DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 90 <-- 90 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI VIŠEREGIONALNI PROJEKT O ZAŠTITI ČOVJEKOVE OKOLINE U SAD Prof. dr DUŠAN KLEPAC, dipl. inž. šum. Predstojnik Katedre za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ZAGREB, Šimunska c. br. 25. SAŽETAK. Američka vlada, putem svojih agencija i ustanova, izradila je program u naslovu navedenog projekta o zaštiti čovjekove okoline sa svrhom, da stručnjaci iz pojedinih regija Svijeta izmjene mišljenja i prouče s američkim stručnjacima probleme zaštite čovjekove okoline izvan urbaniziranih zona u pojedinim državama SAD. To je izvršeno od 11. VI do 11. VII 1978. godine tako, da su 1. prvog tjedna održana zajednička razmatranja problema u Washingtons D. C, 2. druga dva tjedna u grupama obiđena pojedina područja u SAD-u a četvrti tjedan održana su ponovo zajednička razmatranja i diskusije. Za razmatranje Projekta bile su obrazovane tri skupine: za uređivanje šuma i lovstvo, za konzervaciju tla i voda te za planiranje uređenje prostora u skladu sa zaštitom čovjekove okoline, (op) Višeregionalni projekt o zaštiti čovjekove okoline (Multi-Regional Project on the Natural Environmet), razmatran je u SAD u vremenu od 11. lipnja do 11. srpnja 1978. godine. Program tog projekta izradila je Američka vlada putem svojih agencija i ustanova sa svrhom da stručnjaci iz pojedinih regija Svijeta ´(Evropa, Latinska Amerika, Afrika i Azija) izmjene mišljenja, prouče i prodiskutiraju s američkim stručnjacima probleme zaštite čovjekove okoline (izvan urbanih zona) u pojedinim državama SAD. Zamišljeno je a to je i ostvareno da spomenuti stručnjaci najprije zajednički tretiraju određene probleme tijekom prvog tjedna u Washingtonu D. C. Zatim da se raziđu po terenu — u grupama tijekom slijedećih dva tjedna da bi se nakon toga našli u San Franciscu gdje bi nastavili zajednički rad, koji će se četvrtog tjedna produžiti ponovno u Washingtonu D. C. i završiti u New Yorku u Ujedinjenim Nacijama. U svemu bilo je 17 učesnika iz 15 zemalja i to osmorica iz Latinske Amerike, petorice iz Azije, trojica iz Afrike i jedan iz Evrope (iz Jugoslavije). S obzirom da su učesnici bili stručnjaci različitih specijalnosti, formirane 356 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 91 <-- 91 --> PDF |
su tri grupe: uređivanje šuma i lovstvo, konzervacija tla i vode, planiranje uređenja prostora u vezi zaštite čovjekove okoline. U prvoj i drugoj grupi bilo je po pet učesnika, a u trećoj bilo ih je sedam. Tijekom zajedničkog rada prvog tjedna u Washingtonu D. C. najzanimljivije bilo je učestvovanje na Međunarodnoj konfereciji o nestajanju i krčenju tropskih šuma, posebno u nerazvijenim zemljama. Problem je tretiran sa aspekta svjetskog šumarstva te je uglavnom rečeno ovo. Na Svijetu ima oko 4.400 miliona ha šuma. Grubo uzevši, 23% od te površine otpada na Latinsku Ameriku, 20% na Sovjetski Savez, 19% na Afriku, 15% na Aziju, 14% na Sjevernu Ameriku, 6°/o na Evropu i 3% na Oceaniju. Samo mali dio šuma u zemljama u razvoju je produktivan. Sveukupna drvna zaliha na panju svjetskih šuma procjenjuje se na oko 300.000 miliona kubičnih metara. Od tega je oko 135.000 miliona crnogoričnih vrsta drveća a ostatak su listače. Godišnja sječa u šumama Svijeta iznosila je 1970. godine oko 2.500 miliona kubičnih metara. Oko polovica od te količine odnosila se na drvo za industrijsku preradu dok je druga polovica služila kao ogrjevno drvo. Organizacija FAO ocjenjuje da će Svijet u 1995. godini trebati oko 75°/o više drva nego u 1976. godini. Ista organizacija je procjenila da će Svijet u 1995. godini trebati 2.300 miliona kubičnih metara drva za industrijsku preradu i oko 1.700 miliona kubičnih metara ogrjevnog drva, što ukupno iznosi 4.000 miliona kubičnih metara. U nekim regijama Svijeta osjetit će se (a već se i danas u nekim slučajevima osjeća) ozbiljni lokalni manjak na drvu. U Zapadnoj Evropi i Japanu nedostajat će drva za industrijsku preradu dok će u nekim zemljama Afrike i Azije prirodne šume moći podmiriti samo jednu trećinu potreba za ogrjevnim drvom. Imajući pred očima povećane potrebe za drvom, jasno je, da velike rezerve prirodnih šuma u Kanadi i Sovjetskom Savezu nisu neograničene. Bogate i prostrane tropske šume u Jugoistočnoj Aziji, zapadnoj Africi i Latinskoj Americi mogu postati