DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Pored obaveze da pazim da svaku sitnicu, da se prigon odvija bez pogrješaka, opazio sam s kako velikom brzinom refleksa i vještinom drug Tito pogađa fazane u njihovom preletu preko prosjeka iznad mlade sastojine. Netko, tko nije lovac, može pomisliti, da je sasvim jednostavno organizirati lov na fazane, možda i je, uz izvjesnu olakšavajuće uvjete, ali ako se prihvati taktiku, da se prigoni fazane u određeni sektor, onda to i nije tako jednostavno, jer ako taktika ne valja u rasporedu pogoniča i njihovoj brzini i načinu te ravnomjernosti kretanja, fazani ne lete iznad željenog sektora, a taj sektor je bio sa stajalištem druga Tita i čelnih lovaca. Osim glavne linije pogoniča mi smo uvijek imali pogoniče i u lijevoj i desnoj pobočnici, koji su prigonili fazane, da nam bočno ne istrče ili odlete izvan glavnog sektora prigona. Polazeći na novo stajalište u idućem prigonu priupitao sam druga Tita, da li je zadovoljan s dosadanjim rezultatom lova, na što mi je odgovorio »Ja sam potpuno zadovoljan i ako ovako bude i dalje ja ću svoju ličnu ´normu´ sigurno ostvariti«! Bili su zadovoljni i ostali lovci i oni na čelnoj i oni na lijevom i desnom krilu, jer je divljači bilo mnogo. Posebni evidentičar je bio zadužen, da registrira koliko je hitaca ispaljeno u pojedinom prigonu, a posebna kola su sakupljala odstrijeljenu divljač, da lovci imaju prilike odali lovačku počast divljači i da vide rezultat lova. Prema programu lova za 11 sati bio je predviđen kratak odmor u zaklonu četinjavih, vitkih stabala, gdje se je uz sendvič i osvježavajuće piće rezimiralo rezultat lova do tog momenta, no kod toga nisu izostale lovačke pričice i po koji vic, na račun po kojeg prisutnog druga lovca, kod čega je bio aktivan i drug Tito, očito dobro raspoložen. Poslije kratkog odmora bilo je još nekoliko prigona, a završetak lova bio je predviđen u 14 sati, kad je trebalo ići na ručak u lovačku kuću »Zelendvor «, prevozom lovaca pomoću automobila, koji su čekali završetak na prikladom mjestu. Prilikom sakupljanja podataka za vrijeme ručka, koliko je koji lovac ispalio hitaca i koliki mu je rezultat odstrela, bilo je veselih scena, jer su lovci nastojali da iskažu što veći broj odstrijeljene divljači ali sa što manje metaka, što se je teško uklapalo u evidenciju, koju su vodili evidentičari lovišta. Obično su jedan drugoga, susjedni lovci ispravljali, da je pretjerao u davanju »statističkih podataka« što je praćeno sa smjenom onih, koji su već dali podatke. Kad sam priupitao druga Tita, koliko je ispalio hitaca, sa smjehom mi je odgovorio »Ja sam ispucao ravno jednu torbu metaka i to je točan podatak «. To je zaista bio točan podatak samo nikad nismo doznali koliko je metaka bilo u lovačkoj torbi druga Tita. Ovaj podatak je popraćen sa smjehom prisutnih lovaca. Toga dana je bio prisutan na ručku i drug Predsjednik Sabora Bakarić Vlado, kojega sam ja preskočio u prikupljanju podataka o rezultatu lova, 275 |