DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 27 <-- 27 --> PDF |
PRVI REZULTATI KOMPARATIVNOG POKUSA UZGAJANJA NEKIH DOMAĆIH I STRANIH VRSTA ČETINJAČA Mr STEVO ORLIĆ, dipl. inž. šum. Šumarski institut Jastrebarsko JASTREBARSKO SAŽETAK. U cilju pronalaženja dobrog izbora vrsta četinjača za podizanje kultura šumarski institut u Jastrebarskom započeo je 1969. godine s od odgovarajućim istraživanjima. Ovim istraživanjima odnosno pokusnim sadnjama obuhvaćene su tri domaće i tri strane vrste. Od domaćih su obični bor (Pinus silvestris L.), crni bor (Pinus nigra Arnold) i obična smreka (Picea abies Karsten), a od stranih sudetski ariš (Larix decidua Mili.), američki borovac (Pinus strobus L.) i zelena duglazija (Pseudotsuga laxifolia var. viridis Asch, et Gr.). Dva pokusna polja (Durgutovica i Surduk) nalaze se na bivšoj šumskoj površini, jedno (Slani potok) na bivšoj poljoprivrednoj površini, a jedno (Lokve) na pašnjaku — bujadari. Prvi rezultati pokazuju, da su prirasti na šumskim tlima veći od onih na poljoprivredno-pašnjačkim. (op) 1. UVOD I PROBLEMATIKAi Kulture četinjača u nas se osnivaju u različitim stanišnim uvjetima i s različitim vrstama drveća. S obzirom na to zadatak šumarskog stručnjaka koji radi plan pošumljavanja nije jednostavan. Za uspješnu proizvodnju on u startu mora ispuniti osnovni preduvjet, a taj je dobro izražen u načelu: Prava vrsta na pravo mjesto! To je moguće postići kad su poznati osnovni pokazatelji produktivne sposobnosti staništa i biološka odnosno ekološka svojstva vrsta koje stoje na raspolaganju. Prema tome, samo u kulturama u kojima je postignuta maksimalno moguća usaglašenost zahtjeva vrste u pogledu staništa može se očekivati potpun uspjeh. U iznesenom smislu u svijetu su provedena ili su u toku intenzivna istraživanja. U nekim zemljama, kao npr. u Australiji, Novom Zelandu, Republici Irskoj, Velikoj Britaniji i dr., došli su do zaključka da su neke strane vrste produktivnije od domaćih i ekonomski unosnije. Njihovo šumarstvo se danas gotovo u potpunosti bazira na introduciranim, alothtonim vrstama drveća. i Ova istraživanja financira SIZ — IV i Zajednica šumarstva prerade drva i prometa drvnim proizvodima, Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Sigurno da istraživanja takve vrste predstavljaju polaznu osnovu za privođenje šumskoj proizvodnji vanšumskih površina i za unapređenje proizvodnje u degradiranim sastojinama listača. Ako u spomenutim slučajevima pogrešno odaberemo vrstu drveća za određene stanišne uvjete, taj se promašaj ne može naknadnim uzgojnim mjerama kompenzirati. U iznesenom smislu u nas do sada nije bilo sličnih istraživanja, naročito ako su u pitanju četinjače. To je bio razlog da smo 1969. god. otpočeli takva istraživanja, i to s najinteresantnijim autohtonim i alohtonim vrstama. Ovakva istraživanja su proširena već na nove vrste i provenijencije nekih vrsta (DOKUŠ, 1975.). U ovom radu se iznose rezultati uspjevanja za prvih pet godina. 