veliki opskrbljivači drva, ali zato je potrebno primjeniti prikladni sistem uređivanja tropskih šuma i naći tržište za veliki diapazon tropskih vrsta. Prema tome nužno je učiniti daljnji razvoj tehnologije u tim regijama kako bi sadašnje nekomercijalne vrste drveća postale na tržištu tražene. Umjetno podignute šume ili takozvane »Man-made forests« još uvijek nisu došle dovoljno do izražaja s obzirom na povećane potrebe za drvom u Africi, Latinskoj Americi i Pacifičkoj regiji. Ipak ima u Svijetu u tom pravcu ohrabrujućih primjera. U Novoj Zelandiji gotovo sve domaće potrebe kao i izvoz drva podmiruju se iz plantaža. Jedna trećina potrošnje drva u Brazilu i Australiji podmiruje se iz plantaža; sličan je slučaj ü Čileu. Klimatski uvjeti u tropskim regijama Svijeta omogućuju ostvarivanje velikih prirasta vrsta drveća brzog rasta tako da se u tim regijama mogu postići 5 do 10 puta veći prinosi nego u šumama umjerenih klimata. Trend potrošnje drva za industrijsku preradu je spektakularan naročito šio se liče proizvodnje raznih vrsta ploča, kartona, papira itd. 357 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Ali ne treba zaboraviti da još uvijek na ogrjevno drvo otpada oko 50%> od ukupne godišnje svjetske potrošnje drva. U Africi i Latinskoj Americi oko 9/10 od ukupne potrošnje drva otpada na ogrjev. U Aziji (isključivši Japan) ogrjev čini oko 2/3 regionalne ukupne potrošnje drva; u Evropi ogrjev iznosi oko 1/4 a u sjevernoj Americi samo oko 1/10 ukupne potrošnje drva. Goleme količine ogrjevno« drva koje se troše u Africi i Aziji znače veliko opterećenje za šume tih regija. U nekim dijelovima tih regija krčenje šuma i velike sječe s pretvorbom šumskog u poljoprivredno zemljište je zabrinjavajuće. Ugrožen je ne samo proizvodni šumski potencijal nego je došao u opasnost i zaštitni faktor ljudske okoline, izražen u tim šumama. Zemlje u razvoju imale su do 1970. godine samo 10 miliona hektara podignutih šuma. Da bi se zadovoljile njihove potrebe na ogrjevnom drvu u 1995. godini trebalo bi podignuti — ocjenjuje se — oko 60 miliona hektara plantaža. Iz ovog se vidi kako je šumarski problem alarmantan u zemljama u razvoju. Uglavnom rad tijekom prvog Ijedna u Washingtonu, D. C. sastojao se u tome, da smo se upoznali s američkim društvenim uređenjem i s organizacijom različitih službi koje se bave problemom zaštite čovjekove okoline. Za šumare bio je zanimljiv razgovor s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede i šumarstva gdje smo dobili uvid u organizaciju šumarske službe, Nacionalnih parkova i si. Sjedinjene američke države zauzimaju površinu od oko 9,5 milijuna km-. U usporedbi sa Sovjetskim Savezom, SAD su površinski oko tri puta manje. Od ukupnog zemljišta u SAD otpada na šume i šumsko tlo oko 250 miliona h.a. Po kategorijama vlasništva otpada na nacionalne (savezne) šume 37"/», na državne, okružne i općinske 4% i 59% na privatne. Teritorij Sjedinjenih američkih država podijeljen je u regije; svaka regija podijeljena je na nacionalne šume a svaka nacionalna šuma dijeli se dalje na đistrikte. U prosjeku jedna regija ima oko 8 miliona hektara nacionalnog šumskog tla i oko 6 miliona hektara nacionalnih šuma. Prosječna površina jedne nacionalne šume iznosi oko 600.000 ha dok je prosječna površina distrikta oko 120.000 ha. Administrativna odgovornost za upravu nacionalnih šuma ide od »district ranger-a« (za district) preko »forest supervisors« (za nac. šumu), »regional forester-a« (za regiju) do »Chief of the Forest Service« (za šumarstvo USA). Šumarstvo SAD je relativno mlado; Ono počinje 1876. godine kako je to navedeno na si. 1. na kojoj je prikazana američka historija na godovima poprečnog prereza jednog stabla duglazije koje je bilo 200 godina staro. Američka povijest zapisana je u njezinim stablima« — vidi sliku 1 — od 1776 — 1976, tj. od nezavisnosti sjedinjenih američkih država (1776) do 1976. godine. 