DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 62 <-- 62 --> PDF |
ZAŠTITA ŽIVOTNOG OKOLIŠA ULOGA ŠUME U ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE DRUŽE PREDSEDNIČE, DRUGOVI I DRUGARICE! I Sticajem niza okolnosti, referat o značaju šuma za životnu sredinu čoveka, nije blagovremeno umnožen, pa ćemo pokušati da u ovom desetominutnom izlaganju istaknemo najvažnije momente ove važne ekološke komponente. Ukoliko se materijal sa ovog sastanka bude štampao, nastojaćemo da što potpunije pružimo sliku u ovom prirodnom resursu, njegovom značaju za društvenu zajednicu, kao i o problemima koji ga permanentno prate.* Drug Žarković je u svom izlaganju dao zaista solidnu osnovu kako se treba odnositi prema prirodi i kako treba koristiti njene potencijale za dobron čoveka. Šumi, kao delu prirode mora se daleko stručnije i daleko opreznije prilaziti u pogledu njene zaštite, odnosno korišćenja svih blagodati koje nam ona pruža. Svaka greška u pogledu neracionalnog korišćenja, teško se ispoljava, a posledice su praćene izvanredno velikim društvenim štetama. Opšte-društveni karakter šuma i njihov značaj za ukupni društveni razvoj proizlazi iz višestrukih funkcija koje se odražavaju na privredu i ostali život zajednice, a posebno na zaštitu i unapređenje životne sredine čoveka. Zbog tih svojih specifičnih osobina šume su Ustavom definisane kao dobro od opšteg interesa, čime su im priznate i višestruke opštekorisne funkcije šume od kojih su naročito značajne: — šuma kao proizvađač drvne sirovine, raznih plodova, lekovitog bilja, lovne divljači i niz drugih potrošnih dobara; — šuma kao zaštitnik zemljišta, saobraćajnica, naselja i drugih objekata infrastrukture, od erozije bujica i poplava; — šuma kao regulator režima vode i značajan faktor u hidro-energetskom bilansu; — šuma kao najveći proizvađač kiseonika, odnosno prečiščač zagađenog i zatrovanog vazduha; — šuma kao zaštitnih naselja, gradova i industrijskih objekata od preterane buke; — šuma kao prostor za lečenje, oporavak, odmor i rekreaciju; — šuma kao veliki konzervator sunčeve energije koju može akumulirati i čuvati više od jednog veka, da bi se kao sirovina u industriji prerađivala ili, u nedostatku energije, koristila u energetske svrhe (bio energija) i najzad * Diskusija na sastanku Jugoslavenskog saveza za zaštitu i unapređenje čovekove sredine održanog 8. VI 78. u Srpskoj akađemiij nauka i umetnosti |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— šuma kao prirodni resers koji se obnavlja i objekat za naučna istraživanja, estetska i duhovna vrednost, itd. Ove kao i niz drugih funkcija, značajne za životnu sredinu, ne mogu se zameniti nikakvim tehničkim sredstvima niti se mogu preneti sa nekog drugog područja. Zato odnos prema šumi odnosno unapređenju njenih opštekorisnih funkcija, kao i proširenju njenog aerala, ne mogu obavezvati samo radnike u šumarstvu, već to mora biti obaveza i briga čitave društvene zajednice. II I ovom prilikom i na ovom mestu moramo istaći značaj šuma u obnovi i izgradnji ratom opustošene zemlje kako bi i ovaj argumenat bio još jedan dokaz o njenoj ulozi u privrednom i društvenom razvoju naše zajednice. U ratnom vihoru uništeno je prema proceni ratne štete 52 procenta normalnog i 33%> uskog koloseka železničkih pruga; 53%» svih drvenih mostova, preko 3 miliona stanovnika ostalo je bez krova nad glavom; 36% celokupne industrije je razoreno što je sve iziskivalo velike količine rezane građe, ostalih proizvoda od drveta i pragova. Osim toga, trebalo je podmiriti gradove, bolnice, armiju ogromnim količinama ogrevnog drveta. Za obnovu i početak rada rudnika trebalo je proizvesti stotine hiljada oblog drveta i jamske građe. Hiljade motora na upojni gas (saugas) čekalo je na ogrevno drvo da bi pokrenuli postojeće