DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 52 <-- 52 --> PDF |
radioaktivnim cezijem (137Cs). CIGNA (1972) nalazi u Laponskim lišajima slijedeći radioaktivne elemente: 54Mn, »»Sr, iwRu, i«Cs, i3?Cs i i**Ce. RITCHIE et dl. (1972) dokazuju prisutnost cezija is?Cs od 39 do 91 pCi/g kod tri vrste Cladonia. ERAMETSTA i YLIKUOKANEN (1971) nalaze kod šest vrsta lišaja i 22 vrste mahovina niobija u količini od 1—20 ppm, molibdena 1 — 2 ppm, hafnija 1 — 19 ppm, wolframa 1 — 40 ppm, torija 0,5 do 29 ppm i urana 1 — 7 ppm. WHICKER et dl. (1971) nalaze radioaktivni cezijMiCs u lišajima koji rastu u tundri. MATSSON i PERSSON (1972) nalaze u Cladonia alpestris, nakon nuklearne eksplozije 1961—1946. god., od 210Pb, 10 — 20 pCi/kg radioaktivnih elemenata: 22Na, 2iflPo, a u ožujku 1970 — 1971. te količine su iznosile 3100 pCi/kg. HAUSON (1972) određuje 2:!9Pu u lišajima i 2«Pu. GANNUTZ (1972) ispituje koleraciju djelovanja gama zraka na izolirane kulture lišaja, mahovina, alga i gljivica. Dok u svjetskoj literaturi postoji mnogo podataka o biokemijskoj aktivnosti lišaja kod nas u Jugoslaviji ima malo podataka. Spomenut ćemo samo neke: POKORNY (1970) ispituje metabolički put d-metionina kod lišaja i nalazi na je metabolički put d-izomera aminokiselina strogo određen evolucionim stupnjem biljne kategorije. Spomenuto je da su lišaji jako osjetljivi na prisustvo sumporovodika u zraku, te na akrolein (UHLIK i FILIPAN, 1973), koji dolazi u zrak nepotpunim sagorijevanjem ugljikovodika u motorima s unutrašnjim sagorjevanjem. Zapaženo je da neke vrste lišaja (Collema, Parmelia i Xanthoria) rastu na betonskom zidu mostova, koji se nalaze na otvorenom glavnom kolektoru opadnih voda grada Zagreba (područje Žitnjak — Resnik, slika 1). Nađena je vrlo bogata flora lišaja na otoku Olibu u blizini žala, koja su jako zagađena katranom, čiji se miris širi u unutrašnjost otoka (MUNJKO, 1972). U Gorskom kotaru (Skrad) je također primjećeno da lišaji ugibaju u neposrednoj blizini mazuta, koji je proliven prilikom prometnog udesa autocisterne. Naša preliminarna ispitivanja (MUNJKO i MIKLIČAN, 1971), ponašanja mikroflore lišaja i samih lišaja na vodeni medij s visokim koncentracijama fenola (od 100 — 500 mg/l) pokazala su da lišaji i njihova mikroflora mogu koristiti fenol kao jedini izvor ugljika. Ova ispitivanja su nastavljena u Zavodu za botaniku u Zagrebu (MUNJKO, 1974), gdje je, osim fenola, i acetom poslužio kao jedini izvor ugljika. Lišaji za pokuse su sakupljeni iz raznih krajeva Jugoslavije i raznih staništa, a dobiveni rezultati pokazali su niz zanimljivih podataka o aktivnosti lišaja i njihove mikroflore. MATERIJAL I METODIKA Ispitivanja su započela 21. 7. 1969. i trajala su do 20. 6. 1974. Dala su niz zanimljivih podataka kao prilog poznavanju bioaktivnosti mikroflore lišaja. Za ova ispitivanja sakupljeni su lišaji u sterilne poletilenske vrećice s raznih staništa: razna tla, kora crnogoričnog drveća, kamenitog stijenja u brdima i sa ulaza u spilje, sa bjelogoričnog drveća, te sa betonskih zidova i mramornih nadgrobnih spomenika (starih preko 50 god.). Uzorci 458 |