1945. godine počinje energična organizacija protupožarne službe a »Sniokey Bear« (pogorjeli medvjed) (si. 2) uzet je kao simbol u preventivnoj borbi protiv šumskih požara tako da je tijekom 30 godina broj šumskih požara, prouzrokovan nepažnjom čovjeka, smanjen na polovicu. Evo istinite priče »Smokey-Bear« ili o takozvanom pogorjelom medvjedu. Dogodilo se to u jednoj šumi, zvanoj »Lincoln National Forest« u N?W 358 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Mexicu, SAD. Bilo je proljeće. Mjesec svibanj, topao i suh. Divljač ;se odmarala u hladovini debelih stabala, ribe su se sakrile u hladnim potocima a jedan mladi medvjed, tamno smeđe boje, napustio je svoju majku dok je ona drijemala. Medvjedić se igrao po zelenim propdancima lijepe šume. Ali suša je potrajala, zelena trava je požutjela, ribe su se »zabrinule«, jer je vode u potocima bilo sve manje. Na zemlji, ispod velikih borovih stabala ležale su guste naslage žutih suhih iglica. Čak i u sjeni stabala nije bilo više hladno. Tada je počeo puhati topao, jäki i suhi vjetar. Šuma je bila suha — upravo zrela za katastrofu. Tada se dogodilo da je jedna nepažljiva osoba bacila opušak od cigarete na tlo ili je pala šibica na tlo ili je netko zaboravio ugasiti vatru. I najedamput je buknula vatra koja se za tren oka proširila, jer je sve bilo suho a k tome je puhao i vjetar. Ubrzo su šumari s protupožarnog tornja SI. 2. Smokey bear — pogorjeli medvjed — američki simbol borbe protiv šumskih požara (USA Forest Service) |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 94 <-- 94 --> PDF |
primjetili požar, lokalizirali ga i poslali na lice mjesta vatrogasnu četu s motorizacijom i sredstvima za gašenje požara. Nastala je nadčovječanska borba. Vatrogasci i šumski radnici sjekli su šumu u prosjekama da bi spriječili širenje požara. Divljač je izbezumljeno trčala na sve strane. Borba je trajala dugo. Napokon je ugašen požar, ali šuma je izgorjela, divljač je propala osim mladog medvjeda koji se popeo na vrh jednog izgorjelog stabla i tamo čekao. Bio je djelomično spaljen i ranjen od opekotina. Šumari su ga skinuli sa stabla, odvezli ga u šumariju a veterinari su mu povili rane i liječili ga. Nakon nekog vremena ozdravio je i postao ljubimac ne samo šumara i lugara i djece nego i ostalih ljudi pa mu je trebalo dati neko ime? Kakvo? Netko je došao na pomisao da mu dade ime SMOKEY što znači pogorjeli. I tako je medvjedić dobio ime SMOKEY BEAR — pogorjeli medvjed. Postao je vrlo popularan. O njemu se govorilo u školi, napravljeno je mnogo postera s njime, pisalo se o njemu u novinama, prikazivan je na TV itd. U međuvremenu je i ponarastao, ali kako mu je njegov pravi dom izgorio, avionom je prebačen u zoološki vrt u Washington, D. C. u svoj novi dom. Danas je već odrastao i on ima »reći« nešto svom narodu pa im »kaže« da mrzi šumski požar, jer mu je uništio njegov pravi dom, uništio je njegove životinjske prijatelje, uništio je šumu. I, eto, tako je mali medvjed u SAD postao simbol zaštite protiv požara. Vrlo poučna bila je posjeta Agenciji za zaštitu čovjekove okoline u Washingtonu D. C, gdje smo se upoznali s planovima o uređenju prirodnih resursa te o programima za pročišćavanje voda i zraka. Koordinator ovog projekta sa svojim suradnicima objasnio nam je političku, socijalnu i ekonomsku pozadinu zaštite čovjekove okoline u SAD na temelju čega se razvila diskusija u kojoj su učestvovali u više sjednica svi učesnici ovog Projekta sa svojim stavovima odnosno mišljenjima i nastojanjima u njihovim zemljama. Na sastancima sa predstavnicima ministarstva unutrašnjih poslova SAD dobili smo uvid u stavove američke vlade koja vodi računa o svojim prirodnim resursima. To je razlog da voda i njeno korišćenje spada u resor ministarstva unutrašnjih poslova. Danas se ide i dalje i govori se o svjetskim ekosustavima koje treba sačuvati, jer voda i život u njoj ne priznaju granice država i teritorija. Slično je sa zrakom. To su prirodna dobra koja imaju opće značenje za cijelo čovječanstvo i u njegovu je interesu da se ta prirodna dobra ne zagade i da se ne unište. Nakon boravka u Washington, D. C.-u, razišli smo se po terenu SAD u tri grupe. Opisati ću samo rad prve grupe (uređivanje šuma i lovstvo), jer sam učestovao u toj grupi. Ta je grupa — sastavljena od petorice šumarskih stručnjaka — posjetila više američkih država: Virginiju, Zapadnu Virginiju, Oregon i Kaliforniju. U Virginiji najpoučniji bio je boravak u Nacionalnom Parku SHENANDOAH (si. 3). Površina tog parka iznosi 302 kvadratne milje (ili 78,200 ha) planinskog područja Virginije, koje se zove »Northern Blue Ridge Mountais«. U parku ima 290 kvadratnih milja (ili 75.000 ha) prirodne šume sa preko 1.900 raznih vrsta bilja uključujući drveće i grmlje. Od drveća najraširenije su listače i to različite vrste hrastova, hikorije, jasena, tulipanovca i drugih. Na višim i sjevernim ekspo 360 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 95 <-- 95 --> PDF |
