DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 108     <-- 108 -->        PDF

na mineralnom tlu i određivanje te provjera
optimalnog obroka i oblika dušika,
pogodno vremena gnojenja, utvrđivanja
učinaka dušikastog gnojenja na
zdravstveno stanje i proizvodnju sadnog
materijala. Na kvalitetu sadnica osim
prehrane utječe i gustoća, koja opet djeluje
na primanje hranjiva po biljkama
i tako je važan uslov uspješnog gnojenja
isto kao i izbor staništa rasadnika.
Gnojenje nije djelovalo na odnos izbojak/
korijen. Efikasnost gnojenja je do
65 — 70°/», umnožak povišenja proizvodnje
sadnica za sadnju je čak 3,4 do 3,9.


Ryskovä , L.: Stanoveni poškozeni
drevin merenim vodivosti vyluhu j ej ich
asimilačnich organu (Određivanje oštećenja
drveća mjerenjem sprovodivosti
izlužaka njihovih organa asimilacije),
str. 107 — 123.


Oštećenje stabala moguće je odrediti
prema povišenju vrijednosti sprovodivosti
vodnih izlužaka njihovih asimilacionih
organa pripravljenih nakon vre
nj a prema vrijednostima sprovodivosti
izlužaka materijala iz odgovarajućih
kontrolnih stabala. Praćena metoda mjerenja
specifične sprovodivosti vodnih izlužaka
veoma osjetljivo zahvaća i slabo
oštećenje testiranih uzoraka, brza je,
jednostavna i pogodna za serijsku preradu
iglica i lišća. Prednost je uglavnom
mogućnost radova sa suhim materijalom.
Metoda nije specifična, jer jednako
dobro određuje oštećenja tkiva
imisijama, kao i sušom, mrazom, zasje
nom ili nedovoljnom ishranom. Materijal
s crnogoričnih stabala uzima se u
jesenskim, a lisnatih u ljetnim mjesecima,
uvijek s nekoliko primjeraka na
istom staništu.


Vinš, B., Š i k a, A.: Biomasa nadzemnich
a podzemnich časti vzorniku
smrku (Biomasa nadzemnih i podzemnih
dijelova uzoraka smreke) str. 125 — 150.


Osnovna saznanja o proizvodnim procesima
u šumskom ekosistemu su podloga
za racionalno iskorištavanje šume
kao obnovljivoga izvora sirovine. Rad je
doprinos provjeravanja i preradbe metoda
utvrđivanje biomase (resp. mase
suhe tvari od žive mase) nadzemnih i
podzemnih dijelova smreke, Skupljeni su
rezultati određivanja ukupne mase stabla,
krošnje i korijenovog sistema odabranih
uzoraka u raznim uslovima, razjašnjava
nekoje odnose pojedinih komponenata
biomase uzoraka i karakterizira
razvijenost korijenja smrekove sasto


jine u odnosu prema tipu zemljišta,
sklopu i raznom biljnom pokrovu.


Blud´ovsky, Z.: Možnosti zdokonaloväni
odbytovych funkci produktu les
niho hospodärstvi (Mogućnosti usavršavanja
prodajnih funkcija proizvoda šumskog
gospodarstva), str. 151 — 160.


Navodi se analiza prodajnih funkcija
šumskog gospodarstva i mogućnosti njihovog
usavršavanja. Naglašena hitnost
produbljivanja koordinacije između prodajne
i proizvodne komponente šumarije
i ocijenjene predpostavke primjene
elemenata tzv. vođenja proizvodnje i prodajne
djelatnosti po narudžbi na otsjeku
sirovog drva. Produbljivanje uz koordinirano
vođenje prodajne djelatnosti
projicira se u sferi proizvodnog planiranja
i uslov je za osiguravanje tokova
proizvodnog procesa. S tim je u vezi
i stvaranje zaliha drva na pojedinim
lokalitetima, koje osiguravaju spremnost
prodajnih akcija i tokove tehnologije
proizvodnje*


Bernard Hruška
dipl. inž. šum.