2. METOD RADA I MATERIJAL f Serija komparativnih pokusa osnovana je u proljeće 1961. god. u četiri karakteristične ekološke odnosno šumarske regije SR Hrvatske. Lokaliteti i njihov geografski položaj su navedeni u tabeli l.2 Tabela 1 Šumsko gosp. — Lokalitet Oznaka lokaliteta Geo; Širina p-afska: Dužina Nadmorska visina, m Durgutovica Vinkovci, D 450 19´ 180 38´ 110 Slavonski Brod, Surduk S 450 14´ 180 15´ 135 Bjelovar, Slatki potok SP 450 46´ 170 03´ 142 Karlovac, Lokve L 450 26´ 150 17´ 100 Istraživanjima su obuhvaćene ekonomski najinteresantnije vrste četinjača (alohtone i autohtone), koje se u nas najčešće koriste za osnivanje novih kultura na vanšumskim površinama i kod rekonstrukcije degradiranih sastojina listača. Za osnivanje pokusa je korišten sadni materijal poznatog porijekla. Osim toga u svim pokusima je korišten sadni materijal istog uroda sjemena, iste rasadničke proizvodnje i iste kvalitetne klase. Osnovni podaci o porjeklu i starosti su navedeni u tabeli 2. -´ Osnovne ekološke značajke objekata istraživanja su date u Završnom elaboratu o izvršenim radovima (9). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Pokusi su osnovani u randomiziranom blok sistemu uz tri ponavljanja. Od svake vrste zasađene su po 432 biljke u pokusu ili 1.728 biljaka u sva četiri pokusa. Broj biljaka svih vrsta u jednom pokusu je 2.592 ili 10 368 u sva četiri pokusa. Veličina jednog pokusa sa zaštitnim plastom je 1,5 ha. Razmak sadnje biljaka u pokusima je 2,0x2,0 m. Preživjele i visinski prirast biljaka smo registrirali krajem svake vegetacijske sezone, a krajem pete još totalnu visinu i prsni promjer. Tabela 2 Vrst Oznaka Pro veni jencij a Rasadnik Starost, drveća vrste i reg. oznaka god. Običan bor OB »Visoč« bb 55—5 Šljukin gon Bjelovar 1+2 Crni bor CB Titovo uzice nepoznata Bjelovar 1+2 Obična smreka OS Ključ nepoznata Bjelovar 2+2 Evropski ariš EA Kuleć, Brno nepoznata Bjelovar 1 + 1 Zelena duglazija ZD Vernonia Oregon Jastrebarsko 2 + 3 Američki borovac AB Ponovec 36—5 Bjelovar 1+3 Prikupljeni terenski podaci su statistički obrađeni. Analiza varijance je provedena na bazi srednje vrijednosti radne plohe, a razlike su testirane F testom. 3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Srednje vrijednosti proučavanih karakteristika su prikazane u tabelama 3 — 5. Podaci o totalnoj visini i prsnom promjeru u 1973. god. su prikazani i grafički, i to dvojako. Na grafikonu 1 je dat prikaz na bazi proučavanih staništa, a na grafikonu 2 na bazi vrsta drveća. Takav je prikaz prikladan, jer omogućava uvid u to koji stanišni uvjeti najbolje odgovaraju pojedinoj vrsti odnosno koja od proučavanih vrsta je u određenim stanišnim uvjetima pokazala najbolji uspjeh. Prije prikaza dvije napomene. 1. U pokusu Durgutovica biljke su bile oštećene gradom krajem lipnja 1973. god. 2. U pokusu Slatki potok biljke su stradale od masovne pojave grčice u drugoj godini iza sadnje. U prvom slučaju je usporen visinski rast biljaka, a u drugom su umanjeni preživljenje visinski rast. To treba imati na umu kod komparacije podataka. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 30 <-- 30 --> PDF |
