DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 5 <-- 5 --> PDF |
SJECANJA NA NEKE LOVOVE DRUGA TITA U LOVIŠTIMA U SR HRVATSKOJ Prof. dr DRAGO ANDRAŠIČ, dipl. inž. šum. Zagreb LOVOVI U LOVIŠTU »ZELENDVOR« Lovište »Zelendvor« prostire se u nizinskom predjelu zapadno od Varaždina, lijevo i desno od asfaltne ceste Varaždin — Ptuj, bogato je sitnom divljači, od koje su najbrojniji fazani, a ima još i zečeva, trčaka i divljih pataka uz Dravu i njene rukavce. SI. 1. Tipični motiv iz lovišta »Zelendvor«. o rig. Dok u lovištu nije bila izgrađena lovačka kuća, za prihvat lovaca koristio se dvorac u Vinici sagrađen u lijepom parku bogatom rijetkim vrstama drveća. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Drug Tito dolazio je u lovove u ovo lovište tokom nekoliko godina, kojima sam rukovodio a bili su organizirani uz pomoć radnih ljudi lovišta i Šumskog gospodarstva Varaždin. Na moju lovačku trubu kojom sam davao trubne znakove u lovovima za uspomenu sam lovačkim nožem urezao datume: 15. XI 1959, 13. XII 1959, 16. X 1960, 15. X 1961, 26. X 1962, i 3. I 1963. g. U petak pred 15. XI 1959. g. dobio sam nalog da organiziramo za druga Tita i njegove goste lov u »Zelendvoru« a ja da tim lovom rukovodim kao 1 o v ni k. Dan prije lova otišlo se je s radnim ljudima lovišta na teren, da se utvrde oni dijelovi lovišta, na kojima će se vršiti lov i to je ucrtano u kartu lova, a biralo se najprikladnije dijelove obzirom na brojno stanje divljači, dostupnost i udaljenosti. Lovovi su vršeni tehnikom p r i g o n a, tj. da pogoniči prigone divljač sa suprotne strane prema lovcima, kojih su stajališta bila na terenu označena kolčićem, na čijem je vrhu u procjepu bio kartončić s rednim brojem stajališta a jedino je stajalište druga Tita bilo označeno većim bijelim kartonom, na kojem je bilo crnim tušem nacrtamo veliko slovo »T«. Sva su stajališta lovaca bila ucrtana u kartu lova. SI. 2. Drug Tito dolazi do stajališta za doček fazana i zečeva pješice prosjekom u lovištu »Zelendvor«. Orig. S drugom Titom bili su u svakom lovu drugovi rukovodioci iz saveznih organa, pojedinih Republika, iz Zagreba, Varaždina, Čakovca, pa se je i na takav način manifestiralo bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti. Uvijek su među gostima bili i drugovi iz JNA. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Zborno mjesto za ovaj prv i lov druga Tita u »Zelendvoru« a i u kasnijim lovovima bila je lovačka kuća, koja je izgrađena u centralnom dijelu lovišta. Za taj prv i lov dobili smo mi organizatori obavijest, da možemo očekivati dolazak druga Tita i drugova iz njegove pratnje oko 8 h i 30 min, a lov bi trebao početi oko 9 sati. Na zbornom mjestu sakupili su se domaći, lokalni, rukovodioci, koji će loviti s drugom Titom, a bilo je i takvih, koji su došli da iz neposredne blizine vide našeg najdražeg gosta druga Tita. Svatko je na svoj način bio uzbuđen u očekivanju dolaska druga Tita, a ja sam, moram priznati bio nervozan i valjda najviše uzbuđen, jer trebalo je zadatak lovljenja izvršit uz najviši stupanj preciznosti i organiziranosti bez i najmanje pogrješke-u organizaciji i izvođenju, pa nije ni čudo, da nisam znao, da li da skinem lovački šešir kod pozdrava ili ne! Nekako mi se činilo da ne paše imati na ramenu lovačku pušku, biti u lovačkom odjelu, a biti gologlav, ino dok sam ja tako razmišljao, iza zavoja je dojurio veliki crni automobil s državnim zastavicama, što je znak da je u njemu drug Tito. Auto je stao neposredno uz nas, i ja sam pritrčao da otvorim vrata automobila, iz kojeg je kao mladić, veseo izašao drug Tito, kojega sam pozdravio riječima »Zdravo druže Predsjedniče, dobro nam došli i dobra Vam kob!« Uzbuđenje i veliki respekt momentano su nestali, jer je poznata gotovo čudesna moć komunikativnosti i neposrednosti ličnosti druga Tita stvorila pravo lovačko raspoloženje. Drug je Tito bio obučen u lovačko odijelo, na glavi s lovačkim šeširom i lijepim žutim čizmama na nogama, a prekrasan sunčani dan dopunjavao je ovaj spektakularan doček druga Tita pred lovačkom kućom lovišta »Zelendvor «. Zahvalivši se na pozdravu, polagano idući prema ulazu u lovačku kuću opazio je drug Tito, da i ja imam petometku »Browning« i rekao mi: »Vidim da i Vi imate petometku, a imam je i ja, samo kod Vaše je cijev neobično kratka, kao da je podrezana, a osim toga nema kod Vaše puške ni sinje po cijevi. Pogledajte moju i vidite koliko je kod moje puške duža cijev a ima i ventiliranu sinju. Interesira me šta ćemo danas loviti u ovom, koliko već odavde vidim lijepom lovištu, pa ako još bude divljači, biti će i dobrog rezultata«. Odgovorio sam, da će se danas loviti u prvom redu fazane, kojih ima veliki broj, ali ako naiđe i po koji zec, da se i njega može gađati. U lovačkoj kući »Zelendvor« kada su se sakupili svi lovci, uz kratak predah i pripremu za početak lova, prišao sam k drugu Titu i na stol stavio kartu lov a zamolivši ga, da smijem pomoću kartu rastumačiti čitavu organizaciju lova po prostoru, vremenu i ostalim elementima, na što si je On stavio naočale i ja sam nastojao da budem kratak i precizan u objašnjavanju a i u odgovorima, koje bi mi postavio ili drug Tito ili koji od drugova lovaca. