DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Poznato je da je drug Tito veliki ljubitelj prirode i njenih ljepota, a nije ni čudo, da ga je privukla ta maceljska ljepota radi čega se je pomaknuo kojih 100 m ulijevo od prvobitnog stajališta, na koje se je odmah postavio pok. drug dr Zlatan Sremee i odstrijelio prekrasnog, gotovo erne dlake, velikog vepra. Dok smo mi lagano išli prema tom stajalištu, začuo se je jaki prasak Lijevo od nas i drug Tito je primjetio: »Ovo je sigurno opalio metak Žeželj, on ima nekakovu lovačku karabinku, pravu medvjedaru, a kad opali, kao da je opalio brdski top«! Ovo rezoniranje bilo je točno i drug general Žeželj imao je lovačku sreću i odstrijelio također jednog lijepog i velikog vepra. Osim ova dva vepra bio je odstrijeljen još jedan pa je rezultat toga lova bio tri odstrijeljene divlje svinje, ali takav uspjeh nije potpun, jer drug Tito nije imao lovačke sreće ni toga dana. Domaćini i mi organizatori lova mirili smo se donekle, kad nam je drug Tito za ručkom u »Lepoj Bukvi« rekao: »Organizacija lova je bila dobra, ali ja nisam imao sreće, no što nije bilo danas biti će drugi puta, a uvjerio sam se da me nekako ove maceljske svinje ´ne vole´, pa neće doći u moju blizinu. Nije mi žao, jer sam se danas nauživao u ljepoti maceljskih šuma i namirisao zraka punog mirisa četinjača«! Otišao nam je drug Tito iz »Macelja« bez trofeje, a mi smo ostali neutješeni. Za uspomenu na taj lov, nazvano je ono mjesto gdje je On stajao pod krasnom jelikom iznad maceljskog potočića »Titovo stajalište«. Ostale su drage uspomene, a ti doživljaji prepričavaju se a i prepričavati će se i ubuduće o lovovima druga Tita u maceljskim šumama i boravku u »Lepoj Bukvi«. LOV DRUGA TITA NA JELENA OBIČNOG U LOVIŠTU RADINJE Nizinsko lovište »Radinje« prostire se uz lijevu obalu rijeke Save na području Šumskog gospodarstva Nova Gradiška a u užem smislu Šumarije Nova Kapela. Od republičkog rukovodstva dobiven je zadatak, da se istraži u lovištu »Radinje«, da li ima među jelenima i takovog po kvalitetu trofeje, da bi bilo vrijedno pozvati u lov druga Tita. Po dobivenom zadatku bila je na terenu organizirana posebna ekipa lovnih stručnjaka, lovišta, Šumarije a i iz Šumskog gospodarstva, koja je vršila višednevna opažanja, i kada je pronađen visokokapitalni jelen, dobio sam zadatak da odem u »Radinje« i da provjerim o kakovom se to jelenu radi, te kakovi su uvjeti za lov i vjerovatnoća za pozitivan rezultat. Uvjerio sam se, da se radi o visokokapitalnom jelenu, ali poteškoća je bila u tome gdje primiti druga Tita, kada dođe u lov, jer tada u lovištu nije bilo lovačke kuće, koja je kasnije sagrađena. Ja sam bio obavezan da moj izvještaj podnesem pok. drugu Zvonku Brkiću Org. Sekr. CKH, kao republičkom domaćinu za taj lov, pa kad je čuo moj »lovački raport« rekao mi je: »Sretno vam bilo druže Andrašiću, |