DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 90     <-- 90 -->        PDF

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


VIŠEREGIONALNI PROJEKT O ZAŠTITI ČOVJEKOVE OKOLINE
U SAD


Prof. dr DUŠAN KLEPAC, dipl. inž. šum.


Predstojnik Katedre za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu
ZAGREB, Šimunska c. br. 25.


SAŽETAK. Američka vlada, putem svojih agencija i ustanova, izradila
je program u naslovu navedenog projekta o zaštiti čovjekove
okoline sa svrhom, da stručnjaci iz pojedinih regija Svijeta
izmjene mišljenja i prouče s američkim stručnjacima probleme
zaštite čovjekove okoline izvan urbaniziranih zona u pojedinim
državama SAD. To je izvršeno od 11. VI do 11. VII 1978.
godine tako, da su


1. prvog tjedna održana zajednička razmatranja problema u Washingtons
D. C,
2. druga dva tjedna u grupama obiđena pojedina područja u
SAD-u a četvrti tjedan održana su ponovo zajednička razmatranja
i diskusije. Za razmatranje Projekta bile su obrazovane tri
skupine: za uređivanje šuma i lovstvo, za konzervaciju tla i voda
te za planiranje uređenje prostora u skladu sa zaštitom čovjekove
okoline, (op)
Višeregionalni projekt o zaštiti čovjekove okoline (Multi-Regional Project
on the Natural Environmet), razmatran je u SAD u vremenu od 11.
lipnja do 11. srpnja 1978. godine.


Program tog projekta izradila je Američka vlada putem svojih agencija
i ustanova sa svrhom da stručnjaci iz pojedinih regija Svijeta ´(Evropa,
Latinska Amerika, Afrika i Azija) izmjene mišljenja, prouče i prodiskutiraju
s američkim stručnjacima probleme zaštite čovjekove okoline (izvan urbanih
zona) u pojedinim državama SAD. Zamišljeno je a to je i ostvareno da
spomenuti stručnjaci najprije zajednički tretiraju određene probleme tijekom
prvog tjedna u Washingtonu D. C. Zatim da se raziđu po terenu


— u grupama tijekom slijedećih dva tjedna da bi se nakon toga našli u
San Franciscu gdje bi nastavili zajednički rad, koji će se četvrtog tjedna
produžiti ponovno u Washingtonu D. C. i završiti u New Yorku u Ujedinjenim
Nacijama.
U svemu bilo je 17 učesnika iz 15 zemalja i to osmorica iz Latinske
Amerike, petorice iz Azije, trojica iz Afrike i jedan iz Evrope (iz Jugoslavije).
S obzirom da su učesnici bili stručnjaci različitih specijalnosti, formirane


356




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 91     <-- 91 -->        PDF

su tri grupe: uređivanje šuma i lovstvo, konzervacija tla i vode, planiranje
uređenja prostora u vezi zaštite čovjekove okoline. U prvoj i drugoj grupi
bilo je po pet učesnika, a u trećoj bilo ih je sedam.


Tijekom zajedničkog rada prvog tjedna u Washingtonu D. C. najzanimljivije
bilo je učestvovanje na Međunarodnoj konfereciji o nestajanju i krčenju
tropskih šuma, posebno u nerazvijenim zemljama. Problem je tretiran
sa aspekta svjetskog šumarstva te je uglavnom rečeno ovo. Na Svijetu ima
oko 4.400 miliona ha šuma. Grubo uzevši, 23% od te površine otpada na
Latinsku Ameriku, 20% na Sovjetski Savez, 19% na Afriku, 15% na Aziju,
14% na Sjevernu Ameriku, 6°/o na Evropu i 3% na Oceaniju. Samo mali dio
šuma u zemljama u razvoju je produktivan.


Sveukupna drvna zaliha na panju svjetskih šuma procjenjuje se na oko


300.000 miliona kubičnih metara. Od tega je oko 135.000 miliona crnogoričnih
vrsta drveća a ostatak su listače.
Godišnja sječa u šumama Svijeta iznosila je 1970. godine oko 2.500
miliona kubičnih metara. Oko polovica od te količine odnosila se na drvo
za industrijsku preradu dok je druga polovica služila kao ogrjevno drvo.


Organizacija FAO ocjenjuje da će Svijet u 1995. godini trebati oko 75°/o
više drva nego u 1976. godini. Ista organizacija je procjenila da će Svijet
u 1995. godini trebati 2.300 miliona kubičnih metara drva za industrijsku
preradu i oko 1.700 miliona kubičnih metara ogrjevnog drva, što ukupno
iznosi 4.000 miliona kubičnih metara.


U nekim regijama Svijeta osjetit će se (a već se i danas u nekim slučajevima
osjeća) ozbiljni lokalni manjak na drvu. U Zapadnoj Evropi i
Japanu nedostajat će drva za industrijsku preradu dok će u nekim zemljama
Afrike i Azije prirodne šume moći podmiriti samo jednu trećinu
potreba za ogrjevnim drvom.