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Kada je moj »lovački raport« bio završen, rekao je drug Tito: »Hvala Vam lijepo na iscrpnim podacima, nama je sada na karti sve jasno, u kojoj je sve lijepo ucrtano, samo je pitanje da li ćemo mi svi biti dobri realizatori, no to ćemo naskoro vidjeti, a sada mislim da je najbolje da krenemo u lov.« Drug Tito i ostali lovci lagano su se kretali pješice prema terenu prvog prigona, koji je bio udaljen od lovačke kuće »Zelendvor« par stotina metara, gdje su na suprotnoj sirani od linije lovaca čekali pogoniči na trubni znak da krenu prema liniji lovaca. SI. 3. Drug Tito u očekivanju prelijetanja fazana iznad branjevine i prosjeke u lovištu »Zelendvor«. Orig. Budući je u tom prvom lovu bilo oko 15 lovaca, a toliko ih je obično bilo prosječno i kod ostalih lovova, to sam ja vodio druga Tita i nekoliko susjednih lovaca, do njihovih stajališta, a ostale lovce su dovodili k stajalištima moji suradnici. Predjel lova je mješovita sastojina četinjača i listača, prosjeke su uredno očišćene i bila je to lijepa slika vidjeti uz svoja stajališta lovce poredane u jednoj liniji a nekako centralno među njima i drug Tito. Na trubni znak »kre-ni«, tj. dva kratka zvučna znaka, slijedio je trubni znak vođe pogoniča »kre-ćem« i prigon je počeo. Kao lovnik nalazio sam se uvijek nedaleko stajališta druga Tita, ali tako da mu ne smetam u gađanju a i da imam pregled na čitavu liniju lovaca. Nije trebalo dugo čekati i prelet je počeo, no to su obično fazanke koje prve polijeću, ali letiti su i fazani a prasak pušaka nama organizatorima bila je to najdraža lovačka »muzika«, jer tišina znači da nema divljači. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Pored obaveze da pazim da svaku sitnicu, da se prigon odvija bez pogrješaka, opazio sam s kako velikom brzinom refleksa i vještinom drug Tito pogađa fazane u njihovom preletu preko prosjeka iznad mlade sastojine. Netko, tko nije lovac, može pomisliti, da je sasvim jednostavno organizirati lov na fazane, možda i je, uz izvjesnu olakšavajuće uvjete, ali ako se prihvati taktiku, da se prigoni fazane u određeni sektor, onda to i nije tako jednostavno, jer ako taktika ne valja u rasporedu pogoniča i njihovoj brzini i načinu te ravnomjernosti kretanja, fazani ne lete iznad željenog sektora, a taj sektor je bio sa stajalištem druga Tita i čelnih lovaca. Osim glavne linije pogoniča mi smo uvijek imali pogoniče i u lijevoj i desnoj pobočnici, koji su prigonili fazane, da nam bočno ne istrče ili odlete izvan glavnog sektora prigona. Polazeći na novo stajalište u idućem prigonu priupitao sam druga Tita, da li je zadovoljan s dosadanjim rezultatom lova, na što mi je odgovorio »Ja sam potpuno zadovoljan i ako ovako bude i dalje ja ću svoju ličnu ´normu´ sigurno ostvariti«! Bili su zadovoljni i ostali lovci i oni na čelnoj i oni na lijevom i desnom krilu, jer je divljači bilo mnogo. Posebni evidentičar je bio zadužen, da registrira koliko je hitaca ispaljeno u pojedinom prigonu, a posebna kola su sakupljala odstrijeljenu divljač, da lovci imaju prilike odali lovačku počast divljači i da vide rezultat lova. Prema programu lova za 11 sati bio je predviđen kratak odmor u zaklonu četinjavih, vitkih stabala, gdje se je uz sendvič i osvježavajuće piće rezimiralo rezultat lova do tog momenta, no kod toga nisu izostale lovačke pričice i po koji vic, na račun po kojeg prisutnog druga lovca, kod čega je bio aktivan i drug Tito, očito dobro raspoložen. Poslije kratkog odmora bilo je još nekoliko prigona, a završetak lova bio je predviđen u 14 sati, kad je trebalo ići na ručak u lovačku kuću »Zelendvor «, prevozom lovaca pomoću automobila, koji su čekali završetak na prikladom mjestu. Prilikom sakupljanja podataka za vrijeme ručka, koliko je koji lovac ispalio hitaca i koliki mu je rezultat odstrela, bilo je veselih scena, jer su lovci nastojali da iskažu što veći broj odstrijeljene divljači ali sa što manje metaka, što se je teško uklapalo u evidenciju, koju su vodili evidentičari lovišta. Obično su jedan drugoga, susjedni lovci ispravljali, da je pretjerao u davanju »statističkih podataka« što je praćeno sa smjenom onih, koji su već dali podatke. Kad sam priupitao druga Tita, koliko je ispalio hitaca, sa smjehom mi je odgovorio »Ja sam ispucao ravno jednu torbu metaka i to je točan podatak «. To je zaista bio točan podatak samo nikad nismo doznali koliko je metaka bilo u lovačkoj torbi druga Tita. Ovaj podatak je popraćen sa smjehom prisutnih lovaca. Toga dana je bio prisutan na ručku i drug Predsjednik Sabora Bakarić Vlado, kojega sam ja preskočio u prikupljanju podataka o rezultatu lova, 275 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 10 <-- 10 --> PDF |
