DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 53     <-- 53 -->        PDF

su uzimani u razna godišnja doba u različitim krajevima Jugoslavije (MUNJKO
et ah, 1974). Za pokuse smo od vrsta najčešće sakupljali lišaje iz ovih
rodova: Cladonia, Cetraria, Evernia, Parmelia, Peltigera, Petrusaria, Physicia,
Sticta, Usnea, Xanthoria, Liehen imperfeeti, Verrucaria, Vulpina, Col-
lema i Lecanora.


Pokusi biorazgradnje pomoću lišaja rađeni su sa 1,2 i 5 g biomase,
koja se stavljala u 100 ml sterilne otopine u Cenco-bočice od 275 ml. Sastav
otopine bio je: 100, 250, 500 ili 1000 mg čistog fenola, te 2 g umjetnog
gnojiva (NPK 14:14:14) u 1000 ml bunarske vode, čija se tvrdoća kretala
od 16 — 20!) nj. Tako pripremljenoj otopini odredila se prije pokusa
pH vrijednost i točna količina fenola (po metodi JUS HZ1.147). Pokusi
su se vršili u vremenskom periodu od 4 do 30 dana (ovisno o početnoj
koncentraciji fenola) na 37° (termostat) i na 20° C (inkubator).


Nakon određenog vremena inkubacije ponovno se u probama određivao
preostali fenol i pH vrijednost. Razlika u koncentraciji fenola prije
i nakon pokusa izražena je kao %-tak biološke razgradnje. Broj bakterijskih
kolonija u 1 ml otopine prije i nakon pokusa kretao se u prosjeku
od 76 x 103 do 5,06 x 10«.


Slično kao za fenol rađeni su pokusi biorazgradnje acetona. Sastav
otopine promjenio se utoliko, što je umjesto fenola dodana određena količina
acetona (1,5 i 10%). Vrijeme inkubacije bilo je 5 dana na sobnoj temperaturi.


Aceton se određivao u probama prije i nakon pokusa po jodoformmetodi
(GOLTZ i GLEW, 1957). Iz razlike količine acetona prije i poslije
pokusa u komparaciji sa slijepom probom dobiven je postotak biorazgradnje.


Broj bakterijskih kolonija u 1 ml otopine prije i poslije pokusa kretao
se od 26 — 890 x 103.


REZULTATI ISPITIVANJA I DISKUSIJA


Dobiveni rezultati biorazgradnje fenola (Tabele 1—3) jasno nam pokazuju
da lišaji i njihova mikroflora posjeduju mehanizme (fenol-oksidaze)
pomoću kojih razgrađuju fenol, kao jedini izvor ugljika, sve do CO2 (dokazao
se u 50 proba određivanjem m-alkaliteta).


Iz Tabela 1—3 također vidimo da je bakterijska mikroflora lišaja vrlo
aktivna, dok manji dio (cea 10%) pripada djelovanju lišajskih funga i algi.


Tijekom procesa biorazgradnje dolazi do pojave nekih lišajskih kiselina
u probi, što dokazujemo naglim sniženjem pH vrijednosti probe i pojavom
ugodnih (Cladonia, Cetraria) ili neugodnih mirisa {Xanthoria), te jačim
pjenjenjem na površini probe.


Stavljanje komadića pojedinih vrsta lišaja (cea 100 mg) u sterilnu peptonsku
vodu sa Durhamovom cjevčicom u većini slučajeva (95%) dovodilo