DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Zborno mjesto za taj prvi lov u »Macelju« s drugom Titom, bilo je dogovoreno, da to bude lovačka kuća »Lepa Bukva«. Dan prije tiho se je obišlo teren i vršila kontrola po snijegu, da li ima ulaznih tragova divljih svinja na terenu kojim će se sutradan loviti. Na cesti kraj dvorišnog ulaza dočekao sam druga Tita i drugove rukovodioce, i poveo Ga prema ulazu u lovačku kuću, no malo je zastao i priupitao: »Kome pripada ova kuća i tko vodi brigu o njenom održavanju«? Kad sam objasnio da je ova kuća na području Šumarije Krapina kojemu pripada i lovište »Macelj«, na to je drug Tito primjetio: »Sviđa mi se ovaj kraj a i ova zgrada je prikladna u tom šumskom predjelu, ali, šteta da kroz stare i šuplje krovne žljebove kiša nagrđuje zidove, otpada žbuka, pa mislim da bi to trebalo popraviti i vjerujem kad opet dođem u ovaj lijepi brdski kraj, da će i ova lovačka kuća biti ljepša«! Uvjerio sam se ovim kratkim dijalogom, da oku druga Tita teško nešto izmakne, pogotovo ako nešto treba da bude bolje i ljepše. Njegove riječi su bila dovoljna obaveza i poticaj, da se lovačkoj kući »Lepa Bukva« posveti malo više pažnje, makar to bilo i u finesama. Kada je drugi puta došao drug Tito opet u lov na divlje svinje nije zaboravio na ulasku u lovačku kuću da kaže: »Eto vidite kako to sada lijepo i uredno djeluje ovaj vanjski izgled zidova, nema više zakišnjavanja i otpadanja žbuke«! Nakon kratkog odmora u lovačkoj kući uz čaj i crnu kavu, te objašnjenja o organizaciji i trajanju lova krenulo se je na prva stajališta, koja nisu bila daleko od lovačke kuće. Doveo sam druga Tita u jednu krasnu maceljsku dolinu, čije se je drveće okitilo kitinama snijega, i to je bio pravi šumski ukras, čemu tse veselio i drug Tito. Dolazak do stajališta u lovovima na divlje svinje mora biti tiho izveden, a i na stajalištu lovac mora biti miran i strpljiv. Sjećam se dobro toga dana, snijeg je debelim slojem pokrio teren lovišta i bila je oštro zima, pa nije baš bilo ugodno duže vrijeme čekati da se divljač pojavi na daljini prikladnoj za gađanje. Za mene je bilo vječnost to čekanje, kada će se konačno pojavit toliko željene crne siluete divljih svinja, pa da si drug Tito odabere najkrupnijeg kao lovačku metu, ali čekaj, pa čekaj, zima grize za uši, ali i nakon preko jednog sata čekanja svinje se nisu pojavile. Odlučio sam da povedem druga Tita, a moji suradnici da povedu druge rukovodioce na stajališta drugog prigona. Bilo mi je žao, što je drug Tito tako dugo čekao na zimi — strpljiv i miran kao vojnik na straži. Drug Tito je rekao: »Vidi se da na tom terenu ima divljih svinja a to dokazuje veliki broj tragova po snijegu, no što nije bilo do sada može biti uz malo lovačke sreće i kasnije« rekao je uz blagi smiješak, više da mene ohrabri, jer je zapazio, da sam ušutio. O tom prigonu bilo je govora poslije lova u lovačkoj kući za vrijeme ručka, i tada je pok. drug Zlatan Sremec ispričao šta se je dogodilo neda leko od stajališta druga Tita, jer mu je bio susjedni lovac. |