pa me je on pitao: »Kako to da ste mene preskočili pitanjem o broju ispa ljenih hitaca iako nisam bio u lovu, a ja bi vam kazao isto takvu ´istinu´ kao što su to kazali i neki drugovi ovdje za stolom!« Drug Tito nije zaboravio niti na pogoniče, koji su pomagali u prigo nima divljači pa me je pitao »Da li su i naši pomagači u lovu dobili ručak«? Poznata je Njegova velika briga još iz rata koliko se je brinuo za ra njenike i borce, a poslije rata za naše radne ljude zato me nije začudilo to Njegovo pitanje i bio je zadovoljan, kad sam mu kazao da su pogoniči i lovno osoblje dobili u posebnoj prostoriji ručak i ponešto pića. Eto, takav je drug Tito, koji ima izvrsnu moć zapažanja a brine se velikom dozom humanosti i senzibilnosti, za svakog tko se nađe u Njegovoj neposrednoj blizini u izvjesnoj funkciji, pa makar to bilo i u lovu! Interesantno je navesti, da je s pogoničima uvijek bilo izvjesnog problema kod izvođenja prigona divljači, jer pogonič mora ići u ravnomjernim razmacima terenom prigona približno svi jednakom brzinom kretanja tj. polagano i uz zastajkivanje, no svi su oni nekako nastojali da iz šikare izađu što bliže stajalištu druga Tita, kako bi imali šansu da Ga vide iz neposredne blizine, jer veliki je doživljaj biti blizu druga Tita na par metara. Kada je drug Tito dolazio u lovove na fazane u »Zelendvor« pa i u druge lovove na jelene i divlje svinje, svaki puta redovito se je zahvaljivao organizatorima lova i drugaricama koje su se brinule oko pripreme i serviranja hrane, za svakog je pronašao lijepu riječ, rukovao se je, što nas je sve činilo sretnima i ponosnima, jer svi smo mi od rukovodioca do pogoniča i drugarica u kuhinji željeli, da boravak druga Tita i njegovih pratioca, naših rukovodioca bude što ugodniji sa željom da nam opet dođu. U jednom lovu, uz prekrasan sunčan dan zaželio si je drug Tito, da se lov još malo produži za oko jedan sat trajanja pa je trebalo iskolčit na novom terenu 22 stajališta koliko je bilo lovaca s drugom Titom. Dao sam trubni znak za zadnji programirani prigon a onda sam otrčao na novi teren, i kad su drugovi lovci na čelu s drugom Titom stigli, sve je bilo iskolčeno za dva prigona i to je trajalo oko 1 sat lova. Drug Tito je pitao: »Kako ste stigli na ovaj novi teren i organizirali još dva prigona, a malo prije ste bili s nama kod zadnjeg prigona«? Ukratko sam odgovorio »Druže Predsjedničke, ja sam to izvršio trčeći«! Nasmijao se je i rekao: »Znači da ste vi i dobar trkač a ne samo lovnik«. Jednom prilikom kad je drug Tito bio u lovu na fazane u »Zelendvoru« pozvao me je k sebi rekao: »Pogledajte onog fazana koji je postavljen pored ostalih na travi i da li šta na njemu opažate posebnog«? Pogledao sam i uočio da ima na nozi ornitološki prstenčić koji je stavljen da se vidi kako daleko fazani migriraju od lovišta gdje su pušteni u prirodnu sredinu, a umjetno su uzgojeni. Rekao sam drugu Titu, šta je to na nozi, a on mi je brzo odgovorio: »To sam ja, kako vidim, danas u lovu, pored ispunjene ´lovačke´ norme, osvojio i naučnu trofeju«! Uzeo sam si taj prstenčić s noge za uspomenu, a kad sam ga rasklopio i izravno, dobije se slovo »T«, pa sam tako i ja osvojio moju trofeju, tj. uspomenu na taj lov u društvu s drugom Titom! |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Jedne subote bio je drug Tito u lovu na fazane i zečeve u Međimurju, gdje su bili domaćini drugovi Anton Biber-Tehek sadašnji predsjednik Lovačkog Saveza Hrvatske i Karlo Mrazović Gašpar, a sutradan u nedjelju je trebao biti lov u »Zelendvoru« pa je drug Tito došao na večer oko 10 sati na konak u dvorac Vinica. Bilo je dogovoreno s republičkim rukovodstvom da se druga Tita ponudi večerom. Impozantno je bilo vidjeti ulazak velikog crnog automobila u dvorište dvorca Vinica. Okolo čitavog krova automobila bio je krasan crveni vijenac od karanfila kojega su isplele i obavile automobil drugarice Međimurke, kako bi iskazale koliko im je drag gost drug Tito i da zadovoljan ode iz njihovog kraja. Nakon pozdrava na ulazu u dvorac usput sam priupitao druga Tita, da li možda želi nešto od jela, na što je nakon kratkog razmišljanja kazao: »Pa kad već nudite tako kasno neko jelo, ako je moguće, zaželio sam se pravih domaćih kukuruznih žganaca s vrućim kuhanim mlijekom, no ako se nebi trebalo dugo čekati«! Bilo je vraške trke, da se nađe kukuruznog brašna a i mlijeka od zdrave kravice, no za 55 minuta drugarice u kuhinji uspjele su skuhati žgance i mlijeko pa se i domaći specijalitet pušio na stolu u primaćoj sobi dvorca Vinice. Drug se Tito zahvalio na svoj specifičan način uz smješak, drugaricama koje su servirale žgance i rekao između ostalog: »Žganci su zaista odlični — pravi domaći — a osim toga nije na njih trebalo dugo čekati«! Poslije kraćeg razgovora sa svojim lovcima, otišao je drug Tito u spavaću sobu, otišli su i neki rukovodioci, ali veći dio ih je ostao u veselom razgovoru. SI. 4. Još malo i fazani će početi prelijetati iznad stajališta lovaca, jer je dan znak, da je lov počeo. Or ig. 277 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Netko