zicijama pridolazi Picea rubens, te prašumski oblici cuge — Tsuga heterophylla. Od grmlja najrašireniji je glog, a njegov je cvijet uzet kao amblem Virginije (Cornus florida). SI. 3. Putokaz u sjedište Nacionalnog parka Shenandoah (Orig.) Od prizemnog rašća u oči mi je upao vrlo lijepi grm Kalmia latifolia koji je upravo u to vrijeme (u lipnju) obilno cvao i svojim bijelim cvjetovima i kožnatim zelenim lišćem još više uljepšao pejsaže toga parka. Obilje rascvjetanih rododendrona i ostalih biljaka omogućavala su botaničarima i ljubiteljima prirode da uživaju u prirodnoj raskoši. Nacionalni Park SHENANDOAH je primjer kako čovjek može ponovno uspostaviti prirodnu ravnotežu narušenih ekosustava, ako postupa razumno, stručno i po planu. U stvari to područje današnjeg parka bilo je pred 50 i više godina djelomično oštećeno jakim sječama, preobilnom pašom i krčenjem šuma. No tijekom 40 godina, otkako je osnovan park, započeo je proces prirodnog poboljšanja i oporavka tog područja tako da su danas mnogi dijelovi poprimili iskonski karakter. Na tom se primjeru uče ljudi kako valja sačuvati prirodne resurse. Edukativni karakter tog Nacionalnog parka došao je do punog izražaja te je on jedan od najposjećenijih i najomiljenijih izletišta Amerikanaca. Zato je motoriziranim posjetiocima parka dodijeljena površina šume od 3.116 ha a pješacima oko 75 ha za rekreaciju. Poslije obilaska šume u »George Washington National Forest« održan je u spomenutom Nacionalnom parku seminar o zaštiti čovjekove okoline, na kome su nam američki stručnjaci (različitih specijalnosti) održali više predavanja. Nakon toga organizirana je diskusija i izvršena izmjena mišljenja. Iz Virginije nastavili smo put u Zapadnu Virginiju. To je vrlo šumovita država, jer je 3/4 tla pokriveno listopadnom šumom. Naša je grupa posje |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 96 <-- 96 --> PDF |
tila Sveučilište u Zapadnoj Virginiji u Morgantownu, gdje smo se upoznali sa profesorima Šumarskog fakulteta. Taj fakultet posjeduje oko 3.000 ha listopadnih eksperimentalnih šuma. U tim šumama vidjeli smo sastojine ovih vrsta drveća: Liriodendron tulipifera, Quercus rubra, Castanea sp., Prunus serotina i druge (si. 4). SI. 4. Liriodendron tulipifera, eksperimetalna šuma Šumarskog fakulteta u Morgantownu u Zap. Virginiji (Orig.) Današnje čiste ili mješovite sastojine spomenutih vrsta drveća nastale su nakon čiste sječe listopadnih prašuma sadnjom biljaka u različitim razmacima (u početku 2 x 2 m, kasnije 5 x 5 m, čak i 8 x 8 m). Boniteti su vrlo dobri (»site index« se kreće čak do 90 i 100!). Primjenjuju se različite ophodnje od 50 do 80 godina kad se postizavaju tražene dimenzije trupaca za industrijsku preradu i to posebno za proizvodnju namještaja, »lamparije « i ostalih drvenih dijelova u stanovima. Šumsko-uzgojni sistem koji se primjenjuje u uređivanju spomenutih listopadnih šuma bazira se na dobro pripremljenoj sječini na kojoj će se izvršiti sadnja biljaka. To se postizava ili vatrom poslije gole sječe ili primjenom herbicida ili mehaničkom obradom tla uz odstranjivanje panjeva pomoću teške mehanizacije (»buldožeri«). Ovaj posljednji način pokazao se najuspješniji. Kolike li razlike! Liriodendron tulipifera i Quercus rubra — samo dekorativne vrste drveća u našim vrtovima i parkovima — u Zapadnoj Virginiji su komercijalne vrste na kojima uglavnom počiva tamošnja drvna industrija (furnirska industrija i tvornica pokućstva). U Zapadnoj Virginiji dojmila nas se ljepota jednog parka (koji pripada državi — Zap. Virginiji), zvanog »COOPERS ROCK STATE PARK«, vjero |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 97 <-- 97 --> PDF |
