DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 108 <-- 108 --> PDF |
na mineralnom tlu i određivanje te provjera optimalnog obroka i oblika dušika, pogodno vremena gnojenja, utvrđivanja učinaka dušikastog gnojenja na zdravstveno stanje i proizvodnju sadnog materijala. Na kvalitetu sadnica osim prehrane utječe i gustoća, koja opet djeluje na primanje hranjiva po biljkama i tako je važan uslov uspješnog gnojenja isto kao i izbor staništa rasadnika. Gnojenje nije djelovalo na odnos izbojak/ korijen. Efikasnost gnojenja je do 65 — 70°/», umnožak povišenja proizvodnje sadnica za sadnju je čak 3,4 do 3,9. Ryskovä , L.: Stanoveni poškozeni drevin merenim vodivosti vyluhu j ej ich asimilačnich organu (Određivanje oštećenja drveća mjerenjem sprovodivosti izlužaka njihovih organa asimilacije), str. 107 — 123. Oštećenje stabala moguće je odrediti prema povišenju vrijednosti sprovodivosti vodnih izlužaka njihovih asimilacionih organa pripravljenih nakon vre nj a prema vrijednostima sprovodivosti izlužaka materijala iz odgovarajućih kontrolnih stabala. Praćena metoda mjerenja specifične sprovodivosti vodnih izlužaka veoma osjetljivo zahvaća i slabo oštećenje testiranih uzoraka, brza je, jednostavna i pogodna za serijsku preradu iglica i lišća. Prednost je uglavnom mogućnost radova sa suhim materijalom. Metoda nije specifična, jer jednako dobro određuje oštećenja tkiva imisijama, kao i sušom, mrazom, zasje nom ili nedovoljnom ishranom. Materijal s crnogoričnih stabala uzima se u jesenskim, a lisnatih u ljetnim mjesecima, uvijek s nekoliko primjeraka na istom staništu. Vinš, B., Š i k a, A.: Biomasa nadzemnich a podzemnich časti vzorniku smrku (Biomasa nadzemnih i podzemnih dijelova uzoraka smreke) str. 125 — 150. Osnovna saznanja o proizvodnim procesima u šumskom ekosistemu su podloga za racionalno iskorištavanje šume kao obnovljivoga izvora sirovine. Rad je doprinos provjeravanja i preradbe metoda utvrđivanje biomase (resp. mase suhe tvari od žive mase) nadzemnih i podzemnih dijelova smreke, Skupljeni su rezultati određivanja ukupne mase stabla, krošnje i korijenovog sistema odabranih uzoraka u raznim uslovima, razjašnjava nekoje odnose pojedinih komponenata biomase uzoraka i karakterizira razvijenost korijenja smrekove sasto jine u odnosu prema tipu zemljišta, sklopu i raznom biljnom pokrovu. Blud´ovsky, Z.: Možnosti zdokonaloväni odbytovych funkci produktu les niho hospodärstvi (Mogućnosti usavršavanja prodajnih funkcija proizvoda šumskog gospodarstva), str. 151 — 160. Navodi se analiza prodajnih funkcija šumskog gospodarstva i mogućnosti njihovog usavršavanja. Naglašena hitnost produbljivanja koordinacije između prodajne i proizvodne komponente šumarije i ocijenjene predpostavke primjene elemenata tzv. vođenja proizvodnje i prodajne djelatnosti po narudžbi na otsjeku sirovog drva. Produbljivanje uz koordinirano vođenje prodajne djelatnosti projicira se u sferi proizvodnog planiranja i uslov je za osiguravanje tokova proizvodnog procesa. S tim je u vezi i stvaranje zaliha drva na pojedinim lokalitetima, koje osiguravaju spremnost prodajnih akcija i tokove tehnologije proizvodnje* Bernard Hruška dipl. inž. šum. O ARIŠEVOM MOLJCU I NEKIM ŠTETNICIMA BOROVA PREMA NOVIJIM ISTRAŽIVANJIMA U INOZEMSTVU 1. Kolk, A., Lesniak, A., Wiackovvski S.: Zageszcenie populacji krobika modrzewiowca (Coleophora larice11a Hb.) w zaleznosci od poschodzenia modrzewia i jego stanu fizjologicnego. »Silvan«, 1977, 121, No. 7, 47—55, (poljski, rez. rus., engl.) Bibl. 12 — Ovisnost