je od prisutnih za stolom predložio, da se nešto »zagorski zapopeva « i pjesma je započela ne preglasno da se nebi eventualno čulo i do spavaonice druga Tita. SI. 5. Drug Tito s lovcima za vrijeme kratkog odmora pod okriljem mirisne borove šume. O nj. U veselom raspoloženju i uz pjesme Međimurja i Zagorja vrijeme je brzo prolazilo, no u jednom momentu na vratima blagovaonice u odjeći za odmor pojavio se je drug Tito, a pjesma je umukla, kao odsječeno, na što je drug Tito rekao: »Sta je, zašto ste prestali pjevati, mene pjesme nikada ne smetaju. Ja sam malo radio a sada ćemo još malo nastaviti s pjesmom« i pjevanje je nastavljeno uz pjevušenje i druga Tita. Tom prilikom nam je drug Tito ispričao veselu zgodu s bivšim direktorom lovišta »Belje« Mužinić Mirkom, kako je on pjevao operetu »Mala Floramv« u lovačkom domu prigodom jednog lova na jelene. Dogovorili se drugo/i rukovodioci — lovci s drugom Titom, da svaki od njih otpjeva solo pjesmu koju izabere sam, a time se htjelo čuti kako će to izvesti drug Mužinić za koga su znah, da je antitalent za pjevanje. Otpjevao je i drug Tito svoju pjesmicu, a došao je konačno red i na druga Mužinića — koji je, krupan i preko 100 kg teški čovjek, ustao sa svog sjedišta, podbočio se rukama o stol i bolje reći odrecitirao nego otpjevao slijedeće riječi iz operete: »O Floramy, o mala Floramv ...« i »pjesma« je umukla, na što je prvi počeo pljeskati uz smijeh drug Tito, a njemu su se pridružili i drugi drugovi uz sveopći smijeh. Drug Tito je rekao drugu Mužiniću: »Vaša mala Floramv, bila je suviše kratko otpjevana, ali je glavno da ste vi ´veliki´ operetni pjevač«! Dakle, šala je uspjela! 278 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 13 <-- 13 --> PDF |
I ovo je dokaz kako drug Tito znade stvarati raspoloženja, u društvu i u lovovima, koji nisu samo zato da se lovi, nego da se i relaksira u veselom društvu svojih suradnika. Kod jednog lova bio je sa svojom »Vižlom« drug Bozo Hrvoj tadanji tajnik Lovačkog saveza Hrvatske, u funkciji, da njegova »Vižla« aportira fazane koje će pogoditi drug Tito. Kad je pao prvi fazan, »Vižla« jje na naučenu komandu »aport« otrčala po fazana i pošla je prema svome gospodaru, ali Hrvoj je samo rukom pokazao i komandovao »Vižli«: »Tamo nosi fazana« i »Vižla« je u pravoj paradi trčala po mekoj travi prosjeke prema drugu Titu, sjela je i pustila u ruku fazana drugu Titu, koji je pogladio psa i rekao: »Ovako treba biti dresiran lovački pas, a pravi je majstor u izvršavanju svoga posla. Čestitam vam na vašoj vižli«! Obično je taj posao obavljala kod lovaca poznata »Lida« i donosila fazane k drugu Titu. Kraj stajališta druga Tita bio je na susjednom stajalištu pokojni dr Zlatan Sremec, a »Lida« je aportirala fazanku prema drugu Titu, no snašao se je drug Tito i rekao lovočuvaru Galekoviću, čija je »Lida« bila, neka ona tu fazanku aportira k drugu Sremecu, i naravno »Lida« promijenija pravac i odnijela fazanku uz riječi druga Tita namjenjene drugu Sremcu: »Ovo je Zlatanc Tvoja trofeja, jer ja iz principa ne pucam na kokice i dobro ih znam razlikovati od fazana, a osim toga imam i svjedoka, da ja nisam pucao na fazanku«, kod čega je mislio na mene, jer sam neko vrijeme promatrao kakvom rutinom i vještinom drug Tito pogađa fazane u prelijetu preko prosjeke. SI. 6. Lovačka kuća »Zelendvor«. Ulje D. Anđraaića 279 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Meni je bilo posebno dozvoljeno, da si smijem snimati druga Tita a i druge rukovodioce, naravno tako da ih ne smetam u gađanju, a te slike su mi najdraže uspomene iz tih i ostalih lovova. Drug Tito je u svima lovovima bio uzor u lovačkom ponašanju i najvišem stupnju discipliniranosti i strpljivosti, pa su to slijedili i rukovodioci lovci bili oni od lokalnog rukovodstva, republičkog ili iz Saveznih organa, a osim toga izvrstan je strijelac. Da je drug Tito zaista odličan strijelac neka posluži podatak iz lova na fazane 17. X 1960. g. u »Zelendvoru«, kada je za redom pogodio tr i fazana, svakog samo s jednim metkom od četiri koliko ih je skoro istovremeno prelijetalo preko prosjeke. Usputno u prolazu, druga Tita su uvijek dočekivali s velikom pažnjom i veseljem građani Varaždina, Čakovca i susjednih sela pozdravljali su ga lokalni rukovodioci, pioniri su Mu davali cvijeće uz dobrodošlice, a to se odnosi i na rukovodioce koji su bili u Njegovoj pratnji iz drugih republika i Beograda. Lovište »Zelendvor« bogato divljači pružalo je mogućnost da se odstrijeli veći broj, ali drug Tito, je imao običaj da kaže: »Ja sam ispunio svoju današnju ´normu´ i neću više gađati« i obično je prestajao gađati divljač prije programiranog završetka. Lovovi druga Tita u »Zelendvoru« ostali su drage uspomene za okolni narod, za lokalno rukovodstvo, nas organizatore lovova posebno, i sve one koji su na neki način bili angažirani takvim događajima. LOVOVI NA DIVLJE SVINJE U LOVIŠTU »MACELJ« Lovište »Macelj« se nalazi sjeverozapadno od Krapine na udaljenosti oko 