jatno zato, jer smo ga posjetili sredinom mjeseca lipnja, kad je cijela šuma — u svojoj donjoj etaži — bila puna rascvjetanih rododendrona (Rhododendron sp.) različitih boja kojima je ovdje prirodno stanište. Opet diskusije i razgovori s američkim šumarima u informacijskom centru gdje se mogu dobiti tiskani različiti podaci o spomenutom parku sa diapozitivima, fotografijama, brošurama, priručnim knjigama i dakako raznim suvenirima. U Zap. Virginiji suočili smo se s različitim problemima zaštite čovjekove okoline. Između tih problema spomenut ću samo jedan, koji se sastoji u tome kako urediti i ponovno osposobiti terene iza eksploatacije ugljena i željezne rudače. U tom smjeru ulažu se veliki napori a američke kompanije, koje iskorišćuju ugljen i rudače, obavezne su spomenute terene privesti šumskoj ili travnjačkoj kulturi. Vidjeli smo pošumljavanje golih terena ovim vrstama drveća: Alnus glutinosa. Robinia pseudoacacia, Elaeagnus angustifolia, Piniis strobus i dr. Od trava se primjenjuju Fesluca vrste. Iz Zap. Virginije odletili smo preko Pitsburga i Chicaga u Portland (si. 5). U tom gradu posjetili smo prekrasni ružičnjak gdje se održavaju svake godine internacionalne izložbe ruža. Postojeći i vrlo lijepo njegovani ružičnjak sastoji se od velikog broja nasada ruža različitih sorata. SI. 5. Grand Portland. U pozadini se vidi planinski masiv Mt Hood, visok 3.370 m. (Orig.) |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 100 <-- 100 --> PDF |
SI. 8. Prašuma duglazije, Mt Hood National Forest (Orig.) -prihodne tablice koje je izradio za tu vršu drveća McARDLE (The Yield of Douglas fir in the Pacific Northwest, 1969). Spomenuti način gospodarenja daje sigurne i vrlo uspješne rezultate, ali nije u skladu s javnim mišljenjem. Protiv čiste sječe pogotovo dižu svoj glas agencije za zaštitu čovjekove okoline na čelu s ekolozima koji se protive goloj sječi. Mt Hood National Forest ima dobar dio površina koje služe za rekreaciju, jer danas oko 4 miliona ljudi posjećuje tu šumu koristeći je za različite aktivnosti od kampiranja, lova, branja gljiva, planinarenja, brzog hoda itd. do znanstvenih istraživanja. Zatim smo posjetili drugu šumu, zvanu »Deschutes National Forest«. To je najveća šuma u državi Oregon. Ima 747.400 ha površine. Sjedište šumskog gospodarstva je u mjestu Bend, gdje se nalazi i centralni šumski rasadnik koji proizvodi godišnje 10 miliona sadnica. »Gospodarstvo« je podijeljeno u 4 uprave. Jedan dio sun:: uređen je za rekreaciju. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 101 <-- 101 --> PDF |
$*. j : 44; \&m -,-´ \& «*-?-*5K SI. 9. Mt Hood National Forest. U prvom planu vidi se sječina gdje je upravo obavljena sječa stabala pa se tlo priprema za sadnju; iza te sječine vidi se dvogodišnji nasad duglazije; u trećem planu je odrasla duglazijeva šuma (Orig.). SI. 10. Mt Hood National Forest. U prvom planu vidi se sječina; iza nje je odrasla šuma duglazije a na obronku se vidi desetak sječina (Orig.) |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 102 <-- 102 --> PDF |
ft* _*" SI. 11. Deuschutes National Forest, Pinus ponderosa i Pinus con torta s prirodnim podmlatkom (Orig.) SI. 12. Deuschutes National Forest, Prašuma, Pinus ponderosa, rezervat (Orig.) Najraširenije vrste drveća su: Pinus ponderosa, Pinus contorta, (SI. 11), Pinus lambertiana, Pinus albicaulis, Abies grandis, Abies procera, Abies amabilis, Abies concolor, Abies lasiocarpa te Pseudotsuga menziesii. U ovoj šumi gospodarenje je drugačije nego u šumi Mt Hood. Ne primjenjuje se |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Pored ostaloga vrijedno je spomenuti impozantni Šumarski paviljon u kome je smještena stalna šumarska izložba koja predstavlja izuzetno lijepi i edukativni primjer šumarske propagande sa svim mogućim pomagalima (diapozitivi, filmovi, fotografije, uzorci drva, tehnika uzgajanja i eksploatacija, tehnologija itd.) pomoću kojih se upoznaje šira javnost sa šumarskim problemima države Oregon u kojoj se nalazi grad Portland. Država Oregon se nalazi u pacifičkoj regiji iznad susjedne Kalifornije. Izrazitim brdima država Oregon je podijeljena uglavnom u dva izrazita klimatska područja: Zapadno područje (koje dobiva od Tihog oceana veliku količinu oborina i vlage) i istočno aridno područje s malo oborina i uglavnom suho. S obzirom na to da je u državi Oregon šumarstvo vrlo razvijeno i pošto je ta država poznata po svom zakonodavstvu, planovima i programima u zaštiti čovjekove okoline, naša šumarska grupa se zadržala u toj državi više dana na terenu da bi se upoznali na licu mjesta s tamošnjim prilikama. Najprije smo posjetili šumu Mt. Hood National Forest, koja je dobila ime po planinskom masivu (Mt. Hood) visokom 3.370 metara (si. 6). Ta šuma SI. 6. Na ulazu u federalnu šumu Mt Hood piše ovo: »U ovoj šumi kupac siječe drvo na bazi programa o normalnom potrajnom prihodu