DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 82     <-- 82 -->        PDF

IZ DRUGIH REPUBLIKA


ŠUMARSTVO I NJEGOVO MJESTO U PRIVREDNOJ STRUKTURI ROŽAJA


UVOD


Od ukupne površine ovog područja, koje iznosi 43 159 ha, na šume i šumsko
zemljište otpada 20 491 ha ili 47,5,;l/o, na poljoprivredne površine 19 466 ha ili 45,1%,
a na neplodne i ostale površine 3 202 ha ili 7,4% (1)- Na osnovu toga se može
zaključiti da je područje dosta pošumljeno, jer šume i šumske asocijacije zauzimaju
najveći dio prostora općine (47,5it>/<> ukupne površine čine šume i šumske
asocijacije).


Ovakva struktura površina područja Rožaja od davnina je determinirala
bavljenje stanovništva poljoprivredom (gajenje planinskih poljoprivrednih kultura
i stočarstvo), a kapitalističkom eksploatacijom između dva svjetska rata
otpočinje potpunija valorizacija šumskih bogatstava, čime i praktično započinje
razvitak šumarstva i drvne industrije koja u sadašnjoj fazi razvitka čini osnovu
razvoja i skoro najvažniji faktor budućeg društveno-gospodarskog razvitka općine
Rožaje (4,156).


STANJE I STRUKTURA ŠUMA


Stanje šuma na ovom području je različito u pojedinim rajonima ovog
jedinstvenog IBARSKOG ŠUMSKOG PRIVREDNOG PODRUČJA a uvjetovano je
najvećim dijelom društveno-gospodarskim razvojem kroz dugovremeni period,
a zatim klimatskim, geološkim, petrografskim i drugim uvjetima. Druga grupa
uvjeta na ovom području (prirodni uvjeti) je veoma povoljna za uzgoj šumske
vegetacije (8,32), dok su antropogeni utjecaji u najvećoj mjeri utjecali na današnju
sliku i stanje šumskog bogatstva.


Šume i šumske asocijacije su različito distribuirane na ovom području. Tako
je planinsko područje na desnoj, u odnosu na područje brda na lijevoj strani
rijeke Ibra, bogatije šumom visokog kvaliteta (si. 1). Kako je područje brda na
lijevoj strani Ibra bilo znatno povoljnije za naseljavanje i poljoprivredu aktivnost
znatne površine šuma su iskrčene (4,80).


Ekološki uvjeti na ovom području pogodovali su i pogoduju naročito razvoju
četinarskih vrsta, pa su zato četinari zastupljeni sa 78,la/», a lišćari s 21,9%, što je
u suglasnosti sa prirodnim uvjetima (7,576). Od četinara najviše je zastupljena
smreka s 49V», a zatim jela s 46%, molika s 4% i bijeli bor s l!»/o (7,576). Od
lišćarskih vrsta najviše je bukve sa 94°/o (5).


Osobito je važno istaći veoma povoljnu strukturu šumskih površina po
vrstama uzgoja (vidi tabl. 1).




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 83     <-- 83 -->        PDF

´Slika 1 - Re,ioniz3ci,1a šuma Ibarskog šumskog
privrednog područja


1. Paučinsko-lovničke šume
2. Županica
3. Vučansko-biševske šume
4-, Baćko-besničke šume
5. Balotićke šume
6. Crn,ia-Ibarac
7. Gornji Ibar
Tabl. 1: Struktura šumskih površina prema vrsti uzgoja (1).


Vrsta uzgoja šuma Površina u ha Učešće u ukupnoj površini u %


Visoke šume 17 842 87,3
Niske šume 1067 5,2
Šikare 1532 7,5
Ukupn o 20 491 100,0




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 84     <-- 84 -->        PDF

RAJONIZACI.TA I GOSPODARENJE ŠUMAMA


U cilju lakšeg gospodarenja, podizanja, eksploatacije i zaštite šuma izvršena
je rejonizacija šuma IBARSKOG ŠUMSKOG PRIVREDNOG PODRUČJA na 7
rejona.


SI. 2. Pogled na četinarske šume u području Rožaja.


Djelatnošću šumarstva kojoj su osnovni poslovi uzgoj, zaštita i ekspoatacija
šumskog fonda bavi se poseban OOUR u okviru RO Šumsko-industrijskog kombinata
»GORNJI IBAR« u Rožajama. Osnovni zadatak ovog OOUR-a je, pored očuvanja
postojećeg šumskog fonda, snabdjevanje primarnih kapaciteta prerade drveta
u okviru ŠIK-a »Gornji Ibar« iz Rožaja (pogon pilane, fabrike panel ploča i
fabrika građevinske opreme) osnovnim sirovinama za preradu.