industrijske pogone i osvetlili mnoga naselja. Proizvodi naših šuma i industrije za preradu drveta prvi su se uključili u međunarodnu razmenu dobara. Proizvodi ovih grana bili su naša najtraženija roba u Evropi radi obnove ratom razorenog saobraćaja, naselja i industrije. Jednom rečju, drvo se tražilo svuda i od svakoga. Proizvesti milione kubnih metara drveta što je tražila obnova naše zemlje i spoljno tržište, zahtevalo je od naših radnih ljudi izuzetne napore i veliko požrtvovanje, jer se proces proizvodnje morao obavljati u izuzetno teškim uslovima. Od 1945. do 1975. godine u šumama društvenog sektora posečeno je oko 400 miliona kubnih metara bruto drvne mase, što iznosi blizu 40% ukupne sadašnje zalihe drvne mase u svim šumama SFRJ (zaliha 983.478 miliona kubnih metara, od toga 734,421 miliona kubnih metara društvenih sektora ili 74%, u privatnom sektoru 249.057 miliona kubnih metara ili 26%). I tako obimne seče nisu devastirale naše šume, jer se uvek seklo manje od prirasta, koji iznosi u svim šumama SFRJ, prema naučnim ispitivanjima od oko 30 miliona kubnih metara godišnje. Izvesti preko 400 miliona kubnih metara drveta nametnulo je ubrzanu izgradnju šumskih komunikacija. U 1975. godini u šumama SFRJ imali smo preko 30 hiljada kilometara šumskih komunikacija od kojih su 22 hiljade kilometara tvrdi kamionski putevi i time šumarstvo učestvuje sa preko 20"/o u ukupnoj komunikativnosti Jugoslavije. Izgradnjom šumskih komunikacija stvoreni su uslovi, ne samo za intenzivno gazdovanje šumama već su šume približene našim radnim ljudima za odmor, oporavak i rekreaciju. Dostignuti nivo razvoja šumarstva i industrije za preradu drveta potvrđuju i značaj ovih grana za privredu Jugoslavije. Ove dve grane upošljavaju preko 300 hiljada radnika, u izvozu učestvuje sa preko 8 milijardi n. din.; godišnje se poseče oko 15 miliona kubnih metara drvne mase ili 60% od ukupnog pri 469 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 64 <-- 64 --> PDF |
rasta; proizvodnja rezane građe, raznih vrsta ploča, garniturnog i komadnog nameštaja se povećala višestruko u odnosu na predratnu proizvodnju. Ostvareni su i značajni rezultati u razvoju i proizvodnji industrije celuloze i papira. Dostignuta je i proizvodnja vlakana od 21 hiljade tona u 1946. godini na 560 hiljada tona u 1975. godini ili 20 puta više, a u proizvodnji papira, kartona i lepenke od 47 hiljada tona u 1946. godini na 755 hiljada tona u 1975. godini ili 15 puta više. U proizvodnji natron vreća povećali smo proizvodnju za 17 puta, a u proizvodnji talasaste lepenke povećana je proizvodnja za 74 puta. Proizvodnja papira po glavi stanovnika u Jugoslaviji zauzela je 21. mesto u Evropi (1946. god. proizvodili smo 6,5 kg, a 1975. god. 41,4 kg). Sve se više proširuje asortiman proizvodnje drvne industrije čime se objektivno utiče na smanjenje izvoza dragocene sirovine i pored konjukture drveta na svetskom tržištu. Iznoseći ovih nekoliko podataka želimo da istaknemo tehnološku povezanost šumarstva i industrije za preradu drveta koje čine neprekinuti lanac od sirovine do prerade polufinalnih i finalnih proizvoda. To nameće imperativnu potrebu harmoničnog razvoja šumarstva i industrije za preradu drveta kako se ne bi ugrozili proizvodni potencijali šume i time dovele u pitanje sve druge mnogobrojne funkcije šume. Nameće se potreba da se još nešto kaže o naporima društvene zajednice na unapređenju i proširenju areala šuma kako se ne bi shvatilo da smo od šume samo uzimali (trošili prirodni resurs), a nismo dali odgovarajući doprinos za poboljšanje njenog stanja. Moramo takođe istaći da je nasleđeno stanje bilo izvanredno teško — loše. Ogromne površine šikara, degradiranih šuma i goleti, prekrivali su sva područja Jugoslavije. Milioni koza su svojim brstom i dalje