Imajući pred očima povećane potrebe za drvom, jasno je, da velike
rezerve prirodnih šuma u Kanadi i Sovjetskom Savezu nisu neograničene.
Bogate i prostrane tropske šume u Jugoistočnoj Aziji, zapadnoj Africi i
Latinskoj Americi mogu postati veliki opskrbljivači drva, ali zato je potrebno
primjeniti prikladni sistem uređivanja tropskih šuma i naći tržište
za veliki diapazon tropskih vrsta. Prema tome nužno je učiniti daljnji razvoj
tehnologije u tim regijama kako bi sadašnje nekomercijalne vrste drveća
postale na tržištu tražene.


Umjetno podignute šume ili takozvane »Man-made forests« još
uvijek nisu došle dovoljno do izražaja s obzirom na povećane potrebe za
drvom u Africi, Latinskoj Americi i Pacifičkoj regiji. Ipak ima u Svijetu
u tom pravcu ohrabrujućih primjera. U Novoj Zelandiji gotovo sve domaće
potrebe kao i izvoz drva podmiruju se iz plantaža. Jedna trećina potrošnje
drva u Brazilu i Australiji podmiruje se iz plantaža; sličan je slučaj ü
Čileu.


Klimatski uvjeti u tropskim regijama Svijeta omogućuju ostvarivanje
velikih prirasta vrsta drveća brzog rasta tako da se u tim regijama mogu
postići 5 do 10 puta veći prinosi nego u šumama umjerenih klimata.


Trend potrošnje drva za industrijsku preradu je spektakularan naročito
šio se liče proizvodnje raznih vrsta ploča, kartona, papira itd.


357




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Ali ne treba zaboraviti da još uvijek na ogrjevno drvo otpada oko 50%>
od ukupne godišnje svjetske potrošnje drva. U Africi i Latinskoj Americi
oko 9/10 od ukupne potrošnje drva otpada na ogrjev. U Aziji (isključivši
Japan) ogrjev čini oko 2/3 regionalne ukupne potrošnje drva; u Evropi
ogrjev iznosi oko 1/4 a u sjevernoj Americi samo oko 1/10 ukupne potrošnje
drva. Goleme količine ogrjevno« drva koje se troše u Africi i Aziji znače
veliko opterećenje za šume tih regija. U nekim dijelovima tih regija krčenje
šuma i velike sječe s pretvorbom šumskog u poljoprivredno zemljište
je zabrinjavajuće. Ugrožen je ne samo proizvodni šumski potencijal nego
je došao u opasnost i zaštitni faktor ljudske okoline, izražen u tim šumama.


Zemlje u razvoju imale su do 1970. godine samo 10 miliona hektara
podignutih šuma. Da bi se zadovoljile njihove potrebe na ogrjevnom drvu
u 1995. godini trebalo bi podignuti — ocjenjuje se — oko 60 miliona hektara
plantaža. Iz ovog se vidi kako je šumarski problem alarmantan u zemljama
u razvoju.


Uglavnom rad tijekom prvog Ijedna u Washingtonu, D. C. sastojao se
u tome, da smo se upoznali s američkim društvenim uređenjem i s organizacijom
različitih službi koje se bave problemom zaštite čovjekove okoline.


Za šumare bio je zanimljiv razgovor s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede
i šumarstva gdje smo dobili uvid u organizaciju šumarske službe,
Nacionalnih parkova i si.


Sjedinjene američke države zauzimaju površinu od oko 9,5 milijuna
km-. U usporedbi sa Sovjetskim Savezom, SAD su površinski oko tri puta
manje. Od ukupnog zemljišta u SAD otpada na šume i šumsko tlo oko 250
miliona h.a. Po kategorijama vlasništva otpada na nacionalne (savezne) šume
37"/», na državne, okružne i općinske 4% i 59% na privatne.


Teritorij Sjedinjenih američkih država podijeljen je u regije; svaka
regija podijeljena je na nacionalne šume a svaka nacionalna šuma dijeli
se dalje na đistrikte. U prosjeku jedna regija ima oko 8 miliona hektara
nacionalnog šumskog tla i oko 6 miliona hektara nacionalnih šuma. Prosječna
površina jedne nacionalne šume iznosi oko 600.000 ha dok je prosječna
površina distrikta oko 120.000 ha. Administrativna odgovornost za
upravu nacionalnih šuma ide od »district ranger-a« (za district)
preko »forest supervisors« (za nac. šumu), »regional forester-a« (za regiju)
do »Chief of the Forest Service« (za šumarstvo USA).


Šumarstvo SAD je relativno mlado; Ono počinje 1876. godine kako je
to navedeno na si. 1. na kojoj je prikazana američka historija na godovima
poprečnog prereza jednog stabla duglazije koje je bilo 200 godina staro.
Američka povijest zapisana je u njezinim stablima« — vidi sliku 1 — od
1776 — 1976, tj. od nezavisnosti sjedinjenih američkih država (1776) do
1976. godine.


1945. godine počinje energična organizacija protupožarne službe a »Sniokey
Bear« (pogorjeli medvjed) (si. 2) uzet je kao simbol u preventivnoj borbi
protiv šumskih požara tako da je tijekom 30 godina broj šumskih požara,
prouzrokovan nepažnjom čovjeka, smanjen na polovicu.