gustoće populacije Coleophora larcilella HB. O porijeklu i fiziološkom stanju biljaka ariša Najnižu gustoću populacije ariševa moljca (Coleophora laricella) autori su utvrdili na biljkama ariša niklim iz sjemena provenijencije koja je najbliža mjestu sadnje. Ako su biljke potjecale iz sjemena sa staništa koja se nalaze daleko od mjesta sadnje, osobito iz nižih predjela, gustoća populacije ariševa moljca povećava se za 10 puta. Između dužine grančica ariša, električnog otpora (izraženog u kilo ohmima) i gustoće populacije ariševa moljca postoji slaba korelacija. Intenzitet lučenja smole (određuje se po dužini traga smole nasta * Iz tehničkih razloga nije bilo moguće točno složiti češki tekst (op. ur.) |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 109 <-- 109 --> PDF |
log nakon uboda iglom u koru u dubinu 1 cm od površine žive kore, tri sata nakon uboda) najveći je kod visoke gustoće populacije ariševa moljca. Ne po stoji ovisnost gustoće populacije ariševa moljca o broju kratkih izbojaka na granama. Kod srednje gustoće populacije jače su napadnuta stabla koja se nalaze na rubovima ili na osami, dok su kod vrlo velike gustoće populacije jače napadnuta stabla unutar sastojine, u sklopu. Bez obzira na veličinu gustoće populacije uvijek su najjače napadnuti dijelovi krošnje koji su bliže vrhu, osobito kod stabala koja rastu na osami ili u rijetkom sklopu. 2. Long, G., E.: Spatial dispersion in biological control model for larch casebearer (Coleophora laricella). »Environ. Entomol.« 1978, No. 6, 843-852, (engl.) Bibl. 16 — Postorna disperzija i modeli biološke kontrole ariševa moljca (Coleophora laricella HB.) Model djelovanja domaćina — Coleopohra laricella i parazita Agathis pumil- Ia u prostoru, formuliran je pomoću uključivanja u jednadžbu logističke kri vulje rasta domaćina i broja jedinki domaćina kojeg uništi parazit. Kao konstanta kapaciteta upotrebljena je moguća gustoća populacije ariševa moljca u odnosu na zalihu hrane tj. količinu iglica. Predložene su dvije varijante modela. Dokazano je da je koeficijent razmnažanja domaćina veličina adekvatna veličini radiusa površine žarišta, koja je u ovom slučaju izračunata na temelju 14 godišnjih istraživanja. Način i ob lik prostorne disperzije opisan je prema podacima emisije u pojedinim punktovima u koiima su istraživanja vršena i gradijenta uništenja domaćina. Predpostavlja se, da parazit traži domaćina slučajno i da je prostorna disperzija u periodu uništenja nepromijenjena. Parametri prostorne disperzije određuju se empirički, komparacijom s drugim područjima. Sistem modela pokazao je da disperzija populacije parazita teče sporije nego kod domaćina. Ukoliko se pomoću ovog parazita želi provesti biološka borba na velikom području, umjetno uzgojene parazite treba puštati u prirodu u više punktova, čija međusobna udaljenost ne smije biti veća od 12 km. 3. Miller, G. E., Finklayson, T.: Distribution of Coleophora laricella (Lepidoptera: Coleophoridae) and ist major parasits in the crown of western larch in Britis Columbia. »J. Entomol. Soc Brit. Columbia«, 1977, No. 74, 10—15, (engl.) Bibl. 8. — Rasprostranjenost ariševa moljca (Coleophora laricella) i njegovih glavnih parazita u krošnjama ariša Britanske Kolumbije Rasprostranjenost Coleophora laricella i osnovnog kompleksa parazita: Dicladocerus nearticus, D. pacificus, Sphilochalcis albifrons istraživana je u krošnjama drveća razdijeljenih u 5 visinskih klasa. Na osamljenim stablima visine veće od 7,6 m gustoća populacije ariševa