DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 69 <-- 69 --> PDF |
PROBLEM ZAŠTITE ŠUMSKE VEGETACIJE, POSEBNO NA ZADARSKOM ARHIPELAGU Značaj i važnost šuma odnosno zelenog pokrova u cjelini nije potrebno posebno isticati. Činjenica je da je šumska vegetacija u cijeloj sjevernoj subregiji Dalmacije pretežno degradirana uvjetovana narušavanjem ekološke ravnoteže, a što je prouzročio uglavnom čovjek. Na kopnenom dijelu ove regije to su pretežno šume hrasta medunca, makije i submediteranskih šikara te kamenjar-krš na znatnim površinama. Borove šume podizane su i prije I svjetskog rata, između dva svjetska rata, a i poslije oslobođenja, kada je u prvom desetljeću najviše podignuto tih šuma. No te šume (kao najvrednije) u odnosu na cijelu šumsku vegetaciju područja predstavljaju, na žalost, samo mali dio (cea 3—4%>): u zadarskom kopnenom dijelu oko 1300 ha, na otocima cea 150 ha, a na cijeloj široj regiji cea 2500 ha. Iz navedenog proizlazi da se od strane društva mora u cjelini mnogo učiniti na povećavanju šumskog fonda, i to kvalitetnog, obzirom na općekorisne njegove funkcije. Kamenjara-krša u široj zadarskoj regiji ima cea 30.000 ha. To je zemljište moguće privesti samo šumskoj kulturi-vegetaciji, te je očito koliki je to zadatak a i obaveza za stvaranje dijela normalnog ekosistema u području. Uprkos takvoj situaciji, društvo je vodilo računa da se barem pojedina interesantna i važna područja ili objekti zaštite. Republičkim zakonom i rješenjima, kao i odlukama Općine Zadar proglašeno je nekoliko zaštićenih objekata prirode od Oslobođenja do danas i to u zadarskom području kao posebna kategorija Nacionalni park Paklenica, kao spomenici prirode-stabla i parkovi: »Zeleni hrast« od Islama Latinskog i parka Vladimira Nazora u Zadru, a u široj regiji kanjon Zrmanje u Obrovcu. Objekti su za održavanje i unapređenje povjereni bilo radnim organizacijama (Nacionalni park i park Vladimira Nazora) ili službama Općina. Međutim osim proglašenja zaštinim objektima do sada je uglavnom vrlo malo ili ništa učinjeno na održavanju i unapređenju tih predjela. Iznimka je Nacionalni park Paklenica za čije je održavanje Općina Zadar odvajala sredstva (no koja nisu mogla zadovoljiti ni osigurati određene zadatke koje je potrebno vršiti u takvim objektima posebne kvalitete i značaja, ne samo za uže područje već i za cijelu zajednicu). Novi zakon o nacionalnim parkovima pretpostavlja se da će barem u cjelosti osigurati redovno održavanje, no trebat će stvoriti dalje materijalne uvjete za izvršenje zadataka koji su zacrtani planovima, a i ostvarenje preduvjeta da do tih realizacija na vrijeme i dođe.* Briga za ostale objekte, kako je rečeno, prepuštena je radnim organizacijama koje u okviru svojih i onako teških materijalnih uvjeta povremeno odvajaju sredstva za najnužniju zaštitu. * Stanoviti radovi u NP Paklenici financirani su i iz republičkog Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti odnosno, kasnije, odgovarajućeg SIZ-a (op). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Na otocima, na kojima je proglašeno i više objekata zaštićenim sa različitim namjenama, do danas nije ništa učinjeno u cilju održavanja, a da se o unapređenju i nego govori. Stoga su ti objekti sve zapušteniji i prijeti opasnost da uslijed sve jačeg ekspanzije turizma postanu plijenom požara — kao što je to i slučaj jednog od najljepših šumskih kompleksa zadarske regije odnosno arhipelaga — uvale »Telaščica« na Dugom otoku, gdje je 1978. godine izgorjelo 150 ha veoma vrijedne 60-godišnje borove šume s neprocjenjivom štetom. Stoga je krajnji čas da se angažiraju sve društvene snage (društveno-političke, društvene organizacije i udruženi rad i sve službe u okviru tih organizacija) na poduzimanju mjera za održavanje, očuvanje i unapređenje a u svrhu postizanja optimalnih uvjeta za opću korist društva, a to tim više što na području užeg i šireg zadarskog područja ima još niz objekata i predjela vrijedne šumske vegetacije, i ne samo šumske (maslinjaci na otocima i dr.) koje treba zaštititi radi stvaranja što veće