DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 53 <-- 53 --> PDF |
su uzimani u razna godišnja doba u različitim krajevima Jugoslavije (MUNJKO et ah, 1974). Za pokuse smo od vrsta najčešće sakupljali lišaje iz ovih rodova: Cladonia, Cetraria, Evernia, Parmelia, Peltigera, Petrusaria, Physicia, Sticta, Usnea, Xanthoria, Liehen imperfeeti, Verrucaria, Vulpina, Col- lema i Lecanora. Pokusi biorazgradnje pomoću lišaja rađeni su sa 1,2 i 5 g biomase, koja se stavljala u 100 ml sterilne otopine u Cenco-bočice od 275 ml. Sastav otopine bio je: 100, 250, 500 ili 1000 mg čistog fenola, te 2 g umjetnog gnojiva (NPK 14:14:14) u 1000 ml bunarske vode, čija se tvrdoća kretala od 16 — 20!) nj. Tako pripremljenoj otopini odredila se prije pokusa pH vrijednost i točna količina fenola (po metodi JUS HZ1.147). Pokusi su se vršili u vremenskom periodu od 4 do 30 dana (ovisno o početnoj koncentraciji fenola) na 37° (termostat) i na 20° C (inkubator). Nakon određenog vremena inkubacije ponovno se u probama određivao preostali fenol i pH vrijednost. Razlika u koncentraciji fenola prije i nakon pokusa izražena je kao %-tak biološke razgradnje. Broj bakterijskih kolonija u 1 ml otopine prije i nakon pokusa kretao se u prosjeku od 76 x 103 do 5,06 x 10«. Slično kao za fenol rađeni su pokusi biorazgradnje acetona. Sastav otopine promjenio se utoliko, što je umjesto fenola dodana određena količina acetona (1,5 i 10%). Vrijeme inkubacije bilo je 5 dana na sobnoj temperaturi. Aceton se određivao u probama prije i nakon pokusa po jodoformmetodi (GOLTZ i GLEW, 1957). Iz razlike količine acetona prije i poslije pokusa u komparaciji sa slijepom probom dobiven je postotak biorazgradnje. Broj bakterijskih kolonija u 1 ml otopine prije i poslije pokusa kretao se od 26 — 890 x 103. REZULTATI ISPITIVANJA I DISKUSIJA Dobiveni rezultati biorazgradnje fenola (Tabele 1—3) jasno nam pokazuju da lišaji i njihova mikroflora posjeduju mehanizme (fenol-oksidaze) pomoću kojih razgrađuju fenol, kao jedini izvor ugljika, sve do CO2 (dokazao se u 50 proba određivanjem m-alkaliteta). Iz Tabela 1—3 također vidimo da je bakterijska mikroflora lišaja vrlo aktivna, dok manji dio (cea 10%) pripada djelovanju lišajskih funga i algi. Tijekom procesa biorazgradnje dolazi do pojave nekih lišajskih kiselina u probi, što dokazujemo naglim sniženjem pH vrijednosti probe i pojavom ugodnih (Cladonia, Cetraria) ili neugodnih mirisa {Xanthoria), te jačim pjenjenjem na površini probe. Stavljanje komadića pojedinih vrsta lišaja (cea 100 mg) u sterilnu peptonsku vodu sa Durhamovom cjevčicom u većini slučajeva (95%) dovodilo |