DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Naš prikaz možemo ukratko ponoviti ovako:


Po navedenim tezama, kalkulacija se također ostvaruje putem odbijanja
onog što treba priznati da se ne smije odvojiti od radnog kolektiva; no,
to odbijanje se vrši od zbira čistog dohotka (ČD) i amortizacije (tipičnih)
osnovnih sredstava izračunate po propisima minimalnim stopama (Am).


Po toj metodici priznaje se da se ne smije odvojiti od radnog kolektiva:
»normirani čisti dohodak« (NČD); a taj se sastoji od:



»svih sredstava namijenjenih tekućoj potrošnji angažiranih uvjetnih
radnika u obračunskom razdoblju« (TRP); izračunava se tako da se
broj radnika pomnoži ´koeficijentom kvalificiranosti´ i ´koeficijentom
teškoće uvjeta rada´ te ´u republici prosječnim iznosom tih
sredstava po uvjetnom radniku uz prosječne uvjete rada´ (pokazatelj
2 iz člana 140 ZUR-a, 30);

»prosječne akumulacije na prosječno angažirana sredstva« (PA); izračunava
se tako da se ´u republici prosječna akumulacijska stopa´
(pokazatelj iz člana 140 ZUR-a, 30) pomnoži sa konkretno angažiranim
prosječnim poslovnim sredstvima;

»dijela dohotka izdvojenog za sredstva rezervi« (R); taj dio uzima
se u faktičnom iznosu, ne manjem od propisanog.
U vezi sa stanovištem prije potpunog otpisa osnovnih sredstava (to
tvrde navedene teze) — mi smo se ogradili. Ako čitave iznose amortizacije
odvojimo kao dio dohotka koji je rezultat iznimnih pogodnosti — ne samo
da to nema veze s Ustavima predviđenim pogodnostima nego i... kako će
radni kolektiv ostvariti obnovu rashodovnih osnovnih sredstava u slučajevima
kada ta sredstva uzme nadležna općina, pokrajina, republika?


Navedene teze nadalje ne priznaju da se ne smiju odvojiti od radnog
kolektiva — sve razlike između faktičnih i planskih objektivnih troškova.
A te su razlike subjektivnog značaja, pa iz stimulativnih razloga moraju
ići u korist odnosno teretiti radni kolektiv, jer ovise o umješnosti, vještini
i zalaganju radnog kolektiva. To je velika mana te metodike: ako zbog
subjektivnih zasluga radni kolektiv ostvari npr. veći čisti dohodak (ČD),
od njega se odbija samo normirani čisti dohodak (NČD) — pa svi subjektivno
ostvareni viškovi čistog dohotka (ČD) odvajaju se kao dijelovi dohotka
koji su rezultat iznimnih pogodnosti (objektivnog značenja), što je potpuno
pogrešno. To se može izbjeći dopunskom korektivnom odredbom: da se
čisti dohodak (CD) u toj metodici treba istaknuti na temelju »planskih objektivnih
troškova« (materijala, energije, stranih usluga), tj. kao ČDpo.


Konačno, po našem mišljenju, iznos »dijela dohotka izdvojenog za sred


stva rezervi« (R) ne bi se smio temeljiti na faktičnom iznosu (zbog eventual


nog izbjegavanja Ustavima propisanog ograničenja samostalnog raspola


ganja vlastitim sredstvima) — već na propisanom minimalnom odvajanju


u rezervni fond.


Pod pretpostavkom, da je ta metodika ispravljena prema našim kriti


kama i prijedlozima — postavlja se pitanje u kojoj mjeri bi je trebalo


nadopuniti, odnosno dodatno komentirati, pa da daje rezultat podjednak