EKSPLOATACIJA ŠUMA


Prema podacima prezentiranih u tab. 2, godišnja sječiva masa (godišnji etat)
u 1975. godini je iznosio 109 234 m;J ukupne bruto drvene mase, što je poslije
Pljevlja (139 723 m») svakako najviša masa sječivog drveta u Crnoj Gori, ili oko
13,2% od ukupne bruto sječive mase u Crnoj Gori (6,376).


210




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Tabl. 2


Sječa drveta u šumama općine Rožaje po godinama od 1970. do 1975.
godine u m´ (6,376)


SJEČA DRVETA


OD UKUPNE SJEČE
od toga u ~
a ´C c ^


_


IH


CG


Društv
šume
ukupn


a


a
rt


te r a.


H T3


O T3 O


a


3


OS


g
c


M


3


3


a


1970 92 987 20 923 72 064


85129


69634 5 803 17 550


1971
1972
1973
1974
1975


u 75.


76015
75 295
92 730
111 116
109 234


100,o


20 960
18 066
13 630
14 054
20 271


18,7


55 055
56429
79 100
97 112
88 963


81,3


72 500
71975
86 570
106 485
104 553


95,6


47132
57 415
65 424
79 418
81762


74,7


14 249
4416
10 540
10 229
7 577


7,0


14 634
13 464
16 766
21519
19 895


183


SI. 3. Motorizirana obrada stabala i izrada drvnih sortimenata.


211




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Na osnovu reprezentativnih podataka u tabl. 2 može se zaključiti visoko
učešće četinara u ukupnoj sječi drvne mase (81,3% i visoko učešće tehničkog
drveta u ukupnoj sječivoj masi (74,7fl
0) te veoma nepovoljno visoko učešće otpadnog
drveta (18,3%)-


Prema podacima prezentiranim u »Koncepciji o razvitku šumarstva Crne
Gore« (elaborat za Rožaje) i podacima o ostvarenoj proizvodnji u 1976. i 1977.
godini u okviru ŠIK-a »Gornji Ibar« iz Rožaja (4,153) izvodimo strukturu i obujam
šumarske proizvodnje iz godišnje sječive mase uz godišnji prosjek za naredni
desetogodišnji period (1975-1985) koju prezentiramo u tabl. 3.


SL 4. Mehanizirana faza iznošenja sortimenata iz šume.


Tabl. 3 : Struktura i obujam šumarske proizvodnje (godišnji prosjek za period
1975 — 1985)


ČETINARI (Godišnji etat 78 925 m» bruto drvne mase)


— pilanski trupci 51 952 m3 65%
— jamsko d. i TT st. 6394 m3 8%
— celuloza 7193 m3 9%
— otpadak 14 387 m« 18%




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 87     <-- 87 -->        PDF

LISĆARI (Godišnji etat 26 271 m3 bruto drvne mase)


furnirski trupci 263 ms 1%
trupci za ljuštenje 2 627 m» 10%
pilanski trupci I i II klase 4 466 ms 17%
celulozno drvo 6 567 m3 25%
ogrijevno drvo 8 407 ms 32%
otpadak 3 941 m3 15%


Prikazana struktura proizvodnje šumskih sortimena, koju omogućava stanje
šumskog fonda kroz period od 1975-1985. godine i koja predstavlja povećanje
obujma proizvodnje četinara u odnosu na raniji period za oko 30%, kao i smanjenje
sječe lišćara za oko 14% predstavlja realnu osnovu za povećanje obujma
proizvodnje primarnih drvoprerađivačkih proizvoda, u prvom redu, rezane građe
četinara.


Tako se predviđa ostvarenje prosječne godišnje strukture proizvodnje rezane
građe četinara:


— normale rezane građe 28 085 ms
— kratke rezane građe 4486 m»
— letava 1378 m3
— odrezaka I 024 m3
— ostale robe 454 ms
Ukupno 35327 ms


Ostatak drvne mase koji ostaje nakon rezanja u pilani iznosi oko 6000 ms
piljevine, koja će se koristiti za proizvodnju tehnološke tople vode i pare i oko
8 000 ms porubaka i okrajaka koji će se sjeći i isporučivati tvornici celuloze i
papira u Ivangradu.


U cjelini uzevši, najvećim je dijelom mehanizirana faza sječa, transporta i
izrade šumskih sortimenata (si. 3 i 4).


