DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Na koncu ovog opisa napominjemo, da će biološka reprodukcija stimulativno — ovisno o njezinim faktičnim troškovima (koji mogu biti niži, jednaki ili viši od onih planskih objektivnih sadržanih u cijenama proizvodnje CP/) — moći ostvariti veće, jednako ili manje faktično odlijevanje u fondove od onog koje je planski bilo predviđeno pa i analogno odlijevanje u faktične osobne dohotke. Budući da se u svakoj djelatnosti može dogoditi da ne ostvari planske objektivne troškove već ih premaši, a zakoni o šumama uz kaznene odredbe obvezuju na 100% ostvarivanje predviđenih šumskokulturnih radova — nužno je osigurati šumarskim organizacijama mogućnost podizanja dugoročnih bankovskih zajmova. Ti zajmovi ne bi smjeli imati kraći rok vraćanja od roka normalnog pojavljivanja efekata od tih investicija, niti veću stopu složenih kamata od oko 3—4%. Na temelju cjelokupnog prethodnog izlaganja, možemo zaključiti: a) Utvrđivanje financijskih sredstava za jednostavnu biološku reprodukciju drva, za proširenu biološku reprodukciju drva i za redovno otvaranje šuma šumskih prometnica — ne smije se izvršiti zajednički već o rivo j e n o. U protivnom radni je kolektiv stimuliran da investira u opremu (koje će efekte u najkraćem roku užiti), u šumske prometnice (koje su uvjet daljnjeg /rentabilnog/ iskorišćivanja šuma) i da zapostavi biološku reprodukciju (ne samo proširenu već i jednostavnu, koja bi trebala predstavljati imperativni prioritet!). To je iskustvo primjene dosadašnje tzv. amortizacije šuma, koja nije lučila te dijelove potrebnog financiranja, što je išlo na teret same biološke reprodukcije, dapače one jednostavnog karaktera! (9,11) b) Utvrđivanje financijskih sredstava za jednostavnu biološku reprodukciju, za proširenu biološku reprodukciju i za redovno otvaranje šuma šumskim prometnicama — ne smije se normirati prosječno za republiku već posebno za svako konkretno šumskogospođarsk o područje . U protivnom, zbog različitih uvjeta privređivanja, neko šumskogospodarsko područje ne će biti u stanju 100% ostvariti obveze na koje ga, uz financijske sankcije, obvezuje zakon o šumama; a drugo će moći to ostvariti uz istodobne viškove karaktera ekstradohodaka, odnosno šumskih renti. Uostalom, prosjek troškova nije mjerodavan za šumarstvo (kao npr. u industriji), a pri pomanjkanju centralnog državnosocijalističkog budžeta nije u praksi bez štete provediv. Po političkoj ekonomiji, u uvjetima normiranja tržišnih cijena po tržišnim zakonitostima, za šumarstvo je mjerodavna tzv. lažna socijalna vrijednost (K. Marks) koja se temelji na najnepovoljnijim uvjetima uz koje se mora proizvoditi da bi se pokrile društvene potrebe za drvom putem tržišta. Takva bi bila tzv. induktivna cijena drva na panju, sastavljena za oblast Federacije ili pojedine republike; unutar nje pojedino šumskogospodarsko područje ostvarivalo bi nultu ili stanovitu pozitivnu šumsku rentu (koju bi trebali, po propisima naših ustava i ZUR-ova, i onako naknadno odvojiti, pa bi preostali dio bio ravan »financijskim normativima za jednostavnu biološku reprodukciju drva«) (1, 9, 11). |