DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Jedna grupa oko 6 kom, došli su do grmlja ispred stajališta druga
Tita na daljini oko 80 — 100 m i tu je grupa zastala i slušala tjeranje pogoniča,
ali se nisu pomicale.


Kad smo se pomaknuli sa stajališta drug Tito i ja, kratko iza toga,
pričao je drug Sremec, svinje su u brzom trku protrčale u jarak do stajališta
gdje je prije stajao drug Tito i pobjegle uzbrdo u sigurni zaklon
maceljske šume.


Drug Tito je ovako tumačio tu pojavu: »Vjerojatno su svinje čule škljocanje
fotoaparata i zujanje kamere, jer se uvijek nađu reporteri oko mene,
a da ih gotovo i ne primjetiš — pa kad je to utihnulo a približili se i pogoniči,
svinje se dale u spasonosni bijeg. Barem da su ih naslikali, kad
već Ja nisam imao sreće da opalim po koji hitac na njih!«


Toga dana drug Tito nije imao lovačke sreće i trofeja nije bila osvojena,
pa nas je tješio, da će drugi puta biti više lovačke sreće! .
Mi organizatori lova i domaćini ostali smo neutješeni, jer lov u cjelini
nije uspio, jer drug Tito nije imao osvojenu trofeju.


Kada je drug Tito došao treći puta u lov na divlje svinje u »Macelj«,
prigon je bio dugačak skoro 4 km, jer se je programiralo da se svinje
prigoni od grebena »Macelja« na slovenskoj granici, te da se ih prigoni u
vidu lepeze na uski sektor linije lovaca širine kojih 400 — 500 m, s taktikom,
da se prigon orjentira u pokretu prema stajalištu druga Tita.


Takovu se taktiku može primjeniti iako se dobro znadu prirodni premeti
divljih svinja, a to je bilo organizatorima dobro poznato.
Linija lovaca bila je u jednoj slikovitoj maceljskoj dolini kroz koju je
tekao, žuboreći bistri potočić.


Doveo sam druga Tita do stajališta, a lijevo od njega je bio pok. drug
Zlatan Sremec. Rekao sam potiho drugu Titu: »Druže Predsjedniče, ovo
je jedan od najsigurnijih premeta divljih svinja i velika je vjerojatnoća,
da ćete danas imati više lovačke sreće, nego zadnji puta«, na što se je
nasmijao i rekao »Ja vam vjerujem ali lovac nije ´nosač´ — vidjet ćemo,
šta će biti«!


Ja sam otišao dalje prema susjednim lovcima da ne smetam drugu
Titi, jer On je lovac s visokim stupnjem lovačke discipline i korektnosti
u lovačkom ponašanju.


Čekao sam u maceljskoj dolini, kada će već jednom odjeknuti prasak
lovačkog karabina od mjesta stajališta druga Tita. Pucnjevi se čuli od
smjera stajališta drugih lovaca ali ne odande odakle sam žarko p´riželjkivao
da čujem pucanj.


Konačno, začuo se je pucanj i od smjera druga Tita i to samo jedan,
a ja sam bio siguran da je to pucao drug Tito i da je smrtno pogodio kakvog
maceljskog vepra, jer sam znao da je izvrstan strijelac.


Vračao sam se natrag od lovaca prema stajalištu druga Tita i našao
ga pod jednom krasnom jelikom, na mostiću preko potočića, ali vepra nisam
vidio, na što mi je On rekao »Nisam ja pucao na vepra, nego Zlatan,
ništa Vas ne krivim, meni se je svidjelo ovo mjesto pod ovom krasnom
jelikom ispod koje žubori maceljski potočić, čineći kaskade kao da trči
niz stepenice«.