DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 81 <-- 81 --> PDF |
je od strane UNESCO-a usvojen te je V e 1 e b i t u proljeće 1978. p o v e- I j o m p r o g 1 aš e n r ezervatom b i o s f e r e. Kako je poznato, diplomu MAB-a je prije toga primio Nacionalni park »Tara« u SR Crnoj Gori. Velebit je iz više razloga predložen da ga se uključi u projekt »MaB«. To je po svojoj konfiguraciji, divljoj ljepoti, endemskim vrstama, špiljama (Cerovečke i mnoge druge, manje poznate) jedistvena planina u Evropi. U njegovom sastavu nalazi se Na cionani park Paklenica. Ima sve uvjete koji su navedeni na početku ovoga napisa. Osim toga tipični je predstavnik cijelog našeg krasa, jer ima ostataka šuma prašumskog tipa, šuma u kojima se normalno gospodari, degradiranih šuma i šikara, svih stupnjeva degradiranih tala nastalih antrološkim utjecajem. Rezultate koje će dobiti na pokusnim plohama koje djelomično već postoje, a čiji će broj i površina u narednom periodu biti znatno povećan, moći će se, sa izvjesnim modifikacijama zbog utjecaja lokalnih faktora koristiti na cijelome kraškom području. Odlučeno je nadalje, da se Velebit proglasi parkom prirode, a neki dijelovi i nacionalnim parkom. Općinske skupštine i šumska gospodarstva na tome području dala su načelnu suglasnost te Rep. Zavod za zaštitu prirode radi na dokumentima potrebnim za proglašenje Velebita parkom prirode. Osim Velebita u našoj Republici ima još nekoliko lokaliteta koji imaju sve preduvjete da se uključe u projekt MaB. To su na pr. Nacionalni park Risnjak zbog jedinstveni biocenoza na prelazu Alpa i Dinarida, prašuma Corkova uvala u okviru Nacionalnog parka »Plitvička jezera«; neki lokaliteti alepskog bora i Quercus ilex-a u okviru Nac. parka »Mljet«, i dr. Nećemo žuriti, da te lokalitete predložimo za rezervate biosfere, jer za sada nemamo ni kadrova ni sredstava da to ostvarimo. REZERVATI BIOSFERE I ŠUMARSTVA S obzirom da je veliki dio rezervata biosfere »Velebit« obrastao šumom, postavlja se pitanje, kakav će odnos vladati između šumarstva i rezervata. Naprijed smo iznijeli da „«J u rezervatima biosfere izdvajaju strogo zaštićene »jezgre« u kojima se prati razvoj flore i faune bez utjecaja čovjeka. Površine tih »jezgara« nisu velike i mnoga za eksploataciju nisu ni interesantna. Ukoliko će se nekom jezgrom obuhvatiti ostatke autohtonih biocenoza u kojima postoje drvne mase interesantne za eksploataciju vodit će se — u dogovoru sa šumskim gospodarstvima — računa o tome da se šumarstvo što manje ošteti. U ostalom dijelu šuma nastavit će se sa normalnim gospodarenjem po gospodarskim osnovama. Obzirom na to da su to mahom šume s prebornim gospodarenjem ne postoji opasnost od devastacije. U SAD se u nekim rezervatima biosfere vrše pokusi s raznim vidovima eksploatacije i pošumljavanja. Stečena iskustva se onda primjenjuju u šumama izvan rezervata. Nema razloga da se takvim i si. pokusima ne bavimo i mi. To može samo pridonijeti razvoju šumarstva i u brdsko-planinskim |