moljca iznosi 1, kod stabla visine 1,5 — 3,1 m ona je znatno veća nego kod onih 6,1 — 7,6 m visine. Gustoća populacije ariševa moljca uvijek je najveća u dijelovima krošnje okrenutim suncu i na periferiji krošanja. Na stablima visine 3 — 5,6 m i stablima koja su formirala gust sklop, osnovna masa ariševa moljca koncentrira se na krajevima grančica. Unutar sastojine, na stablima višim od 7,6 m primjećen je porast ugiban] a štetnika od vrsta Dicladocerus naročito unutar krošnje. Aktivnost S. ablifrons maksimalna je u nižim dijelovima krošnje i to na stablima koja rastu na osami i na periferiji krošanja stabala koja rastu u sklopu. 4. Miller, G. E., Fin lay son, T.: Parasites of the larch casebear er, Coleophora laricella (Lepidoptera: Coleophoridae) in the west Kootenay area, British Columbia. »Soc. Brit. Col.«, 1977, No 74, 16— 22, (engl.) Bibl. 21. — Para ziti ariševa moljca na zapadu područja Kootenay, Britanska Kolumbija — Paraziti 41 vrsta iz reda: Himenopteroidea izdvojeni su iz gusjenica zadnjeg stadija ariševa moljca. 1973. i 1974. dobiven je po godinama različit broj vrsta (31 i 24) parazita, od kojih je samo 14 vrsta bilo istih u obje godine. Individualnim izdvajanjem 29 vrsta parazita iz 24 roda naknadno je potvrđena njihova pripadnost ariševu moljcu. Nisu pronađeni paraziti jaja i gusjenica mlađih stadija. Maksimalni mortalitet od parazita po godinama iznosio je od 17,7 i 24,5% od čega je kompleks vrsta Dicladocerus uuništio 46 i 63,8% ukupnog mortaliteta i bio je dominantan na većini probnih površina. Sphilochalcis albifrons parazitirao je 23,5 — 32,8% ukupnog broja parazitiranih gusjenica ariševa moljca i bio je dominantan na 2 — 3 probne površine. Utvrđena je promjena gustoće popu515 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 110 <-- 110 --> PDF |
lacije ariševa moljca u toku svih dvogodišnjih istraživanja u raznim područ jima. 5. Kiselev, V. V., Nikolskij, V — L: O dinamike čislenosti listveničnoj počkovoj galici: »Issled, komponetov les. biogecenozov Sibiru«, Krasnjojarsk, 1976, 46-^48. — O dinamici gustoće populacije ariševe muhe šiškarice Dasyneura laricis. Napad Dasyneura laricis dovodi do postepenog iscrpljivanja zaliha hrane u izbojcima ariša, ali rijetko uzrokuje ugibanje domaćina. Formiranje novih izbojaka uslovi na naseljavanje D. laricis ponovo postaju povoljni. Izdvojeno je 5 kategorija postepenog prijelaza stabala od potpune pogodnosti do nepogodnosti za napad D. laricis. No do danas nije jasna priroda izbora napada D. laricis na pojedina stabla ariša. Ta kategorija kao i odsustvo u istraživanim žarištima kategorije primarno napadnutih stabala nije uključeno u analizu. Ostale tri kategorije stabala po pogodnostima za napad D. laricis obrazovale su u nekom smislu zatvoreni sistem. Prijelazi kate gorija stanja stabala unutar tog sistema čine liniju diferencijalnih jednadžbi, pomoću kojih se izračunava ovisnost proizvodnje kategorije stabala od jačine napada. Istraživan ie slučaj s postojanim značenjem koeficijenta prijelaza iz jedne kategorije stanja jačine napada na stablo u drugu, pronađeno je rješenje na osnovu kojeg je moguće načiniti prognozu razvoja žarišta. 6. Nikolskij, V. I., Kiselev, V. V.: Osobenosti vspišek razmoženija list. veničnoj počkovoj galici. »Issled. komponentov les biogeocenozov Sibiru«, Krasnojarsk, 1976. 