3.1 Preživljenje Podaci o preživljenju su prikazani u tabeli 3. Tabela 3 Podatak Vrst a Sumarno u godini OB CB OS EA ZD AB za objekt Pokus: Durgutovica Posađeno (kom) 1969. 432 432 432 432 432 432 2.592 Preživljenje % 1969. 71 88 93 73 80 83 81 Popunjeno (kom) 1970. 32 37 11 33 6 13 132 Preživljenje % 1973. 72 88 87 74 68 81 78 Pokus: Surduk Posađeno (kom) 1969. 432 432 432 432 432 432 2.592 Preživljenje % 1969. 89 98 98 86 87 94 92 Popunjeno (kom) 1970. 43 10 2 30 — 16 101 Preživljenje % 1973. 89 95 94 84 60 86 85 Pokus: Slatki potok Posađeno (kom) 1969. 432 432 432 432 432 432 2.592 Preživljenje %> 1969. 86 91 100 96 86 96 92 Popunjeno (kom) 1970. 56 25 68 — 8 157 Preživljenje % 1973. 85 90 83 41 20 94 69 Pokus: Lokve Posađeno (kom) 1969. 432 432 432 432 432 432 2.592 Preživljenje % 1969. 81 91 99 90 95 98 92 Popunjeno (kom) 1970. 63 22 — 55 — 7 147 Preživljenje % 1973. 82 88 97 73 69 96 84 Sumarno za vrstu Posađeno (kom) 1969. 1.728 1.728 1.728 1.728 1.728 1.728 10.368 Preživljenje % 1969. 82 92 97 86 87 93 89 Popunjeno (kom) 1970. 194 94 13 186 6 41 534 Preživljenje Vo 1973. 82 90 90 68 54 89 79 436 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U prvoj godini, uzevši u obzir sve vrste i lokalitete, preživljenje se kretalo u rasponu od 70% do 100%. Najbolji rezultat u prosjeku smo registrirali kod obične smreke (97%), zatim američkog borovca (93%) i crnog bora (92°/o). Nešto slabije preživljenje je bilo kod zelene duglazije (87%), evropskog ariša (86´%) i najniže kod običnog bora (82%). Ako promatramo prosječno preživljenje za pokus u cijelini vidimo da je najniže bilo u pokusu Durgutovica (81%), subhumidno klimatsko područje, dok je u ostala tri pokusa bilo indentično (92%), područje humidne i perhumidne klime. U proljeće 1970. god. u svim pokusima izvršeno je popunjavanje s rezervnim sadnim materijalom. Broj zasađenih biljaka bio je različit obzirom na vrstu drveća i lokalitet, a odgovorajući podaci se nalaze u tabeli 3. U petoj godini nakon sadnje podaci o preživljenju su se znatno razlikovali od onih iz prve godine. Preživljenje se kretalo u velikom rasponu od 20°/o do 90´/». Najbolji rezultat i dalje bio je kod obične smreke (90°/») i crnog bora (90%»), zatim slijede američki borovac (89%) i običan bor (82%>). Znatno slabiji rezultat smo registrirali kod evropskog ariša (68ü/o) i zelene duglazije (54%) Najveće sušenje biljaka u periodu praćenja smo registrirali u pokusu Slatki potok i to kod evropskog ariša (59%) i zelene duglazije (80%). Kako smo naprijed istakli razlog masovnog sušenja biljaka je bio napad grčice. Borovi i smreka su se pokazali otpornijim. Kod njih je oštećenje korjenovog sistema bilo slabije i biljke su se kasnije bolje regenerirale. Na preostala tri lokaliteta razlike u preživljenju biljaka u prvoj i petoj godini su bile minimalne ili ih uopće nije bilo kod borova i smreke, dok su kod evropskog ariša i naročito zelene duglazije te razlike bile značajne. To ukazuje na malu ekološku širinu ariša i duglazije odnosno, da kod izbora staništa za osnivanje njihovih kultura treba biti oprezniji. Borovi i smreka su se pokazali dosta tolerantni i prikladni za širi raspon staništa. 