DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 23 <-- 23 --> PDF |
O SUZBIJANJU SCIRRHIA ACICOLA (Dearn.) SIGGERS U CRVENOJ LUCI MILAN GLAVAŠ, dipl. inž. šum. Šumarski fakultet Zagreb, Šimunska cesta 35 SAŽETAK. Scirrhia acicola (Dearn.) Siggers — uzročnik osipanja borovih iglica — prvi put je u našoj zemlji utvrđena 1975. godine u Crvenoj Luci na iglicama alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) u kulturi staroj oko 15 godina, površine cea 1,5 ha. Suzbijanjem ove gljive u toj kulturi, tj. provedbom intenzivnih kulturalnih mjera i tretiranjem borova Bordoškom juhom i Cuprablau, postignuti su dobri rezultati. UVOD Poznato je da borovi mogu biti napadnuti raznim gljivama koje uzrokuju trulež drva, oboljenje kore, otpadanje iglica i propadanje mladih biljaka u rasadnicima. Među najčešćim uzročnicima osipanja borovih iglica u nas smatraju se gljive Lophodermium pinastri (Schrad.) Chev. i Scirrhia pini F. i Park. (poznatija po konidijskom stadiju Dothistroma pini Hulb.). Obadvije su gljive raširene gotovo u svim područjima gdje rastu borovi ali im se značajnije štete pripisuju u kontinentalnom dijelu. Ustvari, ranije nije bilo mnogo istraživanja ovih kao ni drugih mikoza flornih elemenata našeg priobalnog područja. Zadnjih nekoliko godina, a posebno od 1975. godine kad je u Crvenoj Luci nedaleko Biograda na moru u kulturi alepskog bora starosti oko 15 godina na površini od oko 1,5 ha uočeno jako oboljenje i masovno otpadanje iglica, a po simptomima različito od oboljenja uzrokovanog gljivom Lophodermium pinastri ili Scirrhia pini, počela su intenzivnija istraživanja gljivičnih oboljenja mediteranskih vrsta drveća, a naročito borova. Tako je te iste godine utvrđeno da je uzročnik oboljenja borova u Crvenoj Luci gljiva Scirrhia acicola (Dearn.) Siggers. Kasnije (1977) utvrdio sam još jednog opasnog uzročnika osipavanja borovih iglica u Dalmaciji i smatram da se radi o gljivi Elytroderma deformans (Weir) Darker. Istraživanja o ovoj gljivi su u toku, a rezultati će biti objavljeni kasnije. Osim toga 1978. godine uočili smo (Glavaš, Halambek) da je Phellinus pini (Thore et Fr.) Pil. (?) — uzročnik truleži borovog drva — u Dalmaciji vrlo raširen. 429 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Obzirom da Chirrhia acicola ranije nije utvrđena u našoj zemlji vršena su znatnija istraživanja u vezi s ovom gljivom u nas i proučeni podaci iz američke literature gdje je ona široko rasprostranjena i vrlo štetna na nekim vrstama borova. Na osnovu, na taj način, stečenih saznanja pristupilo se njenom suzbijanju. PROVEDBA SUZBIJANJA Navedena kultura alepskog bora u Crvenoj Luci, u kojoj je utvrđeno žarište S. acicola nalazi se u blagoj uvali uz samo more. Kultura je bila veoma gusta, onečišćenih donjih grana i s mnogo mediteranskih grmova u podstojnoj etaži. Visoka vlaga zraka u tako gustoj kulturi povoljno je utjecala na razvoj gljive i ona se agresivno razvijala uzrokujući masovno otpadanje iglica zbog čega s borova stabla trpila velike štete. Radovi koji su u navedenom žarištu prethodili suzbijanju S. acicola fungicidima izvršeni su 1976. i djelomično u proljeće 1977. godine. Najprije je izvršena intenzivna proreda kulture s tim da su posječena sva kržljava i jako oboljela stabla alepskog bora. Na preostalim stablima odsječene su suhe i polusuhe donje grane, kao i grane s velikim brojem zaraženih glica. Također je posječena većina grmova u podstojnoj etaži. Manji broj preostalih grmova formiran je u stabla na taj način što su im odsječene donje grane. Cijeli teren očišćen je od travnatog pokrova i otpalih iglica. Čitav materijal dobiven sječom borova i grmova te čišćenjem terena sakupljen je i spaljen na licu mjesta. Ovim radovima borovi su dobili dobru prozraku, a gljivi su smanjeni uvjeti za njen razvoj. Nakon završetka