10 km, brdovito je i obraslo mješovitom šumom listača i četinjača s ubavim brdskim livadicama kroz čiji centralni dio je cesta od Krapine preka Đurmanca za Ptuj. Dolinicama protječu žuboreći bistri potočići. Konfiguracija je izrazito valovita, pa divljač nalazi dobrog zaklona na toplijim južnim stranama a tu ima osim divljih svinja još i srneće divljači i nešto zečeva. Sjeverni rubovi lovišta »Macelj« prirodna su granica prema Sloveniji. Uz cestu u centralnom dijelu nalazila se je konforna lovačka kuća, a sada je to lugarnica, koja pripada Šumariji Krapina i šumskom gospodarstvu Zagreb, nazvana »Lepa Bukva«. Od republičkog rukovodstva dobivena je obavijest, da treba organizirati lov na divlje svinje za druga Tita i drugove rukovodioce iz Saveznih organa, drugih Republika i lokalnog rukovodstva. Lovovi na divlje svinje su vrlo hiroviti, radi ponašanja te naše brdske i nizinske krupne divljači, a već i radi toga, jer ih ne mora biti veliki broj na terenu koji se oblovljava, gotovo u brdskim terenima. Disciplina ponašanja pogonića je od presudnog značenja, a potrebna je posebna taktika, da se divlje svinje prigone na neki uži prostor a to je linija lovaca. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Zborno mjesto za taj prvi lov u »Macelju« s drugom Titom, bilo je dogovoreno, da to bude lovačka kuća »Lepa Bukva«. Dan prije tiho se je obišlo teren i vršila kontrola po snijegu, da li ima ulaznih tragova divljih svinja na terenu kojim će se sutradan loviti. Na cesti kraj dvorišnog ulaza dočekao sam druga Tita i drugove rukovodioce, i poveo Ga prema ulazu u lovačku kuću, no malo je zastao i priupitao: »Kome pripada ova kuća i tko vodi brigu o njenom održavanju«? Kad sam objasnio da je ova kuća na području Šumarije Krapina kojemu pripada i lovište »Macelj«, na to je drug Tito primjetio: »Sviđa mi se ovaj kraj a i ova zgrada je prikladna u tom šumskom predjelu, ali, šteta da kroz stare i šuplje krovne žljebove kiša nagrđuje zidove, otpada žbuka, pa mislim da bi to trebalo popraviti i vjerujem kad opet dođem u ovaj lijepi brdski kraj, da će i ova lovačka kuća biti ljepša«! Uvjerio sam se ovim kratkim dijalogom, da oku druga Tita teško nešto izmakne, pogotovo ako nešto treba da bude bolje i ljepše. Njegove riječi su bila dovoljna obaveza i poticaj, da se lovačkoj kući »Lepa Bukva« posveti malo više pažnje, makar to bilo i u finesama. Kada je drugi puta došao drug Tito opet u lov na divlje svinje nije zaboravio na ulasku u lovačku kuću da kaže: »Eto vidite kako to sada lijepo i uredno djeluje ovaj vanjski izgled zidova, nema više zakišnjavanja i otpadanja žbuke«! Nakon kratkog odmora u lovačkoj kući uz čaj i crnu kavu, te objašnjenja o organizaciji i trajanju lova krenulo se je na prva stajališta, koja nisu bila daleko od lovačke kuće. Doveo sam druga Tita u jednu krasnu maceljsku dolinu, čije se je drveće okitilo kitinama snijega, i to je bio pravi šumski ukras, čemu tse veselio i drug Tito. Dolazak do stajališta u lovovima na divlje svinje mora biti tiho izveden, a i na stajalištu lovac mora biti miran i strpljiv. Sjećam se dobro toga dana, snijeg je debelim slojem pokrio teren lovišta i bila je oštro zima, pa nije baš bilo ugodno duže vrijeme čekati da se divljač pojavi na daljini prikladnoj za gađanje. Za mene je bilo vječnost to čekanje, kada će se konačno pojavit toliko željene crne siluete divljih svinja, pa da si drug Tito odabere najkrupnijeg kao lovačku metu, ali čekaj, pa čekaj, zima grize za uši, ali i nakon preko jednog sata čekanja svinje se nisu pojavile. Odlučio sam da povedem druga Tita, a moji suradnici da povedu druge rukovodioce na stajališta drugog prigona. Bilo mi je žao, što je drug Tito tako dugo čekao na zimi — strpljiv i miran kao vojnik na straži. Drug Tito je rekao: »Vidi se da na tom terenu ima divljih svinja a to dokazuje veliki broj tragova po snijegu, no što nije bilo do sada može biti uz malo lovačke sreće i kasnije« rekao je uz blagi smiješak, više da mene ohrabri, jer je zapazio, da sam ušutio. O tom prigonu bilo je govora poslije lova u lovačkoj kući za vrijeme ručka, i tada je pok. drug Zlatan Sremec ispričao šta se je dogodilo neda leko od stajališta druga Tita, jer mu je bio susjedni lovac. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Jedna grupa oko 6 kom, došli su do grmlja ispred stajališta druga Tita na daljini oko 80 — 100 m i tu je grupa zastala i slušala tjeranje pogoniča, ali se nisu pomicale. Kad smo se pomaknuli sa stajališta drug Tito i ja, kratko iza toga, pričao je drug Sremec, svinje su u brzom trku protrčale u jarak do stajališta gdje je prije stajao drug Tito i pobjegle uzbrdo u sigurni zaklon maceljske šume. Drug Tito je ovako tumačio tu pojavu: »Vjerojatno su svinje čule škljocanje fotoaparata i zujanje kamere, jer se uvijek nađu reporteri oko mene, a da ih gotovo i ne primjetiš — pa kad je to utihnulo a približili se i pogoniči, svinje se dale u spasonosni bijeg. Barem da su ih naslikali, kad već Ja nisam imao sreće da opalim po koji hitac na njih!