48 — 50 — Osobitosti masovnog razmnažanja ariševe muhe šiškarice. Rasprostranjene D. laricis na jugu Krasnojarskog kraja uvjetovano je nadmorskom visinom. Na nadm. visini od 600 — 800 m D. laricis dolazi samo u sušnim godinama. Osnovni faktor koji uvjetuje masovnu pojavu ie: količina hrane, tj. količina izbojaka ariša pogodnih za napad i koeficijent razmnažanja štetnika, za kog je primijenjeno ocjena po koeficijentu stvaranja šiska u jednoj generaciji. Koeficijent obrazovanja šiški izračunali smo na osnovu preživjelih imaga i broja ženki, te broja šiški, nastaliih od individua pokoljenja jedne ženke. Utvrđeno je, da jedna ženka D. laricis kod srednjeg fekunditeta od 60 jaja uzrokuje u prosjeku stvaranje 40 šiški. Preživi 40—50% imaga. Koeficijent obrazovanja šiški 13. Dužina masovnog napada D. laricis određuje se odnosom koeficijenta stvaranja šiški i količinom zaliha hrane. Kod srednje količine zaliha hrane oko 10 tisuća izbojaka po stablu ariša starosti 15—20 godina i određenog koeficijenta obrazovanja šiški, gradacija traje 3—4 godine i guši se zbog nedostataka hrane. 7. Eichorn , O.: Autoökologische Untersuchungen an Populationen der gemeinen Kiefer — Buschhornblattwespe Diprion pini L. (Hymenoptera: Diprionidae) III Laborzuchten. »Z. angew. Ento mol.«, 1977, 84, No 3, 264—282 (njem., rez., engl.), Bibl. 9 — Autoekološka istraživanja populacije Diprion pini III — laboratorijski uzgoj Za istraživanja je sakupljena borova osa pilarica iz sjeverozapadne i jugozapadne Švicarske i iz sjeverne i jugozapadne Njemačke. Razvoj D. pini u embrionalnoj fazi traje 7 dana kod temperature od 32o C do 38 dana kod 10-> C. Pagusjenice u prosjeku žderu 19 (mužjaci) i 23 (ženke) kod 25« C i 17-satnom svjetlu na dan. U kokonu razvoj do stadija imaga kod 25» C traje od 12 — 33 dana. Potpun razvoj mužjaka kod 25« i 17-satnom osvjetljenju na dan traje oko 41 dan, kod ženki 45 dana. Kada su pagusjenice izložene dnevnom svijetlu koje traje 14 —15 sati, gotovo sve eonimfe prelaze u dugotrajnu diapauzu a dolazi i do velikog ugibanja eonimfi. Individue iz različitih područja predstavljaju ekotipove, kod kojih dolazi do pojave genetičkih uslovljenih razlika u du ždni razvoja i karaktera fotoperiodičkih reakcija. Da se razvoj odvija bez diapauze, najčešće je dovoljno 2—13 dana držati gusjenice zadnjeg stadija (m. V, ž VI) u uslovima 17-satnog dana. Ako se taj režim primjeni u II stadiju, razvoj pilatke u kokonu traje 17 dana, a ako se primjeni u V stadiiu — 22 dana. Fotoperiodički su osjetljive ne samo aktivne ličinke nego i eonimfe u kokonu. Ako su kokoni stavljeni u uslove dugog dnevnog svijetla, eonimfe koje su se zakukuljile kod kratkog dana produžuju razvoj za 100°/o. Neke eonimfe produžuju period razvoja i kad se kokoni nalaze pod utjecajem postepenog svijetla ili postojane tame. Ako se stave u uslove 7 satnog dnevnog svjetla, iz kokona, koji |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 111 <-- 111 --> PDF |
su nastali iz pagusjenica koje su se nalazile u uslovima 17-satnog dnevnog svijetla, iziđe 45—75% individua, a ostali uginu kroz 2—3 godine. Eonimfe koje se nalaze u diapauzi mogu biti probuđene i nastaviti razvoj ako se promjene uslovi od 7-satnog na 15-satno dnevno svijetlo. Razvoj se inicira u tom slučaju ne toliko trajanjem dnevnog svjetla, nego samo njegovim produženjem. Nastupanje i dužina dipauze zavisi od tih i nekih drugih faktora, koje je još potrebno istraživati. 