ekosfere. Posebnu kategoriju vegetacije predstavlja zadarski arhipelag (uključiv i otok Pašman spojen mostom s otokom Ugljanom). To je jedinstveno područje ne samo u ovom području nego i na cijelom Jadranskom moru. Skupina od desetak većih (nasljenih) i niza manjih otoka i otočića uglavnom se nalazi pod zelenim pokrovom koji predstavlja degradirana makija, vrijedna makija, šume crnike i borovih kultura i s razmjerno manjim površinama golog krša (najviše na malim otocima ili na ranijim požarištima), te s kompleksima maslinjaka (Dugi otok, Ugljan, Pašman i dr.) Provedbom potpune elektrifikacije nakon oslobođenja, uvođenjem plina u kućanstva i smanjenjem stočnog fonda, vegetacija je u povoljnim klimatskim uvjetima preuzela maha tako da danas na tim otocima postoje veliki kompleksi guste makije gotovo neprohodne, sve većih površina mladih borovih šuma nastalih prirodnim pošumljavanjem iz sjemena, a neuređenih i zaraslih, tj. neprorjeđenih, dok maslinjaci uslijed sve manjeg broja radnog stanovništva sve više propadaju. U takvom stanju otočka vegetacija ne može poslužiti osnovnoj svrsi tj. rekreaciji ili turističkoj namjeni. U cilju zaštite prirode i čovjekove okoline na tom jedinstvenom području, koje zajedno s otokom Pašmanom obuhvaća cea 20.000 ha sa šumskom i ostalom vegetacijom, pretežno (90°/o) je u privatnom-građanskom vlasništvu, poduzimane su po Oslobođenju također akcije oko proglašenje pojednih objekata ili kompleksa zaštićenim kako od strane Republike (Republičkog zavoda za zaštitu prirode) tako i od strane Općine Zadar. Do danas posebno su zaštićeni ovi objekti prirode: — rezervat prirodnih predjela: Sjevero zapadni dio Dugog otoka uključiv i plažu »Saharun« — specijalni botanički rezervat: Maslinik — Saljsko polje na Dugom otoku, — memorijalni prirodni spomenik: Partizanski logor — »Crvene rupe« na Dugom otoku. U 1978. godini Skupština općine Zadar proglasila je otočić Galovac kod Preka na otoku Ugljanu park šumom, a otok Ošljak značajnim krajolikom. 476 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Predviđena je i predlagana zaštita uvale »Telaščica« s jezerom »Mir« na južnom dijelu Dugog otoka u sklopu Nacinalnog parka »Kornati« kojeg se formiranje uskoro očekuje. Postoje i pohvalne inicijative pa i akcije mjesnih zajednica kao na npr. otoka Silbe, da se otok Silba proglasi parkom prirode, za što postoje svi potrebni uvjeti uz istovremeno razumijevanje Republičkog zavoda za zaštitu prirode. Objekti su proglašeni zaštićenim, no do danas nije ništa učinjeno na njima, pa čak ni osnovni zahvati na održavanju. Rijetki su bili pokušaji, uglavom pojedinaca, da se nešto učini (Npr. Telaščica — čišćenje borove šume od 5 ha u 1973. godini u cilju preventive zaštite od požara) no i to je bilo kampanjskog karaktera. Današnje stanje tih objekata pa i niza divnih uvala, draga i plaža i si. na svim otocima pruža jadnu sliku. Vegetacija potpuno zarasla, mjestimično uslijed toga u sušenju latentna opasnost od požara, hrpe smeća i otpadaka po plažama, u uvalama i si. (pogotovo zaštićena plaža »Saharun«). Zadnjih par godina na tim otocima nastaju znatne promjene i to u cilju pomoći otočkom stanovništvu da se zadrži na tom području. Izgrađene su komunikacije (asfaltirana cesta Ugljan — Pašman), podizanje ili proširenje industrijskih objekata (Ugljan, Dugi otok), turističkih kapaciteta (Ugljan, Iž, pa Božava, Sali i Luka na Dugom otoku i dr.). Nadalje izgradnjom vikend naselja i kuća dolazi do sve veće urbanizacije, naročito na Ugljanu i Pašmanu, koji već čine jednu cjelinu koja će se u skoroj budućnosti — izgradnjom mosta Pašman — kopno uklopiti u kopneni dio zadarske regije. Uslijed tih i niza zahvata (komunikacije, voda i dr.) turizam sve više ekspandira na te otoke uslijed čega postojeća vegetacija dolazi u opasnost od šumskih požara (koji mogu uzrokovati ogromne i nenadoknadive štete) kao i do neodgovornih zahvata na istoj. Radi toga ukazuje se nužna potreba da se pristupi akcijama i poduzimanju mjera pune zaštite i proglašenih objekata prirode kao i ostalih čime će se još više istaći valorizacija