federalne šume Mt Hood. Sječine su posađene sadnicama i bit će ponovno spremne za sječu 2078. godine. Umoljavate se da se zaustavite u Šumarskom uredu u vezi bilo kojeg pitanja s obzirom na uređivanje Vaše federalne šume« (Orig.) ima nešto više od 400.000 hektara površine. Glavne vrste drveće su ove: Pseudotsuga menziesii, Thuja plicata, Tsuga heterophylla, Abies procera, Abies amabilis, Picea engelmamni, Larix occidentalis i druge. Našu pažnju najviše su pobudile prašume duglazija, kojih su pojedina stabla dosezala visinu od preko 60 metara (si. 7). Uostalom duglazija je naj |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 99 <-- 99 --> PDF |
vrednija i najraširenija vrsta drveća na kojoj se uz ostale osniva golema drvna industrija te zemlje (si. 8). Način gospodarenja s duglazijskim šumama sastoji se u tome da se čistom sječom posijeku zrele sastojine (ophodnja je 80 godina) nakon čega se iskrče panjevi, tlo se obradi, fertilizira i posadi sadnicama duglazije (si. 9). SI. 7. Duglazija, pojedina stabla su visoka oko 60 m, Mt Hood National Forest (Orig.) Prvo čišćenje se obavlja u 15. ili 20. godini, zatim se provode komercijalne prorede, prva u 40. a druga u 60. godini s time da se u 80. godini obavi čista sječa. Takav način gospodarenja opravdava se time da je duglazija vrsta drveća koja u mladosti ne podnosi zasjenu te joj prema tome ne odgovora zasjena, pa oplodnu ili prebornu sječu američki šumari rijetko primjenjuju u duglazijevim šumama. Mi smo se uvjerili da takav način gospodarenja daje dobre rezultate iako se nismo mogli oteti dojmu da su sječine prevelike (si. 10). Produktivna sposobnost duglazije je vrlo velika tako da se postizavaju golemi prirasti. To je detaljno obrađeno i prostudirano; između mnogih publikacija posebno su mi upale u oči prirasno |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 103 <-- 103 --> PDF |
uvijek samo čista sječa nego se prema vrstama drveća i ekološkim uvjetima izabire način sječe. U borovim šumama se pored čiste i oplodne sječe primjenjuje čak tu i tamo preborna sječa a neki dijelovi šume izlučeni su kao rezervat (si. 12). Ono što je najviše privuklo našu pažnju bilo je ostvarenje zamisli »Multiple use, multiple benefits«: ostvareno je načelo višestrukog korišćenja šume: drvo, flora i fauna, lov, rekreacija, zaštita voda i vodotoka itd. S obzirom na velik broj turista i posjetilaca., vrlo je dobro organizirana protupožarna služba a »smokey bear« (simbol zaštite od požara) svuda je prisutan. SI. 13. Šumska cesta u šumi Deutschutes National Forest (Orig.) Prolazeći golemim prostranstvima šuma koje su povezane asfaltiranim cestama stigli smo relativno brzo u južni dio države Orengon (SI. 13). Ondje smo vidjeli mnogo jezera, okruženih borovim šumama i visokim snježnim vrhuncima pojedinih planina, što je dalo tome kraju poseban ugođaj ali i veliku turističku i rekreativnu vrijednost posebno za različite sportove kao što su ribolov, glisiranje, planinarenje, skijanje, kampiranje itd. Danas je uvelike razvijen u tom dijelu Amerike »nomadski turizam«. To će reći čovjek se svojim kolima, opskrbljen »kamp opremom«, kreće na velike udaljenosti da bi se rekreirao u prirodi, na određenim mjestima koja mu pružaju ljepotu i udobnost. Za tu su svrhu organizirani specijalni kampovi u šumi sa sanitarnim čvorovima i ostalim potrebama čovjeka. Jedno jezero gdje smo i mi proveli vrlo ugodne časove zove se ELK ´LAKE a nalazi se zapadno od Bachelar brda (2.720 metara) u lijepoj šumi Pinus contortee (si. 14). Nakon terenskih pregleda spomenutih šuma organiziran je u Portlandu sastanak s predstavnicima agencije za zaštitu čovjekove okoline gdje je odr |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 104 <-- 104 --> PDF |