8. Kurir , A.: Einspinnen und Überwinterung der 1. Generation der Ge wohnlichen Kiefernbuchhornblatt Wespe, Diprion pini L. (Hym., Diprionidae) in der Baumkrone der Weisskiefer (Pirnas silvestris L.) »Z. angew. Entomolog. «, 1977, 84, No. 1, 47—52, (njem. rez., engl.). Bibl. 3. — Kukuljenje i prezim- Ijavanje 1. Generacije obične borove pilatke u krošnjama običnog bora Kod prenamnažanja N. palidum u Koruškoj (južna Austrija) 1969—72. Diprion pini učestovao je s 5% u mješovitoj populaciji. Sakupljena se 163 kokona 1. generacije. Kokoni se obično nalaze po jedinačno na grančicama promjera 2—4 mm koje su ostale bez iglica. Boja kokona mutna, tamno žuta; 21.1%) eonimfi parazitirano, l,2°/o uništeno predatorima. 9. Kurir , A.: Beobachtungen Zur bionomie der Blassen Kiefernbuchhornblattwespe Diprion pallidum Klug. (Hym., Diprionidae) während der Gradation in Kärtnen 1971/72. »Z. angew. Entomol.«, 1977., 84, No 2, 155—163 (njem., rez., engl.,) Bibl. 6 — Istraživanja bionomije D. pallidum kod njegove gradacije 1971/ 72. u Koruškoj Masovna pojava borove pilatke počela je na jugu Austrije 1969. godine i zahvatila je 1971. i 1972. površinu od 6.000ha, kod čega je više ili manje bilo obršteno oko 87% stabala, potpuno golobrst registriran je samo na maloj površini od 260 m l Pagusjenice 1. generacije kukulje se uglavnom na bočnim granama sta bala s neoštećenim iglicama u prosjeku 1 — 5 kokona na grančici. Boja kokona žuto-sumporasta, mutna u krošnjama, dok je onih u stelji na tlu smeđe-svjetlucava. U 1. generaciji u jesen 1971. 10% eonimfi uništili su paraziti, 1.4% predatori, dio eonimfi te generacije prezimio je u krošnjama, a kod listanja mnogo jedinki je uginulo. Povoljnim se pokazalo naseljavanje ptica u umjetna gnijezda iz drva i betona. U proljeće 1972. bilo je naseljeno više od 90°/o umjetnih gnijezda sjenicama, koje su u ništile mnogo kokona. 10. Thompson, L. C, Kulm an, H. M., Val o vage, W. D.: Survey for parasites of the introduded pine sawly, Diprion similis (Hymenoptera, Diprionidae), in Mineesota, »Great Lakes Entomol. «, 1977, 10, No. 3, 127—130, (engl.). Bibl. 6 — Istraživanje parazita introducirane borove pilatke D. Similis u Minesoti (USA) Uvezena iz Evrope borova pilatka povremeno izaziva velike štete u sastojinama Pinus strobus. U državi Minnesota nalazi se zapadna granica areala rasprostranjenja borovca, mnoge kulture i prirodne sastojine danas su izdvojene i zaštićene. 1974. god. iz 24 punkta sjevernih i centralnih dijelova države sakupljeno je 3972 kokona I generacije i 386 II generacije. Iz kokona je izišlo 15 vrsta parazita Hymenopteroidea i 1 vrsta Diptera, 10 od njih su obligatno ili fakultativno-sekundarni. Ugibanje eonimfi od parazita iznosilo je 51,3% u 1 generaciji, i 66,6% u 2. generaciji, kod čega je ukupno 44"/o kokona napadnuto inheumonidom Exenterius amictorius, uvezenim iz Evrope i puštenim 1971. god. u blizini centra i na istoku na 3 mjesta. Nakon 3 godina taj parazit nađen je na 23 mjesta. Exenterius amictorius se brzo rasprostranjuje i prilagođuje, te preživljuje i u uslovima depresije štetnika borove pilatke. 11. Pegazzano, F.: Notte sula distribuzione e sulla biologia in Italia di due acari tenuipalpidi infendati al. gen. Pinus: Cenopalpus (Cenipalpoides linedola (G. Can. E. Fanz.) E. C. (C.) Wainsteni (Livat. E. Mirof.) »Radia«, 1976., 59, 171—178 (tal.; rez., engl.), Bibl. 12. — Bilješke o rasprostranjenju i biologiji dviju vrsta grinja, koje žive na borovima u Italiji Cenopalpus lineola i C. wainstenii Te dvije grinje u Italiji nisu jednako rasprostranjene. C. lineola živi na Pinus silvestris i P. nigra do 1.500 m nadmorske visine, a na P. pinea i P. pinaster u ravnicama i brežuljcima, no nikada nije pronađena na P. halepensis. C. wain stenii nalazi se u južnijim područjima, često u velikom broju dolazi na P. halepensis, a dobro se adaptirala i na P. pi 517 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 112 <-- 112 --> PDF |