3.2 Visinski prirast Podaci su prikazani u tabeli 4. U sva četiri pokusa intenzivniji visinski prirast od prosječnog su imali evropski ariš, američki borovac i običan bor, a slabiji od prosječnog crni bor, zelena duglazija i obična smreka. Takav odnos vrsta je u skladu s njihovim biološkim svojstvima i ekološkim zahtjevima. Naime, prva grupa vrsta je superiorna u odnosu na drugu u pogledu intenziteta visinskog rasta u najranijoj mladosti. I u pogledu zahtjeva na svjetlo razlike među prvom i drugom grupom su značajne. Na temelju naših rezultata se može zaključiti da je uspijevanje vrsta u novoosnovanim kulturama u prvim godinama iza sadnje uglavnom uslovljeno biološkim svojstvima vrste. Drugi značajan faktor je osjetljivost na presadnju. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Tabela 4 Vrst a I ffiHini OB CB OS EA ZD AB PrACi´pV *™ jriuajcr v Pokus: Durgut ovica 1969. 12,8 11,9 9,1 16,6 7,8 15,7 123 1970. 30,4 24,2 7,1 25,5 18,1 20,5 21,0 1971. 46,8 41,1 26,4 73,6 51,2 45,3 47,4 1972. 60,2 45,6 33,8 66,8 61,9 49,4 53,0 1973. 44,9 34,6 22,4 28,0 14,8 47,4 32,0 Prosjek 39,0 31,5 19,8 42,1 30,7 35,7 °/o 100 81 51 108 79 92 Pokus: Surduk 1969. 13,7 12,0 8,5 7,9 3,8 14,3 10,0 1970. 28,8 24,9 14,5 72,4 16,8 33,1 31,8 1971. 43,7 39,6 28,9 73,2 23,5 58,2 44,5 1972. 54,3 50,7 30,2 144,6 45,2 45,0 61,8 1973. 73,9 64,0 52,0 127,4 54,5 86,3 76,4 Prosjek 42,9 38,2 26,8 85,1 29,0 47,4 °/o 100 89 62 198 68 110 Pokus: Slatki potok 1969. 14,1 13,8 11,0 16,7 6,3 21,3 13,9 1970. 19,3 17,2 5,0 15,8 5,6 15,1 13,0 1971. 19,1 18,6 7,1 28,3 6,3 10,3 15,0 1972. 44,7 38,2 23,4 83,3 21,4 41,0 42,0 1973. 58,8 43,8 31,7 54,6 24,0 71,7 47,4 Prosjek 41,2 26,3 15,6 39,7 12,7 31,9 °/o 100 84 50 127 41 102 Pokus: Lokve 1969. 13,8 15,0 11,6 18,8 8,8 19,8 14,6 1970. 21,2 22,7 8,9 28,3 11,3 25,2 19,6 1971. 25,7 27,9 12,2 51,8 12,0 25,9 25,9 1972. 40,8 34,4 17,0 56,0 15,8 41,5 34,3 1973. 50,2 42,2 26,7 61,6 22,7 64,0 44,6 Prosjek 30,3 28,4 15,3 43,3 14,1 35,3 °/o 100 94 50 143 47 117 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Jörgensen (2) smatra da je taj faktor odlučujući i da se njegov utjecaj osjeća 4 — 5 godina nakon sadnje na rast biljaka. Treba istaći i utjecaj staništa kao jednog od značajnih faktora, koji se također manifestira na rast biljaka vrlo rano. Naime, ako se analiziraju izneseni podaci o visinskom prirastu za prvu godinu nakon sadnje uočavaju se male razlike kod svih vrsta obzirom na različita staništa. Kako je vrijeme odmicalo razlike su se postepeno povećavale. Zelena duglazija npr. u petoj godini je imala visinski prirast u pokusu Surduk 54,5 cm, a u pokusu Lokve 22,7 cm. Razlike postoje i kod drugih vrsta, vidljive su u tabeli 4. Visinski prirast biljaka u prosjeku je bio bolji u pokusu Surduk i Durgutovica nego u pokusu Lokve i Slatki potok. U prva dva slučaja se radi, kako smo već spomenuli, o bivšim šumskim tlima, a u druga dva slučaja o poljoprivrednoj površini odnosno pašnjaku (bujadari). Veća plodnost šumskih tala imala je razumljivo pozitivan uticaj na rast biljaka. 