotara. Pri tomu su njeki stručnjaci pošli sa skroz teoretskog
stanovišta čiste sječe, te bili mnijenja, da na svaki debljinski razred
mora otpadati sasvim jednaka površina, te iz toga izvodili, da stabla svakog
pojedinog debljinskog razreda moraju imati skroz jednaki broj temeljnica.
Ta ali pretpostava nije ni za čistu sječu ispravna, a sve kada bi i bila, ne
bi se mogla primijeniti na prebornu sječu s razloga, što se šuma sa čistom
sječom sasvim drugačije pomlađuje i uzgaja negoli preborna šuma, te što
se kod prve šume redovito radi o takovoj vrsti drveća, koje ne podnaša
zasjenu, ili ju podnaša samo u svojoj ranijoj mladosti, dočim kod potonje




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 11     <-- 11 -->        PDF

PREBORNO GOSPODARENJE ŠUMAMA U NAŠOJ
ŠUMI I U SVIJETU


Prof. dr DUŠAN KLEPAC, dipl. inž. šum.


predstojnik Katedre za uređivanje šuma
Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


RAZVOJ PREBORNOG GOSPODARENJA


Slaveći jednu tako lijepu i značajnu obljetnicu kao što je stogodišnjica
organiziranog šumarstva na Ogulinskom području, otvorio sam stare šumarske
knjige i časopise i proučavajaći ih, našao sam, da je baš na ovom području
šumarstvo bilo vrlo intenzivno i da su baš na ovom području niknule
neke originalne metode uređivanja prebornih suma.


Mnogi poznati šumarski stručnjaci djelovali su na ogulinskom području.
No, zbog ograničenog vremena, dopustite mi, da se zasad ograničim samo
na rad jednog ogulinskog šumara kojeg je djelovanje usko povezano uz
naslov mog referata.


Pred osamdeset i tri godine (točno 1896) bio je na ovom području, tj.
kod bivše Kr. županijske oblasti u Ogulinu, imenovan Ante KERN kao šumarski
izvjestitelj. Za vrijeme svog službovanja on je objavio nekoliko vrijednih
radova: »Uređenje u prebornih šumah«, Š. 1. 1898; »Proučavanje
drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama«, Š. 1. 1909; »Die Betriebseinrichtung
in Plenterwaldungen nach Kroatischer Methode«, Oesterreichische
Forst-und Jagdzeitung, 1913, te opširnu raspravu »Praksa uređenja šuma
uopće a kod zemljišnih zajednica napose«, Š. 1. 1917.


U vrijeme kad je ANTE KERN bio imenovan šumarskim izvjestiteljem
u Ogulinu, već je u Hrvatskoj i Slavoniji vrijedio Zakon o šumama od 1852.
god. kojim je bila određena stručna uprava i stručno šumsko gospodarenje
u šumama pod osobitim javnim nadzorom. No u početku — sve do godine
1903. — nije bilo naputka za sastavak gospodarskih osnova. Ipak trebalo je
raditi i radilo se, što se vidi iz riječi A. KERNA koga citiram (1917): »Kako
još nije bio izdan naputak za sastavak gospodarstvenih osnova, a nije se
niti znalo kada će biti izdan, nije nam preostalo drugo, nego da si sami
izkombiniramo metodu za uređenje šuma. To je ali za nas bilo to teže
stoga, što nam je s jedne strane svima manjkala praksa u uređajnim poslovima,
a s druge strane što se je radilo o uređenju jelovih i bukovih
preborni h šuma, za koje niti u poznatim nam stranim uređajnim naputcima,
a niti u literaturama nismo mogli naći ništa iole uporabivoga. Trebalo
je dakle u pravom smislu riječi tek stvoriti metodu za uređenje tih
šuma.