Evo istinite priče »Smokey-Bear« ili o takozvanom pogorjelom medvjedu.
Dogodilo se to u jednoj šumi, zvanoj »Lincoln National Forest« u N?W


358




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Mexicu, SAD. Bilo je proljeće. Mjesec svibanj, topao i suh. Divljač ;se
odmarala u hladovini debelih stabala, ribe su se sakrile u hladnim potocima
a jedan mladi medvjed, tamno smeđe boje, napustio je svoju majku
dok je ona drijemala. Medvjedić se igrao po zelenim propdancima lijepe
šume. Ali suša je potrajala, zelena trava je požutjela, ribe su se »zabrinule«,
jer je vode u potocima bilo sve manje. Na zemlji, ispod velikih borovih
stabala ležale su guste naslage žutih suhih iglica. Čak i u sjeni
stabala nije bilo više hladno. Tada je počeo puhati topao, jäki
i suhi vjetar. Šuma je bila suha — upravo zrela za katastrofu. Tada
se dogodilo da je jedna nepažljiva osoba bacila opušak od cigarete
na tlo ili je pala šibica na tlo ili je netko zaboravio ugasiti vatru. I
najedamput je buknula vatra koja se za tren oka proširila, jer je sve bilo
suho a k tome je puhao i vjetar. Ubrzo su šumari s protupožarnog tornja


SI. 2. Smokey bear — pogorjeli medvjed — američki simbol borbe protiv šumskih
požara (USA Forest Service)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 94     <-- 94 -->        PDF

primjetili požar, lokalizirali ga i poslali na lice mjesta vatrogasnu četu s motorizacijom
i sredstvima za gašenje požara. Nastala je nadčovječanska borba.
Vatrogasci i šumski radnici sjekli su šumu u prosjekama da bi spriječili
širenje požara. Divljač je izbezumljeno trčala na sve strane. Borba je trajala
dugo. Napokon je ugašen požar, ali šuma je izgorjela, divljač je propala
osim mladog medvjeda koji se popeo na vrh jednog izgorjelog stabla i tamo
čekao. Bio je djelomično spaljen i ranjen od opekotina. Šumari su ga
skinuli sa stabla, odvezli ga u šumariju a veterinari su mu povili rane i liječili
ga. Nakon nekog vremena ozdravio je i postao ljubimac ne samo šumara
i lugara i djece nego i ostalih ljudi pa mu je trebalo dati neko ime?
Kakvo? Netko je došao na pomisao da mu dade ime SMOKEY što znači
pogorjeli.


I tako je medvjedić dobio ime SMOKEY BEAR — pogorjeli medvjed.
Postao je vrlo popularan. O njemu se govorilo u školi, napravljeno je mnogo
postera s njime, pisalo se o njemu u novinama, prikazivan je na TV itd.
U međuvremenu je i ponarastao, ali kako mu je njegov pravi dom izgorio,
avionom je prebačen u zoološki vrt u Washington, D. C. u svoj novi dom.
Danas je već odrastao i on ima »reći« nešto svom narodu pa im »kaže«
da mrzi šumski požar, jer mu je uništio njegov pravi dom, uništio je njegove
životinjske prijatelje, uništio je šumu. I, eto, tako je mali medvjed u SAD
postao simbol zaštite protiv požara.


Vrlo poučna bila je posjeta Agenciji za zaštitu čovjekove okoline u Washingtonu
D. C, gdje smo se upoznali s planovima o uređenju prirodnih resursa
te o programima za pročišćavanje voda i zraka. Koordinator ovog projekta
sa svojim suradnicima objasnio nam je političku, socijalnu i ekonomsku
pozadinu zaštite čovjekove okoline u SAD na temelju čega se razvila
diskusija u kojoj su učestvovali u više sjednica svi učesnici ovog Projekta
sa svojim stavovima odnosno mišljenjima i nastojanjima u njihovim zemljama.


Na sastancima sa predstavnicima ministarstva unutrašnjih poslova SAD
dobili smo uvid u stavove američke vlade koja vodi računa o svojim prirodnim
resursima. To je razlog da voda i njeno korišćenje spada u resor ministarstva
unutrašnjih poslova. Danas se ide i dalje i govori se o svjetskim
ekosustavima koje treba sačuvati, jer voda i život u njoj ne priznaju granice
država i teritorija. Slično je sa zrakom. To su prirodna dobra koja
imaju opće značenje za cijelo čovječanstvo i u njegovu je interesu da se ta
prirodna dobra ne zagade i da se ne unište.