ŠUMSKO UZGOJNI RADOVI I OTVORENOST ŠUMA


Obujam šumsko uzgojnih radova u dosadašnjem gospodarenju šumama nije
bio dovoljan i predstavlja u stvari simboličnu sporednu aktivnost (1). U budućem
periodu gospodarenja i podizanja šuma trebalo bi posvetiti veću pažnju ovim
radovima, bez obzira što se rezultati tih aktivnosti mogu očekivati kroz dugi niz
godina. Povoljnosti što ih pruža prostor općine Rožaje za popravak stanja postojećih
šumskih sastojina i zasnivanje novih treba iskoristiti. Energija prostora,
koja se izuzetno manifestira u obnavljanju i prirasu drvne zalihe, predstavlja
takav prirodni potencijal koji stručnim i drugim radom mora biti u znatno
većoj mjeri korišćen (9,169). Posebna briga pri tom morala bi biti usmjerena




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 88     <-- 88 -->        PDF

ka prosvjećivanju stanovništva u cilju stjecanja saznanja o raznovrsnoj i ne


zamjenljivoj ulozi šumskih bogatstava. U cilju ostvarivanja ovih zadataka po


sebno mjesto pripada »Pokretu Gorana«.


Šume u IBARSKOM ŠUMSKOM PRIVREDNOM PODRUČJU su relativno


dobro otvorene (3,17). Ocjenjuje se da prosječna otvorenost šuma ovog područja


iznosi oko 10 km na 1000 ha (4,155).


S obzirom da šumske saobraćajnice nemaju značaj samo za uspješnije gospo


darenje šumama već i za poboljšanje uvjeta života i rada seoskog stanovništva,


savladanost prostora u cilju njegove potpunije valorizacije (poglavito turističke),


općenarodne obrane i si. (5,76), to one imaju i karakter opće društvene infra


strukture.


ZAKLJUČNA RAZMATRANJA


Iz svega iznijetog moguće je izvesti slijedeće zaključke:


1. Prirodni uvjeti na području Rožaja pogodovali su formiranju bogatog
šumskog pokrivača te 47,5% površine općine pokrivaju šume;
2. posebna je pogodnost što u strukturi šuma prevladavaju četinarske vrste
sa 78,1% i što je veoma povoljna struktura površina šuma po vrstama uzgoja
jer preko 87,3% predstavljaju visoke šume;
3. u ukupnoj sječi drvne mase zapaža se visoko učešće četinara (81,3%),
visoko učešće tehničkog drveta u ukupnoj sječivoj masi (74,7%) i veoma nepovoljno
visoko učešće otpadnog drveta (18,3%);
4. u strukturi proizvodnje šumskih sortimenata odlučujuću ulogu imaju
četinari;
5. otvorenost šuma na ovom području je relativno dobra (oko 10 km na
1000 ha);
6. u šumarstvu se ostvaruje oko 24,1% društvenog proizvoda i zapošljava
597 radnika;
7. na bazi dobrog razvoja šumarske proizvodnje razvija se drvna industrija
koja učestvuje u ukupnom društvenom proizvodu s oko 37,6% i u kojoj je
zapošljeno oko 749 radnika.
Iz svega izloženog slijedi zaključak da odlučujuću ulogu u privrednoj
strukturi općine Rožaje ima upravo šumarstvo i
drvna industrija koje zajedno zapošljavaju oko 1346 radnika
i u kojima se ostvaruje oko 61,7% društvenog proizvoda.


Literatura


1. KONCEPCIJA dugoročnog razvoja područja opštine Rožaje 1974 — 1985, Institut
za društveno-ekonomska istraživanja Titograd, 1975.
2. KONCEPCIJA o razvitku šumarstva Crne Gore (elaborat za Rožaje), Udružena
drvna industrija i šumarstvo SOUR »Crna Gora«, Titograd, 1976.
214




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 89     <-- 89 -->        PDF

3. KNEŽEVIĆ, I. i PEJNOVIĆ, D.: Stanje saobraćajnica u društvenim šumama
SFRJ-e, Šumarski list 1-3, Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske, Zagreb, 1978.
4. NURKOVIĆ, S.: Regionalna struktura Rožaja i ekonomsko-geografska valorizacija
općinskog teritorija, Magistarski rad obranjen na Prirodoslovno matematičkom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu — neobjavljen, Zagreb, 1978.
5. OSTOJIĆ, Z.: Uloga inženjera i tehničara šumarstva u pripremi operative
šumarstva za opštenarodnu odbranu, Šumarski list 1-3, Savez inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb, 1978.
6. STATISTIČKI GODIŠNJAK Crne Gore, Republički zavod za statistiku, Titograd,
1976.
7. ŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA knj. I, Naklada Jugoslavenskog leksikografskog
zavoda, Zagreb, 1963.
8. HORVAT, I.: Šumarske zajednice Jugoslavije, Institut za šumarska istraživanja,
Zagreb, 1975.
9. VUČIJAK S.: Efikasnost poslovanja u šumarstvu BiH, Šumarski list 4-5, Saveza
inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb, 1978.
Mr Safet Nurković,


ROŽAJE, SR CRNA GORA


IZIŠAO IZ TISKA


DNEVNIK RADA
(službena knjiga terenskog osoblja)


Praktično džepno izdanje vel. 12 X 17 cm, fini pisaći papir tvrdi
povez!


