DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 111     <-- 111 -->        PDF

uvažavati i istaknuti potrebe korišćenja i razvijanja i- ovih opštedruštvenih funkcija
šuma. Težak i odgovoran zadatak je organizacije šumarstva, da se u praksi
ostvari jedinstven sistem mera koje će obezbcditi skladan razvoj uzgoja, zaštite,
korišćenja i obezbeđenja opštekorisnih funkcija šuma. Materijalni izdaci koji
proizlaze i obaveze oko očuvanja i unapređenja (troškovi) opštekorisnih, rekreacionih
i drugih funkcija šuma treba da se naknade iz sredstava koja se formiraju
samoupravnim sporazume van j em i društvenim dogovaranjem radnih ljudi,
građana, društvenih, turističkih i drugih organizacija.


5. Povećanom i bržom izgradnjom šumskih komunikacija moći će se otvorenost
šuma dovesti na nivo koji osigurava racionalnu proizvodnju ne samo najakumulativnijih
sortimena, nego i prostornog drveta. Otvorenost šuma u Jugoslaviji
koncem 1975. godine iznosila je 5 km na 1000 ha, što je vrlo nisko i čini
50´11 u od potrebnog minimuma za optimalno gospodarenje. U proteklom petogodištu
gradilo se prosečno godišnje 0,3 km na 1000 ha šuma, što je daleko ispod
potreba šumarstva. Ako se ovakova gradnja šumskih saobraćajnica nastavi i
dalje, da bi postigli otvorenost od 10 km na 1000 ha, biće potrebno još 16 godina,
a smatralo se ipak da će cilj (10 km/000 ha) biti ostvaren u 1980. godini.
Nedostatak mreže puteva dovodi pre svega do većeg pritiska na pristupačne
šume, ostavljajući delove manje vrednih šuma po strani od eksploatacije. U
narednom periodu radi povećanja proizvodnje u neotvorenim i manje vrednim
šumama — dobijanja globala većih količina prostornog drveta, koje se nalazi
u nepristupačnim predelima, smanjenja transportne distance i troškova transporta
po jedinici proizvoda, potrebno je osigurati odgovarajuća financijska sredstva,
ali tako da vlastito učešće samoupravnih organizacija šumarstva može
iznositi maksimalno do 50% od cene gradnje, a ostatak sredstava da se obezbedi
iz kredita, pod uslovima da otplatni period iznosi 10 — 15 godina i najviše uz
kamatnu stopu od 2% što bi bilo prihvatljivo za šumarstvo. Neke republike
već su dale konkretna rešenja za ovu vrstu radova.*


6. Olakšice za uvoz opreme za šumarstvo koje su primenjivane u proteklom
planskom periodu, dale su pozitivne efekte. U tekućem planskom periodu ove
olakšice nisu zadržane, iako se ova delatnost nalazi na niskom nivou opremljenosti.
Faza privlačenja drveta koja angažuje preko 40°/o troškova proizvodnje
u korišćenju drveta, još uvek se dobrim delom obavlja animalnom vučom (mehanizovano
je ispod 50%>), dok se radovi na pošumljavanju pretežno obavljaju
ručno i mehanizovani su oko 5%, iako se godišnje sadi oko 100 miliona sadnica.
Za uvoz specifične opreme koja se ne proizvodi u zemlji nema osnova da se
uvoz mašina za potrebe šumarstva uslovljava izvozom proizvoda šumarstva. Jer,
šumarstvo proizvodi sirovinu koja se kao poluproizvod ili gotov proizvod javlja
u izvozu drvne i papirne industrije. Napominjemo, da se najveći deo proizvoda
šumarstvo — preko 90%, od 1. januara 1978. godine, nalazi na režimu dozvole
u izvozu. U cilju opremljenosti šumarstva, potrebno je ovoj delatnosti omogućiti
posebne carinske olakšice — sniženu carinsku stopu za uvoz specifične opreme
koja se ne proizvodi u zemlji, i ako šumarstvo nije svrstano u delatnost od
posebnog značaja za ostvarenje dogovorene politike ukupnog razvoja zemlje.
* O toj problematici opširnije u radu I. Knežević — D. Pejović: Stanje saobraćajnica
u društvenim šumama SFRJ, objavljenom u Šumarskom listu br.
1 — 3/1978. (Nap. Ur.)