DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 82 <-- 82 --> PDF |
IZ DRUGIH REPUBLIKA ŠUMARSTVO I NJEGOVO MJESTO U PRIVREDNOJ STRUKTURI ROŽAJA UVOD Od ukupne površine ovog područja, koje iznosi 43 159 ha, na šume i šumsko zemljište otpada 20 491 ha ili 47,5,;l/o, na poljoprivredne površine 19 466 ha ili 45,1%, a na neplodne i ostale površine 3 202 ha ili 7,4% (1)- Na osnovu toga se može zaključiti da je područje dosta pošumljeno, jer šume i šumske asocijacije zauzimaju najveći dio prostora općine (47,5it>/<> ukupne površine čine šume i šumske asocijacije). Ovakva struktura površina područja Rožaja od davnina je determinirala bavljenje stanovništva poljoprivredom (gajenje planinskih poljoprivrednih kultura i stočarstvo), a kapitalističkom eksploatacijom između dva svjetska rata otpočinje potpunija valorizacija šumskih bogatstava, čime i praktično započinje razvitak šumarstva i drvne industrije koja u sadašnjoj fazi razvitka čini osnovu razvoja i skoro najvažniji faktor budućeg društveno-gospodarskog razvitka općine Rožaje (4,156). STANJE I STRUKTURA ŠUMA Stanje šuma na ovom području je različito u pojedinim rajonima ovog jedinstvenog IBARSKOG ŠUMSKOG PRIVREDNOG PODRUČJA a uvjetovano je najvećim dijelom društveno-gospodarskim razvojem kroz dugovremeni period, a zatim klimatskim, geološkim, petrografskim i drugim uvjetima. Druga grupa uvjeta na ovom području (prirodni uvjeti) je veoma povoljna za uzgoj šumske vegetacije (8,32), dok su antropogeni utjecaji u najvećoj mjeri utjecali na današnju sliku i stanje šumskog bogatstva. Šume i šumske asocijacije su različito distribuirane na ovom području. Tako je planinsko područje na desnoj, u odnosu na područje brda na lijevoj strani rijeke Ibra, bogatije šumom visokog kvaliteta (si. 1). Kako je područje brda na lijevoj strani Ibra bilo znatno povoljnije za naseljavanje i poljoprivredu aktivnost znatne površine šuma su iskrčene (4,80). Ekološki uvjeti na ovom području pogodovali su i pogoduju naročito razvoju četinarskih vrsta, pa su zato četinari zastupljeni sa 78,la/», a lišćari s 21,9%, što je u suglasnosti sa prirodnim uvjetima (7,576). Od četinara najviše je zastupljena smreka s 49V», a zatim jela s 46%, molika s 4% i bijeli bor s l!»/o (7,576). Od lišćarskih vrsta najviše je bukve sa 94°/o (5). Osobito je važno istaći veoma povoljnu strukturu šumskih površina po vrstama uzgoja (vidi tabl. 1). |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 83 <-- 83 --> PDF |
´Slika 1 - Re,ioniz3ci,1a šuma Ibarskog šumskog privrednog područja 1. Paučinsko-lovničke šume 2. Županica 3. Vučansko-biševske šume 4-, Baćko-besničke šume 5. Balotićke šume 6. Crn,ia-Ibarac 7. Gornji Ibar Tabl. 1: Struktura šumskih površina prema vrsti uzgoja (1). Vrsta uzgoja šuma Površina u ha Učešće u ukupnoj površini u % Visoke šume 17 842 87,3 Niske šume 1067 5,2 Šikare 1532 7,5 Ukupn o 20 491 100,0 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 84 <-- 84 --> PDF |
RAJONIZACI.TA I GOSPODARENJE ŠUMAMA U cilju lakšeg gospodarenja, podizanja, eksploatacije i zaštite šuma izvršena je rejonizacija šuma IBARSKOG ŠUMSKOG PRIVREDNOG PODRUČJA na 7 rejona. SI. 2. Pogled na četinarske šume u području Rožaja. Djelatnošću šumarstva kojoj su osnovni poslovi uzgoj, zaštita i ekspoatacija šumskog fonda bavi se poseban OOUR u okviru RO Šumsko-industrijskog kombinata »GORNJI IBAR« u Rožajama. Osnovni zadatak ovog OOUR-a je, pored očuvanja postojećeg šumskog fonda, snabdjevanje primarnih kapaciteta prerade drveta u okviru ŠIK-a »Gornji Ibar« iz Rožaja (pogon pilane, fabrike panel ploča i fabrika građevinske opreme) osnovnim sirovinama za preradu. EKSPLOATACIJA ŠUMA Prema podacima prezentiranih u tab. 2, godišnja sječiva masa (godišnji etat) u 1975. godini je iznosio 109 234 m;J ukupne bruto drvene mase, što je poslije Pljevlja (139 723 m») svakako najviša masa sječivog drveta u Crnoj Gori, ili oko 13,2% od ukupne bruto sječive mase u Crnoj Gori (6,376). 