O ARIŠEVOM MOLJCU I NEKIM
ŠTETNICIMA BOROVA PREMA
NOVIJIM ISTRAŽIVANJIMA
U INOZEMSTVU


1. Kolk, A., Lesniak, A., Wiackovvski
S.: Zageszcenie populacji krobika
modrzewiowca (Coleophora larice11a
Hb.) w zaleznosci od poschodzenia
modrzewia i jego stanu fizjologicnego.
»Silvan«, 1977, 121, No. 7, 47—55, (poljski,
rez. rus., engl.) Bibl. 12 — Ovisnost
gustoće populacije Coleophora larcilella
HB. O porijeklu i fiziološkom stanju biljaka
ariša
Najnižu gustoću populacije ariševa
moljca (Coleophora laricella) autori su
utvrdili na biljkama ariša niklim iz sjemena
provenijencije koja je najbliža
mjestu sadnje. Ako su biljke potjecale
iz sjemena sa staništa koja se nalaze
daleko od mjesta sadnje, osobito iz nižih
predjela, gustoća populacije ariševa
moljca povećava se za 10 puta. Između
dužine grančica ariša, električnog otpora
(izraženog u kilo ohmima) i gustoće
populacije ariševa moljca postoji slaba
korelacija. Intenzitet lučenja smole (određuje
se po dužini traga smole nasta


* Iz tehničkih razloga nije bilo moguće točno
složiti češki tekst (op. ur.)


ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 109     <-- 109 -->        PDF

log nakon uboda iglom u koru u dubinu
1 cm od površine žive kore, tri sata
nakon uboda) najveći je kod visoke gustoće
populacije ariševa moljca. Ne po
stoji ovisnost gustoće populacije ariševa
moljca o broju kratkih izbojaka na granama.
Kod srednje gustoće populacije
jače su napadnuta stabla koja se nalaze
na rubovima ili na osami, dok su kod
vrlo velike gustoće populacije jače napadnuta
stabla unutar sastojine, u sklopu.
Bez obzira na veličinu gustoće populacije
uvijek su najjače napadnuti dijelovi
krošnje koji su bliže vrhu, osobito
kod stabala koja rastu na osami ili u rijetkom
sklopu.


2. Long, G., E.: Spatial dispersion in
biological control model for larch casebearer
(Coleophora laricella). »Environ.
Entomol.« 1978, No. 6, 843-852, (engl.)
Bibl. 16 — Postorna disperzija i modeli
biološke kontrole ariševa moljca (Coleophora
laricella HB.)
Model djelovanja domaćina — Coleopohra
laricella i parazita Agathis pumil-
Ia u prostoru, formuliran je pomoću uključivanja
u jednadžbu logističke kri
vulje rasta domaćina i broja jedinki domaćina
kojeg uništi parazit. Kao konstanta
kapaciteta upotrebljena je moguća
gustoća populacije ariševa moljca u
odnosu na zalihu hrane tj. količinu iglica.
Predložene su dvije varijante modela.
Dokazano je da je koeficijent razmnažanja
domaćina veličina adekvatna
veličini radiusa površine žarišta, koja
je u ovom slučaju izračunata na temelju
14 godišnjih istraživanja. Način i ob
lik prostorne disperzije opisan je prema
podacima emisije u pojedinim punktovima
u koiima su istraživanja vršena
i gradijenta uništenja domaćina. Predpostavlja
se, da parazit traži domaćina slučajno
i da je prostorna disperzija u periodu
uništenja nepromijenjena. Parametri
prostorne disperzije određuju se
empirički, komparacijom s drugim područjima.
Sistem modela pokazao je da
disperzija populacije parazita teče sporije
nego kod domaćina. Ukoliko se pomoću
ovog parazita želi provesti biološka
borba na velikom području, umjetno
uzgojene parazite treba puštati u prirodu
u više punktova, čija međusobna
udaljenost ne smije biti veća od 12 km.


3. Miller, G. E., Finklayson,
T.: Distribution of Coleophora laricella
(Lepidoptera: Coleophoridae) and ist major
parasits in the crown of western
larch in Britis Columbia. »J. Entomol.
Soc Brit. Columbia«, 1977, No. 74, 10—15,
(engl.) Bibl. 8. — Rasprostranjenost ariševa
moljca (Coleophora laricella) i njegovih
glavnih parazita u krošnjama ariša
Britanske Kolumbije


Rasprostranjenost Coleophora laricella
i osnovnog kompleksa parazita: Dicladocerus
nearticus, D. pacificus, Sphilochalcis
albifrons istraživana je u krošnjama
drveća razdijeljenih u 5 visinskih klasa.
Na osamljenim stablima visine veće
od 7,6 m gustoća populacije ariševa
moljca iznosi 1, kod stabla visine 1,5 —
3,1 m ona je znatno veća nego kod onih
6,1 — 7,6 m visine. Gustoća populacije
ariševa moljca uvijek je najveća u dijelovima
krošnje okrenutim suncu i na
periferiji krošanja. Na stablima visine
3 — 5,6 m i stablima koja su formirala
gust sklop, osnovna masa ariševa moljca
koncentrira se na krajevima grančica.
Unutar sastojine, na stablima višim
od 7,6 m primjećen je porast ugiban]
a štetnika od vrsta Dicladocerus
naročito unutar krošnje. Aktivnost S. ablifrons
maksimalna je u nižim dijelovima
krošnje i to na stablima koja rastu
na osami i na periferiji krošanja
stabala koja rastu u sklopu.


