DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 37     <-- 37 -->        PDF

nja redovito nastaju u mladim sastojinama, kada jasenova stabalca imaju
još glatku koru.


U spomenutim sastojinama stabla su loše kvalitete. Redovito su slabog
uzrasta, kriva te velikoga smeđeg srca. Pored edafskih činilaca utječu na
kvalitetu i kasni mrazevi, na koje je jasen osjetljiv pa studen i led koji
svojim pritiskom iskrivljuje i lomi mlada jasenova stabalca. Stabla su
redovito zadebljalog pridanka.


Na prvi pogled izgleda, da je pomlađivanje ovih sastojina teško zbog
negativnog utjecaja vode. Međutim, pokazalo se da poljski jasen uspješno
osvaja bare. Svojim brzim rastom u mladosti može izbjeći negativan utjecaj
vode. Kod prirodne obnove takvih sastojina, s obzirom da je od glavnih
vrsta drveća jasen najheliofilniji, provodimo oplodnu sječu u dva sijeka,
tj. obavljamo samo naplodni i dovršni sijek. Tamo gdje u većoj mjeri
postoji opasnost od leda i zamočvarenja, trebalo bi između naplodnoga i
dovršnog sijeka interpolirati i naknadni sijek. U tom (bi slučaju stabla,
ostavljena za dovršni sijek, imala funkciju prirodne crpke za vodu, sprečavala
bi u većoj mjeri zamočvarenja i podnosila glavni teret leda. Na taj
bi se način olakšao razvoj mladika u mlađoj dobi.


Većinom su takve sastojine redovito guste budući da u mladosti nisu
njegovane, vjerojatno zbog mokrog terena i poplava koje otežavaju iznošenje
posječenoga i izrađenog drvnog materijala, ili se ta njega provodila
slabim intenzitetom. U takvim je sastojinama potrebno već od mladosti
provoditi intenzivne zahvate, da jasenova stabalca formiraju što ljepšu i
jaču krošnju. Na taj način posješujemo debljinski prirast i u kraćoj ophodnji
uzgajamo stabla krupnijih dimenzija. To ne možemo postići intenzivnim
zahvatima u srednje dobnim i starijim sastojinama jer jasenova stabla tada
već slabo reagiraju na svjetlo.


Gorska šuma bukve (Fagetum croaticum pannonicum Horv.).
Bukovina se nekada u Slavoniji smatrala bezvrijednim drvom, a služila je
samo za ogrijev. Slavonska bukovina — bijela, fina i lake obradljivosti —
počela se na pilanama iskorišćivati koncem devetnaestog stoljeća.


Velike površine, obrasle bukovim šumama u Slavoniji (Papuk, Psunj,
Krndija i Dilj-gora) bile su pravi rudnik u početku za mehaničku, a kasnije
sve više za kemijsku preradu.


Bukva (Fagus silvatica L.) je vrsta vrlo osjetljiva na mraz i žegu (insolacija),
ali zato odlično podnosi zasjenu i isključivo se prirodno obnavlja
pod zastorom krošanja starijih stabala. Prirodna se regeneracija obavlja
oplodnom (postupičnom) sječom u nekoliko navrata. Pripremni sijek treba
da osigura krošnjama stabala što više svjetla za bolju fruktifikaciju, a na
tlu za uspješnije rastvaranje listinca i pripremu tla za prihvat sjemena. Treba
izbjegavati prenaglo i jako prekidanje sklopa u sastojinama zbog opasnosti
štetnog djelovanja vjetra (bukva se relativno plitko zakorjenjuje) i mogućnosti
zakorovljenja tla. Naglašavamo da je korov velika zapreka uspješnom
pomlađenju bukovih sastojina. Naplodni sijek se u pravilu provodi one godine
kada sastojina dobro rodi sjemenom. Nakon nekoliko godina provodi
se naknadi sijek jer bukov pomladak za uspješan razvitak traži nešto više
svjetla. Prema stanju pomlatka provodi se jedan ili više naknadnih sijekova,