210 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Tabl. 2 Sječa drveta u šumama općine Rožaje po godinama od 1970. do 1975. godine u m´ (6,376) SJEČA DRVETA OD UKUPNE SJEČE od toga u ~ a ´C c ^ _ IH CG Društv šume ukupn a a rt te r a. H T3 O T3 O a 3 OS g c M 3 3 a 1970 92 987 20 923 72 064 85129 69634 5 803 17 550 1971 1972 1973 1974 1975 u 75. 76015 75 295 92 730 111 116 109 234 100,o 20 960 18 066 13 630 14 054 20 271 18,7 55 055 56429 79 100 97 112 88 963 81,3 72 500 71975 86 570 106 485 104 553 95,6 47132 57 415 65 424 79 418 81762 74,7 14 249 4416 10 540 10 229 7 577 7,0 14 634 13 464 16 766 21519 19 895 183 SI. 3. Motorizirana obrada stabala i izrada drvnih sortimenata. 211 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Na osnovu reprezentativnih podataka u tabl. 2 može se zaključiti visoko učešće četinara u ukupnoj sječi drvne mase (81,3% i visoko učešće tehničkog drveta u ukupnoj sječivoj masi (74,7fl 0) te veoma nepovoljno visoko učešće otpadnog drveta (18,3%)- Prema podacima prezentiranim u »Koncepciji o razvitku šumarstva Crne Gore« (elaborat za Rožaje) i podacima o ostvarenoj proizvodnji u 1976. i 1977. godini u okviru ŠIK-a »Gornji Ibar« iz Rožaja (4,153) izvodimo strukturu i obujam šumarske proizvodnje iz godišnje sječive mase uz godišnji prosjek za naredni desetogodišnji period (1975-1985) koju prezentiramo u tabl. 3. SL 4. Mehanizirana faza iznošenja sortimenata iz šume. Tabl. 3 : Struktura i obujam šumarske proizvodnje (godišnji prosjek za period 1975 — 1985) ČETINARI (Godišnji etat 78 925 m» bruto drvne mase) — pilanski trupci 51 952 m3 65% — jamsko d. i TT st. 6394 m3 8% — celuloza 7193 m3 9% — otpadak 14 387 m« 18% |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 87 <-- 87 --> PDF |
LISĆARI (Godišnji etat 26 271 m3 bruto drvne mase) furnirski trupci 263 ms 1% trupci za ljuštenje 2 627 m» 10% pilanski trupci I i II klase 4 466 ms 17% celulozno drvo 6 567 m3 25% ogrijevno drvo 8 407 ms 32% otpadak 3 941 m3 15% Prikazana struktura proizvodnje šumskih sortimena, koju omogućava stanje šumskog fonda kroz period od 1975-1985. godine i koja predstavlja povećanje obujma proizvodnje četinara u odnosu na raniji period za oko 30%, kao i smanjenje sječe lišćara za oko 14% predstavlja realnu osnovu za povećanje obujma proizvodnje primarnih drvoprerađivačkih proizvoda, u prvom redu, rezane građe četinara. Tako se predviđa ostvarenje prosječne godišnje strukture proizvodnje rezane građe četinara: — normale rezane građe 28 085 ms — kratke rezane građe 4486 m» — letava 1378 m3 — odrezaka I 024 m3 — ostale robe 454 ms Ukupno 35327 ms Ostatak drvne mase koji ostaje nakon rezanja u pilani iznosi oko 6000 ms piljevine, koja će se koristiti za proizvodnju tehnološke tople vode i pare i oko 8 000 ms porubaka i okrajaka koji će se sjeći i isporučivati tvornici celuloze i papira u Ivangradu. U cjelini uzevši, najvećim je dijelom mehanizirana faza sječa, transporta i izrade šumskih sortimenata (si. 3 i 4). ŠUMSKO UZGOJNI RADOVI I OTVORENOST ŠUMA Obujam šumsko uzgojnih radova u dosadašnjem gospodarenju šumama nije bio dovoljan i predstavlja u stvari simboličnu sporednu aktivnost (1). U budućem periodu gospodarenja i podizanja šuma trebalo bi posvetiti veću pažnju ovim radovima, bez obzira što se rezultati tih aktivnosti mogu očekivati kroz dugi niz godina. Povoljnosti što ih pruža prostor općine Rožaje za popravak stanja postojećih šumskih sastojina i zasnivanje novih treba iskoristiti. Energija prostora, koja se izuzetno manifestira u obnavljanju i prirasu drvne zalihe, predstavlja takav prirodni potencijal koji stručnim i drugim radom mora biti u znatno većoj mjeri korišćen (9,169). Posebna briga pri tom morala bi biti usmjerena |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 88 <-- 88 --> PDF |
