DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 49 <-- 49 --> PDF |
PRELIMINARNA ISPITIVANJA BIOLOŠKE RAZGRADNJE FENOLA I ACETONA MIKROFLOROM KOJA RASTE NA LIŠAJEVIMA Dr IGNAC MUNJKO i RUŽICA MIKLIČAN, dipl. inž. Laboratorij za kontrolu voda INA-OKI, Zagreb Prof. dr ZLATKO PAVLETIĆ i mr MARIJA TOMAC Botanički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Marulićev trg 9a » SAŽETAK. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja biološke razgradnje fenola 15 vrsta lišajeva i njihove mikroflore. Ta su istraživanja pokazala, da je u toj razgradnji bakterijska mikroflora lišajeva vrlo aktivna (op) UVOD Kod bioloških metoda za procjenu zagađenosti zraka lišaji imaju izvjesne prednosti, prvenstveno zbog svoje jednostavne građe, polaganog rasta i sposobnosti da pasivno apsorbiraju iz zraka, vode i tla skoro sve što dođe u kontakt s njihovim talusom. Premda su otporni na nepovoljne prilike u pogledu prehrane i temperature, te na gubitak vode, većina lišaja je jako osjetljiva na gomilanje fototoksičnih tvari. Te činjenice su poznate lihenolozima već od prošlog stoljeća, ali kod nas ima vrlo malo radova koji tretiraju spomenutu problematiku. Praktična podjela lišaja također je dovedena u vezu sa zagađivačima zraka. Tako danas imamo Ros e-ovu skal u za čije dobivanje su korišteni lišaji Is kore drveća li skal u Gilbert a koja je bazirana na mahovinama i lišajima s različitih supstrata (objavljeno 1970. god.). Također imamo nepotvrđenu Rydz a n-ovu »teoriju žeđi« koja naglašuje da je otrovni plin u zraku glavni faktor ugibanja lišaja, ali i vlaga je važan lokalni faktor (DOBBS, 1973). Zbog toga FARROV upozorava na opreznost, naglašavajući mnoge varijable, između ostalog i količinu otrovnog plina (sumporni dioksid, trioksid i dr.), koja može utjecati na rast i preživljavanje lišaja. O nekim zagađivačima, kao što su umjetna gnojiva, razni »sprejevi«, otrovi protiv korova, teški metali, radioaktivne tvari, automobilski ispušni plinovi, ozon, sumporovodik i dr., postoje slabo ili nikakvo znanje o efektima na floru lišaja (DOBBS, 1973). Međutim o biokemijskoj aktivnosti i kemijskom sastavu lišaja imamo mnogo podataka. KLEIN i ZELLER (1930) određuju sadržaj holina kod 455 |