Nakon boravka u Washington, D. C.-u, razišli smo se po terenu SAD u
tri grupe. Opisati ću samo rad prve grupe (uređivanje šuma i lovstvo), jer
sam učestovao u toj grupi. Ta je grupa — sastavljena od petorice šumarskih
stručnjaka — posjetila više američkih država: Virginiju, Zapadnu
Virginiju, Oregon i Kaliforniju. U Virginiji najpoučniji bio je
boravak u Nacionalnom Parku SHENANDOAH (si. 3). Površina tog parka
iznosi 302 kvadratne milje (ili 78,200 ha) planinskog područja Virginije,
koje se zove »Northern Blue Ridge Mountais«. U parku ima 290 kvadratnih
milja (ili 75.000 ha) prirodne šume sa preko 1.900 raznih vrsta bilja uključujući
drveće i grmlje. Od drveća najraširenije su listače i to različite vrste
hrastova, hikorije, jasena, tulipanovca i drugih. Na višim i sjevernim ekspo


360




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 95     <-- 95 -->        PDF

zicijama pridolazi Picea rubens, te prašumski oblici cuge — Tsuga heterophylla.
Od grmlja najrašireniji je glog, a njegov je cvijet uzet kao amblem
Virginije (Cornus florida).


SI. 3. Putokaz u sjedište Nacionalnog parka Shenandoah (Orig.)


Od prizemnog rašća u oči mi je upao vrlo lijepi grm Kalmia latifolia
koji je upravo u to vrijeme (u lipnju) obilno cvao i svojim bijelim cvjetovima
i kožnatim zelenim lišćem još više uljepšao pejsaže toga parka. Obilje
rascvjetanih rododendrona i ostalih biljaka omogućavala su botaničarima
i ljubiteljima prirode da uživaju u prirodnoj raskoši. Nacionalni Park SHENANDOAH
je primjer kako čovjek može ponovno uspostaviti prirodnu ravnotežu
narušenih ekosustava, ako postupa razumno, stručno i po planu.
U stvari to područje današnjeg parka bilo je pred 50 i više godina djelomično
oštećeno jakim sječama, preobilnom pašom i krčenjem šuma. No tijekom
40 godina, otkako je osnovan park, započeo je proces prirodnog poboljšanja
i oporavka tog područja tako da su danas mnogi dijelovi poprimili
iskonski karakter. Na tom se primjeru uče ljudi kako valja sačuvati
prirodne resurse. Edukativni karakter tog Nacionalnog parka došao je do
punog izražaja te je on jedan od najposjećenijih i najomiljenijih izletišta
Amerikanaca. Zato je motoriziranim posjetiocima parka dodijeljena površina
šume od 3.116 ha a pješacima oko 75 ha za rekreaciju.


Poslije obilaska šume u »George Washington National Forest« održan
je u spomenutom Nacionalnom parku seminar o zaštiti čovjekove okoline,
na kome su nam američki stručnjaci (različitih specijalnosti) održali više
predavanja. Nakon toga organizirana je diskusija i izvršena izmjena mišljenja.


Iz Virginije nastavili smo put u Zapadnu Virginiju. To je vrlo šumovita
država, jer je 3/4 tla pokriveno listopadnom šumom. Naša je grupa posje




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 96     <-- 96 -->        PDF

tila Sveučilište u Zapadnoj Virginiji u Morgantownu, gdje smo se upoznali
sa profesorima Šumarskog fakulteta. Taj fakultet posjeduje oko 3.000 ha
listopadnih eksperimentalnih šuma. U tim šumama vidjeli smo sastojine ovih
vrsta drveća: Liriodendron tulipifera, Quercus rubra, Castanea sp., Prunus
serotina i druge (si. 4).


SI. 4. Liriodendron tulipifera, eksperimetalna šuma Šumarskog fakulteta
u Morgantownu u Zap. Virginiji (Orig.)


Današnje čiste ili mješovite sastojine spomenutih vrsta drveća nastale
su nakon čiste sječe listopadnih prašuma sadnjom biljaka u različitim razmacima
(u početku 2 x 2 m, kasnije 5 x 5 m, čak i 8 x 8 m). Boniteti su
vrlo dobri (»site index« se kreće čak do 90 i 100!). Primjenjuju se različite
ophodnje od 50 do 80 godina kad se postizavaju tražene dimenzije trupaca
za industrijsku preradu i to posebno za proizvodnju namještaja, »lamparije
« i ostalih drvenih dijelova u stanovima.


Šumsko-uzgojni sistem koji se primjenjuje u uređivanju spomenutih
listopadnih šuma bazira se na dobro pripremljenoj sječini na kojoj će se
izvršiti sadnja biljaka. To se postizava ili vatrom poslije gole sječe ili primjenom
herbicida ili mehaničkom obradom tla uz odstranjivanje panjeva
pomoću teške mehanizacije (»buldožeri«). Ovaj posljednji način pokazao se
najuspješniji.


Kolike li razlike! Liriodendron tulipifera i Quercus rubra — samo dekorativne
vrste drveća u našim vrtovima i parkovima — u Zapadnoj Virginiji
su komercijalne vrste na kojima uglavnom počiva tamošnja drvna industrija
(furnirska industrija i tvornica pokućstva).


U Zapadnoj Virginiji dojmila nas se ljepota jednog parka (koji pripada
državi — Zap. Virginiji), zvanog »COOPERS ROCK STATE PARK«, vjero




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 97     <-- 97 -->        PDF

jatno zato, jer smo ga posjetili sredinom mjeseca lipnja, kad je cijela šuma


— u svojoj donjoj etaži — bila puna rascvjetanih rododendrona (Rhododendron
sp.) različitih boja kojima je ovdje prirodno stanište.
Opet diskusije i razgovori s američkim šumarima u informacijskom
centru gdje se mogu dobiti tiskani različiti podaci o spomenutom parku
sa diapozitivima, fotografijama, brošurama, priručnim knjigama i dakako
raznim suvenirima.