Služi za upisivanje zbivanja i događaja prilikom obilaska šumskih
predjela, ubilježavanje radova na pošumljavanju, iskorišćivanju i zaštitu
šuma. Upisivanje šumskih šteta, inventara, požareva, zapažanja


o cvatnji i listanju drveća i si. Dnevnik radne snage i učinka, dopusta,
godišnjih odmora, bolovanja i si.
Isporučujemo ODMAH!
Narudžbe prima:


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA
ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE
Zagreb, Mažuranićev trg 11




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 90     <-- 90 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


BRANISLAV BEGOVIC: Razvojni j-.ut šumske privrede u Bosni i Her


cegovini u periodu austrougarske uprave (1878—1918) sa posebnim osvrtom


na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta.


U izdanju Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine — Djela, knjiga
LIV, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga
31 — objavljena je 1978. u Sarajevu
pod gornjim naslovom studija B. Begovica,
dipl. inž. šumarstva i redovnog
profesora Šumarskog fakulteta u penziji
iz Sarajeva. Studija predstavlja sažetu
monografiju iz obimnog autorovog rada


o razvoju šumske privrede B i H u toku
40 godina dugog perioda pod austrougarskom
upravom. Cjelovita obrada tog perioda
i njeno objavljivanje bilo je potrebno
naročito zbog toga što su iskorišćavanje
šuma i industrijska prerada
drveta spadale tada među najvažnije
grane u privrednom razvoju B i H, te
što je, na bazi detaljnih naučnih istraživanja,
trebalo dati objektivnu ocjenu
austrougarske šumarske politike u B i H.
Da se to postigne trebalo je najprije
uložiti ogroman rad za pronalaženje i
proučavanje velikog broja na raznim
mjestima objavljenih izvora (najvećim
dijelom na njemačkom i srpskohrvatskom
jeziku) iz ondašnjeg perioda do
današnjih dana i veoma obimna arhivska
građa Zajedničkog ministarstva finansija
i Zemaljske vlade za Bosnu i
Hercegovinu u Sarajevu u Arhivu B i H
u Sarajevu.
Studija je podijeljena na 14 glava. Prve
dvije čine Uvod i Organizacija šumarstva
i šumarske službe. Deset glava se odnose
na eksploataciju erarskih šuma prema
njenim vrstama i načinu poslovanja: hrastovih
šuma s manufakturnom proizvodnjom
i eksportom francuske duge, hrastovih
izdanačkih šuma za proizvodnju
kore za štavljenje koža, bukovih šuma
s manufakturnom proizvodnjom cijepane
robe, erarsko režijsko šumsko poslovanja,
dugoročni ugovori s privatnim šumsko-
industrijskim preduzećima na bazi
slobodnih pogodbi, kratkoročni ugovori
s privatnim poduzećima i trgovcima drvetom,
kupoprodaje drveta na malo po
posebnim cjenovnicima, dugoročni ugovori
na bazi submisijskih prodaja i besplatno
izdavanje drveta. Jedna glava obuhvaća
kompanju protiv dugoročnih ugovora


na bazi slobodnih pogodbi, a posljednju
glavu čini rekapitulacija sa zaključnim
razmatranjima. Na kraju su dati: rezime
na njemačkom jeziku i registri ličnih
imena, geografskia naziva i naziva šumsko-
industrijskih preduzeća i ustanova.


Prikazivajući razvoj organizacije šumarstva
i šumske službe, autor navodi da
je prva organizacija (iz 1880), po kojoj
je ona bila nezavisna od političko —
upravnih vlasti, trajala samo do 1883,
kada je uključena u sastav političko-
upravnih organa, kojima je povjereno
vođenje uprave i gazdovanja svim šumama
(s tim što je devedesetih godina ipak
osnovan manji broj samostalnih šumskih
uprava), te da je tek reorganizacijom
iz 1911, počelo postepeno izdvajanje uprave
erarskih šuma iz nadležnosti političko-
upravnih vlasti. Prva izmjena se obrazlaže
tim što je austrougarskoj upravi
konveniralo da šume služe i kao sredstvo
za lakše ostvarivanje njene unutrašnje
politike — pridobijanje za Austrougarsku
— i radi isključenja uticaja
šumarskih stručnjaka koji su forsirali
iskorišćivanje erarskih šuma u vlastitoj
režiji, a druga potrebom veće ekonomičnosti
gazdovanja šumama na bazi iskustava
u režiji šumskih uprava. Navedeno
je i povećanje broja šumskih kadrova,
koji su najvećim dijelom bili iz Austrougarske,
u skladu s pojačanom eksploatacijom
šuma i intenziviranjem gazdovanja:
1881. bilo ih je 71 sa 81 čuvara
šuma a 1914. god. 239 sa 697 čuvara.


