DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Najviše gusjenica ubušeno je u površinska nježnija tkiva imele ali u manjoj mjeri i u površinske slojeve tkiva domaćina koji obrastaju bazalni dio stabalca polunametnika. Sistematska pripadnost primarnog domaćina kao i sistematska pripadnost polunametnika nije u odnosu na vrstu S. cephiformis od nikakvog značaja. Brojnost gusjenica u jednom zadebljanju razmjerna je veličini i ekspoziciji zadebljanja. U starijim i većim tvorevinama, pod pretpostavkom da nisu sjeverne ekspozicije na drvetu i da su u toku dana dobro i dovoljno osvijetljene, zaraza će biti veća. U takvim hipertrofijama moglo se utvrditi i po desetak gusjenica. Hipertrofije gdje je polunametnik propao u pravilu više ne sadrže gusjenice. Kako izgleda, visoka koncentracija hranjivih tvari u tkivima imela omogućuje gusjenicama brz razvitak i izradu kratkih kanala-hodnika. Izmetine s grizotinama gusjenice izbacuju kroz poseban otvor najčešće u blizini mjesta kontakta tkiva imele i obraštavajućeg tkiva primarnog domaćina. Kao i kod većine ostalih staklokrilaca, izletne otvore imaga prije eklozije ne zapažamo. SI. 6. Uzdužno prerezena hipertrofija na grani gloga s oštećenjima i egzuvijama Synanthedon cephiformis. Snimio: R. KRANJCEV V. album na granama jabuke i brojnih drugih listopadnih drveta gradi znatno manje hipertrofije pa je i zaraza gusjenicama S. cephiformis daleko manja. No i tu se mogu ponekad naći i 3 — 4 gusjenice u jednom zadebljanju. Međutim, opažanja i uzgoj pokazuju, da se u blizini urastanja V. album u granu jabuke formiraju rahla i sočna obraštavajuća tkiva s mnogo meristematskih elemenata koja su prikladna za ubušivanje gusjenica i vrste Synanthedon myopaeformis. Tako se kod jače zaraze ponekad događa da je iz bazalnih dijelova stabalca V. album na grani jabuke eklozirao imago S. cephiformis, a tek koji cm dalje iz nabujalog i dijelom rastočenog tkiva jabuke dijelom prožetog sisaljkama polunametnika, izletio imago S. myopaeformis. Prema tome, valjalo bi zaključiti da prisustvo imele na jabuci samo po sebi (kao i u slučaju S. conopiformis na hrastu) direktno ne povećava mogućnost zaraze sa S. myopaeformis, već indirektno |