DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Jedna grupa oko 6 kom, došli su do grmlja ispred stajališta druga Tita na daljini oko 80 — 100 m i tu je grupa zastala i slušala tjeranje pogoniča, ali se nisu pomicale. Kad smo se pomaknuli sa stajališta drug Tito i ja, kratko iza toga, pričao je drug Sremec, svinje su u brzom trku protrčale u jarak do stajališta gdje je prije stajao drug Tito i pobjegle uzbrdo u sigurni zaklon maceljske šume. Drug Tito je ovako tumačio tu pojavu: »Vjerojatno su svinje čule škljocanje fotoaparata i zujanje kamere, jer se uvijek nađu reporteri oko mene, a da ih gotovo i ne primjetiš — pa kad je to utihnulo a približili se i pogoniči, svinje se dale u spasonosni bijeg. Barem da su ih naslikali, kad već Ja nisam imao sreće da opalim po koji hitac na njih!« Toga dana drug Tito nije imao lovačke sreće i trofeja nije bila osvojena, pa nas je tješio, da će drugi puta biti više lovačke sreće! . Mi organizatori lova i domaćini ostali smo neutješeni, jer lov u cjelini nije uspio, jer drug Tito nije imao osvojenu trofeju. Kada je drug Tito došao treći puta u lov na divlje svinje u »Macelj«, prigon je bio dugačak skoro 4 km, jer se je programiralo da se svinje prigoni od grebena »Macelja« na slovenskoj granici, te da se ih prigoni u vidu lepeze na uski sektor linije lovaca širine kojih 400 — 500 m, s taktikom, da se prigon orjentira u pokretu prema stajalištu druga Tita. Takovu se taktiku može primjeniti iako se dobro znadu prirodni premeti divljih svinja, a to je bilo organizatorima dobro poznato. Linija lovaca bila je u jednoj slikovitoj maceljskoj dolini kroz koju je tekao, žuboreći bistri potočić. Doveo sam druga Tita do stajališta, a lijevo od njega je bio pok. drug Zlatan Sremec. Rekao sam potiho drugu Titu: »Druže Predsjedniče, ovo je jedan od najsigurnijih premeta divljih svinja i velika je vjerojatnoća, da ćete danas imati više lovačke sreće, nego zadnji puta«, na što se je nasmijao i rekao »Ja vam vjerujem ali lovac nije ´nosač´ — vidjet ćemo, šta će biti«! Ja sam otišao dalje prema susjednim lovcima da ne smetam drugu Titi, jer On je lovac s visokim stupnjem lovačke discipline i korektnosti u lovačkom ponašanju. Čekao sam u maceljskoj dolini, kada će već jednom odjeknuti prasak lovačkog karabina od mjesta stajališta druga Tita. Pucnjevi se čuli od smjera stajališta drugih lovaca ali ne odande odakle sam žarko p´riželjkivao da čujem pucanj. Konačno, začuo se je pucanj i od smjera druga Tita i to samo jedan, a ja sam bio siguran da je to pucao drug Tito i da je smrtno pogodio kakvog maceljskog vepra, jer sam znao da je izvrstan strijelac. Vračao sam se natrag od lovaca prema stajalištu druga Tita i našao ga pod jednom krasnom jelikom, na mostiću preko potočića, ali vepra nisam vidio, na što mi je On rekao »Nisam ja pucao na vepra, nego Zlatan, ništa Vas ne krivim, meni se je svidjelo ovo mjesto pod ovom krasnom jelikom ispod koje žubori maceljski potočić, čineći kaskade kao da trči niz stepenice«. |