4. Miller, G. E., Fin lay son, T.:
Parasites of the larch casebear er, Coleophora
laricella (Lepidoptera: Coleophoridae)
in the west Kootenay area,
British Columbia. »Soc. Brit. Col.«, 1977,
No 74, 16— 22, (engl.) Bibl. 21. — Para
ziti ariševa moljca na zapadu područja
Kootenay, Britanska Kolumbija — Paraziti
41 vrsta iz reda: Himenopteroidea
izdvojeni su iz gusjenica zadnjeg stadija
ariševa moljca. 1973. i 1974. dobiven
je po godinama različit broj vrsta (31
i 24) parazita, od kojih je samo 14 vrsta
bilo istih u obje godine. Individualnim
izdvajanjem 29 vrsta parazita iz 24 roda
naknadno je potvrđena njihova pripadnost
ariševu moljcu. Nisu pronađeni paraziti
jaja i gusjenica mlađih stadija.
Maksimalni mortalitet od parazita po
godinama iznosio je od 17,7 i 24,5% od
čega je kompleks vrsta Dicladocerus uuništio
46 i 63,8% ukupnog mortaliteta
i bio je dominantan na većini probnih
površina. Sphilochalcis albifrons parazitirao
je 23,5 — 32,8% ukupnog broja parazitiranih
gusjenica ariševa moljca i bio
je dominantan na 2 — 3 probne površine.
Utvrđena je promjena gustoće popu515




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 110     <-- 110 -->        PDF

lacije ariševa moljca u toku svih dvogodišnjih
istraživanja u raznim područ
jima.


5. Kiselev, V. V., Nikolskij, V
— L: O dinamike čislenosti listveničnoj
počkovoj galici: »Issled, komponetov les.
biogecenozov Sibiru«, Krasnjojarsk, 1976,
46-^48. — O dinamici gustoće populacije
ariševe muhe šiškarice Dasyneura laricis.
Napad Dasyneura laricis dovodi do
postepenog iscrpljivanja zaliha hrane u
izbojcima ariša, ali rijetko uzrokuje ugibanje
domaćina. Formiranje novih izbojaka
uslovi na naseljavanje D. laricis
ponovo postaju povoljni. Izdvojeno je 5
kategorija postepenog prijelaza stabala
od potpune pogodnosti do nepogodnosti
za napad D. laricis. No do danas nije
jasna priroda izbora napada D. laricis
na pojedina stabla ariša. Ta kategorija
kao i odsustvo u istraživanim žarištima
kategorije primarno napadnutih stabala
nije uključeno u analizu. Ostale tri kategorije
stabala po pogodnostima za napad
D. laricis obrazovale su u nekom
smislu zatvoreni sistem. Prijelazi kate
gorija stanja stabala unutar tog sistema
čine liniju diferencijalnih jednadžbi, pomoću
kojih se izračunava ovisnost proizvodnje
kategorije stabala od jačine napada.
Istraživan ie slučaj s postojanim
značenjem koeficijenta prijelaza iz jedne
kategorije stanja jačine napada na
stablo u drugu, pronađeno je rješenje
na osnovu kojeg je moguće načiniti prognozu
razvoja žarišta.


