DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 10     <-- 10 -->        PDF

pa me je on pitao: »Kako to da ste mene preskočili pitanjem o broju ispa


ljenih hitaca iako nisam bio u lovu, a ja bi vam kazao isto takvu ´istinu´ kao


što su to kazali i neki drugovi ovdje za stolom!«


Drug Tito nije zaboravio niti na pogoniče, koji su pomagali u prigo


nima divljači pa me je pitao »Da li su i naši pomagači u lovu dobili ručak«?


Poznata je Njegova velika briga još iz rata koliko se je brinuo za ra


njenike i borce, a poslije rata za naše radne ljude zato me nije začudilo


to Njegovo pitanje i bio je zadovoljan, kad sam mu kazao da su pogoniči


i lovno osoblje dobili u posebnoj prostoriji ručak i ponešto pića.


Eto, takav je drug Tito, koji ima izvrsnu moć zapažanja a brine se


velikom dozom humanosti i senzibilnosti, za svakog tko se nađe u Njegovoj


neposrednoj blizini u izvjesnoj funkciji, pa makar to bilo i u lovu!


Interesantno je navesti, da je s pogoničima uvijek bilo izvjesnog problema
kod izvođenja prigona divljači, jer pogonič mora ići u ravnomjernim
razmacima terenom prigona približno svi jednakom brzinom kretanja tj.
polagano i uz zastajkivanje, no svi su oni nekako nastojali da iz šikare izađu
što bliže stajalištu druga Tita, kako bi imali šansu da Ga vide iz neposredne
blizine, jer veliki je doživljaj biti blizu druga Tita na par metara.


Kada je drug Tito dolazio u lovove na fazane u »Zelendvor« pa i u druge
lovove na jelene i divlje svinje, svaki puta redovito se je zahvaljivao
organizatorima lova i drugaricama koje su se brinule oko pripreme i serviranja
hrane, za svakog je pronašao lijepu riječ, rukovao se je, što nas
je sve činilo sretnima i ponosnima, jer svi smo mi od rukovodioca do pogoniča
i drugarica u kuhinji željeli, da boravak druga Tita i njegovih pratioca,
naših rukovodioca bude što ugodniji sa željom da nam opet dođu.


U jednom lovu, uz prekrasan sunčan dan zaželio si je drug Tito, da
se lov još malo produži za oko jedan sat trajanja pa je trebalo iskolčit na
novom terenu 22 stajališta koliko je bilo lovaca s drugom Titom. Dao sam
trubni znak za zadnji programirani prigon a onda sam otrčao na novi teren,
i kad su drugovi lovci na čelu s drugom Titom stigli, sve je bilo iskolčeno
za dva prigona i to je trajalo oko 1 sat lova.


Drug Tito je pitao: »Kako ste stigli na ovaj novi teren i organizirali
još dva prigona, a malo prije ste bili s nama kod zadnjeg prigona«?
Ukratko sam odgovorio »Druže Predsjedničke, ja sam to izvršio trčeći«!
Nasmijao se je i rekao: »Znači da ste vi i dobar trkač a ne samo lovnik«.


Jednom prilikom kad je drug Tito bio u lovu na fazane u »Zelendvoru«
pozvao me je k sebi rekao: »Pogledajte onog fazana koji je postavljen pored
ostalih na travi i da li šta na njemu opažate posebnog«?


Pogledao sam i uočio da ima na nozi ornitološki prstenčić koji je stavljen
da se vidi kako daleko fazani migriraju od lovišta gdje su pušteni u
prirodnu sredinu, a umjetno su uzgojeni. Rekao sam drugu Titu, šta je to
na nozi, a on mi je brzo odgovorio: »To sam ja, kako vidim, danas u lovu,
pored ispunjene ´lovačke´ norme, osvojio i naučnu trofeju«!


Uzeo sam si taj prstenčić s noge za uspomenu, a kad sam ga rasklopio
i izravno, dobije se slovo »T«, pa sam tako i ja osvojio moju trofeju, tj.
uspomenu na taj lov u društvu s drugom Titom!