3.3 Totalna visina i prsni promjer u 1973. god. Podaci koji su prikazani u tabeli 5. Tabela 5 Vrsta Pokus Prosjek OB CB OS EA ZD AB Totalna visina u 1 973. god. , cm Durgutovica Surduk Slatki potok Lokve 221,8 238,6 183,4 172,1 172,4 208,9 151,2 153,9 124,5 159,6 100,8 103,9 257,8 494,3 249,7 245,4 204,4 192,0 105,6 106,6 203,4 256,4 190,4 186,6 197,4 258,3 163,5 161,4 Prosjek 7o 204,0 100 171,6 84 122,2 59 311,8 152 152,2 74 209,2 102 Prsni promjer biljaka u 1973. ! *od., mm Durgutovica Surduk Slatki potok Lokve 25,9 32,9 21,5 18,4 22,7 27,4 18,8 16,5 10,0 12,3 11,1 14,6 26,0 47,1 18,1 8,1 18,9 17,4 8,1 8,6 16,6 25,9 14,6 15,2 20,0 27,2 15,4 13,6 Prosjek 7o 24,7 100 21,4 87 12,0 56 24,8 115 13,3 62 18,1 84 Totalna visina predstavlja sumu startne visine biljaka i petogodišnjeg visinskog prirasta. Obzirom da je startna visina biljaka u prosjeku bila podjednaka u svim pokusima, proizlazi da su odnosi među vrstama i među staništima identični onima za visinski prirast. Možemo ponovno istaći da |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 34 <-- 34 --> PDF |
u> Us a« o z z z d* LŠ *!f .| i 8 440 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 35 <-- 35 --> PDF |
PROSJEČNI VISINSKI RAST Običan bor Obu´n« smreka "?7I 1973. 1969 1973. 1969. PROSJEČNI PRSNI PROMJER, 1973. n n n n D S SP L D S SP l D S SP i PROSJEČNI VISINSKI RAST Evropski mrii Amanckl borovic h,cm Jotr 1973 I969. 1971 1973 1969 1971. 1973. PROSJEČNI PRSNI PROMJER .1973. D i SP D S SP t D S SP |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 36 <-- 36 --> PDF |
su razlike kod svih vrsta obzirom na različita staništa bile zhačajne. Evropski ariš npr. je postigao visinu od 245,4 cm u pokusu Lokve, a 494,3 cm pokusu Surduk. Sličan odnos je i kod zelene duglazije. Najmanja odstupanja su kod borova i smreke. U pogledu prsnog promjera razlike su znatno izrazitije kod nekih vrsta nego u pogledu totalne visine. Kod evropskog ariša npr. prosječni prsni promjer se kreće od 8,1 mm u pokusu Lokve do 47,1 mm u pokusu Surduk. Slično se ponaša i zelena duglazija samo što razlike nisu tako izražene. Najmanja odstupanja su kod obične smreke i crnog bora, a zatim bi došao običan bor pa američki borovac. Ovi podaci također ukazuju na veliku ekološku plastičnost smreka i borova. Provedena analiza varijance je pokazala da su utvrđene razlike bile visoke signifikantne u pogledu visinskog prirasta, totalne visine biljaka i prsnog promjera kod svih vrsta obzirom na stanišne uvjete i u svim pokusima obzirom na vrste drveća (nivo 1%). 4. PRETHODNI ZAKLJUČCI Na bazi rezultata o preživljenju biljaka i visinskom odnosno debljinskom rastu za proteklih pet godina mogu se izvesti slijedeće konstatacije: 1. Obična smreka, crni bor i američki borovac su imali visoki postotak preživljenja u sva četiri pokusa. Samo nešto slabiji rezultat zabilježen je je kod običnog bora. 2 Evropski ariš i zelena duglazija su imali u prosjeku nizak postotak preživljenja, a odstupanja obzirom na različite stanišne uvjete su značajna. 3. U pogledu intenziteta visinskog rasta u svim pokusima odnos među vrstama je u skladu s njihovim biološkim svojstvima. Vodeći su evropski ariš, američki borovac i običan bor, a zaostaju crni bor, zelena duglazija i obična smreka. 4. Obzirom na različite stanišne uvjete kod svih vrsta najbolji visinski rast registrirali smo u pokusu Surduk i Durgutovica, a slabiji u pokusu Slatki potok i Lokve. U prva dva slučaja se radi o bivšim šumskim tlima, a u druga dva o bivšoj poljoprivrednoj površini odnosno pašnjaku. 