6. Nikolskij, V. I., Kiselev, V.
V.: Osobenosti vspišek razmoženija list.
veničnoj počkovoj galici. »Issled. komponentov
les biogeocenozov Sibiru«, Krasnojarsk,
1976. 48 — 50 — Osobitosti masovnog
razmnažanja ariševe muhe šiškarice.
Rasprostranjene D. laricis na jugu
Krasnojarskog kraja uvjetovano je nadmorskom
visinom. Na nadm. visini od
600 — 800 m D. laricis dolazi samo u
sušnim godinama. Osnovni faktor koji
uvjetuje masovnu pojavu ie: količina
hrane, tj. količina izbojaka ariša pogodnih
za napad i koeficijent razmnažanja
štetnika, za kog je primijenjeno ocjena
po koeficijentu stvaranja šiska u jednoj
generaciji. Koeficijent obrazovanja
šiški izračunali smo na osnovu preživjelih
imaga i broja ženki, te broja šiški,
nastaliih od individua pokoljenja jedne


ženke. Utvrđeno je, da jedna ženka D.
laricis kod srednjeg fekunditeta od 60
jaja uzrokuje u prosjeku stvaranje 40
šiški. Preživi 40—50% imaga. Koeficijent
obrazovanja šiški 13. Dužina masovnog
napada D. laricis određuje se odnosom
koeficijenta stvaranja šiški i količinom
zaliha hrane. Kod srednje količine zaliha
hrane oko 10 tisuća izbojaka po
stablu ariša starosti 15—20 godina i određenog
koeficijenta obrazovanja šiški,
gradacija traje 3—4 godine i guši se
zbog nedostataka hrane.


7. Eichorn , O.: Autoökologische Untersuchungen
an Populationen der gemeinen
Kiefer — Buschhornblattwespe
Diprion pini L. (Hymenoptera: Diprionidae)
III Laborzuchten. »Z. angew. Ento
mol.«, 1977, 84, No 3, 264—282 (njem.,
rez., engl.), Bibl. 9 — Autoekološka istraživanja
populacije Diprion pini III — laboratorijski
uzgoj
Za istraživanja je sakupljena borova
osa pilarica iz sjeverozapadne i jugozapadne
Švicarske i iz sjeverne i jugozapadne
Njemačke. Razvoj D. pini u embrionalnoj
fazi traje 7 dana kod temperature
od 32o C do 38 dana kod 10-> C.
Pagusjenice u prosjeku žderu 19 (mužjaci)
i 23 (ženke) kod 25« C i 17-satnom
svjetlu na dan. U kokonu razvoj do stadija
imaga kod 25» C traje od 12 — 33
dana. Potpun razvoj mužjaka kod 25«
i 17-satnom osvjetljenju na dan traje
oko 41 dan, kod ženki 45 dana. Kada su
pagusjenice izložene dnevnom svijetlu
koje traje 14 —15 sati, gotovo sve eonimfe
prelaze u dugotrajnu diapauzu a
dolazi i do velikog ugibanja eonimfi. Individue
iz različitih područja predstavljaju
ekotipove, kod kojih dolazi do pojave
genetičkih uslovljenih razlika u du
ždni razvoja i karaktera fotoperiodičkih
reakcija. Da se razvoj odvija bez diapauze,
najčešće je dovoljno 2—13 dana
držati gusjenice zadnjeg stadija (m. V,
ž VI) u uslovima 17-satnog dana. Ako
se taj režim primjeni u II stadiju, razvoj
pilatke u kokonu traje 17 dana, a
ako se primjeni u V stadiiu — 22 dana.
Fotoperiodički su osjetljive ne samo aktivne
ličinke nego i eonimfe u kokonu.
Ako su kokoni stavljeni u uslove dugog
dnevnog svijetla, eonimfe koje su se zakukuljile
kod kratkog dana produžuju
razvoj za 100°/o. Neke eonimfe produžuju
period razvoja i kad se kokoni nalaze
pod utjecajem postepenog svijetla ili postojane
tame. Ako se stave u uslove 7
satnog dnevnog svjetla, iz kokona, koji




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 111     <-- 111 -->        PDF

su nastali iz pagusjenica koje su se nalazile
u uslovima 17-satnog dnevnog svijetla,
iziđe 45—75% individua, a ostali
uginu kroz 2—3 godine. Eonimfe koje
se nalaze u diapauzi mogu biti probuđene
i nastaviti razvoj ako se promjene
uslovi od 7-satnog na 15-satno dnevno
svijetlo. Razvoj se inicira u tom slučaju
ne toliko trajanjem dnevnog svjetla, nego
samo njegovim produženjem. Nastupanje
i dužina dipauze zavisi od tih
i nekih drugih faktora, koje je još potrebno
istraživati.


