DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 46 <-- 46 --> PDF |
stvara povoljnije uvjete u okolnim tkivima za napad ovog štetnika. Sve je ovo još više izraženo kad je biljka domaćin fiziološki oslabljena djelovanjem raznih biotskih i abiotskih činilaca. Ako bismo pretpostavili obratno, tj. da S. myopaeformis u svojem razvoju ovisi o ishrani tkivima imele, trebalo bi ga očekivati na odgovarajućim mjestima i na raznom drugom listopadnom drveću koje parazitira V. album, a ne samo, odnosno pretežno, na jabuci. Međutim, to opažanja i iskustvo ne potvrđuju. Opažanja koja sam vršio u više navrata u vršnim dijelovima imelom zaraženih biljaka pokazuju da je vrijeme eklozija i leta imaga, kao i najveća koncentracija životinja upravo na dobro osvijetljenim vršnim dijelovima stabala. Tu se uglavnom vrši kopulacija i sunčanje na lišću kao i odlaganje jaja. Najveća aktivnost zapažena je u najtoplijem dijelu dana u toku V i VI mjeseca kad se i izvrši najveći broj eklozija. Ovakva lokacija najveće dnevne aktivnosti, teška je i nedostupna direktnom promatranju pa je to vjerojatno i jedan od glavnih razloga što se imelama kao nutritivnim biljkama kao i ovoj vrsti staklokrilca dosad poklanjalo malo pažnje. Nadalje treba napomenuti, da prisustvo aktivnih ili obamrlih hipertrofija imela osobito u hrastovim šumama privlači pored spomenute vrste staklokrilaca i čitav niz drugih insekata. Među njima nalazimo ksilofagne vrste razarače živog ili mrtvog drveta koji se skupljaju i žive na ovakvim mjestima (Buprestidae, Ceratnbycidae, Scolytidae). Tako se formiraju na tim osebujnim lokacijama specifični životni kompleksi, mikrobiocenoze, kao žarišta i rasadišta štetnika. Zavisno o stupnju i vremenu zaraze polunametnikom, otpornosti primarnog domaćina, kao i nekih drugih ekoloških faktora, vrše se ovdje relativno brze sukcesivne promjene članova cenoze. ZAKLJUČCI Polunametnici V. album i L. europaeus mjestimice masovno udomljuju gusjenice staklorilaca. U najvećoj mjeri i najčešće se u njihovim tkivima prehranjuju gusjenice S. cephiformis, dosad poznate samo na nekim vrstama crnogoričnog drveća. Vrsta polunametnika nije kod toga od nikakvog značaja. Indirektno, i to mnogo rjeđe, polunametnik olakšava prisustvo i vrste S. conopiformis na hrastu, odnosno S. myopaeformis na jabuci. U lim slučajevima tkiva polunametnika ne služe gusjenicama kao hrana. Visoka koncentracija hranjivih sadržaja tkiva imela omogućuje brži razvoj i jednogodišnji razvojni ciklus vrste S. cephiformis. Šumske hrastove sastojine zaražene imelom mogu postati žarišta i drugih ksilofagnih insekata te bi suzbijanju imele i iz tih razloga trebalo pokloniti više pažnje. LITERATURA Bartel , M., 1912: Aegeridae (Sesidae), in Seitz, A.: Die Grossschmetterlinge der Erde 2 : 365—416, pi. 51, 52. Stuttgart. F i b i g e r, M., N., P., Kristensen, 1974: The Sessiidae (Lepidoptera) of Fennoscandia and Denmark. Fauna Ent. Scandinavica. Vol. 2. Scandinavian Science Press Ltd. Gadstrup. Denmark. 452 |