pogoršavali zatečeno stanje. Okupator je u drugom svetskom ratu devastirao preko 300 hiljada hektara šuma u neposrednoj blizini komunikacija i odvukao preko 10 miliona kubnih metara najvrednijeg drveta iz zemlje. Statistički podaci govore da šuma i šumskog zemljišta ima nešto više od 10 miliona hektara ili 34a/o ukupne površine Jugoslavije. Od toga je obraslo šumom oko 8,5 miliona hektara (društveni sektor 5,9 miliona ili 68°/o a privatni sektor 2,8 miliona hektara ili 32%) a preko 2 miliona hektara su goleti odnosno izrazito šumsko neobraslo zemljište. Na žalost, i od obraslih šumskih površina (8,5 miliona hektara) skoro 2,3 miliona hektara ili 37 Ovih nekoliko cifara rečito govore o ogromnoj privrednoj odnosno društvenoj šteti što ove površine nisu privedene kulturi odnosno pošumljenje ili obrasle kvalitetnim šumama. Nacionalna privreda gubi svake godine milione kubnih metara dragocene sirovine, a sunčeva energija i dalje razara već upropašćeno zemljište na kojem kiše i vetrovi dovršavaju proces degradacije. Bujice i poplave zasipaju nanosima pojedina polja u rečnim dolinama. Ako je zemljište naše najveće nacionalno bogatstvo jer na njemu sve postoji i sve se proizvodi, onda zaista moramo obnovi šuma i pošumljavanju posvetiti posebnu pažnju i svrstati ove zadatke u najvažije nacionalne zadatke. Naša narodna vlast, shatajući problem kao nacionalni zadatak, još prvih godina posle rata i pod izvanredno teškim uslovima preduzela je niz mera koje su imale za cilj da zaustave dalju degradaciju šuma a pošumljavanjem goleti proširi njihov prirodni areal. Među mnogim merama ističemo i niz zakonskih propisa kao što su: Zakon o zabrani držanja koza, Zakon o zaštiti zemljišta od erozija, Zakon o štednji drveta, Zakon o zabrani lova na visoku plemenitu divljač itd. Sve preduzete mere su doprinele da se u periodu od 1945. god. do 1975. godine tj. 470 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 65 <-- 65 --> PDF |
za tri decenije postojanja socijalilističke Jugoslavije, izvrši pošumljavanje goleti na preko 560 hiljada hektara, da se izvrši melioracija degradiranih šuma i šikara na preko milion hektara, da se na 150 hiljada hektara unesu vrednije vrste drveća pretežno četinara (introdukcija) kao i da se raznim merama nege tretira još oko 2 miliona hektara šume. Značajno je takođe istaći da smo u periodu 1941. do 1965. godine započeli intenzivno podizanje plantaža topola i da smo u 1975. godini već imali 62 hiljade hektara, što predstavlja značajnu sirovinsku bazu (preko 300 hiljada kubnih metara godišnje), za našu drvnu industriju — naročito hemijsku. Planiranje, kao i svi drugi šumsko-kulturni radovi bili bi u znatno većem obimu izvršeni da smo imali dopunska društvena sredstva ili bar bankarska sredstva sa beneficiranom kamatom i povoljnijim uslovima vraćanja. Najveći deo sredstava za šumsko-kulturne radove izdvajale su iz vlastitih sredstava šumsko-privredne organizacije iako nam je dobro poznato da šumarstvo spada u nisko akumulativnu granu naše privrede. Izvršeni radovi na podizanju i obnovi šuma doprineli su da se stanje šuma u društvenom sektoru znatno poboljša, kako u pogledu ukupne drvne zalihe tako i u pogledu poboljšanja kvaliteta i povećanja prinosa. Melioracijom šikara i degradiranih šuma, zatravljivanjem i pošumljavanjem goleti, kao i uređenjem bujica i vodotoka, ogroman je doprinos sanaciji bujica, a time zaštiti saobraćaja, naselja i drugih privrednih objekata. Sve to što su učinili radni ljudi u šumarstvu i industriji za preradu drveta širom Jugoslavije, uz pomoć i podršku društvene zajednice, na planu obnove šuma i zaštiti zemljišta od erozije poboljšalo je životnu sredinu čoveka iako nije vršeno pod savremenim naslovom zaštita životne i radne sredine čoveka. Ti pionirski radovi na zaštiti