5. U pogledu debljinskog rasta odnosi među vrstama su približno indentični kao za totalnu visinu s tom razlikom što je umjesto američkog borovca među vodećim crni bor. 6. Da bi došli do odgovora na uvodno istaknuti cilj, koja od istraživanih vrsta najbolje odgovara za pojedine stanišne uvjete istraživanja se nastavljaju. LITERATURA 1. Dokuš, A., 1975: Izbor novih vrsta i provenijencija alohtonih četinjača, Izvještaj za razdoblje 1972. — 1975., Dokumentacija Instituta. 2. Jörgensen , S. J., 1967: The influence of Spacing on the Groth and Development of Conifers Plantatitions, International Review of Forestry Research, Vol. 2. 442 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 37 <-- 37 --> PDF |
3. Glendon, W. S. i Kenneth, P., 1972. Yellow Polar, Lobloly Pine and Virginia Pine Compard in Cumberland Platean Plantatitons, USA Forest Servis, SO-141, Separat. 4. gatar , J., 1968: Melioracija i rekonstrukcija izdanačkih šuma (stav: Problem izbora vrsta), Radovi broj 9, Poslovno udruženje, Zagreb. 5. William , R. M., 1965: Forest Species Compard in Ozark Plantations, USA Forest Servis SO-28, Separat. 6. Williard , H. C, 1971: Site Index, Comparisons for Tree Species in Northern Minnesota, USA Forest Service, NC-65, Separat. 7. Wraber , M., 1961: 0 biološki i sociološki problematiki usvajanja gozdnih egzot, Šumarski list 1—2. 8. Vodi č A pioneer Search for better Kinds of Trees for the North-West, USA Forest Servis, 9. Grup a autora , 1975: Proučavanje metoda podizanja i uzgoja intenzivnih nasada četinjača, Završni elaborat o izvršenom radu 1972.—1975., Dokumentacija Instituta. Summary FIRST RESULTS OF COMPARATIVE CULTIVATION TEST WITH SOME INDIGENOUS AND CONIFEROUS THREE SPECIES In order to make proper choice of coniferous tree species for forest planting, the Forestry Institute at Jastrebarsko started with adequated investigations in 1969. three indigenous and three foreign species were investigated and/or icluded in experimental plantings: Scots pine (Pinus silvestris L.), European black pine (Pinus nigra Arnold), and Norway spruce (Picea abies Karsten) of the indigenous species, and European larch (Larix decidua Mill.), Eastern white pine (Pinus strobus L.) and Douglas fir (Pseudotosuga taxifolia var viridis Asch. et Gr.) of the foreign ones. Two experimental plots (Durgutovica and Surduk) are on the former forest area, one (Slani potok) on the former agricultural area and one (Lokve) on the grassland covered with bracken. According to the first results the increments on forest grounds are higher that those on agricultural — grassland areas. The data refer to the period 1969—1973. Hight increments are shown in table 4, total heights and diameters brest high in 1973 in 1973 in table 5 and graphs 2. Species are indicated in abbreviations, i. e. »OB« meaning Pinus silvestris L., »CB« — P. nigra Arnold, »OS« — Picea abies Karsten, »EA« — Larix decidua Mill., »AB« — Pinus strobus L. and »ZD« — Pseudotsuga taxifolia var. viridis Asch, et Gr. |