DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 79     <-- 79 -->        PDF

REZERVATI BIOSFERE I NJIHOV ODNOS PREMA ŠUMARSTVU


FRANJO KNEBL, dipl. inž. šum.


Predsjednik Savjeta za zaštitu prirode Hrvatske
Zagreb


SAŽETAK. Povodom proglašenja Velebita rezervatom biosfere
autor prikazuje koje karakteristike ima takav rezervat te odnos
drugih kategorija zaštite prirode prema ovoj. U drugom dijelu
prikazuje ulogu šumarskog stručnjaka u održavanju tako zaštićenih
dijelova prirode, (op)


ŠTO SU REZERVATI BIOSFERE


Čovjekova budućnost ovisi — između ostalog od toga koliko poznaje
međuzavisnost između njega i biosfere. MAB (Man and the Biosfere) —
Čovje k i biofer a je specijalno pokrenut 1970. na 16. sjednici generalne
konferencije UNESCO. Jedan od projekata projekt 8 MaBa nosi naziv:
Zaštita prirodnih područja genetskog materijala kojeg ona sadrže. U
sklopu tog programa predviđeno je, da se razvije međunarodna mreža zaštićenih
područja koja predstavljaju reprezentante svjetskih regiona biosfere.
Te zaštićene zone od vitalnog su značaja i važnosti za sve narode
svijeta zbog njihove uloge u naučnim istraživanjima, odgoju i nastavi. Oni
predstavljaju osnove odnosno standarde prema kojima se mogu određivati
i mjeriti promjene u odnosu na druge ekosisteme u kojima je čovjek
više ili manje intervenirao.


Ekipa stručnjaka koja je bila zadužena da odredi karakteristike rezervata
biosfere dala je ove preporuke:


1. Rezervati biosfere biti će zaštićene zone na kopnu i priobalnom području.
Ti će rezervati zajedno sačinjavati svjetsku mrežu povezanu međunarodnim
sporazumijevanjem o ciljevima, standardima i razmjeni naučnih
informacija.
2. Mreža rezervata biosfere obuhvat će značajne primjere bioma diljem
cijelog svijeta.
3. Svaki rezervat biosfere obuhvatit će jedan li više slijedećih kategorija:
a) reprezentativne primjene prirodnih bioma,
b) jedinstvo zajednice ili predjele s neobičnim prirodnim pojavama izuzetnog
značaja,
c) primjere skladnih krajolika nastalih tradicionalnim laud fuzom,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 80     <-- 80 -->        PDF

d) primjere modificiranih iii degradiranih ekosistema koje je moguće
vratiti u normalnije uslove.


4. Svaki rezervat biosfere trebao bi biti dovoljno velik da bude u
njemu uspješno sporovedena zaštita i da omogućava raznoliko korištenje
zemljišta bez međusobnih sukoba,
5. Rezervati biosfere treba da omogućavaju ekološka istraživanja, odgoj
i obuku. Oni će imati naročito značaj kao putokazi ili standardi za mjerenje
promjena u biosferi u duljim vremenskim razdobljima. Njihovo postojanje
može biti značanjo za druge projekte u okviru MaB-a.
6. Rezervat biosfere mora imati dugotrajnu zakonsku zaštitu.
7. U nekim slučajevima rezervati biosfere će se poklapati ili će obuhvatiti
postojeća ili predložena zaštićena područja kao što su nacionalni
parkovi, spomen područja, parkovi prirode ili druga zaštićena područja.
U rezervatima biosfere razlikujemo nekoliko zona obzirom na način
upravljanja:


a) zona »jezgre« totalno zaštićena, ograničen je pristup posjetilaca,
u njoj se vrše naučna istraživanja;


b) manipulativna zona tzv »pufer« zona u kojoj se vrše normalne djelatnosti
kao što je sječa čume, ispaša, poljoprivredna djelatnost, lov,
ribolov, rekreacija — ali sve brižno kontrolirano;


c) zona obnove tj. zona u kojoj je zbog prirodnih i antropoloških utjecaja
priroda jako narušena;
d) stabilna antropomorfna ili kulturna zona u kojoj čovjek svojom
djelatnošću ne narušava prirodu.


Sve te zone treba da budu dostupne međunarodnim ekspertima radi
razmjene iskustva. U rezervatima se vrše naučna istraživanja, odgoj i obuka
na međunarodnoj bazi.


Idealni rezervat biosfere imat će sve četiri zone, a njime rukovodi nacionalni
komitet MaB-a.
Cijelo područje mora zakonom biti namjenjeno toj svrsi na neograničeno
vrijeme.