ka prosvjećivanju stanovništva u cilju stjecanja saznanja o raznovrsnoj i ne zamjenljivoj ulozi šumskih bogatstava. U cilju ostvarivanja ovih zadataka po sebno mjesto pripada »Pokretu Gorana«. Šume u IBARSKOM ŠUMSKOM PRIVREDNOM PODRUČJU su relativno dobro otvorene (3,17). Ocjenjuje se da prosječna otvorenost šuma ovog područja iznosi oko 10 km na 1000 ha (4,155). S obzirom da šumske saobraćajnice nemaju značaj samo za uspješnije gospo darenje šumama već i za poboljšanje uvjeta života i rada seoskog stanovništva, savladanost prostora u cilju njegove potpunije valorizacije (poglavito turističke), općenarodne obrane i si. (5,76), to one imaju i karakter opće društvene infra strukture. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Iz svega iznijetog moguće je izvesti slijedeće zaključke: 1. Prirodni uvjeti na području Rožaja pogodovali su formiranju bogatog šumskog pokrivača te 47,5% površine općine pokrivaju šume; 2. posebna je pogodnost što u strukturi šuma prevladavaju četinarske vrste sa 78,1% i što je veoma povoljna struktura površina šuma po vrstama uzgoja jer preko 87,3% predstavljaju visoke šume; 3. u ukupnoj sječi drvne mase zapaža se visoko učešće četinara (81,3%), visoko učešće tehničkog drveta u ukupnoj sječivoj masi (74,7%) i veoma nepovoljno visoko učešće otpadnog drveta (18,3%); 4. u strukturi proizvodnje šumskih sortimenata odlučujuću ulogu imaju četinari; 5. otvorenost šuma na ovom području je relativno dobra (oko 10 km na 1000 ha); 6. u šumarstvu se ostvaruje oko 24,1% društvenog proizvoda i zapošljava 597 radnika; 7. na bazi dobrog razvoja šumarske proizvodnje razvija se drvna industrija koja učestvuje u ukupnom društvenom proizvodu s oko 37,6% i u kojoj je zapošljeno oko 749 radnika. Iz svega izloženog slijedi zaključak da odlučujuću ulogu u privrednoj strukturi općine Rožaje ima upravo šumarstvo i drvna industrija koje zajedno zapošljavaju oko 1346 radnika i u kojima se ostvaruje oko 61,7% društvenog proizvoda. Literatura 1. KONCEPCIJA dugoročnog razvoja područja opštine Rožaje 1974 — 1985, Institut za društveno-ekonomska istraživanja Titograd, 1975. 2. KONCEPCIJA o razvitku šumarstva Crne Gore (elaborat za Rožaje), Udružena drvna industrija i šumarstvo SOUR »Crna Gora«, Titograd, 1976. 214 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 89 <-- 89 --> PDF |
3. KNEŽEVIĆ, I. i PEJNOVIĆ, D.: Stanje saobraćajnica u društvenim šumama SFRJ-e, Šumarski list 1-3, Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb, 1978. 4. NURKOVIĆ, S.: Regionalna struktura Rožaja i ekonomsko-geografska valorizacija općinskog teritorija, Magistarski rad obranjen na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu — neobjavljen, Zagreb, 1978. 5. OSTOJIĆ, Z.: Uloga inženjera i tehničara šumarstva u pripremi operative šumarstva za opštenarodnu odbranu, Šumarski list 1-3, Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb, 1978. 6. STATISTIČKI GODIŠNJAK Crne Gore, Republički zavod za statistiku, Titograd, 1976. 7. ŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA knj. I, Naklada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1963. 8. HORVAT, I.: Šumarske zajednice Jugoslavije, Institut za šumarska istraživanja, Zagreb, 1975. 9. VUČIJAK S.: Efikasnost poslovanja u šumarstvu BiH, Šumarski list 4-5, Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb, 1978. Mr Safet Nurković, ROŽAJE, SR CRNA GORA IZIŠAO IZ TISKA DNEVNIK RADA (službena knjiga terenskog osoblja) Praktično džepno izdanje vel. 12 X 17 cm, fini pisaći papir tvrdi povez! Služi za upisivanje zbivanja i događaja prilikom obilaska šumskih predjela, ubilježavanje radova na pošumljavanju, iskorišćivanju i zaštitu šuma. Upisivanje šumskih šteta, inventara, požareva, zapažanja o cvatnji i listanju drveća i si. Dnevnik radne snage i učinka, dopusta, godišnjih odmora, bolovanja i si. Isporučujemo ODMAH! Narudžbe prima: SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE Zagreb, Mažuranićev trg 11 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 90 <-- 90 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA BRANISLAV BEGOVIC: Razvojni j-.ut šumske privrede u Bosni i Her cegovini u periodu