DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 69 <-- 69 --> PDF |
PROBLEM ZAŠTITE ŠUMSKE VEGETACIJE, POSEBNO NA ZADARSKOM ARHIPELAGU Značaj i važnost šuma odnosno zelenog pokrova u cjelini nije potrebno posebno isticati. Činjenica je da je šumska vegetacija u cijeloj sjevernoj subregiji Dalmacije pretežno degradirana uvjetovana narušavanjem ekološke ravnoteže, a što je prouzročio uglavnom čovjek. Na kopnenom dijelu ove regije to su pretežno šume hrasta medunca, makije i submediteranskih šikara te kamenjar-krš na znatnim površinama. Borove šume podizane su i prije I svjetskog rata, između dva svjetska rata, a i poslije oslobođenja, kada je u prvom desetljeću najviše podignuto tih šuma. No te šume (kao najvrednije) u odnosu na cijelu šumsku vegetaciju područja predstavljaju, na žalost, samo mali dio (cea 3—4%>): u zadarskom kopnenom dijelu oko 1300 ha, na otocima cea 150 ha, a na cijeloj široj regiji cea 2500 ha. Iz navedenog proizlazi da se od strane društva mora u cjelini mnogo učiniti na povećavanju šumskog fonda, i to kvalitetnog, obzirom na općekorisne njegove funkcije. Kamenjara-krša u široj zadarskoj regiji ima cea 30.000 ha. To je zemljište moguće privesti samo šumskoj kulturi-vegetaciji, te je očito koliki je to zadatak a i obaveza za stvaranje dijela normalnog ekosistema u području. Uprkos takvoj situaciji, društvo je vodilo računa da se barem pojedina interesantna i važna područja ili objekti zaštite. Republičkim zakonom i rješenjima, kao i odlukama Općine Zadar proglašeno je nekoliko zaštićenih objekata prirode od Oslobođenja do danas i to u zadarskom području kao posebna kategorija Nacionalni park Paklenica, kao spomenici prirode-stabla i parkovi: »Zeleni hrast« od Islama Latinskog i parka Vladimira Nazora u Zadru, a u široj regiji kanjon Zrmanje u Obrovcu. Objekti su za održavanje i unapređenje povjereni bilo radnim organizacijama (Nacionalni park i park Vladimira Nazora) ili službama Općina. Međutim osim proglašenja zaštinim objektima do sada je uglavnom vrlo malo ili ništa učinjeno na održavanju i unapređenju tih predjela. Iznimka je Nacionalni park Paklenica za čije je održavanje Općina Zadar odvajala sredstva (no koja nisu mogla zadovoljiti ni osigurati određene zadatke koje je potrebno vršiti u takvim objektima posebne kvalitete i značaja, ne samo za uže područje već i za cijelu zajednicu). Novi zakon o nacionalnim parkovima pretpostavlja se da će barem u cjelosti osigurati redovno održavanje, no trebat će stvoriti dalje materijalne uvjete za izvršenje zadataka koji su zacrtani planovima, a i ostvarenje preduvjeta da do tih realizacija na vrijeme i dođe.* Briga za ostale objekte, kako je rečeno, prepuštena je radnim organizacijama koje u okviru svojih i onako teških materijalnih uvjeta povremeno odvajaju sredstva za najnužniju zaštitu. * Stanoviti radovi u NP Paklenici financirani su i iz republičkog Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti odnosno, kasnije, odgovarajućeg SIZ-a (op). |