U Zap. Virginiji suočili smo se s različitim problemima zaštite čovjekove
okoline.


Između tih problema spomenut ću samo jedan, koji se sastoji u tome
kako urediti i ponovno osposobiti terene iza eksploatacije ugljena i željezne
rudače. U tom smjeru ulažu se veliki napori a američke kompanije, koje
iskorišćuju ugljen i rudače, obavezne su spomenute terene privesti šumskoj
ili travnjačkoj kulturi. Vidjeli smo pošumljavanje golih terena ovim vrstama
drveća: Alnus glutinosa. Robinia pseudoacacia, Elaeagnus angustifolia, Piniis
strobus i dr. Od trava se primjenjuju Fesluca vrste.


Iz Zap. Virginije odletili smo preko Pitsburga i Chicaga u Portland
(si. 5). U tom gradu posjetili smo prekrasni ružičnjak gdje se održavaju
svake godine internacionalne izložbe ruža. Postojeći i vrlo lijepo njegovani
ružičnjak sastoji se od velikog broja nasada ruža različitih sorata.


SI. 5. Grand Portland. U pozadini se vidi planinski masiv Mt Hood,
visok 3.370 m. (Orig.)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 100     <-- 100 -->        PDF

SI. 8. Prašuma duglazije, Mt Hood National Forest (Orig.)


-prihodne tablice koje je izradio za tu vršu drveća McARDLE (The Yield of
Douglas fir in the Pacific Northwest, 1969). Spomenuti način gospodarenja
daje sigurne i vrlo uspješne rezultate, ali nije u skladu s javnim mišljenjem.
Protiv čiste sječe pogotovo dižu svoj glas agencije za zaštitu čovjekove
okoline na čelu s ekolozima koji se protive goloj sječi. Mt Hood National
Forest ima dobar dio površina koje služe za rekreaciju, jer danas oko
4 miliona ljudi posjećuje tu šumu koristeći je za različite aktivnosti od
kampiranja, lova, branja gljiva, planinarenja, brzog hoda itd. do znanstvenih
istraživanja.


Zatim smo posjetili drugu šumu, zvanu »Deschutes National Forest«.
To je najveća šuma u državi Oregon. Ima 747.400 ha površine. Sjedište
šumskog gospodarstva je u mjestu Bend, gdje se nalazi i centralni šumski
rasadnik koji proizvodi godišnje 10 miliona sadnica. »Gospodarstvo« je podijeljeno
u 4 uprave. Jedan dio sun:: uređen je za rekreaciju.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 101     <-- 101 -->        PDF

$*. j : 44;


\&m


-,-´


\&


«*-?-*5K


SI. 9. Mt Hood National Forest.


U prvom planu vidi se sječina gdje je upravo obavljena sječa stabala pa se tlo
priprema za sadnju; iza te sječine vidi se dvogodišnji nasad duglazije; u trećem
planu je odrasla duglazijeva šuma (Orig.).


SI. 10. Mt Hood National Forest.


U prvom planu vidi se sječina; iza nje je odrasla šuma duglazije a na obronku
se vidi desetak sječina (Orig.)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 102     <-- 102 -->        PDF

ft*


_*"


SI. 11. Deuschutes National Forest, Pinus ponderosa i Pinus con torta s prirodnim
podmlatkom (Orig.)


SI. 12. Deuschutes National Forest, Prašuma, Pinus ponderosa, rezervat (Orig.)


Najraširenije vrste drveća su: Pinus ponderosa, Pinus contorta, (SI. 11),
Pinus lambertiana, Pinus albicaulis, Abies grandis, Abies procera, Abies amabilis,
Abies concolor, Abies lasiocarpa te Pseudotsuga menziesii. U ovoj
šumi gospodarenje je drugačije nego u šumi Mt Hood. Ne primjenjuje se




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Pored ostaloga vrijedno je spomenuti impozantni Šumarski paviljon u
kome je smještena stalna šumarska izložba koja predstavlja izuzetno lijepi
i edukativni primjer šumarske propagande sa svim mogućim pomagalima
(diapozitivi, filmovi, fotografije, uzorci drva, tehnika uzgajanja i eksploatacija,
tehnologija itd.) pomoću kojih se upoznaje šira javnost sa šumarskim
problemima države Oregon u kojoj se nalazi grad Portland. Država
Oregon se nalazi u pacifičkoj regiji iznad susjedne Kalifornije. Izrazitim
brdima država Oregon je podijeljena uglavnom u dva izrazita klimatska
područja: Zapadno područje (koje dobiva od Tihog oceana veliku količinu
oborina i vlage) i istočno aridno područje s malo oborina i uglavnom suho.
S obzirom na to da je u državi Oregon šumarstvo vrlo razvijeno i pošto
je ta država poznata po svom zakonodavstvu, planovima i programima u
zaštiti čovjekove okoline, naša šumarska grupa se zadržala u toj državi više
dana na terenu da bi se upoznali na licu mjesta s tamošnjim prilikama.
Najprije smo posjetili šumu Mt. Hood National Forest, koja je dobila ime
po planinskom masivu (Mt. Hood) visokom 3.370 metara (si. 6). Ta šuma