te vegetacije za određene svrhe (turizam, odmor, rekreacija, zaštita i si.) uz stvaranje zadovoljavajuće ekosfere toga područja u interesu svih radnih ljudi odnosno društva. Iz naprijed iznešenog očito je, da zaštiti čovjekove okoline u odnosu na šume i zelenilo u cijelosti na ovom području treba posvetiti punu pažnju, a u isto vrijeme i poduzeti d provoditi niz određenih mjera da se ta zaštita što efikasnije osigura i provodi ne samo kroz neko vrijeme nego konstantno. Zaštita čovjekove okoline odnosno jednog od elemenata te zaštite — zelenila u cijelosti — nije samo i ne može biti kampanjskog značaja, već mora da bude neprestan i stalan zadatak cijelog društva, svih pojedinaca, a posebno i svih društveno-političkih struktura u području, uključiv i udruženi rad. Vrijeme je da društvena akcija zaštite čovjekove okoline, a i u isto vrijeme služba zaštite prirode kao jedna od provodilaca mjera te zaštite, dobije veći društveni značaj, društvenu podršku, sredstva i kadrove za provedbu tih dugotrajnih mjera, što će sve pomoći pravilnikom i sveopćem razvitku područja pa i šireg područja okolne regije sjeverne Dalmacije, koja se sve dinamičnije razvija. U toj regiji, u općinama Biograd na moru, Benkovac i Obrovac, postoji niz objekata prirode, koji se moraju, ako već nisu zaštićeni, uklopiti u komplekse zaštite prirode i čovjekove okoline (na pr. otok Pašman, sliv rijeke Zrmanje, područje Karinskog mora i dr.). 477 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 72 <-- 72 --> PDF |
U nizu mjera koje treba poduzeti i stalno vršiti treba dati akcenat na: — izradbu katastra vrijednih šumskih objekata i predjela, te područja ostalog zelenila radi omogućenja njihovog valoriziranja za određene namjene u zaštiti čovjekove okoline područja, — izraditi generalni plan zaštite čovjekove okoline na području, ozakoniti ga i odmah pristupiti njegovoj provedbi, — izradu preostalih planova u kojima će zeleni objekti doprinijeti stvaranju odgovarajuće ekosfere, — koordinaciju svih akcija u cilju zaštite čovjekove okoline, koje se odnose na izgradnju novih postrojenja privrede, kao i na sve druge zahvate kojima se zadire u vegetaciju, a radi što bolje primjene i zaštite te vegetacije, — na formiranje izvršnih organa pri društveno političkim organizacijama, uz postojeće savjete, radi primjene zakonskih odredaba i propisa u odnosu na zaštitu, sprečavanja pustošenja vegetacije i drugih zahvata koji direktno ili indirektno zadiru u prirodne zalihe (resurse) područja, — na aktiviranje svih društvenih organizacija, omladine, školske djece, Mjesnih zajednica, aktive Socijalističkog saveza u mjestima, za akcije svih vidova okoline (čuvanje, čišćenje, uljepšavanje objekata-parkova, šuma kao i drugih objekata zaštite čovjekove okoline, te na provedbi čistoće okoliša), — na njegovanje i dalje unapređivanje dosadanje velike pomoći pripadnika JNA na radovima koji utiču na zaštitu okoline (pošumljavanje, uređivanje šuma, preventiva od požara i dr.), — na intenziviranje preventive kao faktora zaštite od požara, a pogotovo od šumskih požara kroz sve moguće vidove (propaganda, uputstva, znakovi upozorenja, oprema, uređivanje deponija smeća, uklanjanje zapaljivog materijala iz šuma organiziranim akcijama, te na kraju: — na osiguranje stalnih i dugočnih sredstava za kadrove i druge mjere, za one zahvate koji se ne mogu vršiti kroz dobrovoljne akcije. Kod manjih akcija i mala sredstva mogu učiniti veoma mnogo, a takvih je inicijativa i bilo planirano (čišćenje smeća i dr. — izviđači i dr) koje na žalost zbog pomanjkanja minimalnih sredstava nisu realizirane. Sigurno je da ima objektivnih razloga za nedostatak sredstava, ali ima i subjektivnih koje treba svakako eliminirati, kako bi se čim prije neodložno pristupilo realizaciji pune zaštite čovjekove okoline u našem području* Branko Tkalčić, dipl. inž. šum. Zadar * Ovaj tekst već je objavljen u sklopu zajedničkog referata Savjeta za zaštitu čovjekove okoline OK SSRN Zadar na str. 448—450 prve knijge materijala Konferencije zaštite Jadrana održane na Hvaru 1979. godine. |