ovih radova borovi su temeljito prskani fungicidima. Fungicidi su aplicirani terestičkim motornim prskalicama. Ukupno je izvršeno osam prskanja, tj. četiri prskanja 1977., a četiri 1978. godine. Sva su prskanja izvršena početkom svibnja i sredinom lipnja, rujna i listopada. Za prva dva prskanja upotrebljena je bordoška juha u koncentraciji 1,5% uz dodatak Sandovita 0,2´%. Za ostalih šest prskanja upotrebljen je Cuprablau u koncentraciji 0,5% s dodatkom Sandovita 0,2%. USPJESI SUZBIJANJA I ZAKLJUČAK Prije provedenih mjera suzbijanja na donjim granama borova bilo je mnogo oboljelih iglica. Jedino su gornje polovice krošanja nosile zdrave iglice. Na mnogim izbojcima nalazilo se samo jedno godište kržljavih, oboljelih iglica. Na pojedinim izbojcima iglice su bile dužine samo 2 do 3 cm, a i ostale su bile znatno kraće od normalne dužine. Oboljele iglice su sadržavale plodišta.— acervula gljive i masovno su otpadale što je rezultiralo u sušenju donjih grana i slabom rastu borova. Da bi se dobila ocjena uspjeha suzbijanja vršena je stalna kontrola zdravstvenog stanja borova na licu mjesta. Osim toga 15 do 30 dana nakon drugo, trećeg, sedmog i osmog prskanja, te 6 mjeseci nakon četvrtog prskanja uzimani su uzorci iglica koji su pregledavani mikroskopski. 430 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Poslije prva dva prskanja bordoškom juhom pokazalo se da se znatno smanjio intenzitet zaraze iglica alepskog bora u Crvenoj Luci gljivom Scirrhia acicola. Odmah je uočen bolji razvoj borova, iglice su bile znatno duže nego prije tretiranja i boja im je bila normalna zelena. Broj zaraženih iglica uvelike se smanjio. Sa svakim daljnjim prskanjem borovi su pokazivali bolji zdravstveni izgled, a intenzitet zaraze se sve više smanjivao. Danas su borovi dobrog zdravstvenog izgleda, znatno su porasli, nema više sušenja grana, izbojci su također porasli, nisu ogoljeli već nose 2 do 3 godišta iglica kojih je većina normalne dužine i boje, zdravog izgleda bez simptoma oboljenja. Samo na veoma malom broju iglica mogu se uočiti slabi simptomi oboljenja. Veći broj takvih iglica, s više stabala, pregledan je mikroskopski i na njima je utvrđen mali broj acervula. S. acicola (0 do 3 acervula po iglici), što je dobar pokazatelj uspjeha tretiranja. Vidljivo je da je S. acicola još uvijek prisutna u ovoj kulturi na iglicama alepskog bora ali u vrlo slabom intenzitetu. Radi toga potrebno je i dalje provoditi zaštitu borova primjenom fungicida na bazi bakra ili organskim, a također vršiti stalnu kontrolu zdravstvenog stanja borova.* LITERATURA 1. Kais , A. G., 1975: Fungicidal control of Scirrhia asicola on longleaf pine seedlings. — Plant Dis. Rep., 59, 686—688. 2. Mila to vie, I., 1975: Uzročnici osipanja iglica borova Scirrhia pini Funk et Parker i Scirrhia acicola (Dearn.) Siggers u Jugoslaviji. — Četvrti kongres Unije fitopatologa medit. zemalja, Zadar. 3. Wolf, F. A., Barbour, W. J., 1941: Brown-spot disease of pines. — Phytopathology, 31, 61—74. 4. Tor tie, M. (1978): Prilog poznavanju gljiva na drveću u priobalnom području Jugoslavije. Šum. list, 102. godište, str. 302—310. Summary CONTROL OF SCIRRHIA ACICOLA (DEARN.) SIGGERS IN CRVENA LUKA (DALMATIA). The Scirrhia acicola has been identified in Yugoslavia on the needles of Pinus halepensis Mill, on the area of 1,5 ha. The plants atacked were very dense. In 1976/1977 a large number of pine trees and most of the shrubs were cut. After the se measures the pine trees ere sprinkled with fungicides, 4 times in 1977 and 4 times in 1978. Bordeux mixture l,5»/o was used for the first wo, and Cuprablau O,5l0/o for the other six spriklings. Both fungicides gave good resulst. The fungus can be found only on some needles but in very low intensity. The suppression will be continued. * Rukopis primljen 12. VII 1979. |