Obrađujući eksploataciju erarskih šuma,
autor u svakoj glavi obrazlaže pobude
i razloge odnosnog oblika i vrste
eksploatacije šuma s obzirom na tadašnje
uslove i mogućnosti njihove rentabilne
eksploatacije i stavove austrougarske
vlade — prvenstveno rukovođenje
ostvarivanjem što većih prihoda za zemaljsku
blagajnu i ekspanzionističkom
privrednom politikom u okupiranoj zemlji.
Prikazani su i prigovori šumarskih
stručnjaka i sa drugih strana upućivani
na pojedine načine prodaje drveta i eksploatacije
šuma, kao i razlozi kojima su
predstavnici austrougarske vlade branili




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 91     <-- 91 -->        PDF

svoje stavove. Zatim su dati podaci o
preduzećima koja su vršila eksploataciju
šuma, o zaključenim ugovorima i ugovornim
područjima, o orodatim i posječenim
neto drvnim masama, o izgrađenim
šumskim komunikacijama i prevoznim
sredstvima, te kuda je posječeno
drvo otpremano. Odgovarajući podaci su
dati i za režijsko iskorišćivanje šuma.
Kod drvoprerađivačkih pogona navedene
su vrste, lokacije, pogonske i radne mašine,
količine dobijene rezane robe, kome
je prodavana i dr. Za veće eksploatacije
šuma po dugoročnim ugovorima
osnovni podaci dati su i u tabelama.


Eksploataciju šuma putem maloprodaje
po posebnim cjenovnicima vršili su
samo domaći kupci, eksploataciju bukovih
šuma za cijepanu robu i eksploataciju
putem kratkoročnih ugovora s privatnim
firmama i trgovcima po cjenovnicima
u većini domaći, a kod svih drugih
prodaja na panju većina ili jedini kupci
su bili stranci. To se objašnjava slabim
financijskim stanjem, nedostatkom stručnih
kadrova i kvalificiranih radnika i pomanjkanjem
organizatorske sposobnosti
kod domaćih kupaca.


Strana poduzeća su radila uglavnom s
austrijskim i mađarskim, a zatim s italijanskim,
njemačkim i švajcarskim kapitalom.
Među njima su bila najveća, s
dugoročnim ugovorima na bazi slobodnih
pogodbi, »Bosanska šumska industrija a.


d. Otto Steinbeis — Dobrljin — Drvar«
i »Bosanska šumska industrija Eisler &
Ortlieb — Zavidovići«. Ona su imala i
najveća ugovorna područja, kupljene i
posječene drvne mase, šumska transportna
sredstva i postrojenja za preradu
drveta. Prvo je u Drvaru imalo parnu
pilanu sa osam odnosno 14 punih gatera
i u Dobrljinu drugu sa četiri odnosno
osam gatera a kasnije u Drvaru i fabriku
celuloze (sa jednom švajcarskom firmom),
a drugo modernu parnu pilanu
u Zavidovićima sa 17 a kasnije 26 gatera
— jedno od tadašnjih najsavremenijih
evropskih industrijskih postrojenja za
preradu drveta.
Ne računajući besplatna izdavanja drveta,
od ukupno posječenog drveta na
režijsku eksploataciju šuma dolazilo je
svega 16,5°/o- Analizom ove eksploatacije
autor zaključuje da je ona, u odnosu
na sve druge, predstavljala mnogo racionalniji
i za ondašnje prilike i uslove
mnogo prihvatljiviji način gazdovanja
šumama. Ona je doprinjela razvoju industrije
za preradu drveta a posebno
metalurgijske industrije (sječom blizu
4,9 mil. m3 drveta za proizvodnju šum


skog i destilacionog ugljena bez naplate
šumske takse), izvršila najveći obim šumsko-
uzgojnih radova, izgradila relativno
velik obim raznih šumskih komunikacija
i ostvarivala znatno veće šumske takse.