nea, rijetko dolazi na P. pinaster, a nijednom nije nađen na P. sylvestris. Pojedini primjerci sakupljeni na P. nigra, ne mogu služiti kao dokazi. P. mugo, C. cembra i P. heldreichii var. leucodermis nisu napadnuti od ovih grinja. Obje grinje prezimljuju kao imaga. Cenopalpus lineola ima 2 generacije na godinu, dok je Cenopalpus wainstenii partenogenetska i ima 5 generacija godišnje od travnja do listopada. Cenopalpus wainsteini i Platyphytoptus sabinianae (Eriophvidae) nalaze se u velikom broju u biotopima na zdravim linijama, čime se opovrgava mišljenje, da te grinje izazivaju deformaciju iglica i izbojaka bora. Ta derformacija je prije svega povezana sa sastavom tla. Grinje mogu imati u tom procesu samo sekundarnu ulogu. 12. Smely antes, V. P.: Mechanisms of plant resistance in Scotch pine pests (tropic preferendum). »Z. angew. Entomol.«, 1977, 84, No. 3, 232—241 (engl., rez. njem.) Bibl. 58. — Mehanizmi rezistentnosti bijelog bora. Utjecaj kvalitete hrane na fiziološki stanje štetnika (trofički preferendum) Trofički preferendum je rezultat dugo trajnog kontakta insekta i tkiva biljke. Na temelju literaturnih podataka i vlastitih istraživanja došlo se do zaključka, da biljna hraniteljica na štetnike bora u fazi ličinke djeluje: toksičnim eteričnim uljima, hormonalnom aktivnošću zaštitnih tvari i njihovom antifidantnom aktivnošću, količinom i kvalitetom hranivih tvari, inhibicijom simbiotske mikroflore štetnika zaštitnim tvarima. Svako od ovih djelovanja može se smatrati kao mehanizam rezistentnosti. Sakupljeni su podaci o djelovanju niza terpenoida na pagusjenice II stadija Diprion pini, gusjenice Dendrolimus pini, a također i na mikrofloru gusjenica Evetria buoliana i mikrofloru u hodnicima Blastophagus piniperda. Stupanj negativnog djelovanja tkiva na pokusne organizme je različit. Na kvaščeve gljivice roda Candida (iz hodnika P. piniperda) gotovo na sva tkiva djeluju stimulativno, a te gljive sprečavaju zalijevanje ličinaka potkornjaka smolom. Faza trofičkog preferenduma završava se kod odlaska ličinaka na prezimljavanje ili kukuljenje. Tada počinje nova faza — posljedica ili rezidualnog preferenduma. 13. Smely antes, V. P.: Mechanismes of plant resistance in scoth pine (Pinus silvestris). 5. Chlanges in pest population during feeding on pines having different degree of resistance) Residual preferendung and phase of afterreaction. »Z. angew. Entomol.« 1977, 84, No. 4, 334—353 (engl.; rez. njem.). Bibl. 15 — Mehanizam rezistentnosti običnog bora. 5. Promjene u populaciji štetnika za vrijeme dok se hrani korovima, koji imaju različit stupani rezistentnosti (rezidualni preferendum i faza kasnije reakcije) Rezidualni preferendum i faza kasnijeg (naknadnog) djelovanja predstavlja ju međusobnu vezu: 1. stupnja fiziološkog stanja populacije štetnika, nakon završetka hranjenja savladavši zaštitne mehanizme biljke i 2 nasljednih osebina u vezi s vrstom hrane. Ti faktori određuju ponašanje novih generacija štetnika, izabirući izvor hrane i imaju veliku ulogu u redukciji gustoće populacije, naročito u ugibanju štetnika u periodu prezimljavanja zbog nedovoljne kumulacije energetskih zaliha, kod štetnika koji su se hranili na rezistentnim biljkama. Činjenica, da se nova populacija uspješno suprotstavlja djelovanju zaštitnih mehanizama bilja, govori ne samo u početnom broju individua nove generacije, nego i o njihovom fekunditetu. Ti su zaključci potvrđeni podacima o štetama koju nanose običnom boru: Diprion pini, Aradus cinamoneus i Evetria buoliana. 