8. Kurir , A.: Einspinnen und Überwinterung
der 1. Generation der Ge
wohnlichen Kiefernbuchhornblatt Wespe,
Diprion pini L. (Hym., Diprionidae)
in der Baumkrone der Weisskiefer (Pirnas
silvestris L.) »Z. angew. Entomolog.
«, 1977, 84, No. 1, 47—52, (njem. rez.,
engl.). Bibl. 3. — Kukuljenje i prezim-
Ijavanje 1. Generacije obične borove pilatke
u krošnjama običnog bora
Kod prenamnažanja N. palidum u Koruškoj
(južna Austrija) 1969—72. Diprion
pini učestovao je s 5% u mješovitoj populaciji.
Sakupljena se 163 kokona 1.
generacije. Kokoni se obično nalaze po
jedinačno na grančicama promjera 2—4
mm koje su ostale bez iglica. Boja kokona
mutna, tamno žuta; 21.1%) eonimfi
parazitirano, l,2°/o uništeno predatorima.


9. Kurir , A.: Beobachtungen Zur bionomie
der Blassen Kiefernbuchhornblattwespe
Diprion pallidum Klug. (Hym., Diprionidae)
während der Gradation in
Kärtnen 1971/72. »Z. angew. Entomol.«,
1977., 84, No 2, 155—163 (njem., rez.,
engl.,) Bibl. 6 — Istraživanja bionomije
D. pallidum kod njegove gradacije 1971/
72. u Koruškoj
Masovna pojava borove pilatke počela
je na jugu Austrije 1969. godine i zahvatila
je 1971. i 1972. površinu od 6.000ha,
kod čega je više ili manje bilo obršteno
oko 87% stabala, potpuno golobrst registriran
je samo na maloj površini od
260 m l Pagusjenice 1. generacije kukulje
se uglavnom na bočnim granama sta
bala s neoštećenim iglicama u prosjeku
1 — 5 kokona na grančici. Boja kokona
žuto-sumporasta, mutna u krošnjama,
dok je onih u stelji na tlu smeđe-svjetlucava.
U 1. generaciji u jesen 1971.
10% eonimfi uništili su paraziti, 1.4%
predatori, dio eonimfi te generacije prezimio
je u krošnjama, a kod listanja
mnogo jedinki je uginulo. Povoljnim se


pokazalo naseljavanje ptica u umjetna
gnijezda iz drva i betona. U proljeće
1972. bilo je naseljeno više od 90°/o umjetnih
gnijezda sjenicama, koje su u
ništile mnogo kokona.


10. Thompson, L. C, Kulm an,
H. M., Val o vage, W. D.: Survey for
parasites of the introduded pine sawly,
Diprion similis (Hymenoptera, Diprionidae),
in Mineesota, »Great Lakes Entomol.
«, 1977, 10, No. 3, 127—130, (engl.).
Bibl. 6 — Istraživanje parazita introducirane
borove pilatke D. Similis u Minesoti
(USA)
Uvezena iz Evrope borova pilatka povremeno
izaziva velike štete u sastojinama
Pinus strobus. U državi Minnesota
nalazi se zapadna granica areala rasprostranjenja
borovca, mnoge kulture i
prirodne sastojine danas su izdvojene i
zaštićene. 1974. god. iz 24 punkta sjevernih
i centralnih dijelova države sakupljeno
je 3972 kokona I generacije
i 386 II generacije. Iz kokona je izišlo
15 vrsta parazita Hymenopteroidea i 1
vrsta Diptera, 10 od njih su obligatno
ili fakultativno-sekundarni. Ugibanje eonimfi
od parazita iznosilo je 51,3% u
1 generaciji, i 66,6% u 2. generaciji, kod
čega je ukupno 44"/o kokona napadnuto
inheumonidom Exenterius amictorius, uvezenim
iz Evrope i puštenim 1971. god.
u blizini centra i na istoku na 3 mjesta.
Nakon 3 godina taj parazit nađen je na
23 mjesta. Exenterius amictorius se brzo
rasprostranjuje i prilagođuje, te preživljuje
i u uslovima depresije štetnika borove
pilatke.


11. Pegazzano, F.: Notte sula distribuzione
e sulla biologia in Italia di
due acari tenuipalpidi infendati al. gen.
Pinus: Cenopalpus (Cenipalpoides linedola
(G. Can. E. Fanz.) E. C. (C.) Wainsteni
(Livat. E. Mirof.) »Radia«, 1976.,
59, 171—178 (tal.; rez., engl.), Bibl. 12. —
Bilješke o rasprostranjenju i biologiji
dviju vrsta grinja, koje žive na borovima
u Italiji Cenopalpus lineola i C. wainstenii