Od drugih vrsta eksploatacije šuma osvrnućemo
se samo na besplatno izdavanje
drveta koje je autor, s pravom
detaljno obradio. Pravni osnov tom izdavanju
(merematsko pravo) naslijeđen
je od otomanske uprave koja je izdvajala
dijelove šuma koji su služili isključivo
za drvarenje seoskog stanovništva
(baltalik). Predviđeno izdvajanje i razgraničenje
tih šuma od državnih, nije
ostvareno do kraja otomanske uprave.
Autor ističe brojne teškoće koje su se
austrougarskoj upravi javljale u kompleksnom
rješavanju merematskog prava.
Zatim izlaže razne mjere koje je okupatorska
uprava preduzimala da pomenuto
neograničeno pravo i izvjesnoj mjeri ograniči
vremenski, prostorno i količinski,
te da uvede red pri njegovoj realizaciji.
Pored ostalog, bio je reguliran postupak
oko prijava potreba na drvetu, načina
doznake, sječe, izrade itd. što je predstavljalo
veliku teret i za seosko stanovništvo
i za malobrojno šumarsko osoblje
zaduženo za te poslove. Iako je kasnije
taj postupak pojednostavljen, ovlaštenici
nisu po tome postupali, naročito u pogledu
mjesta i načina sječa, čemu su
doprinosile i upravne vlasti koje su iz
političkih razloga slabo primjenjivale
kaznene mjere. Mada je već 1884. bilo
predviđeno da se posebnim zakonom izvrši
izdvajanje opštinskih šuma i pašnjaka
radi trajnog podmirivanja potreba
seoskog stanovništva, to je bio veoma
težak problem koji je duboko zasijecao
u život cjelokupnog seoskog stanovništva.
Otuda je nacrt pomenutog zakona izrađen
tek 1912, a 1914. dostavljen Bosanskom
saboru. Iako je nacrt zakona izazvao
opšte kritike u Bosanskom saboru,
ovaj ga je ipak, uz izvjesne izmjene i
dopune, prihvatio krajem juna 1914, ali
nije bio sankcionisan ni mogao biti sproveden
zbog prvog svjetskog rata. Značaj
rješavanja merematskog prava i njegove
što pravilnije realizacije proizlazio je,
kako autor opravdano ističe, iz vrlo velikog
obima odnosnih sječa (za čitavo
vrijeme austrougarske uprave oko 85,5
mil. ms ili oko 2,1 mil. m-3 prosječno godišnje),
čime je vršen jak uticaj na pri


vredni rast sela i ublažavani uslovi vrlo
teškog života jako siromašnog i zaostalog
seoskog stanovništva. Ali, s druge strane
tolike neracionalne sječe na vrlo velikim
površinama predstavljale su teško opte


217




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 92     <-- 92 -->        PDF

rećenje za šume i šumarstvo B i H i
uveliko otežavale njegov razvitak.
Kampanja protiv dugoročnih ugovora


o iskorišćavanju šuma na bazi slobodnih
pogodbi počela je 1903. zbog prodaje
po niskim cijenama velikih količina četinarske
rezane građe na evropskom a
posebno mediteranskom tržištu drveta,
čime su, konkurencijom istoj robi iz
austrijskih alpskih zemalja, ugrožavani
interesi njihovog šumarstva i drvne industrije.
Ta kampanja, poznata pod imenom
»bosanska opasnost« (Bosnische Gefahr),
je vođena preko dnevne štampe
i šumarskih i drvno-industrijskih časopisa,
na skupštinama austrijskih šumara
i drvoprerađivača i privrednih ustanova,
a potom u Delegacijama austrijskih parlamenata.
U kampanji je isticano da su
izvoz i prodaje cijene građe iz B i H
omogućile minimalne cijene drveta na
panju po ugovorima i druge pogodnosti
i povlastice kupcima tog drveta, da su
odredbe ugovora nepristupačne javnosti
pa čak i šumarskom osoblju, da su velike
sječe po tim ugovorima suprotne
trajnom gazdovanju šumama itd. Stoga
je energično zahtijevano, pored ostalog,
da se prekine s masovnim sječama i
raubovanjem bosanskih šuma i da se
dalja eksploatacija vrši u režiji zemaljskog
erara. Suprotstavljajući se toj kompanji,
austrougarska uprava je uglavnom
isticala nametnutu joj obavezu samofinansiranjem
uprave okupiranih područja,
što je trajno i redovno moglo osigurati
prvenstveno prihodima od šuma putem
dugoročnih ugovora, da su niske šumske
takse i dugi ugovorni rokovi posljedica
neotvorenosti šuma, da se šume ne raubuju
jer intenzitet sječa odgovara prašumskom
karakteru šuma sa oko 50%
prezrelih i nekvalitetnih stabala, da se
preduzimaju mjere za obnovu šuma i da
se konkurencija izvozom javlja ne zbog
količina građe već njenog boljeg kvaliteta
od one iz alpskih zemalja. Autor podvlači
da je ipak zbog kampanje obustavljeno
zaključivanje novih dugoročnih ugovora,
uz obećanje da će se eksploatacija
slobodnih šuma vršiti u režiji, a pojačana
je kontrola realizacije ugovora, naročito
u pogledu racionalizacije korišćenia
drvnih masa i osiguranja obnove sjecišta.
Time je kampanja, poslije nepune
tri godine, počela da jenjava. Ali, uvođenjem
u život Bosanskog sabora (1910)
nastaje nova, oštra kampanja započeta
na njegovoj prvoj sesiji. Autor ukazuje
da ova kampanja u suštini nije bila
usmjerena protiv dotadašnjeg sistema
gazdovanja šumama i njihove eksploata


