DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 26     <-- 26 -->        PDF

SI. 3. E. Kardelj i general I. Gošnjak odlaze u lovište običnim kolima.


Orlg.


Sjećam se vrlo dobro tih kraćih prekida lovljenja, a drug Kardelj bi
me pitao: »Kako to da se i Vi ne sjednete k nama pa da se poslužite sa
sendvičem, jer ako skupa lovimo, možemo skupa i jesti«?


Ja sam ga uvjeravao, da smo mi sebi uzeli po sendvič u džep, a da moramo
otići za vrijeme prekida na novi položaj prigona, tako da kada oni
stignu, da smo već pripremljeni za nastavak.


Njegova pažnja prema nama organizatorima dokazivala je da je drug
Kardelj bio čovjek profinjenog osjećaja, da i onima koji su u lovištu bude
što ugodnije, pa makar smo mi bili domaćini i odgovorni organizatori.


Lako se moglo osjetiti, da to nije bilo samo verbalno meditiranje, nego
da je on tako zaista i osjećao, bez ikakove kurtoazije.


U jednom od lovova na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor
« prema stajalištu druga Kardelja, dotrčalo je, umjesto da preleti,
barem stotinu fazana u pješačkoj koloni i lagano su prelazili preko prosjeke
bez puno straha, što im je u blizini stajao na svom određenom stajalištu
drug Kardelj.


To su bili fazani zadnjih grupa u godišnjem ciklusu uzgoja pomoću
inkubatora, pa još nisu bili dovoljno divlji da polete pred pogoničima nego
im je bilo jednostavnije da pred njima kaskaju!


Mi smo organizatori lova dodavali uz pogoniče i po kojeg lovačkog psa
da malo poplaše fazane pa da polete, no taj puta se je dogodilo, da se
formirala grupa »pješaka-naivčina«, koji su više koristili noge nego krila!


Ja sam se slučajno nalazio nedaleko od stajališta druga Kardelja i promatrao
sam šta će se sada dogoditi, kada »pješaci« počnu pretrčavati preko
prosjeke, a i ljutio sam se, zašto ih pogoniči nisu dovoljno poplašili pa
da polete.