14. M a 11 s o n, W. I.: The rofe of insects in the dynamics of cone production of red pine. »Oecologia«, 1978., 33, No 3, 327—349 (engl.). Bibl. 59. — Uloga insekata u dinamici proizvodnie sjemena crvenog bora Urod češera i sjemena kod većine Pinus vrsta različit je po godinama, kod čega se bogat urod obično javlja svake 3 —10 godine. Uzroci kolebanja uroda temelje se uglavnom na predpostavci o metabolizmu stabala, vremenskim nrilikama, utjecaju vjeverica, ili utjecaju insekata. Insekti uvijek unište najmanje 10, a ponekad i 100% sjemenka. Istraživanja su izvršena u Michiganu, Wisconsinu i Minessoti. Rezultati su prikazani tabelarno — po broju preživjelih žen skih cvjetova u jednoj generaciji. Broj ženskih cvjetova koji nisu bili oštećeni iznosio je od 0 — 80,6%. Mladi češeri otpadaju obično u prva 3 mjeseca i zadnja 3 mjeseca razvoja. Glavni štetnici češera su: Diorctrya discula, Chorinestoura pinus, Conopthorus resinosae, D. zi |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 113 <-- 113 --> PDF |
mmermani i Eucosoma monitorana. Gustoća raznih vrsta štetnika često je varirala i đjelomic i je ovisila od uroda. Kod slabog uroda veće značenje imaju polivalentni štetnici. Indeksi razlika u sastavu štetnika zavise o urodu češera. Konstatirana su mjestimična oštećenja sjemena borova od gusjenica savijača i plamenaca, te do Učinaka muha šiška rica. Veći utjecaj na razvoj sjemena imaju abiotski faktori. Defolijacija iglice uzrokovana defolijatorima mijenja kruženje energije u sistemu »drvo-insekt«. Štetnici uništavaju zalihe hranivih tvari potrebnih za stvaranje izbo jaka, diferencijaciju reproduktivnih izbojaka, i smanjuju stupanj cvatnje. U članku su prikazani matematički modeli i jednadžbe između intenziteta cvatnje i ostalih relevantnih faktora. 15. Chararasc: Problemes poses dans pays Mediterraneens par les insect parasites des forets. »Apercu general sur les insects forestiers au Maroco — »A r. Acad. agr. France.«, 1977, 63, No. 10, 611—617, Bibl. 4. —- Problemi koji su nastali u različitim zemljama meditera na — zbog šumskih štetnika. II opći prikaz šumskih insekata maroka Pinus pinaster, P. halepensis i Cedrus atlantica u Maroku pokazuju prilično dobru rezistentnost prema napadu fitofaga. Među štetnicima šuma Maroka najznačajniji je borov četnjak Thaumatopoea pityocampa, koji nanosi velike štete borovima, osobito mladim kulturama. U prirodnim sastojinama njegova je uloga mala, kao i uloga sekundarnih štetnika iz fam. Scolytida. C. atlantica osim četnjaka napadaju (oslabljena stabla): Scolytus numidicus., Phloesinus cedri, Cryphalus numidicus; a mrtvo drvo niz krasnika. Na P. maritima dolaze: Matsucoccus feytuadi, Pissodes notatus, Blastophagus piniperda, Orthomicus erasus. Za razliku od Francuske ovdje je njihova uloga beznačaja, a objašnjava se time, što su u Maroku ekološki uslovi za rast bora vrlo povolji. U radu je osim toga prikazano vertikalno rasprostranjenje šumskih fitocenoza Maroka. 