DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI OŠTEĆENJA ZEMLJIŠTA I PROBLEMI NJEGOVE ZAŠTITE NA III JUGOSLOVENSKOM SIMPOZIJU U dane 30. V, 31. V i 1. VI 1979. godine održan je, u Lazarevcu (SR Srbija), III jugoslavenski simpozijum o oštećenjima i problemima zaštite zemljišta. Organizaciju ovoga skupa obavili su: Jugoslovensko društvo za proučavanje zemljišta, odnosno Sekcija za proučavanje zemljišta Srbije, Rudarski energetsko- industrijski kombinat »Kolubara«, Institut za zemljište i Institut za primenu nuklearne energije u poljoprivredi, šumarstvu i veterinarstvu (INEP) u Beogradu. Oštećenja i problemi zaštite zemljišta kojih je svakim danom više, rješavaju se teško i sporo. Energetska privreda, naime, intenzivno i stalno koristi prirodne izvore sirovina (ugljen, zemne plinove, tekućine i dr.) i time znatno oštećuje i zauzima velike površine zemljišta podizanjem i širenjem naselja i industrije, od kojih ujedno potječu i najveća zagađenja zemljišta (tala) i voda. Zbog svega toga nastaje znatna poremetnja ekosistema i odnosa čovjek i biosfera. U zadnje vrijeme poduzete su mnoge akcije zaštite zemljište od svih neracionalnih postupaka, pa su rezultati tih radova, kao i problemi i daljnji planovi u tom smislu, na simpoziju opsežno razmatrani. Program rada simpozija obuhvatio je šest problemskih radnih grupa: I Zagađivanje i zaštita životne okoline II Zeljište i urbana sredina III Komasacija zemljišta IV Oštećenja zemljišta i problemi njihove rekultivacije V Problematika otpadnih voda VI Osobine pepela termoelektrana i njihova rekultivacija. Radovi na sprečavanju zagađivanja i zaštite životne okoline, kojima su se pretežno bavili i o kojima su referirali stručnjaci Rudarskog energetsko-industrijskog kombinata »Kolubara«, ukazuju na neophodnost saznanja da prirodni izvori nisu neiscrpni, da ih treba čuvati i što manje oštećivati te da je potrebno izraditi planove za upotrebu prostora i načine korišćenja prirodnih nalazišta; to više što postoje sve izrazitije protivrječnosti između privrednog rasta i životne okoline. Najveći zagađivači životne okoline su upravo industrijski pogoni, jer eksploatacijom, pripremom i preradom mineralnih sirovina duboko mijenjaju ne samo zemljišta (tla), već i geomorfologiju. Prema radovima koje su prikazali suradnici kombinata »Kolubara«, ove probleme oni rješavaju pretvaranjem otpada u neškodljive materije, smanjenjem otpadaka uvođenjem novih tehnologija, pošumljivanjima odlagališta, kopova i deponija, itd. 479 |