DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 100     <-- 100 -->        PDF

uspjeha ima, i to više, primjera neuspjeha. Ne po tome, da sjeme ne bi niklo
nego da se ponik i biljke održe na životu. 0 tome imademo dokaz s podmlatkom
iz sjemena česmine, a na analogan način zapaženo je, da su u roku od
cea 5 godina uginule i sve biljke medunca (u području Muca od sjetve izvršene
1946. god.). Prema tome, potrebno je istraživati uvjete koji će osigurati dobar
uspjeh ovog načina pošumljavanja. Zar to ne bi mogla provesti i operativa,
a uz male troškove. Po vlastitoj metodologiji ili po metodologiji, koju bi izradio
Institut za šumarstvo, Zavod za šumske pokuse Šumarskog fakulteta.


Pošumljavanju alepskog bora sjemenom trebalo bi dati prednost pred pošumljavanjem
biljkama, a posebno na području areala prirodnog rasprostranjenja.
No i izvan tog područja dolazi u obzir, jer se i prirodno pomlađuje uz male
izuzetke na svim područjima, gdje jo umjetno unesen. Tako danas imademo
već i drugu generaciju tog bora, prirodno pomlađenog, u starosti i preko 40
godina (npr. kod Labina u Istri). Međutim za siguran uspjeh treba primijeniti
kasnoljetnu sjetvu tj. u drugoj polovici mjeseca kolovoza ili u prvoj polovici
mjeseca rujna. U to vrijeme posijano sjeme niknut će za nekoliko dana nakon
što padne prva kiša, a do hladnijih dana ponik će već dovoljno očvrsnuti. Ljetna
sjetva zapravo je prirodna sjetva, jer češeri (sjeme) dozrijevaju između šestog
(južnije) i osmog (sjevernije) mjeseca i ubrzo se otvaraju. Kasnoljetnom
sjetvom izbjegne se mogućnost razvoja gljive Fusariu m sp., koja je kod
proljetne sjetve glavni uzročnih ugibanja ponika, a ne suša. Tako uspješno podižu
sastojine alepskog bora npr. Šumarija Zadar (u predjelu Viševica, nedaleko
Nina). Sjetva je vršena uz neznatnu obradu tla (razrahljivanja mjesta sjetve)
i to pod zaštitu grmova smreke i drugih grmova.


Uspješno pošumljavanje sjemenom crnog bora u Sloveniji (lit. 7) ne mora
biti mjerodavno i za takvu metodu na ostalom dijelu Kraškog područja, jer postoje
klimatske razlike. Dakako da se to ne (odnosi za područja prirodnih šuma
crnog bora (Paklenica, Surdup, Brač i dr.) nego na lokalitete, na kojima su
crnoborove sastojine umjetno podignute, (na crnoborove kulture). Međutim od unazad
35 godina zapaženo je prvo prirodno pomlađivanje crnog bora u kulturama
(npr. u Istri u šumi Kušetova jama kod Pazina, u Dalmaciji kod sela Ružici
nedaleko Drniša), a danas ga možemo registrirati od Istre sve do Lovreća
(u Dalmaciji). Zar nas te činjenice ne upućuju da se i taj način koristi za pošumljavanje
s crnim borom?


Ni kod sjetve sjemena ne isključujem potrebu i jače obrade sjetvenog mjesta.


Sjetvu sjemena trebalo bi posebno primijeniti za obnovu šume na garištima
bez obzira da li je prethodna sastojina bila borova ili listača — makija.
To se u prvom redu odnosi na alepski bor, od kojeg se na garištima nakon požara
javlja obilan ponik samo u koliko postoji mogućnost zasijavanja. Dakako,
da i u tim slučajevima treba primijeniti kasnoljetnu sjetvu i to u istoj godini,
kada je površina izgorjela. Najveći trošak u tom slučaju bit ćo pojačana zaštita
od eventualnog budućeg požara. Osiguranje sjemena za takve sjetve, pa
eventualno i dio troškova, trebalo bi podmiriti, danas, iz fonda na razini SlZ-a
za krš, kako sam to već i prije predložio (lit. 8). To s razloga, što taj posao ima
karakter vanrednosti pa je i potreba takvog pošumljavanja, kao i količina sjemena,
ovisna o požaru, pa npr. jedne godine može na jednom području garište


618