DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U prvoj godini, uzevši u obzir sve vrste i lokalitete, preživljenje se kretalo u rasponu od 70% do 100%. Najbolji rezultat u prosjeku smo registrirali kod obične smreke (97%), zatim američkog borovca (93%) i crnog bora (92°/o). Nešto slabije preživljenje je bilo kod zelene duglazije (87%), evropskog ariša (86´%) i najniže kod običnog bora (82%). Ako promatramo prosječno preživljenje za pokus u cijelini vidimo da je najniže bilo u pokusu Durgutovica (81%), subhumidno klimatsko područje, dok je u ostala tri pokusa bilo indentično (92%), područje humidne i perhumidne klime. U proljeće 1970. god. u svim pokusima izvršeno je popunjavanje s rezervnim sadnim materijalom. Broj zasađenih biljaka bio je različit obzirom na vrstu drveća i lokalitet, a odgovorajući podaci se nalaze u tabeli 3. U petoj godini nakon sadnje podaci o preživljenju su se znatno razlikovali od onih iz prve godine. Preživljenje se kretalo u velikom rasponu od 20°/o do 90´/». Najbolji rezultat i dalje bio je kod obične smreke (90°/») i crnog bora (90%»), zatim slijede američki borovac (89%) i običan bor (82%>). Znatno slabiji rezultat smo registrirali kod evropskog ariša (68ü/o) i zelene duglazije (54%) Najveće sušenje biljaka u periodu praćenja smo registrirali u pokusu Slatki potok i to kod evropskog ariša (59%) i zelene duglazije (80%). Kako smo naprijed istakli razlog masovnog sušenja biljaka je bio napad grčice. Borovi i smreka su se pokazali otpornijim. Kod njih je oštećenje korjenovog sistema bilo slabije i biljke su se kasnije bolje regenerirale. Na preostala tri lokaliteta razlike u preživljenju biljaka u prvoj i petoj godini su bile minimalne ili ih uopće nije bilo kod borova i smreke, dok su kod evropskog ariša i naročito zelene duglazije te razlike bile značajne. To ukazuje na malu ekološku širinu ariša i duglazije odnosno, da kod izbora staništa za osnivanje njihovih kultura treba biti oprezniji. Borovi i smreka su se pokazali dosta tolerantni i prikladni za širi raspon staništa. 3.2 Visinski prirast Podaci su prikazani u tabeli 4. U sva četiri pokusa intenzivniji visinski prirast od prosječnog su imali evropski ariš, američki borovac i običan bor, a slabiji od prosječnog crni bor, zelena duglazija i obična smreka. Takav odnos vrsta je u skladu s njihovim biološkim svojstvima i ekološkim zahtjevima. Naime, prva grupa vrsta je superiorna u odnosu na drugu u pogledu intenziteta visinskog rasta u najranijoj mladosti. I u pogledu zahtjeva na svjetlo razlike među prvom i drugom grupom su značajne. Na temelju naših rezultata se može zaključiti da je uspijevanje vrsta u novoosnovanim kulturama u prvim godinama iza sadnje uglavnom uslovljeno biološkim svojstvima vrste. Drugi značajan faktor je osjetljivost na presadnju. |