DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 94     <-- 94 -->        PDF

do 1907, kada je iz političkih razloga
ukinut, dao 88 šumarskih tehničara. Tada
je umjesto njega osnovana niža šumarska
škola koju je do 1914. završilo 47
učenika, a između pojedinih tečaja te
škole održavani su kraći kursevi za čuvare
šuma. — Do 1905. podignuto je 146
šumarskih kuća, lugarica i dr. objekata,
a 1913. bilo ih je 521.


Dajući ocjenu šumarske politike u periodu
austrougarske uprave u B i H, autor
podvlači: da je ta politika vođena u
znaku eksploatacije šuma i da je šumska
privreda B i H trebala da postane jedan
od glavnih faktora i instrumenata njene
ekonomske politike u toj zemlji; da je
obim industrijske eksploatacije erarskih
šuma bio daleko manji nego što se kod
nas uopšteno, proizvoljno i tendeciozno
prikazivalo; da je količina uosječenog
drveta od kojega su ostvarivani prihodi
za zemaljsku blagajnu iznosila svega 34%
ukupno posječenog drveta; da su u industrijskoj
eksploataciji šuma i gazdovanju
šumama, pored loših i negativnih elemenata
dolazili do izražaja i pozitivni
koji se ne smiju potcjenjivati, tim prije
što su ostvareni pod opštim prilikama
i uslovima koji su objektivno predstavljali
veliku prepreku unapređenju i razvoju
šumske privrede; da su strana
preduzeća, zahvaljujući povoljnim uslovima
pod kojima su dobila na dugoročnu
eksploataciju brojna šumska područja,
uložila velika sredstva u eksploataciju
šuma i industrijsku preradu drveta; da
ta poduzeća, zbog političkih zbivanja i
društveno ekonomskih previranja koja
su dovela do prvog svjetskog rata, nijesu
posjekla znatan dio po ugovorima
kupljenog drveta pa nijesu u potpunosti


Prof. dr Ivo Dekanić: INTENZIVIRANJE
PROIZVODNJE PROREDOM SASTOJINA
U SLAVONSKOJ ŠUMI HRASTA LUŽNJAKA


Izdavač SPP »Slavonska šuma, Zagreb,
1975, str 43.


Poslijeratno razdoblje ima i posebno
obilježje i na području šumarske publicistike.
Ne samo po tome što u svakoj
Republici, osim u Crnoj Gori, izlazi po
jedan šumarski (šumarsko-drvarski) časopis
nego i objavljivanju brojnih više
ili manje opsežnih samostalnih publikacija
ili knjiga. No tko bi želio, ili
trebao, sastaviti bibliografiju cjelokupne
podatke ne bi našao u šumarskim listo


iskoristila uložene investicije, ali su odigrala
značajnu ulogu u tada privredno
nerazvijenoj B i H.


Smatramo da je autor ovom studijom,
uz brojne podatke u svakoj njenoj glavi,
pojedinačnim analizama i njihovim sintetičkim
povezivanjima dao potpuno preglednu
sliku razvojnog puta šumske privrede
u periodu austrougarske uprave u
B i H od primitivnih sječa i malih pilana
potočara do šumsko-industrijskog
giganta. Pri tome je, na bazi vanredno
bogate dokumentacije, u naučnim kritičkim
analizama i ocjenama bitnih pojava
i elemenata polazio ne samo sa šumarskog,
već i opšteprivrednog, socijalnog i
političkog gledišta, čime je studija postigla
zavidan naučni nivo. Otuda i autorova,
drugačija od dosadašnjih tumačenja,
shvatanja i ocjene šumarske politike
i šumske privrede B i H u navedenom
periodu. Zbog toga autorovi rezultati i
zaključci nisu značajni samo za šumarske
stručnjaka, šumarske i ostale privredne
istoričare, već i za sve one koji
se interesuju za osvjetljavanje privrednih,
društveno-ekonomskih i političkih
odnosa navedenog perioda B i H. Mišljenja
smo da ova studija zaslužuje najvišu
ocjenu, pa je autor odviše skroman kad
u njenom uvodu kaže da je smatra
»skromnim prilogom« privrednoj istoriografiji
B i H. Uvjereni smo da ova studija
zaslužuje izuzetnu pažnju, da će obradovati
mnoge šumarske i drvno-industrijske
stručnjake i istoričare ne samo
u B I H već i u čitavoj našoj zemlji,
a da posebno predstavlja veoma veliki
doprinos našoj šumarskoj istoriografiji.


Dr. Dušan Vučković


vima, jer mnogo toga nije ni registrirano,
a kamo li i prikazano. To vrijedi
i za mnoge radove, koji su objavljeni u
izdanjima npr. Akademija i dr. Ä ipak
su oni, smatramo, namijenjeni i najširoj
stručnoj javnosti bilo kao informacija
(u koliko čitatelj radi u drugoj sredini


— na drugom poslu) bilo kao pomagalo
u pojedinoj grani djelatnosti. O takovom
registriranju trebao bi voditi brigu izdavač,
ali ne bi bilo ni malo neskromno,
da to učini i sam autor, jer se zacijelo
takve publikacije ili radove ne može
smatrati »´art pour l´art« — izmori].
Tako samo slučajem ne ostaje poznat
samo užem krugu prvi »izvještaj« Prof.
Dr I. Dekanica o istraživanjima za
»intenziviranqe proizvodnje proredom sa


22C