i povećanju produktivnosti zemljišta, na zaštiti plodnih polja od poplava, ne mogu se drugačije ni kvalifikovai nego kao borba za zaštitu životne sredine. I danas, sa industrijskim razvojem naše zemlje, kada su nastali novi problemi u zaštiti životne sredine, obnova šuma i privođenje proizvodnje nekoliko m.iliona hektara zemljišta koje je u permanentnoj degradaciji, ostaje kao ključni problem naše društvene zajednice. Savremena nauka i tehnologija je dobrim delom resila problem prečišćavanja otrovnih gasova i otpadnih voda, ali bez šume, bez prirodnog filtra zagađenog vazduha, bez prirodnog filtra kvalitetne vode ne može se zamisliti život savremenog društva. Sa tempom industrijalizacije i urbanizacije naše zemlje mora se po svaku cenu održati i tempo podizanja novih zelenih površina kako bi usporili, ako ne i potpuno zaustavili dalju degradaciju životne sredine. III Dovesti u normalno stanje velike površine degradiranih i nisko produktivnih šuma, zaustaviti eroziju na velikim površinama goleti i degradiranog poljoprivrednog zemljišta su neodložni nacionalni zadaci, pa je zato neophodno potrebno resiti niz problema među kojima ističemo posebno: 1. Prvi i osnovni problem jesu investicije koje šumarstvo ne može da izdvoji iz svoje sopstvene akumulacije. Dodatna bankarska sredstva za plantažiranje topola i četinara i za izradu šumskih komunikacija potvrda su postig471 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 66 <-- 66 --> PDF |
nutih rezultata. Svako dalje odlaganje u pronalaženju novih izvora finansiranja za rešenje problema i time saniranje 25 hiljada bujičnih tokova koji nose milione kubnih metara plodnog zemljišta, koje ugrožavaju hidro-energetske akumulacije je neprocenjiva privredna i društvena šteta. Svaki član naše društvene zajednice, bez obzira da li u gradu ili selu, mora biti zainteresovan ili treba sve učiniti da bude zainteresovan, da se problem reforestaoije brže i potpunije rešava. Za tri decenije izgradnje socijalističkog društva poraslo je bogatstvo naše zajednice, porasla je i svest o značaju životne sredine, doneti su i osnovni zakoni (Ustav i Zakon o udruženom radu) o daljoj izgradnji socijalističkog samoupravnog društva, što nam pruža mogućnost da se na svim nivonima dogovaramo i sporazumevamo, donosimo odgovarajuće odluke koje će omogućiti trajno i stabilno finansiranje obnove degradirane prirode. Problemi ništa manje nisu značajni od proizvodnje hrane (zeleni plan), pošto bez rešenja problema erozije, poplava i navodnjavanja ne možemo obezbediti visokoprinosnu i stabilnu proizvodnju hrane. 2. Dugoročnost proizvodnje, koja se odvija u slobodnom prostoru, nameće neophodnu potrebu izrade dugoročnih programa obuhvatajući tekućim planovima sve elemente neophodne za realizaciju zadatka kako bi bio obezbeđen uspeh i kvalitet proizvodnje. Rastuće društvene potrebe u zdravoj vodi sve više ističu značaj šuma kao konzervatora odnosno proizvođača kvalitetnih pijaćih voda, što nameće obavezu da se u srednjoročnim i dugoročnim programima gazdovanja šumama ugradi i ovaj važan elemenat, jer su šume i vode nerazdvojne prirodne pojave i spadaju u resurse od vitalnog značaja. Takođe se moraju uzeti u obzir i svi drugi elementi vezani za najracionalnije korišćenje prostora, odnosno zemljišta (turizam, izgradnja naselja, saobraćajnica, poljoprivreda, šume .i dr.) — »ekološko vrednovanje prostora«. Ovim programima i tekućim planovima moraju se precizirati zadaci radnih organizacija u šumarstvu odnosno OOUR-a kao i mesnih zajednica, odnosno opština, privrednih regiona i republika. 