DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Kad smo došli do izvjesnog mjesta u lovišlu, prepustio sam da na stajalište prati upravitelj lovišta drug Bjeloš, kojemu sam prethodno dao zadnje instrukcije o izvršenju zadatka, koji »mora« biti pozitivno riješen. Ja sam ostao uz lovno osoblje, koje je bilo upućeno u detalje lova, a imali smo zadatak, da ako bude potrebno, laganim prigonom usmjerimo kretanje jelena prema stajalištu druga Tita, koji je stajao uz rub jedne bare pored hrastovog stabla, da bude manje uočljiv. Veliko uzbuđenje, čekanje na hitac je uvijek kod takovih lovova najteži dio lova, svi smo mi živčano napregnuti i samo čekamo hitac, pa da nam drug Tito ode sretan i zadovoljan osvojenom trofejom. Zapazili smo, da su se košute okrenule u pravcu prema nama, a uz njih je bio taj naš »šumski velikan« kojega smo od srca priželjkivali, da postane trofeja druga Tita. Ja sam dao znak mojoj ekipi da mi sada moramo stupiti u akciju, i laganim mahanjem s kaputima u ruci, da usmjerimo košute a za njima i jelena prema stajalištu druga Tita. To je bio, moram priznati najkritičniji momenat toga uzbudljivog lova, no imali smo veliku sreću, jer nam je uspio naš manevar i košute su lagano pošle prema stajalištu druga Tita. Jelen je ušao u baru i počeo se je kaljužati, legao je u vodu, digao se je, ali brzo opet legao u vodu, promatrao sam tu njegovu posljednju »igru« i opet je ustao i stresao vodu s dlake, ali u taj momenat začula se je naša najdraža »lovačka muzika« a to je bio smrtonosan hitac, nakon kojeg je jelen trzajem pokazao, da je pogođen, imao je još toliko snage da je izašao na obalu i pod jednim hrastom legao i »poklonio« prekrasnu visokokapitalnu trofeju našem najdražem lovcu drugu Titu. Lov je počeo u 5 sati poslije podne a u 5 sati i 45 minuta bio je uspješno na našu radost završen s velikim uspjehom. Kad smo došli do jelena rekao je drug Tito »Hvala Vam svima drugovi, što ste omogućili da sam osvojio moju do sada najljepšu i najkvalitetniju trofeju i to u zaista u rekordno kratkom vremenu«! Čestitali smo drugu Titu na uspjehu, slikali se i polako se je u sumrak krenulo prema obali Save, gdje nas je na brodu »Makedonija« čekao predstavnik republičkog rukovodstva drug Krajačić. Drug Tito nam je rekao, da će u šali kazati drugu Krajačiću, da je odstrijelio nekog škarta, a ne kapitalca, pa da čujemo, šta će kazati. Rečeno i učinjeno! Kad smo stigli na brod, drug je Tito rekao: »Znaš Stevo, nisam znao, da si me pozvao na škartiranje jelena a ne u odstrijel kapitalca, o kojemu si mi toliko pričao«! Na te riječi osula se je »paljba kritike« i to ne baš biranim riječima po meni i drugu Bjelošu, na što se je drug Tito od srca nasmijao i rekao: »Drugovi, šala je uspjela, a eto da znaš Stevo, osvojio sam moju životnu trofeju, do sada takovu nemam i to za 45 minuta, no jesi li sada zadovoljan «? »Paljba« je prestala, a nama nitko nije bio ravan od ponosa i veselja, jer smo imali vrašku sreću da vratimo košute s jelenom prema stajalištu druga Tita. |