žana javna rasprava o problematici narušavanja čovjekove okoline u tom dijelu SAD. U državi Oregon postoji samo jedan Nacionalni park. To je CRATER LAKE NATIONAL PARK koji je osnovan 1916. godine sa svrhom da bi i buduće generacije mogle uživati u prirodnim čudima i ljepoti. Taj je park smješten u južnom dijelu države Oregon oko 100 milja istočno od Tihog Oceana. Računa se da je pred više od 6.000 godina došlo do vrlo velike erupcije Zemlje, koja je prouzrokovala da se velika planina Mt Mazama srušila formirajući jednu »Calderu« u kojoj se danas nalazi jedno od najljepših jezera na svijetu. Ono je okruženo visokim bregovima najbizardnijih oblika, koji su obrasli bujnom vegetacijom. Površina cijelog parka iznosi 250 kvadratnih milja ili 64.700 ha. »Crater-jezero« je najdublje jezero u SAD. Njegova prosječna dubina iznosi 450 metara, a najdublje mjesto je 580 metara. SI. 14. Elk Lake, Oregon (Orig.) Nadmorska visina jezera odnosno njegove površine iznosi 1.854 m iznad mora. Dakako, da se uslijed oborina (koje iznose godišnje oko 1.700 mm) nivo jezera nešto mijenja, ali uglavnom nivo jezera je relativno vrlo stabilan. S obzirom na nadmorsku visinu i klimu u tom parku posjet turista je ograničen samo na mjesec lipanj, srpanj i kolovoz. Čak je i koncem lipnja prošle godine bilo u parku snijega. Vegetacija parka je bogata. Od vrsta drveća zabilježio sam ove: Pinus albicaulis, Pinus contorta, Pinus lambertiana, Pinus monticola, Pinus: ponderosa, Picea engehnannii, Tsuga heterophylla, Tsuga mertensiana, Pseudotsuga nienziesii, Abies amabilis, Abies con- color, Abies lasiocarpa, Abies magnifica var. shaslensis, Abies procera, Libocedrus decurrens, Taxus brevifolia, Salix lasiaudra var. abramsii, Populus 370 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 105 <-- 105 --> PDF |
tremuloides, Populus trichocarpa, Alnus sinuata, Alnus tenuifolia, Querem garryana. Kao i u ostalim američkim nacionalnim parkovima i ovdje je organizacija parkovne službe vrlo dobra počevši od općih informacija pa do bogate ponude brošura, knjiga, slika i suvenira koji se odnose na park. Čuvarska služba (lugari) na takvoj je visini da je svaki lugar osposobljen da turistima drži predavanje i daje objašnjenje, dakako, u sektoru gdje radi. SI. 15. Park u San Franciscu (Orig.) Poslije Oregona posjetili smo susjednu državu Kaliforniju. U stvari u San Franciscu sve tri ´irupe su se sastale da bi zajednički posjetili neke objekte u Kaliforniji i da bi otpočeli zajednički rad. Između različitih mjesta koje smo posjetili u Kaliforniji spominjem samo najzanimljivije. To je u prvom redu okolica Zlatnog mosta u San Franciscu, (poznata pod imenom »Golden Gate National Recreation Area«) u površinu od 141.645 ha, proglašena 1972. godine kao Nacionalna rekreacijska površina. Glavna svrha je očuvanje prirodnih ljepota sa prirodnom vegetacijom i kulturnim znamenitostima kako bi posjetioci i turisti mogli to područje koristiti u različite svrhe od prirodoznanstvenih studija do rekreacije svake vrste. Ta se rekreacijska površina sastoji od 10 različitih dijelova među koje spada i znameniti otočić Alcatraz. Na toj površini ima lijepih parkova (si. 15), botanički vrt, japanski park itd. Za šumare i botaničare vrlo je privlačiva prašuma sekvoja, zvana Muir Wood (si. 16). To je nacionalni spomenik prirode, koji se sastoji od 223 ha Sequoia sempervirens, oko 27 km daleko od San Francisca. Ta sekvoja danas raste samo u jednom pojasu, dugom 869 km i 48 km širokom uzduž pacifičke obale, južno od Montereya. Tihi ocean daje golemu količinu magle i vlage na određenim površinama. Jedna je takva |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 106 <-- 106 --> PDF |
površina uvala Muir Woods u kojoj vlažna klima omogućuje rast spomenutih sekvoja od kojih su neke visoke oko 73 metra. Računa se da je najstarije stablo staro 2.200 godina. Interesantno je napomenuti da korijenje nijedne sekvoje ne ide dublje u zemlju od 2 metra, ali se zato lateralno korijenje širi na udaljenosti od preko 45 metara. Danas je Muir Woods vrlo frekventno izletište koje posjećuju mnogi posjetioci San Francisca, jer je vrlo atraktivno i u neposrednoj blizini mora. SI. 16. Sequoia sempervirens, Muir Wood, Kalifornija (Orig.) Kao što sam spomenuo u San Franciscu je počeo zajednički rad učesnika svih triju grupa a održao se u »Sierra Club« s američkim stručnjacima koji se bave problemom zaštite čovjekove okoline. Između različitih problema spominjem stanovište američkih ekologa i biologa o iskorišćivanju nuklearne energije. Oni su jednodušno protiv nuklearnih centrala, jer smatraju da nisu ekonomski opravdane a da se ne govori o rizicima koje one mogu imati. Mjesto korišćenja nuklearne energije, predstavnici »Sierra Club-a« predlažu korišćenje sunčane energije i vjetra, što smatraju da je mnogo ekonomičnije, da omogućuje zapošljavanje većeg broja radne snage i da nije vezano samo za grandiozna postrojenja kao što je slučaj s nuklearnim pogonima. Danas se već u SAD koristi sunčana energija i vjetar. Ima dosta obiteljskih kuća s grijanjem pomoću sunčane energije što se pokazalo već sada vrlo ekonomično a da ne govorimo o tome koliko se spasilo čistog zraka od zagađivanja. S druge strane u SAD je iskorišćavanje nuklearne energije postao jedan ekonomski mit te se govori da buduće potrebe čovječanstva na energiji može zadovoljiti samo nuklearna snaga. U tom smjeru, dakle, u SAD postoje kontraverzna mišljenja, no predstavnici »Sierra Club«-a u San Franciscu su odlučno protiv nuklearnih centrala. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 107 <-- 107 --> PDF |