SI. 6. Na ulazu u federalnu šumu Mt Hood piše ovo:


»U ovoj šumi kupac siječe drvo na bazi programa o normalnom potrajnom
prihodu federalne šume Mt Hood. Sječine su posađene sadnicama i bit će ponovno
spremne za sječu 2078. godine. Umoljavate se da se zaustavite u Šumarskom
uredu u vezi bilo kojeg pitanja s obzirom na uređivanje Vaše federalne
šume« (Orig.)


ima nešto više od 400.000 hektara površine. Glavne vrste drveće su ove:


Pseudotsuga menziesii, Thuja plicata, Tsuga heterophylla, Abies procera,
Abies amabilis, Picea engelmamni, Larix occidentalis i druge.


Našu pažnju najviše su pobudile prašume duglazija, kojih su pojedina
stabla dosezala visinu od preko 60 metara (si. 7). Uostalom duglazija je naj




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 99     <-- 99 -->        PDF

vrednija i najraširenija vrsta drveća na kojoj se uz ostale osniva golema
drvna industrija te zemlje (si. 8). Način gospodarenja s duglazijskim šumama
sastoji se u tome da se čistom sječom posijeku zrele sastojine (ophodnja
je 80 godina) nakon čega se iskrče panjevi, tlo se obradi, fertilizira
i posadi sadnicama duglazije (si. 9).


SI. 7. Duglazija, pojedina stabla su visoka oko 60 m, Mt Hood National Forest
(Orig.)


Prvo čišćenje se obavlja u 15. ili 20. godini, zatim se provode komercijalne
prorede, prva u 40. a druga u 60. godini s time da se u 80. godini
obavi čista sječa. Takav način gospodarenja opravdava se time da je duglazija
vrsta drveća koja u mladosti ne podnosi zasjenu te joj prema tome
ne odgovora zasjena, pa oplodnu ili prebornu sječu američki šumari rijetko
primjenjuju u duglazijevim šumama. Mi smo se uvjerili da takav način gospodarenja
daje dobre rezultate iako se nismo mogli oteti dojmu da su
sječine prevelike (si. 10). Produktivna sposobnost duglazije je vrlo velika
tako da se postizavaju golemi prirasti. To je detaljno obrađeno i prostudirano;
između mnogih publikacija posebno su mi upale u oči prirasno




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 103     <-- 103 -->        PDF

uvijek samo čista sječa nego se prema vrstama drveća i ekološkim uvjetima
izabire način sječe. U borovim šumama se pored čiste i oplodne sječe primjenjuje
čak tu i tamo preborna sječa a neki dijelovi šume izlučeni su kao
rezervat (si. 12). Ono što je najviše privuklo našu pažnju bilo je ostvarenje
zamisli »Multiple use, multiple benefits«: ostvareno je načelo višestrukog
korišćenja šume: drvo, flora i fauna, lov, rekreacija, zaštita voda
i vodotoka itd. S obzirom na velik broj turista i posjetilaca., vrlo je dobro
organizirana protupožarna služba a »smokey bear« (simbol zaštite od požara)
svuda je prisutan.


SI. 13. Šumska cesta u šumi Deutschutes National Forest (Orig.)


Prolazeći golemim prostranstvima šuma koje su povezane asfaltiranim
cestama stigli smo relativno brzo u južni dio države Orengon (SI. 13).


Ondje smo vidjeli mnogo jezera, okruženih borovim šumama i visokim
snježnim vrhuncima pojedinih planina, što je dalo tome kraju poseban ugođaj
ali i veliku turističku i rekreativnu vrijednost posebno za različite sportove
kao što su ribolov, glisiranje, planinarenje, skijanje, kampiranje itd.
Danas je uvelike razvijen u tom dijelu Amerike »nomadski turizam«. To
će reći čovjek se svojim kolima, opskrbljen »kamp opremom«, kreće na
velike udaljenosti da bi se rekreirao u prirodi, na određenim mjestima koja
mu pružaju ljepotu i udobnost. Za tu su svrhu organizirani specijalni kampovi
u šumi sa sanitarnim čvorovima i ostalim potrebama čovjeka. Jedno
jezero gdje smo i mi proveli vrlo ugodne časove zove se ELK ´LAKE a
nalazi se zapadno od Bachelar brda (2.720 metara) u lijepoj šumi Pinus
contortee (si. 14).


Nakon terenskih pregleda spomenutih šuma organiziran je u Portlandu
sastanak s predstavnicima agencije za zaštitu čovjekove okoline gdje je odr




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 104     <-- 104 -->        PDF

žana javna rasprava o problematici narušavanja čovjekove okoline u tom
dijelu SAD.


