DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 85 <-- 85 --> PDF |
IZ NAŠE ŠUMARSKE PROŠLOSTI SJECANJE NA prof, dr ANDRIJU PETRACIĆA U Šumarskom listu broj 10—11/74. nagovješteno je, da će se u njemu početkom 1975. god. početi s pisanjem tema »IZ NAŠE ŠUMARSKE PROŠLOSTI«. U vezi toga želio bih i ja da nešto doprinesem toj zaista dobro zamišljenoj i korisnoj rubrici u našem najstarijem i najpoznatijem stručnom listu, kojeg sam stalni čitalac i pretplatnik već preko 4 decenije. Jedna od stalnih praksi Šumarskog fakulteta u Zagrebu — bila je vođenje studenata na otok Rab i poznatu šumu Dundo na tome otoku. To je bila omiljela praksa naročito profesora Andrije Petračića, koji je jedan od glavnih utemeljivača prvog šumarskog fakulteta u našoj zemlji. Tako je taj vrijedni, struci odani, dobroćudni i fanatični šumarski veteran poveo na Rab i moju generaciju studenata u maju 1932. godine. Dakle prije punih 47 godina. Studenti šumarstva VI semestra u šumi Dundo na Rabu 1. svibnja 1932. godine Kada smo stigli na Rab našem interesiranju i oduševljenju nije bilo kraja, a pogotovo kada nas je vodio naš omiljeli i neobično poštovani učitelj i pastir velikog broja šumarskih generacija — naš nikad zaboravljeni Andrija Petračić. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 86 <-- 86 --> PDF |
U toj generaciji pored vrijednih i dobrih studenata bilo je i dobrih pjevača. Nikada ne ću zaboraviti milozvučne melodije, koje su tada pjevane, a naročito neodoljivi i uzbudljivi tonovi iz pjesme »Večernji Zvon«. Kod pjevača su se naročito isticali tenor Mile Mutabdžić i bas Nikola B r k 1 j a č i ć. Pored vrlo poučnih i zanimljivih stručnih izlaganja naš nam je profesor rekao i po koju riječ o Rabu kao biseru našeg Jadrana i turističkoj atrakciji prvoga reda. Tu je tiha noćna mjesečina možda ljepša i veličanstveni ja nego igdje u Evropi. Tu je pored desetina hiljada posjetilaca stalno dolazio i jedan oduševljeni Bečlija. Dolazio je svake godine punih tridesetak godina. Pred svoju smrt zadužio je svoga sina, da mu njegovu posmrtnu urnu s pepelom pospe po srebrnasto-zlatnoj rapskoj mjesečini, što je sin i učinio. Prohujaše evo mnogi dani i godine otkada nas je na Rab doveo naš dobri profesor Andrija. Još onda nam je on s uzdahom u duši rekao: »Negdje u predvečerje života, kada koljeno poklecne, a glavu pokrije inje sjećat ćemo se ovog zlatnog otoka, njegove zelene i bujne šumske vegetacije i njegove neodoljive zlatne mjesečine«. I zaista, zeman je učinio svoje! Nema više među nama našeg dobrog učitelja, pa ni većeg broja njegovih učenika, a među njima ni tenora Mile ni basa Nikole. Koljeno je počelo već da kleca, inje već osvaja naš glave, a mi preživjeli sada razmišljamo o onom zlatnom dobu posebne šumarske epohe koju je nadasve krasio i stvarao i naš veteran Andrija. Prohujaše dani i godine, a kroz naše glave još uvijek i stalno bruje zvuči neodoljive pjesme »»Večernji zvon« i uspomene na našeg vjernog pastira Andriju Petračića, Nikola Eić dipl. inž. šum. Sarajevo |