Poželjno je da u sklopu rezervata postoji skroman poljski laboratorij,
spavaonice, transportna sredstva kao i obučeni kadar koji će rukovoditi
rezervatom te biti vodičem posjetiocima, naučnim radnicima, stručnom osoblju
drugih rezervata, prosvjetnim radnicima itd. Domaći naučni radnici
radit će na nacionalnim i međunarodnim projektima. Održavat će se kursevi
za obučavanje osoblja. Postavit će se oprema za praćenje pojedinih
procesa u prirodi kao i eksperimenata koji se vrše unutar i izvan zaštićene
zone.


Biorezervati se mogu formirati unutar drugih zaštićenih objekata kao
što su nacionalni parkovi i druga zaštićena područja a iz izloženog se vidi,
kakav je njihov međusobni odnos.


Na temelju naprijed iznesenog nacionalni komitet MaBa za Jugoslaviju
predložio je na dva zasjedanja MaB-a, u Potenzi 1975. i u Side-u (Turska)
1977, da se Velebit p r o g 1 as i rezervatom biosfere. Prijedlog




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 81     <-- 81 -->        PDF

je od strane UNESCO-a usvojen te je V e 1 e b i t u proljeće 1978. p o v e-
I j o m p r o g 1 aš e n r ezervatom b i o s f e r e. Kako je poznato, diplomu
MAB-a je prije toga primio Nacionalni park »Tara« u SR Crnoj Gori.


Velebit je iz više razloga predložen da ga se uključi u projekt »MaB«.
To je po svojoj konfiguraciji, divljoj ljepoti, endemskim vrstama, špiljama
(Cerovečke i mnoge druge, manje poznate) jedistvena planina u Evropi. U
njegovom sastavu nalazi se Na cionani park Paklenica. Ima sve
uvjete koji su navedeni na početku ovoga napisa. Osim toga tipični je predstavnik
cijelog našeg krasa, jer ima ostataka šuma prašumskog tipa, šuma
u kojima se normalno gospodari, degradiranih šuma i šikara, svih stupnjeva
degradiranih tala nastalih antrološkim utjecajem. Rezultate koje će dobiti
na pokusnim plohama koje djelomično već postoje, a čiji će broj i površina
u narednom periodu biti znatno povećan, moći će se, sa izvjesnim modifikacijama
zbog utjecaja lokalnih faktora koristiti na cijelome kraškom
području.


Odlučeno je nadalje, da se Velebit proglasi parkom prirode, a neki
dijelovi i nacionalnim parkom.


Općinske skupštine i šumska gospodarstva na tome području dala su
načelnu suglasnost te Rep. Zavod za zaštitu prirode radi na dokumentima
potrebnim za proglašenje Velebita parkom prirode.


Osim Velebita u našoj Republici ima još nekoliko lokaliteta koji imaju
sve preduvjete da se uključe u projekt MaB. To su na pr. Nacionalni park
Risnjak zbog jedinstveni biocenoza na prelazu Alpa i Dinarida, prašuma
Corkova uvala u okviru Nacionalnog parka »Plitvička jezera«; neki lokaliteti
alepskog bora i Quercus ilex-a u okviru Nac. parka »Mljet«, i dr.
Nećemo žuriti, da te lokalitete predložimo za rezervate biosfere, jer za sada
nemamo ni kadrova ni sredstava da to ostvarimo.


REZERVATI BIOSFERE I ŠUMARSTVA


S obzirom da je veliki dio rezervata biosfere »Velebit« obrastao šumom,
postavlja se pitanje, kakav će odnos vladati između
šumarstva i rezervata. Naprijed smo iznijeli da „«J u rezervatima
biosfere izdvajaju strogo zaštićene »jezgre« u kojima se prati razvoj flore
i faune bez utjecaja čovjeka. Površine tih »jezgara« nisu velike i mnoga za
eksploataciju nisu ni interesantna. Ukoliko će se nekom jezgrom obuhvatiti
ostatke autohtonih biocenoza u kojima postoje drvne mase interesantne za
eksploataciju vodit će se — u dogovoru sa šumskim gospodarstvima — računa
o tome da se šumarstvo što manje ošteti. U ostalom dijelu šuma nastavit
će se sa normalnim gospodarenjem po gospodarskim osnovama.
Obzirom na to da su to mahom šume s prebornim gospodarenjem ne postoji
opasnost od devastacije.


U SAD se u nekim rezervatima biosfere vrše pokusi s raznim vidovima
eksploatacije i pošumljavanja. Stečena iskustva se onda primjenjuju u šumama
izvan rezervata. Nema razloga da se takvim i si. pokusima ne bavimo
i mi. To može samo pridonijeti razvoju šumarstva i u brdsko-planinskim