DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 114 <-- 114 --> PDF |
U referatima su obrađene ove t em e : Dr Jože Kovač: Uvodna beseda, Mirko Tratnik: Problem slovenskega žagarstva, Branko Štampar: Mehanizirana skladišča oblovine iglacev, Jože Maljevee: Mehanizirano skladišče za drobno oblovino listavcev, mag. Zdenko Petrić: Razvoj zmogljivosti slovenske žagarske industrije, mag. Marijan Cuderman: Ekonomski aspekti žagarstva v Sloveniji, Franc Mrzelj: Sedanje stanje tehničke opremljenosti žagarske proizvodnje, Jože Pogorelc: Avtomatizacija in njen vpliv na iskoščavanje oblovine. 2. Polazimo od pilanarskih kapaciteta Slovenije, a ti su dijelom u društvenom sektoru, industrijske pilane, a dijelom u privatnom. Pozivajući se na L. Zumera- Z. Petrič konstatira, da kapaciteti industrijskih pilana mogu godišnje preraditi oko 1,5 milijuna oblovine. koje je međutim u Sloveniji znatno manje, pa kapaciteti nisu u potpunosti iskorišćeni. Dio manjka nadoknađuje se uvozom iz drugih Republika (Hrvatske, Bosne i Hercegovine), pa i tropskih vrsta (1977. god. 4,3% ukupno prerađene oblovine). Kapacitetima industrijskih pilana treba dodati i kapacitete pilana u vlasništvu (venecijanki, ali i jarmača, a u najnovije vrijeme i pokretne kružne pile), koje godišnje prerade i do pola milijuna m3, kako je konstatirano u raspravi. Takvih pilana registrirano je oko 400, ali ih je, kako je naglašeno, tri do četiri puta više. Te pilane prerađuju ne samo drvo za neposredne potrebe pojedinaca, nego i za prodaju, koristeći najkvalitetniju oblovinu (u Sloveniji) udio šuma u posjedu — privatnih iznosi 63%!). Nesrazmjer između kapaciteta pilana i raspoložive sirovine uzrokom je »permanentne krize« pilanarske industrije. (Petrič, str. 41). Iz toga proizlazi, da »u pilanarstvu nije sve rentabilno, što je moderno i racionalno«, jer se rekonstrukcijom uvode novi strojevi, a ti imaju veći kapacitet od starih tipova (koji se danas više i ne proizvode, pa se prema tome stari ne mogu ni zamijeniti s istovrsnim) Kod ocjene rentabilnosti u pilanarstvu treba voditi računa i o tome, da to »nije proizvodna već samo uslužna djelatnost «. Za ekonomičnost poslovanja pilanarstva značajna je i činjenica, da je udio uloženog rada vrlo mali, jer iznosi jedva 4% sveukupnih troškova. Udio ostalih troškova je sljedeći: sirovine oko 59%, amortizacije i troškova uzdržavanja 11%, ugovornih i zakonskih obaveza ll°/o, energije (koja iznosi 10 — 25 kwh po 1 m-i ispiljene oblovine) 1,5% te raznih (pomoćni materijal, režijski materijalni troškovi zajedničkih službi itd.) 13,5«/0. Na osnovu takove situacije M. Cuderman (str. 56.) vidi izlaz u udruživanju sredstava za modernizaciju pilana sa šumarstvom te preradom ispiljenog drva i izvoznicima »na dohodovnom principu, koji je jedina perspektiva i realan put«. Kako se iz popisa referata vidi, posebno su bila obrađena »mehanizirana skladišta oblovine« kako za četinjače tako i za tanku oblovinu listača. Prvo takvo 2) L. Zumer: Lesno gospodarstvo, ZIT Gozdarstva in industrije za predelavo lesa SRS, Ljubljana 1968. |