U državi Oregon postoji samo jedan Nacionalni park. To je CRATER
LAKE NATIONAL PARK koji je osnovan 1916. godine sa svrhom da bi i
buduće generacije mogle uživati u prirodnim čudima i ljepoti. Taj je park
smješten u južnom dijelu države Oregon oko 100 milja istočno od Tihog
Oceana. Računa se da je pred više od 6.000 godina došlo do vrlo velike
erupcije Zemlje, koja je prouzrokovala da se velika planina Mt Mazama
srušila formirajući jednu »Calderu« u kojoj se danas nalazi jedno od najljepših
jezera na svijetu. Ono je okruženo visokim bregovima najbizardnijih
oblika, koji su obrasli bujnom vegetacijom. Površina cijelog parka iznosi
250 kvadratnih milja ili 64.700 ha. »Crater-jezero« je najdublje jezero u SAD.
Njegova prosječna dubina iznosi 450 metara, a najdublje mjesto je 580
metara.


SI. 14. Elk Lake, Oregon (Orig.)


Nadmorska visina jezera odnosno njegove površine iznosi 1.854 m iznad
mora. Dakako, da se uslijed oborina (koje iznose godišnje oko 1.700
mm) nivo jezera nešto mijenja, ali uglavnom nivo jezera je relativno vrlo
stabilan. S obzirom na nadmorsku visinu i klimu u tom parku posjet turista
je ograničen samo na mjesec lipanj, srpanj i kolovoz. Čak je i koncem lipnja
prošle godine bilo u parku snijega. Vegetacija parka je bogata. Od vrsta
drveća zabilježio sam ove: Pinus albicaulis, Pinus contorta, Pinus lambertiana,
Pinus monticola, Pinus: ponderosa, Picea engehnannii, Tsuga heterophylla,
Tsuga mertensiana, Pseudotsuga nienziesii, Abies amabilis, Abies con-
color, Abies lasiocarpa, Abies magnifica var. shaslensis, Abies procera, Libocedrus
decurrens, Taxus brevifolia, Salix lasiaudra var. abramsii, Populus


370




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 105     <-- 105 -->        PDF

tremuloides, Populus trichocarpa, Alnus sinuata, Alnus tenuifolia, Querem
garryana.


Kao i u ostalim američkim nacionalnim parkovima i ovdje je organizacija
parkovne službe vrlo dobra počevši od općih informacija pa do bogate
ponude brošura, knjiga, slika i suvenira koji se odnose na park. Čuvarska
služba (lugari) na takvoj je visini da je svaki lugar osposobljen da
turistima drži predavanje i daje objašnjenje, dakako, u sektoru gdje radi.


SI. 15. Park u San Franciscu (Orig.)


Poslije Oregona posjetili smo susjednu državu Kaliforniju. U stvari
u San Franciscu sve tri ´irupe su se sastale da bi zajednički posjetili neke
objekte u Kaliforniji i da bi otpočeli zajednički rad. Između različitih mjesta
koje smo posjetili u Kaliforniji spominjem samo najzanimljivije. To
je u prvom redu okolica Zlatnog mosta u San Franciscu, (poznata pod imenom
»Golden Gate National Recreation Area«) u površinu od 141.645 ha,
proglašena 1972. godine kao Nacionalna rekreacijska površina. Glavna svrha
je očuvanje prirodnih ljepota sa prirodnom vegetacijom i kulturnim
znamenitostima kako bi posjetioci i turisti mogli to područje koristiti u
različite svrhe od prirodoznanstvenih studija do rekreacije svake vrste. Ta
se rekreacijska površina sastoji od 10 različitih dijelova među koje spada
i znameniti otočić Alcatraz. Na toj površini ima lijepih parkova (si. 15), botanički
vrt, japanski park itd. Za šumare i botaničare vrlo je privlačiva prašuma
sekvoja, zvana Muir Wood (si. 16). To je nacionalni spomenik prirode,
koji se sastoji od 223 ha Sequoia sempervirens, oko 27 km daleko od San
Francisca. Ta sekvoja danas raste samo u jednom pojasu, dugom 869 km
i 48 km širokom uzduž pacifičke obale, južno od Montereya. Tihi ocean daje
golemu količinu magle i vlage na određenim površinama. Jedna je takva




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 106     <-- 106 -->        PDF

površina uvala Muir Woods u kojoj vlažna klima omogućuje rast spomenutih
sekvoja od kojih su neke visoke oko 73 metra. Računa se da je najstarije
stablo staro 2.200 godina. Interesantno je napomenuti da korijenje
nijedne sekvoje ne ide dublje u zemlju od 2 metra, ali se zato lateralno korijenje
širi na udaljenosti od preko 45 metara. Danas je Muir Woods vrlo
frekventno izletište koje posjećuju mnogi posjetioci San Francisca, jer
je vrlo atraktivno i u neposrednoj blizini mora.


SI. 16. Sequoia sempervirens, Muir Wood, Kalifornija (Orig.)