« Toga dana drug Tito nije imao lovačke sreće i trofeja nije bila osvojena, pa nas je tješio, da će drugi puta biti više lovačke sreće! . Mi organizatori lova i domaćini ostali smo neutješeni, jer lov u cjelini nije uspio, jer drug Tito nije imao osvojenu trofeju. Kada je drug Tito došao treći puta u lov na divlje svinje u »Macelj«, prigon je bio dugačak skoro 4 km, jer se je programiralo da se svinje prigoni od grebena »Macelja« na slovenskoj granici, te da se ih prigoni u vidu lepeze na uski sektor linije lovaca širine kojih 400 — 500 m, s taktikom, da se prigon orjentira u pokretu prema stajalištu druga Tita. Takovu se taktiku može primjeniti iako se dobro znadu prirodni premeti divljih svinja, a to je bilo organizatorima dobro poznato. Linija lovaca bila je u jednoj slikovitoj maceljskoj dolini kroz koju je tekao, žuboreći bistri potočić. Doveo sam druga Tita do stajališta, a lijevo od njega je bio pok. drug Zlatan Sremec. Rekao sam potiho drugu Titu: »Druže Predsjedniče, ovo je jedan od najsigurnijih premeta divljih svinja i velika je vjerojatnoća, da ćete danas imati više lovačke sreće, nego zadnji puta«, na što se je nasmijao i rekao »Ja vam vjerujem ali lovac nije ´nosač´ — vidjet ćemo, šta će biti«! Ja sam otišao dalje prema susjednim lovcima da ne smetam drugu Titi, jer On je lovac s visokim stupnjem lovačke discipline i korektnosti u lovačkom ponašanju. Čekao sam u maceljskoj dolini, kada će već jednom odjeknuti prasak lovačkog karabina od mjesta stajališta druga Tita. Pucnjevi se čuli od smjera stajališta drugih lovaca ali ne odande odakle sam žarko p´riželjkivao da čujem pucanj. Konačno, začuo se je pucanj i od smjera druga Tita i to samo jedan, a ja sam bio siguran da je to pucao drug Tito i da je smrtno pogodio kakvog maceljskog vepra, jer sam znao da je izvrstan strijelac. Vračao sam se natrag od lovaca prema stajalištu druga Tita i našao ga pod jednom krasnom jelikom, na mostiću preko potočića, ali vepra nisam vidio, na što mi je On rekao »Nisam ja pucao na vepra, nego Zlatan, ništa Vas ne krivim, meni se je svidjelo ovo mjesto pod ovom krasnom jelikom ispod koje žubori maceljski potočić, čineći kaskade kao da trči niz stepenice«. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Poznato je da je drug Tito veliki ljubitelj prirode i njenih ljepota, a nije ni čudo, da ga je privukla ta maceljska ljepota radi čega se je pomaknuo kojih 100 m ulijevo od prvobitnog stajališta, na koje se je odmah postavio pok. drug dr Zlatan Sremee i odstrijelio prekrasnog, gotovo erne dlake, velikog vepra. Dok smo mi lagano išli prema tom stajalištu, začuo se je jaki prasak Lijevo od nas i drug Tito je primjetio: »Ovo je sigurno opalio metak Žeželj, on ima nekakovu lovačku karabinku, pravu medvjedaru, a kad opali, kao da je opalio brdski top«! Ovo rezoniranje bilo je točno i drug general Žeželj imao je lovačku sreću i odstrijelio također jednog lijepog i velikog vepra. Osim ova dva vepra bio je odstrijeljen još jedan pa je rezultat toga lova bio tri odstrijeljene divlje svinje, ali takav uspjeh nije potpun, jer drug Tito nije imao lovačke sreće ni toga dana. Domaćini i mi organizatori lova mirili smo se donekle, kad nam je drug Tito za ručkom u »Lepoj Bukvi« rekao: »Organizacija lova je bila dobra, ali ja nisam imao sreće, no što nije bilo danas biti će drugi puta, a uvjerio sam se da me nekako ove maceljske svinje ´ne vole´, pa neće doći u moju blizinu. Nije mi žao, jer sam se danas nauživao u ljepoti maceljskih šuma i namirisao zraka punog mirisa četinjača«! Otišao nam je drug Tito iz »Macelja« bez trofeje, a mi smo ostali neutješeni. Za uspomenu na taj lov, nazvano je ono mjesto gdje je On stajao pod krasnom jelikom iznad maceljskog potočića »Titovo stajalište«. Ostale su drage uspomene, a ti doživljaji prepričavaju se a i prepričavati će se i ubuduće o lovovima druga Tita u maceljskim šumama i boravku u »Lepoj Bukvi«. LOV DRUGA TITA NA JELENA OBIČNOG U LOVIŠTU RADINJE Nizinsko lovište »Radinje« prostire se uz lijevu obalu rijeke Save na području Šumskog gospodarstva Nova Gradiška a u užem smislu Šumarije Nova Kapela. Od republičkog rukovodstva dobiven je zadatak, da se istraži u lovištu »Radinje«, da li ima među jelenima i takovog po kvalitetu trofeje, da bi bilo vrijedno pozvati u lov druga Tita. Po dobivenom zadatku bila je na terenu organizirana posebna ekipa lovnih stručnjaka, lovišta, Šumarije a i iz Šumskog gospodarstva, koja je vršila višednevna opažanja, i kada je pronađen visokokapitalni jelen, dobio sam zadatak da odem u »Radinje« i da provjerim o kakovom se to jelenu radi, te kakovi su uvjeti za lov i vjerovatnoća za pozitivan rezultat. Uvjerio sam se, da se radi o visokokapitalnom jelenu, ali poteškoća je bila u tome gdje primiti druga Tita, kada dođe u lov, jer tada u lovištu nije bilo lovačke kuće, koja je kasnije sagrađena. Ja sam bio obavezan da moj izvještaj podnesem pok. drugu Zvonku Brkiću Org. Sekr. CKH, kao republičkom domaćinu za taj lov, pa kad je čuo moj »lovački raport« rekao mi je: »Sretno vam bilo druže Andrašiću, |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 18 <-- 18 --> PDF |