16. Wiklund, C. Fagestrom, T.: Why to males emerge before females? A hypothesis to explain the incidence of protandrv in butterflies. »Oecologia«, 1977, 37, No 2, 153—158, (engl). Bibl. 37. — Zašto mužjaci izleću prije od ženki? Hipoteza koja objašnjava pojavu protandrije kod leptira. Za leptire i mnoge druge vrste insekata karakteristična je pojava protandrija, tj. iz kukuljice izlijeću mužjaci prije ženki. Za objašnjavanje ove pojave ranije je postavljena hipoteza, koja pokušava objasniti uzroke adaptivne vrijednosti protandrije: sprečavanje incesta, ugibanje prije oplodnje tjelesno slabijih mužjaka, skraćenje perioda čekanja ženki, povećanje šansi sparivanjem onih mužjaka koji su ranije spolno sazreli i narasla su im krila. Analiza ovih hipoteza je pokazala da se one ne mogu primjeniti. Autor dokazuje da se protandrija javlja kao optimalna reproduktivna strategija mužjaka onih vrsta za koje je karakteristična monogamija i intraspecifična konkurencija za kopulaciju sa ženkom. Imajući u vidu direktnu sposobnost mužjaka prema konkurenciji i proporcionalni odnos omjera spolova s brojem partnera, dokazano je da ranije izašli mužjaci u određenom modelu imaju više šanse za ko pulaciju ili čak i veću konkurentnu sposobnost vlastite sperme. 17. Führer , E.: Wachstumshemnung bei Insektenlarven durch Endoparasiten. »Versch. Deutsch. Zool. Ges. 68 Jahresversaneml., 1975. Karlsruhe«, Stuttgart, 1975. 162 (njem.) — Upravljanje rasta ličinaka insekata — domaćina — uzrokovano endoparazitima Autor raščlanjuje i opisuje aspekte sistema domaćin-parazit. Za primjere navodi predstavnike reda Hymenoptera (redove: Apanteles, Ascogaster, Brachister i dr,), a potanko opisuje Apanteles tedelae i domaćina Epinotia tedellae. Usporavanje rasta tkiva domaćina započinje u vrijeme kada se ličinke endoparazita nalaze u I — II stadiju. Neovisno o broju endoparazita u tijelu domaćina, rast tkiva domaćina umanjuje se 20 — 30°/» u odnosu na normalnu težinu (po suhoj travi). Autor smatra, da fiziologija procesa usporavanja rasta još nije objašnjena, ali parazit djeluje na anatomsku građu domaćina, izmjenu tvari i procese rasta i razvoja. Kod parazita značajnu ulogu imaju prostorni i metabolički aspekti u odnosima domaćin — parazit, koji su nastali zajedničkim filogenetskim razvojem. Autor smatra, da ti problemi zaslužuju veću pažnju i njihovo rješavanje treba nastaviti. Mr. Stevo Opalički, dipl. inž. šum. Šumarski fakultet — Zagreb 519 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 114 <-- 114 --> PDF |
SAVEZ INŽENJERA TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE i terenska Društva IT — Šumarska društva u Bjelovaru, Delnicama, Gospiću, Karlovcu, Koprivnici, Našicama, Novoj Gradiški, Ogulinu, Osijeku, Podr. Slatini, Rijeci, Senju, Sisku, SI. Požegi, SI. Brodu, Varaždinu, Vinkovcima, Virovitici i Zagrebu uz suradnju: Predsjedništva SSRN Hrvatske, Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Općeg udruženja šumarstva, prerade drva i prometa drvnim proizvodima u Zagrebu, Šumarskog instituta Jastrebarsko i Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu, a uz financijsku pomoć i doprinos Republičkog SlZ-a za znanstveni rad I — IV. organizira SAVJETOVANJE pod naslovom: STANJE I RAZVOJ ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE — Mogu li šume Hrvatske podmiriti potrebe na drvu? Savjetovanje će se održati pod konac IV mj. 1980. g. u Zagrebu. I. PROGRAM RADA SAVJETOVANJA 1. Otvorenje Savjetovanja — uvodna riječ: a) Program i sadržaj rada Savjetovanja, b) Pregledni iskaz pomoćnih referata. II. 2. Uvodni referat: Osnovne postavke i principi gospodarenja u šumama SFRJ i u svijetu. III. 3. Glavni znanstveno-stručni referati: a) Šumarstvo, b) Drvna industrija, c) Kemijska prerada drva, d) Ekologija, e) Ekonomika drvno-prerađivačkog kompleksa. IV. 4. Zajednička rasprava. 5. Završni dokumenat Savjetovanja — preporuke, prijedlozi i zaključci. 520 |