DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 37 <-- 37 --> PDF |
nja redovito nastaju u mladim sastojinama, kada jasenova stabalca imaju još glatku koru. U spomenutim sastojinama stabla su loše kvalitete. Redovito su slabog uzrasta, kriva te velikoga smeđeg srca. Pored edafskih činilaca utječu na kvalitetu i kasni mrazevi, na koje je jasen osjetljiv pa studen i led koji svojim pritiskom iskrivljuje i lomi mlada jasenova stabalca. Stabla su redovito zadebljalog pridanka. Na prvi pogled izgleda, da je pomlađivanje ovih sastojina teško zbog negativnog utjecaja vode. Međutim, pokazalo se da poljski jasen uspješno osvaja bare. Svojim brzim rastom u mladosti može izbjeći negativan utjecaj vode. Kod prirodne obnove takvih sastojina, s obzirom da je od glavnih vrsta drveća jasen najheliofilniji, provodimo oplodnu sječu u dva sijeka, tj. obavljamo samo naplodni i dovršni sijek. Tamo gdje u većoj mjeri postoji opasnost od leda i zamočvarenja, trebalo bi između naplodnoga i dovršnog sijeka interpolirati i naknadni sijek. U tom (bi slučaju stabla, ostavljena za dovršni sijek, imala funkciju prirodne crpke za vodu, sprečavala bi u većoj mjeri zamočvarenja i podnosila glavni teret leda. Na taj bi se način olakšao razvoj mladika u mlađoj dobi. Većinom su takve sastojine redovito guste budući da u mladosti nisu njegovane, vjerojatno zbog mokrog terena i poplava koje otežavaju iznošenje posječenoga i izrađenog drvnog materijala, ili se ta njega provodila slabim intenzitetom. U takvim je sastojinama potrebno već od mladosti provoditi intenzivne zahvate, da jasenova stabalca formiraju što ljepšu i jaču krošnju. Na taj način posješujemo debljinski prirast i u kraćoj ophodnji uzgajamo stabla krupnijih dimenzija. To ne možemo postići intenzivnim zahvatima u srednje dobnim i starijim sastojinama jer jasenova stabla tada već slabo reagiraju na svjetlo. Gorska šuma bukve (Fagetum croaticum pannonicum Horv.). Bukovina se nekada u Slavoniji smatrala bezvrijednim drvom, a služila je samo za ogrijev. Slavonska bukovina — bijela, fina i lake obradljivosti — počela se na pilanama iskorišćivati koncem devetnaestog stoljeća. Velike površine, obrasle bukovim šumama u Slavoniji (Papuk, Psunj, Krndija i Dilj-gora) bile su pravi rudnik u početku za mehaničku, a kasnije sve više za kemijsku preradu. Bukva (Fagus silvatica L.) je vrsta vrlo osjetljiva na mraz i žegu (insolacija), ali zato odlično podnosi zasjenu i isključivo se prirodno obnavlja pod zastorom krošanja starijih stabala. Prirodna se regeneracija obavlja oplodnom (postupičnom) sječom u nekoliko navrata. Pripremni sijek treba da osigura krošnjama stabala što više svjetla za bolju fruktifikaciju, a na tlu za uspješnije rastvaranje listinca i pripremu tla za prihvat sjemena. Treba izbjegavati prenaglo i jako prekidanje sklopa u sastojinama zbog opasnosti štetnog djelovanja vjetra (bukva se relativno plitko zakorjenjuje) i mogućnosti zakorovljenja tla. Naglašavamo da je korov velika zapreka uspješnom pomlađenju bukovih sastojina. Naplodni sijek se u pravilu provodi one godine kada sastojina dobro rodi sjemenom. Nakon nekoliko godina provodi se naknadi sijek jer bukov pomladak za uspješan razvitak traži nešto više svjetla. Prema stanju pomlatka provodi se jedan ili više naknadnih sijekova, |