a drugu Titu želim da tu trofeju osvoji, a vi pazite, da lov bude na najvišem stručnom nivou izveden«! »Svaki lov ima izvjesni koeficijent nesigurnosti, ali Vas uvjeravam druže Sekretaru, da ćemo poduzeti sve, da taj sretni dan doživimo, kada drug Tito osvoji tu trofeju, jer Tito je sam o jeda n i to naš najdraži gost i lovac«! U lovištu »Radinje« nije bilo lovačke kuće, pa je drug Tito doplovio na brodu »Makedonija«, koji je pristao uz lijevu obalu Save. Za izlazak na lijevu obalu Save bilo je improvizirano pristajanje broda na području lovišta »Radinje«. Pred odlazak u lov priupitao me je drug Tito: »Šta vi mislite kakova bi puška bila najprikladnija za ovaj lov«? Odgovorio sam Mu, da mu preporučam lovački karabin kalibra barem 8 mm s dalekozorom za nišanjenje, na što je drug Tito rekao oficiru, koji je bio u pratnji u lovište »Daj Ti meni druže onu našu ´Partizanku´, a to je bio karabin naše izrade s montiranim dalekozorom za nišanjenje. Kad sam pratio druga Tita u lovište, neposredno uz obalu bili su složajevi taninskog hrastovog drveta od oblica, koje se dobiva kod vršenja proreda u mladim hrastovim sastojinama, zastao je drug Tito i priupitao me je: »Kako to, da ovako velika količina drveta tu leži uskladištena, a nije otpremljeno tvornicama tanina«? »Druže Predsjedničke, ove oblice su dobivene njegom mladih hrastovih sastojina, uskladišteno je i čeka otpremu tvornicama tanina«, to je bio moj odgovor, jer sam bio iznenađen interesom druga Tita za to drvo, a bio sam u sebi i ljut na drugove šumare, šta čekaju s ovim, a drvo dobiva gljive po kori. SI. 7. Drug Tito izlazi iz broda »Makedonija« pri dolasku u »Radinje«. Orij. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Kad smo došli do izvjesnog mjesta u lovišlu, prepustio sam da na stajalište prati upravitelj lovišta drug Bjeloš, kojemu sam prethodno dao zadnje instrukcije o izvršenju zadatka, koji »mora« biti pozitivno riješen. Ja sam ostao uz lovno osoblje, koje je bilo upućeno u detalje lova, a imali smo zadatak, da ako bude potrebno, laganim prigonom usmjerimo kretanje jelena prema stajalištu druga Tita, koji je stajao uz rub jedne bare pored hrastovog stabla, da bude manje uočljiv. Veliko uzbuđenje, čekanje na hitac je uvijek kod takovih lovova najteži dio lova, svi smo mi živčano napregnuti i samo čekamo hitac, pa da nam drug Tito ode sretan i zadovoljan osvojenom trofejom. Zapazili smo, da su se košute okrenule u pravcu prema nama, a uz njih je bio taj naš »šumski velikan« kojega smo od srca priželjkivali, da postane trofeja druga Tita. Ja sam dao znak mojoj ekipi da mi sada moramo stupiti u akciju, i laganim mahanjem s kaputima u ruci, da usmjerimo košute a za njima i jelena prema stajalištu druga Tita. To je bio, moram priznati najkritičniji momenat toga uzbudljivog lova, no imali smo veliku sreću, jer nam je uspio naš manevar i košute su lagano pošle prema stajalištu druga Tita. Jelen je ušao u baru i počeo se je kaljužati, legao je u vodu, digao se je, ali brzo opet legao u vodu, promatrao sam tu njegovu posljednju »igru« i opet je ustao i stresao vodu s dlake, ali u taj momenat začula se je naša najdraža »lovačka muzika« a to je bio smrtonosan hitac, nakon kojeg je jelen trzajem pokazao, da je pogođen, imao je još toliko snage da je izašao na obalu i pod jednim hrastom legao i »poklonio« prekrasnu visokokapitalnu trofeju našem najdražem lovcu drugu Titu. Lov je počeo u 5 sati poslije podne a u 5 sati i 45 minuta bio je uspješno na našu radost završen s velikim uspjehom. Kad smo došli do jelena rekao je drug Tito »Hvala Vam svima drugovi, što ste omogućili da sam osvojio moju do sada najljepšu i najkvalitetniju trofeju i to u zaista u rekordno kratkom vremenu«! Čestitali smo drugu Titu na uspjehu, slikali se i polako se je u sumrak krenulo prema obali Save, gdje nas je na brodu »Makedonija« čekao predstavnik republičkog rukovodstva drug Krajačić. Drug Tito nam je rekao, da će u šali kazati drugu Krajačiću, da je odstrijelio nekog škarta, a ne kapitalca, pa da čujemo, šta će kazati. Rečeno i učinjeno! Kad smo stigli na brod, drug je Tito rekao: »Znaš Stevo, nisam znao, da si me pozvao na škartiranje jelena a ne u odstrijel kapitalca, o kojemu si mi toliko pričao«! Na te riječi osula se je »paljba kritike« i to ne baš biranim riječima po meni i drugu Bjelošu, na što se je drug Tito od srca nasmijao i rekao: »Drugovi, šala je uspjela, a eto da znaš Stevo, osvojio sam moju životnu trofeju, do sada takovu nemam i to za 45 minuta, no jesi li sada zadovoljan «? »Paljba« je prestala, a nama nitko nije bio ravan od ponosa i veselja, jer smo imali vrašku sreću da vratimo košute s jelenom prema stajalištu druga Tita. