DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 134 <-- 134 --> PDF |
je diplomirao u redovnom roku rujna 1948. godine. Od 1948. do 1951. godine radi u Ministarstvu šumarstva NR Hrvatske i neko vrijeme obavlja dužnost direktora Instituta za šumarska istraživanja. No kao zaljubljenik u svoju struku želi da se uključi u terenski rad, posebno na ozelenjavanju krša, pa 1951. godine dolazi u Split, gdje najprije preuzima dužnost upravitelja Šumarije Split, zatim tehničkog pa glavnog direktora Šumskog gospodarstva »DALMACIJA«, a nakon njegovog ukidanja postavljen je za rukovodoca Šumarskog inspektorata za Dalmaciju. U tom periodu šumarstvo u Dalmaciji doživljava vrlo intenzivan razvoj, kojemu je Ante dao velik i nesumnjiv doprinos. I kao rukovodioc i kao aktivist Društva šumarskih inžinjena i tehničara (bio je tada i njegov predsjednik) znao je da okupi kolege i suradnike na savladavanja zadataka i stvori atmosferu radnog entuzijazma. Kad je 1955. godine donesena nerazumna odluka o ukidanju Fonda za unapređivanje šumarstva i šumarstvo krša bilo prepušteno samo sebi, suprostavio joj se je s mnogo argumenta i upozorio na sve štetne posljedice koje iz takve odluke mogu proizači. Nažalost, nije ga se poslušalo, a stagnacija u razvoju šumarstva na kršu koja je nakon toga usljedila, potvrdila je ispravnost njegovih upozorenja. U listopadu 1955. godine odlazi na vlastiti zahtjev u Knin, da bi se kao upravitetelj šumarije direktno na terenu uključio u savladavanje nastalih poteškoća. U Kninu ostaje punih pet godina i pored predanog rada na podizanju i uzgoju šuma ističe se i svojim društveno političkim radom. 1961. godine postavljen je za savjetnika u Saveznom sekretarijatu za poljoprivredu i šumarstvo, na kojoj dužnosti radi sve do odlaska u mirovinu, studenog 1974. godine. U međuvremenu je od 1963. do 1965. godine boravio u Alžiru, kamo je na temelju ugovora o tehničkoj suradnji između dvije zemlje bio upućen od strane naše vlade na rad u Ministarstvo poljoprivrede Alžira u svojstvu savjetnika. Učestvovao je više puta na međunarodnim skupovima: kao delegat Jugoslavije sudjelovao je na tri zasjedanja Potkomisije FAO za pitanja šumarstva Sredozemlja (1956, 1962. i 1968. godine), na tri zasjedanja Evropske komisije za šumarstvo FAO (1967, 1969. i 1970. godine) i na tri zasjedanja Komiteta za šumarstvo FAO (1967, 1972. i 1974. godine). Bio je 1970. godine i član radne grupe Mješovitog mađarsko—jugoslavenskog komiteta za suradnju i pitanja poljoprivrede i šumarstva. Sistemskim upotpunjavanjem svog znanja izrastao je u velikog stručnjaka entuzijastu, koji je kroz stručni rad ispoljavao ne samo znanje, već i ljubav prema svojoj struci i uvijek osjećao potrebu da se svim snagama bori za njeno mjesto, unapređenje i prosperitet. Svestrano poznavanje struke i znanje više stranih jezika (francuskog, engleskog njemačkog i talijanskog) omogućilo je njegov plodan autorski i prevodilački rad u okviru kojeg posebno mjesto zauzima petojezični rječnik stručnih termina i izraza. Nakon umirovljenja vraća se u svoj rodni Split da bi sa mnogo radosti, planova i zanosa uredio ponovi boravak u njemu. Nažalost, kratko vrijeme nakon tog počinju se pojavljivati znakovi bolesti. No, dok je još imao i malo snage živo je u interesirao za probleme struke i nastojao da savjetom i iskustvom pomogne. U to vrijeme završio je i obradu drugog dopunjenog izdanja svog Riječnika, čije objavljenje nije uspio dočekati. Za zasluge u narodno—oslobodilačkoj borbi, društveno—političkom radu i radu u struci odlikova n je »Partizanskom spomenicom 1941.«, Ordenom bratstvajedinstva sa srebrnim vijencem, Orde |