DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 100 <-- 100 --> PDF |
uspjeha ima, i to više, primjera neuspjeha. Ne po tome, da sjeme ne bi niklo nego da se ponik i biljke održe na životu. 0 tome imademo dokaz s podmlatkom iz sjemena česmine, a na analogan način zapaženo je, da su u roku od cea 5 godina uginule i sve biljke medunca (u području Muca od sjetve izvršene 1946. god.). Prema tome, potrebno je istraživati uvjete koji će osigurati dobar uspjeh ovog načina pošumljavanja. Zar to ne bi mogla provesti i operativa, a uz male troškove. Po vlastitoj metodologiji ili po metodologiji, koju bi izradio Institut za šumarstvo, Zavod za šumske pokuse Šumarskog fakulteta. Pošumljavanju alepskog bora sjemenom trebalo bi dati prednost pred pošumljavanjem biljkama, a posebno na području areala prirodnog rasprostranjenja. No i izvan tog područja dolazi u obzir, jer se i prirodno pomlađuje uz male izuzetke na svim područjima, gdje jo umjetno unesen. Tako danas imademo već i drugu generaciju tog bora, prirodno pomlađenog, u starosti i preko 40 godina (npr. kod Labina u Istri). Međutim za siguran uspjeh treba primijeniti kasnoljetnu sjetvu tj. u drugoj polovici mjeseca kolovoza ili u prvoj polovici mjeseca rujna. U to vrijeme posijano sjeme niknut će za nekoliko dana nakon što padne prva kiša, a do hladnijih dana ponik će već dovoljno očvrsnuti. Ljetna sjetva zapravo je prirodna sjetva, jer češeri (sjeme) dozrijevaju između šestog (južnije) i osmog (sjevernije) mjeseca i ubrzo se otvaraju. Kasnoljetnom sjetvom izbjegne se mogućnost razvoja gljive Fusariu m sp., koja je kod proljetne sjetve glavni uzročnih ugibanja ponika, a ne suša. Tako uspješno podižu sastojine alepskog bora npr. Šumarija Zadar (u predjelu Viševica, nedaleko Nina). Sjetva je vršena uz neznatnu obradu tla (razrahljivanja mjesta sjetve) i to pod zaštitu grmova smreke i drugih grmova. Uspješno pošumljavanje sjemenom crnog bora u Sloveniji (lit. 7) ne mora biti mjerodavno i za takvu metodu na ostalom dijelu Kraškog područja, jer postoje klimatske razlike. Dakako da se to ne (odnosi za područja prirodnih šuma crnog bora (Paklenica, Surdup, Brač i dr.) nego na lokalitete, na kojima su crnoborove sastojine umjetno podignute, (na crnoborove kulture). Međutim od unazad 35 godina zapaženo je prvo prirodno pomlađivanje crnog bora u kulturama (npr. u Istri u šumi Kušetova jama kod Pazina, u Dalmaciji kod sela Ružici nedaleko Drniša), a danas ga možemo registrirati od Istre sve do Lovreća (u Dalmaciji). Zar nas te činjenice ne upućuju da se i taj način koristi za pošumljavanje s crnim borom? Ni kod sjetve sjemena ne isključujem potrebu i jače obrade sjetvenog mjesta. Sjetvu sjemena trebalo bi posebno primijeniti za obnovu šume na garištima bez obzira da li je prethodna sastojina bila borova ili listača — makija. To se u prvom redu odnosi na alepski bor, od kojeg se na garištima nakon požara javlja obilan ponik samo u koliko postoji mogućnost zasijavanja. Dakako, da i u tim slučajevima treba primijeniti kasnoljetnu sjetvu i to u istoj godini, kada je površina izgorjela. Najveći trošak u tom slučaju bit ćo pojačana zaštita od eventualnog budućeg požara. Osiguranje sjemena za takve sjetve, pa eventualno i dio troškova, trebalo bi podmiriti, danas, iz fonda na razini SlZ-a za krš, kako sam to već i prije predložio (lit. 8). To s razloga, što taj posao ima karakter vanrednosti pa je i potreba takvog pošumljavanja, kao i količina sjemena, ovisna o požaru, pa npr. jedne godine može na jednom području garište 618 |