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Bili smo pozvani na večeru na brod »Makedonija« i rekao sam drugu Bjelošu, nemoj da se drukčije ponašaš, nego slično meni, mi ćemo se držati začelja za stolom, tako bi to i bilo, ali čule su se riječi druga Tita »Hej vi lovci, tamo iz začelja, želim da danas sjedite kraj mene, da dijelite sa mnom veselje za ovakav uspjeh u lovu«! Osjećao sam se kao da sam porastao za dva metra u vis kad sam to čuo, i nema druge sjedaj kraj druga Tita i veseli se, tako sam to doživljavao. Sjećam se da je poslije večere bilo servirano posebno tzv. »mambo voće«, koje je slično duguljastoj lubenici, tamno zelene ljuske, i svi mi uzvanici na večeri, nismo znali šta je to, a niti kako i čime se to čudno voće jede, pa smo gledali i čekali da počne prvi jesti drug Tito, no On je osjetio da mi neznamo kako se to jede, pa nas je u šali nudio: »No, izvolite lovci, ponudite se s ovim voćem, sad smo u lovu pa ovdje nema protokola«. Ja sam se na čas izvukao iz situacije pa sam točio vino u čaše, ali kad nas je drug Tito ponovno nudio, ja sam glasno rekao da čuju i drugi uzvanici: »Druže Predsjedniče, niti mi znamo šta je to, a niti kako se jede« na što se je drug Tito nasmijao i rekao: »Opazio sam ja, da nekako niste oduševljeni s tim voćem, eto da znate, prvo, da sam ga dobio iz Egipta od Druga Nasera, zove se »mambo«, probajte, vrlo je ukusno, razreze se do koštice i jede zlatno žuti sloj ispod kore. Interesantno je kod tog voća da ono stimulira, da se prije vino, kod čega se može najbolje osjetit »bouquet« vina. SI. 8. Od Save do stajališta prijevoz je bio kolima. O r i g. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Jeo sam to voće i zaista, iza tog se slađe pije, pogoto, ako je to bijeli kutjevački »burgundac«. Vedrina i veselo raspoloženje, a i ova šala bili su dokaz da je drug Tito posve zadovoljan što je osvojio kapitalnu trofeju, čija nam je fotografija s drugom Titom ostala vječna i draga uspomena. Pred odlazak u lov drugi dan, prethodno smo sjedili na palubi broda »Makedonije« uz čaj, između ostalog u razgovoru s drugovima iz republičkog i novogradiškog rukovodstva, pitao je drug Tito: »Mislim, da nije dobro što ono drvo leži uskladišteno na obali Save i da po njemu rastu gljive«. Nikog nije bilo iz Šumskog gospodarstva ili Šumarije pa da se nekako »izvučemo« objašnjavanjem iz ove ne baš za mene ugodne situacije, i netko je od prisutnih rukovodilaca rekao, da ja to kao šumar rastumačim, pa sam rekao drugu Titu, da je to drvo za tanin, dovezeno na obalu Save a troškovi izrade i dovoza su veći nego je prodajna cijena, SI. 9. Drug Tito s visokokapitalnim jelenom iz Radinja i ekipom angažiranih u tom lovu. O r i g. na što se je drug Tito obratio domaćim lokalnim rukovodiocima riječima »Drugovi iz Nove Gradiške, uredite, da se šumarstvu nadoknadi razlike troškova i prodajne cijene, pa da se to skladište čim prije likvidira«. Slijedilo je obećanje, da će to hitno biti riješeno. Osim toga rekao nam je drug Tito i to »Vidite, mi lovci u odnosu na srneću divljač ne postupamo najbolje, a to zato jer lovimo srnjake, i to one najboljih trofeja, od 1. maja, dakle prije početka parenja, pa zato ostaju |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 22 <-- 22 --> PDF |
lošiji za rasplod, i mislim da bi trebalo srnjake početi loviti kasnije, pa da oni najbolji imaju šanse za rasplod. Trebalo bi tu lovostaju korigirati u korist srnjaka«! Na ovu primjedbu, nekako smo uspjeli da promijenimo lovostaju tako, da je neko vrijeme bio početak lova 16. maja, no to nije potpuno rješenje, ali ipak nešto bolje nego do tada. Kad je drugi dan u šetnji po »Radinju« drug Tito imao na puškomet pred sobom krasnog i snažnog kapitalnog jelena, nije ga htio odstrijelit uz napomenu »Ovo je zaista lijepi, mladi rasplodni jelen, neka ostane za rasplod, a konačno, onaj moj je još ljepši i trofeja mu je kapitalnija«, i jelen je ostao, kao pravi ukras radinske šume, uz svoje košute, zahvaljujući visokom stupnju lovačke etike druga Tita i njegove ljubavi prema divljači i prirodi općenito. Drug Tito je otplovio brodom »Makedonija« nizvodno prema SI. Brodu i Beogradu, nama se je svima zahvalio, a osoblje lovišta bilo je još i posebno nagrađeno. Otišao nam je dragi gost, a uspomene su ostale o kojima će se još dugo pričati a i pisati. * Drug Tito je dolazio i u druge lovove, na područje SR Hrvatske, kod kojih sam imao stručnu provjeru priprema, a izvršavali su stručni pratioci drugi drugovi, kao npr, u lovu na velikog tetrijeba u lovištu »Risnjak« na području Šumarije Crni Lug, Šumskog gospodarstva Delnice. Osim tih uspomena u svakom od nas, ostale su kao drage uspomene na nezaboravne dane u lovovima s drugom Titom i fotografije, koje i danas, mnoge od njih ukrašavaju lovačke kuće lovišta SR Hrvatske. Kuda god je drug Tito dolazio u lovove, interesirao se je za različite probleme, unašao je svojom vedrinom veliko veselje na prisutne, a svojom legendarnom pojavom unašao je uvijek u nas veliki ponos da imamo i u miru druga Tita čijim rukovodstvom SFR Jugoslavija iz dana u dan ide uvijek, i samo uvijek, naprijed u bolje dane. |