cije po dugoročnim ugovorima niti je zahtijevala
režijsku eksploataciju šuma, već
da je u stvari bila motivisana nastojanjima
da se smanji bogaćenje stranih preduzeća,
odnosno težnjom domaćih trgovaca,
gazda i veleposjednika, kao klase
mlade buržoazije, da im se, radi bogaćenja,
odobri dugoročna eksploatacija šuma
pod uslovima i privilegij ama stranih
kupaca. U Bosanskom saboru su, po objašnjenju
autora, podržavani stavovi kampanje,
smatrajući da će domaći ljudi
imati više obzira prema šumi i bolje
štititi interese šumarstva B i H i domaćih
radnika nego stranci, što je bilo potpuno
pogrešno jer je kapitalističko poslovanje,
nezavisno od nacionalnog porijekla
kapitala, bezobzirno na putu postizanja
što većih profita. Stavove Bos.
sabora autor obrazlaže jakim autoritetom
predstavnika mlade buržoaske klase
kod nezrelih narodnih masa i održavanjem
čvrstih veza s poslanicima Sabora
koji su svoje djelovanje saobražavali
interesima te klase. Koristeći i sta


vove Bos. sabora, austrougarska uprava
je, umjesto obećanog uvođenja režijske
eksploatacije šuma, zaključila 1910-1913.
putem submisijskih prodaja (prodaje licitacijom
na osnovu pismenih ponuda)
19 dugoročnih ugovora o eksploataciji
šuma sa domaćim i stranim kupcima.
Time je izašla u susret zahtjevima Bos.
sabora, obezbijedila veće šumske takse
u odnosu na ranije ugovore i propisala
bitno drugačije i kvalitetnije uslove za
realizaciju novih ugovora. Kao posebno
karakteristično, autor naglašava da su
mnogi od šumarskih stručnjaka u B i H,
iako stranci sa službom u okupiranoj
zemlji, i u ovim kampanjama i u drugim
stručnim pitanjima ostajali dosljedni
principima racionalnog gazdovanja šumama
i stručne šumarske etike i suprotstavljali
se, mada uglavnom bezuspješno,
protivnim tendencijama i akcijama s političke
strane.


U posljednjoj glavi studije posebnu
pažnju privlači autorova ocjena šumarske
politike austrougarske vlade u B i H.
Autor navodi najprije da je za 40 godina
austrougarske uprave u B i H u svim
visokim i niskim erarskim šumama (1,7
mil. ha) prosječno ukupno oko 133,3 mil.
m´i korisnog drveta (od čega 29,1% čet.)
ili prosječno godišnje oko 3,3 mil. m;´,
odnosno prosječno godišnje svega 1,94
m-´i/ha. U ukupno posječenoj masi, režijski
izrađeno drvo i ono koje su, kupljeno
u šumi na panju, posjekli privatnici sudjelovalo
je sa 45,3 mil. m-´i ili 34%, dok
je 88 mil. m3 ili 66% dolazilo na bes




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 93     <-- 93 -->        PDF

platno izdato drvo (po merematskom
pravu i raznim ustanovama). Autor detaljno
iznosi brojne negativne ali i pozitivne
elemente šumarske politike. Od negativnih
navodimo: vrlo povoljni uslovi
pod kojima su strane firme dugoročno
eksploatisale velike šumske komplekse
(vrlo niske šumske takse, a za najveći
dio eksploatacije za proizvodnju ugljena
bez njene naplate; predmet kupoprodaje
je tzv. korisno drvo iznad određenog
prečnika na tanjem kraju (25
odn. 30 cm) i vrlo kvalitetno, oblo drvo
do 15 cm debljine na tanjem kraju tretirano
je kao ogrevno, a sve ostalo posječeno
drvo (30-40% ukupne mase) ostavljeno
je na sjecištima kao otpadak;
povlastice u pogledu vremena plaćanja i
transporta drveta javnim komunikacijama);
grubom i neracionalnom eksploatacijom,
posavske hrastove šume su upropašćene;
mali obim šumsko-uzgojnih radova;
posve neracionalno iskorišćavanje
šuma na osnovu merematskog prava od
strane ovlaštenika svjesno je tolerisano,
pa su odnosne šume bile u velikoj mjeri
devastirane; vrlo slaba zaštita šuma, naročito
zbog nedovoljnog broja čuvarskog
osoblja (i to stručno neosposobljenog)
koje nije moglo suzbiti razna stalna nasrtanja
stanovništva na šume i šumske
kulture, a i stručno šumarsko osoblje
kod sreskih oblasti bilo je manjih kvalifikacija
ili mlađi stručnjaci bez većeg
iskustva; izrazito favoriziranje stranih
šumarskih kadrova, pa domaće stručno
osoblje, po svom broju, zvanju i položajima,
nije moglo doći do izražaja.