Te dvije grinje u Italiji nisu jednako
rasprostranjene. C. lineola živi na Pinus
silvestris i P. nigra do 1.500 m nadmorske
visine, a na P. pinea i P. pinaster
u ravnicama i brežuljcima, no nikada
nije pronađena na P. halepensis. C. wain
stenii nalazi se u južnijim područjima,
često u velikom broju dolazi na P. halepensis,
a dobro se adaptirala i na P. pi


517




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 112     <-- 112 -->        PDF

nea, rijetko dolazi na P. pinaster, a nijednom
nije nađen na P. sylvestris. Pojedini
primjerci sakupljeni na P. nigra, ne
mogu služiti kao dokazi. P. mugo, C.
cembra i P. heldreichii var. leucodermis
nisu napadnuti od ovih grinja. Obje grinje
prezimljuju kao imaga. Cenopalpus
lineola ima 2 generacije na godinu, dok
je Cenopalpus wainstenii partenogenetska
i ima 5 generacija godišnje od travnja
do listopada. Cenopalpus wainsteini
i Platyphytoptus sabinianae (Eriophvidae)
nalaze se u velikom broju u biotopima
na zdravim linijama, čime se opovrgava
mišljenje, da te grinje izazivaju deformaciju
iglica i izbojaka bora. Ta derformacija
je prije svega povezana sa sastavom
tla. Grinje mogu imati u tom
procesu samo sekundarnu ulogu.


12. Smely antes, V. P.: Mechanisms
of plant resistance in Scotch pine
pests (tropic preferendum). »Z. angew.
Entomol.«, 1977, 84, No. 3, 232—241 (engl.,
rez. njem.) Bibl. 58. — Mehanizmi rezistentnosti
bijelog bora. Utjecaj kvalitete
hrane na fiziološki stanje štetnika
(trofički preferendum)
Trofički preferendum je rezultat dugo
trajnog kontakta insekta i tkiva biljke.
Na temelju literaturnih podataka i vlastitih
istraživanja došlo se do zaključka,
da biljna hraniteljica na štetnike
bora u fazi ličinke djeluje: toksičnim
eteričnim uljima, hormonalnom aktivnošću
zaštitnih tvari i njihovom antifidantnom
aktivnošću, količinom i kvalitetom
hranivih tvari, inhibicijom simbiotske
mikroflore štetnika zaštitnim tvarima.
Svako od ovih djelovanja može se smatrati
kao mehanizam rezistentnosti. Sakupljeni
su podaci o djelovanju niza
terpenoida na pagusjenice II stadija Diprion
pini, gusjenice Dendrolimus pini,
a također i na mikrofloru gusjenica Evetria
buoliana i mikrofloru u hodnicima
Blastophagus piniperda. Stupanj negativnog
djelovanja tkiva na pokusne organizme
je različit. Na kvaščeve gljivice
roda Candida (iz hodnika P. piniperda)
gotovo na sva tkiva djeluju stimulativno,
a te gljive sprečavaju zalijevanje ličinaka
potkornjaka smolom. Faza trofičkog
preferenduma završava se kod odlaska
ličinaka na prezimljavanje ili kukuljenje.
Tada počinje nova faza —
posljedica ili rezidualnog preferenduma.


13. Smely antes, V. P.: Mechanismes
of plant resistance in scoth pine
(Pinus silvestris). 5. Chlanges in pest population
during feeding on pines having
different degree of resistance) Residual
preferendung and phase of afterreaction.
»Z. angew. Entomol.« 1977, 84, No. 4,
334—353 (engl.; rez. njem.). Bibl. 15 —
Mehanizam rezistentnosti običnog bora.


5. Promjene u populaciji štetnika za vrijeme
dok se hrani korovima, koji imaju
različit stupani rezistentnosti (rezidualni
preferendum i faza kasnije reakcije)
Rezidualni preferendum i faza kasnijeg
(naknadnog) djelovanja predstavlja
ju međusobnu vezu: 1. stupnja fiziološkog
stanja populacije štetnika, nakon
završetka hranjenja savladavši zaštitne
mehanizme biljke i 2 nasljednih osebina
u vezi s vrstom hrane. Ti faktori
određuju ponašanje novih generacija
štetnika, izabirući izvor hrane i imaju
veliku ulogu u redukciji gustoće populacije,
naročito u ugibanju štetnika u
periodu prezimljavanja zbog nedovoljne
kumulacije energetskih zaliha, kod štetnika
koji su se hranili na rezistentnim
biljkama. Činjenica, da se nova populacija
uspješno suprotstavlja djelovanju
zaštitnih mehanizama bilja, govori ne
samo u početnom broju individua nove
generacije, nego i o njihovom fekunditetu.
Ti su zaključci potvrđeni podacima


o štetama koju nanose običnom boru:
Diprion pini, Aradus cinamoneus i Evetria
buoliana.


