DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 109 <-- 109 --> PDF |
log nakon uboda iglom u koru u dubinu 1 cm od površine žive kore, tri sata nakon uboda) najveći je kod visoke gustoće populacije ariševa moljca. Ne po stoji ovisnost gustoće populacije ariševa moljca o broju kratkih izbojaka na granama. Kod srednje gustoće populacije jače su napadnuta stabla koja se nalaze na rubovima ili na osami, dok su kod vrlo velike gustoće populacije jače napadnuta stabla unutar sastojine, u sklopu. Bez obzira na veličinu gustoće populacije uvijek su najjače napadnuti dijelovi krošnje koji su bliže vrhu, osobito kod stabala koja rastu na osami ili u rijetkom sklopu. 2. Long, G., E.: Spatial dispersion in biological control model for larch casebearer (Coleophora laricella). »Environ. Entomol.« 1978, No. 6, 843-852, (engl.) Bibl. 16 — Postorna disperzija i modeli biološke kontrole ariševa moljca (Coleophora laricella HB.) Model djelovanja domaćina — Coleopohra laricella i parazita Agathis pumil- Ia u prostoru, formuliran je pomoću uključivanja u jednadžbu logističke kri vulje rasta domaćina i broja jedinki domaćina kojeg uništi parazit. Kao konstanta kapaciteta upotrebljena je moguća gustoća populacije ariševa moljca u odnosu na zalihu hrane tj. količinu iglica. Predložene su dvije varijante modela. Dokazano je da je koeficijent razmnažanja domaćina veličina adekvatna veličini radiusa površine žarišta, koja je u ovom slučaju izračunata na temelju 14 godišnjih istraživanja. Način i ob lik prostorne disperzije opisan je prema podacima emisije u pojedinim punktovima u koiima su istraživanja vršena i gradijenta uništenja domaćina. Predpostavlja se, da parazit traži domaćina slučajno i da je prostorna disperzija u periodu uništenja nepromijenjena. Parametri prostorne disperzije određuju se empirički, komparacijom s drugim područjima. Sistem modela pokazao je da disperzija populacije parazita teče sporije nego kod domaćina. Ukoliko se pomoću ovog parazita želi provesti biološka borba na velikom području, umjetno uzgojene parazite treba puštati u prirodu u više punktova, čija međusobna udaljenost ne smije biti veća od 12 km. 3. Miller, G. E., Finklayson, T.: Distribution of Coleophora laricella (Lepidoptera: Coleophoridae) and ist major parasits in the crown of western larch in Britis Columbia. »J. Entomol. Soc Brit. Columbia«, 1977, No. 74, 10—15, (engl.) Bibl. 8. — Rasprostranjenost ariševa moljca (Coleophora laricella) i njegovih glavnih parazita u krošnjama ariša Britanske Kolumbije Rasprostranjenost Coleophora laricella i osnovnog kompleksa parazita: Dicladocerus nearticus, D. pacificus, Sphilochalcis albifrons istraživana je u krošnjama drveća razdijeljenih u 5 visinskih klasa. Na osamljenim stablima visine veće od 7,6 m gustoća populacije ariševa moljca iznosi 1, kod stabla visine 1,5 — 3,1 m ona je znatno veća nego kod onih 6,1 — 7,6 m visine. Gustoća populacije ariševa moljca uvijek je najveća u dijelovima krošnje okrenutim suncu i na periferiji krošanja. Na stablima visine 3 — 5,6 m i stablima koja su formirala gust sklop, osnovna masa ariševa moljca koncentrira se na krajevima grančica. Unutar sastojine, na stablima višim od 7,6 m primjećen je porast ugiban] a štetnika od vrsta Dicladocerus naročito unutar krošnje. Aktivnost S. ablifrons maksimalna je u nižim dijelovima krošnje i to na stablima koja rastu na osami i na periferiji krošanja stabala koja rastu u sklopu. 4. Miller, G. E., Fin lay son, T.: Parasites of the larch casebear er, Coleophora laricella (Lepidoptera: Coleophoridae) in the west Kootenay area, British Columbia. »Soc. Brit. Col.«, 1977, No 74, 16— 22, (engl.) Bibl. 21. — Para ziti ariševa moljca na zapadu područja Kootenay, Britanska Kolumbija — Paraziti 41 vrsta iz reda: Himenopteroidea izdvojeni su iz gusjenica zadnjeg stadija ariševa moljca. 1973. i 1974. dobiven je po godinama različit broj vrsta (31 i 24) parazita, od kojih je samo 14 vrsta bilo istih u obje godine. Individualnim izdvajanjem 29 vrsta parazita iz 24 roda naknadno je potvrđena njihova pripadnost ariševu moljcu. Nisu pronađeni paraziti jaja i gusjenica mlađih stadija. Maksimalni mortalitet od parazita po godinama iznosio je od 17,7 i 24,5% od čega je kompleks vrsta Dicladocerus uuništio 46 i 63,8% ukupnog mortaliteta i bio je dominantan na većini probnih površina. Sphilochalcis albifrons parazitirao je 23,5 — 32,8% ukupnog broja parazitiranih gusjenica ariševa moljca i bio je dominantan na 2 — 3 probne površine. Utvrđena je promjena gustoće popu515 |