DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 91     <-- 91 -->        PDF

svoje stavove. Zatim su dati podaci o
preduzećima koja su vršila eksploataciju
šuma, o zaključenim ugovorima i ugovornim
područjima, o orodatim i posječenim
neto drvnim masama, o izgrađenim
šumskim komunikacijama i prevoznim
sredstvima, te kuda je posječeno
drvo otpremano. Odgovarajući podaci su
dati i za režijsko iskorišćivanje šuma.
Kod drvoprerađivačkih pogona navedene
su vrste, lokacije, pogonske i radne mašine,
količine dobijene rezane robe, kome
je prodavana i dr. Za veće eksploatacije
šuma po dugoročnim ugovorima
osnovni podaci dati su i u tabelama.


Eksploataciju šuma putem maloprodaje
po posebnim cjenovnicima vršili su
samo domaći kupci, eksploataciju bukovih
šuma za cijepanu robu i eksploataciju
putem kratkoročnih ugovora s privatnim
firmama i trgovcima po cjenovnicima
u većini domaći, a kod svih drugih
prodaja na panju većina ili jedini kupci
su bili stranci. To se objašnjava slabim
financijskim stanjem, nedostatkom stručnih
kadrova i kvalificiranih radnika i pomanjkanjem
organizatorske sposobnosti
kod domaćih kupaca.


Strana poduzeća su radila uglavnom s
austrijskim i mađarskim, a zatim s italijanskim,
njemačkim i švajcarskim kapitalom.
Među njima su bila najveća, s
dugoročnim ugovorima na bazi slobodnih
pogodbi, »Bosanska šumska industrija a.


d. Otto Steinbeis — Dobrljin — Drvar«
i »Bosanska šumska industrija Eisler &
Ortlieb — Zavidovići«. Ona su imala i
najveća ugovorna područja, kupljene i
posječene drvne mase, šumska transportna
sredstva i postrojenja za preradu
drveta. Prvo je u Drvaru imalo parnu
pilanu sa osam odnosno 14 punih gatera
i u Dobrljinu drugu sa četiri odnosno
osam gatera a kasnije u Drvaru i fabriku
celuloze (sa jednom švajcarskom firmom),
a drugo modernu parnu pilanu
u Zavidovićima sa 17 a kasnije 26 gatera
— jedno od tadašnjih najsavremenijih
evropskih industrijskih postrojenja za
preradu drveta.
Ne računajući besplatna izdavanja drveta,
od ukupno posječenog drveta na
režijsku eksploataciju šuma dolazilo je
svega 16,5°/o- Analizom ove eksploatacije
autor zaključuje da je ona, u odnosu
na sve druge, predstavljala mnogo racionalniji
i za ondašnje prilike i uslove
mnogo prihvatljiviji način gazdovanja
šumama. Ona je doprinjela razvoju industrije
za preradu drveta a posebno
metalurgijske industrije (sječom blizu
4,9 mil. m3 drveta za proizvodnju šum


skog i destilacionog ugljena bez naplate
šumske takse), izvršila najveći obim šumsko-
uzgojnih radova, izgradila relativno
velik obim raznih šumskih komunikacija
i ostvarivala znatno veće šumske takse.


Od drugih vrsta eksploatacije šuma osvrnućemo
se samo na besplatno izdavanje
drveta koje je autor, s pravom
detaljno obradio. Pravni osnov tom izdavanju
(merematsko pravo) naslijeđen
je od otomanske uprave koja je izdvajala
dijelove šuma koji su služili isključivo
za drvarenje seoskog stanovništva
(baltalik). Predviđeno izdvajanje i razgraničenje
tih šuma od državnih, nije
ostvareno do kraja otomanske uprave.
Autor ističe brojne teškoće koje su se
austrougarskoj upravi javljale u kompleksnom
rješavanju merematskog prava.
Zatim izlaže razne mjere koje je okupatorska
uprava preduzimala da pomenuto
neograničeno pravo i izvjesnoj mjeri ograniči
vremenski, prostorno i količinski,
te da uvede red pri njegovoj realizaciji.
Pored ostalog, bio je reguliran postupak
oko prijava potreba na drvetu, načina
doznake, sječe, izrade itd. što je predstavljalo
veliku teret i za seosko stanovništvo
i za malobrojno šumarsko osoblje
zaduženo za te poslove. Iako je kasnije
taj postupak pojednostavljen, ovlaštenici
nisu po tome postupali, naročito u pogledu
mjesta i načina sječa, čemu su
doprinosile i upravne vlasti koje su iz
političkih razloga slabo primjenjivale
kaznene mjere. Mada je već 1884. bilo
predviđeno da se posebnim zakonom izvrši
izdvajanje opštinskih šuma i pašnjaka
radi trajnog podmirivanja potreba
seoskog stanovništva, to je bio veoma
težak problem koji je duboko zasijecao
u život cjelokupnog seoskog stanovništva.
Otuda je nacrt pomenutog zakona izrađen
tek 1912, a 1914. dostavljen Bosanskom
saboru. Iako je nacrt zakona izazvao
opšte kritike u Bosanskom saboru,
ovaj ga je ipak, uz izvjesne izmjene i
dopune, prihvatio krajem juna 1914, ali
nije bio sankcionisan ni mogao biti sproveden
zbog prvog svjetskog rata. Značaj
rješavanja merematskog prava i njegove
što pravilnije realizacije proizlazio je,
kako autor opravdano ističe, iz vrlo velikog
obima odnosnih sječa (za čitavo
vrijeme austrougarske uprave oko 85,5
mil. ms ili oko 2,1 mil. m-3 prosječno godišnje),
čime je vršen jak uticaj na pri


vredni rast sela i ublažavani uslovi vrlo
teškog života jako siromašnog i zaostalog
seoskog stanovništva. Ali, s druge strane
tolike neracionalne sječe na vrlo velikim
površinama predstavljale su teško opte


217