14. M a 11 s o n, W. I.: The rofe of insects
in the dynamics of cone production
of red pine. »Oecologia«, 1978., 33, No
3, 327—349 (engl.). Bibl. 59. — Uloga insekata
u dinamici proizvodnie sjemena
crvenog bora
Urod češera i sjemena kod većine Pinus
vrsta različit je po godinama, kod
čega se bogat urod obično javlja svake
3 —10 godine. Uzroci kolebanja uroda
temelje se uglavnom na predpostavci o
metabolizmu stabala, vremenskim nrilikama,
utjecaju vjeverica, ili utjecaju insekata.
Insekti uvijek unište najmanje
10, a ponekad i 100% sjemenka. Istraživanja
su izvršena u Michiganu, Wisconsinu
i Minessoti. Rezultati su prikazani
tabelarno — po broju preživjelih žen
skih cvjetova u jednoj generaciji. Broj
ženskih cvjetova koji nisu bili oštećeni
iznosio je od 0 — 80,6%. Mladi češeri
otpadaju obično u prva 3 mjeseca i zadnja
3 mjeseca razvoja. Glavni štetnici
češera su: Diorctrya discula, Chorinestoura
pinus, Conopthorus resinosae, D. zi




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 113     <-- 113 -->        PDF

mmermani i Eucosoma monitorana. Gustoća
raznih vrsta štetnika često je varirala
i đjelomic i je ovisila od uroda. Kod
slabog uroda veće značenje imaju polivalentni
štetnici. Indeksi razlika u sastavu
štetnika zavise o urodu češera.
Konstatirana su mjestimična oštećenja
sjemena borova od gusjenica savijača
i plamenaca, te do Učinaka muha šiška
rica. Veći utjecaj na razvoj sjemena imaju
abiotski faktori. Defolijacija iglice
uzrokovana defolijatorima mijenja kruženje
energije u sistemu »drvo-insekt«.
Štetnici uništavaju zalihe hranivih tvari
potrebnih za stvaranje izbo jaka, diferencijaciju
reproduktivnih izbojaka, i smanjuju
stupanj cvatnje. U članku su prikazani
matematički modeli i jednadžbe
između intenziteta cvatnje i ostalih relevantnih
faktora.


15. Chararasc: Problemes poses
dans pays Mediterraneens par les insect
parasites des forets. »Apercu general sur
les insects forestiers au Maroco — »A
r. Acad. agr. France.«, 1977, 63, No. 10,
611—617, Bibl. 4. —- Problemi koji su
nastali u različitim zemljama meditera
na — zbog šumskih štetnika. II opći
prikaz šumskih insekata maroka
Pinus pinaster, P. halepensis i Cedrus
atlantica u Maroku pokazuju prilično
dobru rezistentnost prema napadu fitofaga.
Među štetnicima šuma Maroka najznačajniji
je borov četnjak Thaumatopoea
pityocampa, koji nanosi velike štete
borovima, osobito mladim kulturama.
U prirodnim sastojinama njegova je uloga
mala, kao i uloga sekundarnih štetnika
iz fam. Scolytida. C. atlantica osim
četnjaka napadaju (oslabljena stabla):


Scolytus numidicus., Phloesinus cedri,
Cryphalus numidicus; a mrtvo drvo niz
krasnika. Na P. maritima dolaze: Matsucoccus
feytuadi, Pissodes notatus, Blastophagus
piniperda, Orthomicus erasus.


Za razliku od Francuske ovdje je njihova
uloga beznačaja, a objašnjava se
time, što su u Maroku ekološki uslovi
za rast bora vrlo povolji. U radu je osim
toga prikazano vertikalno rasprostranjenje
šumskih fitocenoza Maroka.