3. S obzirom na opšte-društveni značaj šuma sve više nastaju sukobi između opštih i posebnih interesa. To se ispoljava ne samo u društvenom sektoru šumarstva, već je još izrazitije u šumama sa pravom svojine, koje u našoj zemlji obuhvataju 32-Vo svih šuma (U SR Sloveniji je ovaj problem delimično rešen ali u drugim republikama i pokrajinama mora se ubrzanije rešavati problem udruživanja jer zato imamo zakonsku osnovu u Zakonu o udruženom radu. Svaka mesna zajednica, opština, privredni region, pokrajina i republika, prema svojim specifičnim uslovima, moraju doneti odgovarajuće odluke i propise koji će ubrzati rešenje problema i zaustaviti daljnju devastaciju šumskog fonda SFRJ. 4. Institucionalna stabilnost u šumarstvu predstavlja značajan faktor u kontinuitetu izvršavanja dugoročnih zadataka. Česte reorganizacije šumarske službe, odnosno radnih organizacija, nanele su znatne štete šumskoj privredi. Velike površine rasadika, formirane u posleratnom periodu, promenile su svoju namenu, visok procenat podignutih šumskih kultura su propale jer nije bilo sredstava a ni brige za njihovu zaštitu i negu, znatno je sužena proizvodnja šumskog semena, itd. Ove slabosti proteklog perioda ne smeju se više ponoviti. Nedostatak sredstava sigurno je objektivna činjenica ali subjektivni faktor 472 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 67 <-- 67 --> PDF |
se mora potpuno isključiti. Mi moramo tražiti optimalna rešenja za šumsko- privredno područje kako bi uslovi privređivanja i ekonomski efekti radne organizacije bili što stabilniji. 5. Takođe smatramo da se odnos šumarstva i drvne industrije što pre sredi kako bi se ove dve grane brže razvijale uz bolje korišćenje opreme, racionalnije koriščenje sirovine i stalno povećanje svoje akumulacije. Mi ne smemo dozvoliti da te dve grane zaostaju iz mnogobrojnih razloga koje smo već više puta istakli. Sve mere koje planiramo u šumarstvu imaju, pored opštih društvenih koristi, i znatno povećanje sirovine za naše sadašnje i budeće kapacitete drvne industrije. Drvna industrija u našoj zemlji već sada, kod ovog obima proizvodnje uvozi znatne količine drveta naročito za hemijsku preradu. Transportujući na stotine pa i hiljade kilometara tu kabastu i relativno jeftinu robu znatno povećava cenu finalnih proizvoda. A sa druge strane, poznato je da tu drvnu masu možemo proizvesti i u našoj zemlji i to za relativno kratko vreme, ako budemo savremenije gazdovali šumama uz dodatna sredstva društvene zajednice. Ovakvom politikom ne samo što bi resili sirovinu našoj drvnoj industriji oslobađajući je od uvoza drveta, već bi i znatno poboljšali životnu sredinu čoveka. 6. Polazeći od pretpostavke da bi do kraja ovog veka resili problem goleti i degradiranih šuma u SFRJ, postavlja se kao ozbiljan problem radne snage u šumarstvu. Zato će biti potrebno da pored uključenje odgovorajuće tehnike, mobilišemo i dobrovoljnu radnu snagu kako bi troškovi obnove šuma i pošumnjavanja bili što niži. Goranske organizacije, iako su dale značajan doprinos na podizanju šume i širenju svesti među mladom generacijom o njihovom značaju, nisu dovoljne za ovako velike, složene i odgovorne zadatke. Potrebno je njihovu aktivnost i metode rada proširiti na čitav narod. Propagandom i drugim merama nastojati da na ovim zadacima, društveno izvanredno korisnim, mobilišemo što veći broj ljudi. Treba tražiti najpovoljniji način i oblik organizovanja slobodnog vremena radnih ljudi, treba ih osloboditi zagušljivih kafanskih prostorija i neracionalnog korišćenja slobodnog vremena, treba ih vezati za aktivan rad u prirodi, za društveno korisne poslove koji ga rekreiraju i humaniziraju njegovu ličnost. Mi moramo stvoriti takvu atmosferu u narodu da je svakom čoveku velika čast što će posaditi nekoliko šumskih sadnica ili da se stidi što nije učestovao u ovom izvanredno značajnom društvenom zadatku. Drugi veliki rezervoar dobrovoljne radne snage jeste naša narodna armija koja je i do sada dala značajan doprinos na zaštiti i podizanju šuma. Povezujući ove izvore dobrovoljne radne snage sa kvalifikovanim radnicima naših radnih organizacijüa u šumarstvu, stvorićemo snažan potencijal radne snage koji će moći da izvrši blagovremeno i kvalitativno postavljene zadatke. 