Kao što sam spomenuo u San Franciscu je počeo zajednički rad učesnika
svih triju grupa a održao se u »Sierra Club« s američkim stručnjacima
koji se bave problemom zaštite čovjekove okoline. Između različitih
problema spominjem stanovište američkih ekologa i biologa o iskorišćivanju
nuklearne energije. Oni su jednodušno protiv nuklearnih centrala, jer
smatraju da nisu ekonomski opravdane a da se ne govori o rizicima koje
one mogu imati. Mjesto korišćenja nuklearne energije, predstavnici »Sierra
Club-a« predlažu korišćenje sunčane energije i vjetra, što smatraju da je
mnogo ekonomičnije, da omogućuje zapošljavanje većeg broja radne snage
i da nije vezano samo za grandiozna postrojenja kao što je slučaj s nuklearnim
pogonima. Danas se već u SAD koristi sunčana energija i vjetar.
Ima dosta obiteljskih kuća s grijanjem pomoću sunčane energije što se
pokazalo već sada vrlo ekonomično a da ne govorimo o tome koliko se
spasilo čistog zraka od zagađivanja. S druge strane u SAD je iskorišćavanje
nuklearne energije postao jedan ekonomski mit te se govori da buduće
potrebe čovječanstva na energiji može zadovoljiti samo nuklearna snaga.
U tom smjeru, dakle, u SAD postoje kontraverzna mišljenja, no predstavnici
»Sierra Club«-a u San Franciscu su odlučno protiv nuklearnih centrala.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 107     <-- 107 -->        PDF

O tome ima i stručnih rasprava (na pr. The Economic Myth of Nuclear
Power, Douglas la Follette, Sierra Club Bulletin, April 1978, Volume 63,
Number 3) koje oštro osuđuje pokret korišćenja nuklearnih snaga.


Vrlo je zanimljivo mišljenje stručnjaka u »Sierra Club-u« o američkom
šumarstvu. Oni su nezadovoljni sa sadašnjim načinom šumskog gospodarstva
u SAD pa se u njihovim revijama može pročitati da se šumarska)
služba bavi zaštitom čovjekova okoliša samo na papiru (Sierra Club Bulletin,
June 1974). Odlučno su protiv čistih (golih) sječa koje se danas prakticiraju
naročito u šumama duglazije. Oni zagovaraju prebornu sječu, pristaše
su raznodobnih monokultura.


Sierra Club je u svom biltenu izdao više vrijednih članaka u kojima
se analiziraju prednosti i mane čistih sječa. Zaključak je da se čiste sječe
moraju izbjegavati a ako već treba primjeniti golu sječu, onda neka to bude
izuzetak i to samo za heliofilne vrste i na vrlo malim površinama.


Iz San Francisca odletili smo u Washington, D. C, dakle od »Oceana
na ocean«. U Washingtonu obavljene su daljnje diskusije s predstavnicima
različitih američkih agencija a posebno sa stručnjacima ministarstva unutrašnjih
poslova, jer je taj resor odgovoran u Americi za prirodne resurse
i njihovo pravilno korišćenje kao što je korišćenje voda, zaštita riba i divljači,
očuvanje kulturnih i prirodnih vrijednosti (nacionalni parkovi), korišćenje
energije i minerala, itd.


Diskusija je završena u New Yorku u Ujedinjenim Nacijama s predstavnikom
programa »ČOVJEK I BIOSFERA«. To je u stvari program koga
je osnovala organizacija Unesco na svojoj 16 sjednici generalne konferencije
1970. godine. Taj program je međudržavni i interdisciplinarni a u nj je
uključena i naša zemlja i naši istraživači.


Višeregionalni projekt o zaštiti čovjekove okoline završen je sa zajedničkim
stavovima i jedinstvenim mišljenjem da neki prirodni resursi kao
što su na pr. voda i zrak ne poznaju granice države i ne priznaju vlasništvo
teritorije. Zato očuvanje tih prirodnih resursa ima internacionalni karakter a
suvremeni čovjek treba da je zainteresiran za to bez obzira gdje živi. U tom
smislu pokrenut će se akcija za još energičniju borbu protiv zagađivanja
čovjekove okoline. A zemlje u razvoju trebale bi da koriste iskustvo razvijenih
zemalja i ne bi trebale da preboljevaju sve dječje bolesti koje su
preboljele razvijene zemlje, što se tiče očuvanja prirodnih resursa. U tom
pogledu ima Višereginalni projekt o zaštiti čovjekove okoline veliku korist.


SUMMARY


MULTIREGIONAL PROJECT OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION
IN THE USA


The American Government, through various agencies and institutions, has
prepared a programme of multiregional project on environmetal protection, in
order to make the experts from individual world regions with American experts
exchange thoughts, and study the problems on environmetal protection autside




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 108     <-- 108 -->        PDF

urban areas in the individual states of USA. This took place from June 11,
1978. Mutual problems have been discussed in the course of the first week in
Washington D. C, whereas in the other two weeks several localities had been
visited in USA, followed up by repeated mutual discussions in the fourth week.
Three divisions have been established to treat various Project topics: forest management
and hunting, soil and water conservation, and land use plannig, according
to the evironmetal protection.


KNJIGE


B.
Dereta: MOTORNE PILE, koju je ove godine izdao SIZ odgoja i
obrazovanja šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske može se nabaviti
kod istog SlZ-a uz cijenu 150.— din. komad.
Adresta: Zagreb, Palmotićeva ul. 17a