Kod nas uobičajene prigovore nepravilnoj
austrougarskoj šumarskoj politici
zbog otvaranja šumskih područja izgradnjom
šumskih željezničkih pruga (većinom
privremenog karaktera) umjesto
šumskih putova, autor ocjenjuje neopravdanim.
To zato što su u ono vrijeme
šumske željeznice predstavljale najsuvremenija
i jedino moguća ekonomična sredstva
za transport velikih količina drveta
na relativno većim udaljenostima, pošto
je otvaranje šumskih kompleksa izgradnjom
šumskih putova uslijedilo nekoliko
decenija kasnije masovnijom proizvodnjom
i primjenom mehanizovanih sredstava
za transport drveta šumskim putevima.
Kritike da je forsirana primarna
prerada drveta uz eliminisanje finalne,
autor uvažava ali objašnjava da je onda
rezana građa četinjača bila stalno konjukturna
na svjetskom tržištu, a da su kod
finalnih proizvoda bile često oscijacije
ponude i traženja a time i cijena. Uz to
navodi da je u B i H i tada bilo fabrika


za finalnu proizvodnju (po jedna fabrika


drvenjače i papira, destilacije drveta, ši


bica, štapova i celuloze, nekoliko manjih


za građevinsku stolariju i dr).


Prikazujući ulaganja u eksploataciju


šuma i preradu drveta autor konstatuje


da je krajem austrougarske uprave u B


i H bilo računajući režijsko i poslovanje


privatnih firmi, oko 1225 km željezničkih


pruga na lokomotivski i gravitacioni po


gon, 19,9 km žicanih željeznica, 163,4 km


šumskih putova, 89 km riža itd, te da je


od željezničkih pruga na lokomotivski


pogon 545,5 km služilo do najnovijeg vre


mena za potrebe javnog saobraćaja. Na


vodeći da je austrougarska okupacija B


i H zatekla samo nekoliko desetina do


ćih malih pilana potočara, autor ukazuje


da je pred prvi svjetski rat u B i H


bilo 30 modernih parnih pilana sa 140


gatera i 340 pomoćnih mašina i 130 pi


lana na vodeni pogon (od čega 22 moder


ne sa turbinama). Ukupna ulaganja u


šumske komunikacije i pilane iznosila


su preko 47 mil. kruna, najvećim dijelom


stranog kapitala.


Obrađujući radnu snagu u eksploataciji
šuma i drvnoj industriji, autor ističe
da je broj domaćih radnika u početku
bio minimalan (zbog nestručnosti i nego
voljne priučenosti) ali je stalno povećavan,
pa je 1906. od ukupno zaposlenih
radnika (24.000) bilo 71% domaćih, a 1913.
već 78%. Autor opravdano naglašava da
je ta radna snasa uticala na izvlačenje
seoskog stanovništva iz vjekovne zaostalosti,
podizala mu svijest a donekle i
životni standard, da je predstavljala značajnu
komponentu u formiranju radničke
klase i radničkog pokreta u B i H,
te da je ta klasa u borbi za izmjenu
društvenih odnosa i u periodu austrougarske
uprave, i u vrijeme kapitalističke
Jugoslavije, a posebno u toku NOB, u
velikoj mjeri doprinjela formiranju i
učvršćenju naše socijalističke samoupravne
zajednice.


Dajući podatke o šumsko-uzgojnim radovima
autor navodi da je krajem 1902.
bilo 77 malih šumskih rasadnika i da
je do tada podignuto 3.451 ha šumskih
kultura. U 1913. bilo je 194 rasadnika
sa preko 29 mil. sadnica, te godine je
izvršeno novo pošumljavanje na 2.691 ha
i popunjavanje na 1982 ha i podignuto


15.557 m ograde oko kultura. U 1911.
podignuta je i jedna moderna trušnica.
Autor objašnjava da je austrougarska
uprava, zbog nedovoljnog broja stručnog
osoblja ali i zbog političkog taktiziranja
osnovala 1889. šumarski odsjek pri srednjoj
tehničkoj školi u Sarajevu koji je


219