O tome ima i stručnih rasprava (na pr. The Economic Myth of Nuclear Power, Douglas la Follette, Sierra Club Bulletin, April 1978, Volume 63, Number 3) koje oštro osuđuje pokret korišćenja nuklearnih snaga. Vrlo je zanimljivo mišljenje stručnjaka u »Sierra Club-u« o američkom šumarstvu. Oni su nezadovoljni sa sadašnjim načinom šumskog gospodarstva u SAD pa se u njihovim revijama može pročitati da se šumarska) služba bavi zaštitom čovjekova okoliša samo na papiru (Sierra Club Bulletin, June 1974). Odlučno su protiv čistih (golih) sječa koje se danas prakticiraju naročito u šumama duglazije. Oni zagovaraju prebornu sječu, pristaše su raznodobnih monokultura. Sierra Club je u svom biltenu izdao više vrijednih članaka u kojima se analiziraju prednosti i mane čistih sječa. Zaključak je da se čiste sječe moraju izbjegavati a ako već treba primjeniti golu sječu, onda neka to bude izuzetak i to samo za heliofilne vrste i na vrlo malim površinama. Iz San Francisca odletili smo u Washington, D. C, dakle od »Oceana na ocean«. U Washingtonu obavljene su daljnje diskusije s predstavnicima različitih američkih agencija a posebno sa stručnjacima ministarstva unutrašnjih poslova, jer je taj resor odgovoran u Americi za prirodne resurse i njihovo pravilno korišćenje kao što je korišćenje voda, zaštita riba i divljači, očuvanje kulturnih i prirodnih vrijednosti (nacionalni parkovi), korišćenje energije i minerala, itd. Diskusija je završena u New Yorku u Ujedinjenim Nacijama s predstavnikom programa »ČOVJEK I BIOSFERA«. To je u stvari program koga je osnovala organizacija Unesco na svojoj 16 sjednici generalne konferencije 1970. godine. Taj program je međudržavni i interdisciplinarni a u nj je uključena i naša zemlja i naši istraživači. Višeregionalni projekt o zaštiti čovjekove okoline završen je sa zajedničkim stavovima i jedinstvenim mišljenjem da neki prirodni resursi kao što su na pr. voda i zrak ne poznaju granice države i ne priznaju vlasništvo teritorije. Zato očuvanje tih prirodnih resursa ima internacionalni karakter a suvremeni čovjek treba da je zainteresiran za to bez obzira gdje živi. U tom smislu pokrenut će se akcija za još energičniju borbu protiv zagađivanja čovjekove okoline. A zemlje u razvoju trebale bi da koriste iskustvo razvijenih zemalja i ne bi trebale da preboljevaju sve dječje bolesti koje su preboljele razvijene zemlje, što se tiče očuvanja prirodnih resursa. U tom pogledu ima Višereginalni projekt o zaštiti čovjekove okoline veliku korist. SUMMARY MULTIREGIONAL PROJECT OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION IN THE USA The American Government, through various agencies and institutions, has prepared a programme of multiregional project on environmetal protection, in order to make the experts from individual world regions with American experts exchange thoughts, and study the problems on environmetal protection autside |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 108 <-- 108 --> PDF |
urban areas in the individual states of USA. This took place from June 11, 1978. Mutual problems have been discussed in the course of the first week in Washington D. C, whereas in the other two weeks several localities had been visited in USA, followed up by repeated mutual discussions in the fourth week. Three divisions have been established to treat various Project topics: forest management and hunting, soil and water conservation, and land use plannig, according to the evironmetal protection. KNJIGE B. Dereta: MOTORNE PILE, koju je ove godine izdao SIZ odgoja i obrazovanja šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske može se nabaviti kod istog SlZ-a uz cijenu 150.— din. komad. Adresta: Zagreb, Palmotićeva ul. 17a |