16. Wiklund, C. Fagestrom, T.:
Why to males emerge before females? A
hypothesis to explain the incidence of
protandrv in butterflies. »Oecologia«,
1977, 37, No 2, 153—158, (engl). Bibl. 37.
— Zašto mužjaci izleću prije od ženki?
Hipoteza koja objašnjava pojavu protandrije
kod leptira.
Za leptire i mnoge druge vrste insekata
karakteristična je pojava protandrija,
tj. iz kukuljice izlijeću mužjaci
prije ženki. Za objašnjavanje ove pojave
ranije je postavljena hipoteza, koja
pokušava objasniti uzroke adaptivne vrijednosti
protandrije: sprečavanje incesta,
ugibanje prije oplodnje tjelesno
slabijih mužjaka, skraćenje perioda čekanja
ženki, povećanje šansi sparivanjem
onih mužjaka koji su ranije spolno
sazreli i narasla su im krila. Analiza
ovih hipoteza je pokazala da se one
ne mogu primjeniti. Autor dokazuje da
se protandrija javlja kao optimalna reproduktivna
strategija mužjaka onih vrsta
za koje je karakteristična monogamija
i intraspecifična konkurencija za
kopulaciju sa ženkom. Imajući u vidu
direktnu sposobnost mužjaka prema
konkurenciji i proporcionalni odnos
omjera spolova s brojem partnera, dokazano
je da ranije izašli mužjaci u određenom
modelu imaju više šanse za ko
pulaciju ili čak i veću konkurentnu sposobnost
vlastite sperme.


17. Führer , E.: Wachstumshemnung
bei Insektenlarven durch Endoparasiten.
»Versch. Deutsch. Zool. Ges. 68 Jahresversaneml.,
1975. Karlsruhe«, Stuttgart,
1975. 162 (njem.) — Upravljanje rasta ličinaka
insekata — domaćina — uzrokovano
endoparazitima
Autor raščlanjuje i opisuje aspekte sistema
domaćin-parazit. Za primjere navodi
predstavnike reda Hymenoptera
(redove: Apanteles, Ascogaster, Brachister
i dr,), a potanko opisuje Apanteles
tedelae i domaćina Epinotia tedellae. Usporavanje
rasta tkiva domaćina započinje
u vrijeme kada se ličinke endoparazita
nalaze u I — II stadiju. Neovisno


o broju endoparazita u tijelu domaćina,
rast tkiva domaćina umanjuje se 20 —
30°/» u odnosu na normalnu težinu (po
suhoj travi). Autor smatra, da fiziologija
procesa usporavanja rasta još nije
objašnjena, ali parazit djeluje na anatomsku
građu domaćina, izmjenu tvari
i procese rasta i razvoja. Kod parazita
značajnu ulogu imaju prostorni i metabolički
aspekti u odnosima domaćin —
parazit, koji su nastali zajedničkim filogenetskim
razvojem. Autor smatra, da
ti problemi zaslužuju veću pažnju i njihovo
rješavanje treba nastaviti.
Mr. Stevo Opalički, dipl. inž. šum.


Šumarski fakultet — Zagreb


519




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 114     <-- 114 -->        PDF

SAVEZ
INŽENJERA TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE


i


terenska Društva IT — Šumarska društva u Bjelovaru, Delnicama, Gospiću,
Karlovcu, Koprivnici, Našicama, Novoj Gradiški, Ogulinu, Osijeku, Podr. Slatini,
Rijeci, Senju, Sisku, SI. Požegi, SI. Brodu, Varaždinu, Vinkovcima, Virovitici i
Zagrebu uz suradnju: Predsjedništva SSRN Hrvatske, Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, Općeg udruženja šumarstva, prerade drva i prometa
drvnim proizvodima u Zagrebu, Šumarskog instituta Jastrebarsko i Republičkog
zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu, a uz financijsku pomoć i doprinos Republičkog
SlZ-a za znanstveni rad I — IV.


organizira


SAVJETOVANJE
pod naslovom: STANJE I RAZVOJ ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE — Mogu li šume Hrvatske podmiriti potrebe na drvu?


Savjetovanje će se održati pod konac IV mj. 1980. g. u Zagrebu.


I.
PROGRAM RADA SAVJETOVANJA


1.
Otvorenje Savjetovanja — uvodna riječ:
a) Program i sadržaj rada Savjetovanja,
b) Pregledni iskaz pomoćnih referata.


II.
2.
Uvodni referat: Osnovne postavke i principi gospodarenja u šumama SFRJ
i u svijetu.
III.
3.
Glavni znanstveno-stručni referati:
a) Šumarstvo,
b) Drvna industrija,
c) Kemijska prerada drva,
d) Ekologija,
e) Ekonomika drvno-prerađivačkog kompleksa.


IV.
4.
Zajednička rasprava.
5.
Završni dokumenat Savjetovanja — preporuke, prijedlozi i zaključci.
520