7. Specifičnost proizvodnje u šumarstvu, pogotovu kada se radi o vraćanju degradiranih šuma u normalno stanje i pošumljavanje goleti sa visokim stepenom degradacije zemljišta, nameće neodložnu potrebu prethodnih naučnih istraživanja uz učešće kadrova sa visokim stručnim obrazovanjem iz raznih naučnih disciplina. Opšta dostignuća u biološkoj nauci nisu uvek primenljiva kada nam je poznato da su za rast i razvoj biljaka odlučujući mikroreljef i mikroklima, a pogotovu kada se radi o unošenju novih vrsta drveća brzog rasta. Zato nauci u šumarstvu i njenom razvoju moramo posvetiti izuzetnu pažnju i pre svega kroz stabilnije izvore finansiranja. Možemo reći i tvrditi da smo zbog tog nerešenog 473 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 68 <-- 68 --> PDF |
problema imali i da ćemo imati i dalje velike štete zbog nedostatka prethodnih naučnih istraživanja, kao i zbog nedostatka specijalista šumarske struke iz drugih disciplina. U svakodnevnom praktičnom radu sve ovo možemo izbeći ako savladamo današnju usitnjenost šumsko-privrednih organizacija i izborimo se za ekonomsko-tehničku povezanost preduzeća za gazdovanje šumama u veće radne odnosno složene organizacije. Na taj način ćemo omogućiti popravljanje kadrovske strukture i daleko lakše nabaviti i racionalnije koristiti skupocenu opremu za radove u šumarstvu. Za naučno istraživački rad, obrazovanje i stručno usavršavanje, danas u SFRJ postoje 12 naučnih instituta, 6 šumarskih fakulteta i 17 srednjih šumarskih škola, dok smo po oslobođenju imali samo 2 fakulteta i 2 srednje škole. Ovaj kadrovski i materijalni potencijal može se bolje i potpunije koristiti uz dugoročne naučne programe rada, uz savremenije nastavne planove i programe, uz stabilnije izvore finansiranja i daleko čvršće i trajnije povezivanje sa praksom na bazi dugoročnih programa saradnje. U dugoročne programe saradnje ugrađivati interese svake radne organizacije, a samim tim su ugrađeni i interesi društvene zajednice, Dogovorima i sporazumevanjem mogu se iznaći optimalna rešenja jer za to postoje svi preduslovi i neodložne potrebe. Drugovi i drugarice! Za ovako kratko vreme teško je reći sve ono što šuma znači za savremeno industrijsko društvo. O tome je u posleratnom periodu dosta rečeno i napisano pa moramo učiniti da to stigne do svakog čoveka u gradu i selu. Naš narod u celini mora shvatiti šta znači šuma za sadašnje i buduće generacije, da bez njihovog aktivnog učešća ne možemo stvoriti nove i postojeće šume popraviti odnosno zaštititi. Šuma je biljna zajednica — domaćin mnogih živih organizama — od najsitnijih mikroorganizama do krupne jelenske divljači i orlova. U šumi je ponikao i razvio se čovek. Prvi stan i hranu ona mu je pružila, ona ga je čuvala od neprijatelja i pružila materinsku toplinu od prirodnih nepogoda. U životu i razvoju naše društvene zajednice šuma je imala neprocenjivu ulogu, koja iz dana u dan raste sa skokovitim razvojem tehnike i tehnologije. Sve se više u tehnološke procese uvlači automatika i elektronika, sve se više primenjuju tekovine nuklearnog doba, sve će više biti slobodnog vremena, sve će više biti potrebno kutaka i prostora za odmor i razonodu za psiho-fizičku rekreaciju. Šuma sa svojim prirodnim čarima punim uzavrelog života pružiće nam te mogućnosti. O šumi, o vrednosti šumske vegetacije za čoveka, o neracionalnom korišćenju tog vitalnog prirodnog resursa govori i pisana istorija o razvoju ljudskog društva za savremena dostignuća bioloških nauka i to potvrđuje. Rajica Đekić dipl. inž. šum. Beograd |