austrougarske uprave (1878—1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta. U izdanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine — Djela, knjiga LIV, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 31 — objavljena je 1978. u Sarajevu pod gornjim naslovom studija B. Begovica, dipl. inž. šumarstva i redovnog profesora Šumarskog fakulteta u penziji iz Sarajeva. Studija predstavlja sažetu monografiju iz obimnog autorovog rada o razvoju šumske privrede B i H u toku 40 godina dugog perioda pod austrougarskom upravom. Cjelovita obrada tog perioda i njeno objavljivanje bilo je potrebno naročito zbog toga što su iskorišćavanje šuma i industrijska prerada drveta spadale tada među najvažnije grane u privrednom razvoju B i H, te što je, na bazi detaljnih naučnih istraživanja, trebalo dati objektivnu ocjenu austrougarske šumarske politike u B i H. Da se to postigne trebalo je najprije uložiti ogroman rad za pronalaženje i proučavanje velikog broja na raznim mjestima objavljenih izvora (najvećim dijelom na njemačkom i srpskohrvatskom jeziku) iz ondašnjeg perioda do današnjih dana i veoma obimna arhivska građa Zajedničkog ministarstva finansija i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu u Arhivu B i H u Sarajevu. Studija je podijeljena na 14 glava. Prve dvije čine Uvod i Organizacija šumarstva i šumarske službe. Deset glava se odnose na eksploataciju erarskih šuma prema njenim vrstama i načinu poslovanja: hrastovih šuma s manufakturnom proizvodnjom i eksportom francuske duge, hrastovih izdanačkih šuma za proizvodnju kore za štavljenje koža, bukovih šuma s manufakturnom proizvodnjom cijepane robe, erarsko režijsko šumsko poslovanja, dugoročni ugovori s privatnim šumsko- industrijskim preduzećima na bazi slobodnih pogodbi, kratkoročni ugovori s privatnim poduzećima i trgovcima drvetom, kupoprodaje drveta na malo po posebnim cjenovnicima, dugoročni ugovori na bazi submisijskih prodaja i besplatno izdavanje drveta. Jedna glava obuhvaća kompanju protiv dugoročnih ugovora na bazi slobodnih pogodbi, a posljednju glavu čini rekapitulacija sa zaključnim razmatranjima. Na kraju su dati: rezime na njemačkom jeziku i registri ličnih imena, geografskia naziva i naziva šumsko- industrijskih preduzeća i ustanova. Prikazivajući razvoj organizacije šumarstva i šumske službe, autor navodi da je prva organizacija (iz 1880), po kojoj je ona bila nezavisna od političko — upravnih vlasti, trajala samo do 1883, kada je uključena u sastav političko- upravnih organa, kojima je povjereno vođenje uprave i gazdovanja svim šumama (s tim što je devedesetih godina ipak osnovan manji broj samostalnih šumskih uprava), te da je tek reorganizacijom iz 1911, počelo postepeno izdvajanje uprave erarskih šuma iz nadležnosti političko- upravnih vlasti. Prva izmjena se obrazlaže tim što je austrougarskoj upravi konveniralo da šume služe i kao sredstvo za lakše ostvarivanje njene unutrašnje politike — pridobijanje za Austrougarsku — i radi isključenja uticaja šumarskih stručnjaka koji su forsirali iskorišćivanje erarskih šuma u vlastitoj režiji, a druga potrebom veće ekonomičnosti gazdovanja šumama na bazi iskustava u režiji šumskih uprava. Navedeno je i povećanje broja šumskih kadrova, koji su najvećim dijelom bili iz Austrougarske, u skladu s pojačanom eksploatacijom šuma i intenziviranjem gazdovanja: 1881. bilo ih je 71 sa 81 čuvara šuma a 1914. god. 239 sa 697 čuvara. Obrađujući eksploataciju erarskih šuma, autor u svakoj glavi obrazlaže pobude i razloge odnosnog oblika i vrste eksploatacije šuma s obzirom na tadašnje uslove i mogućnosti njihove rentabilne eksploatacije i stavove austrougarske vlade — prvenstveno rukovođenje ostvarivanjem što većih prihoda za zemaljsku blagajnu i ekspanzionističkom privrednom politikom u okupiranoj zemlji. Prikazani su i prigovori šumarskih stručnjaka i sa drugih strana upućivani na pojedine načine prodaje drveta i eksploatacije šuma, kao i razlozi kojima su predstavnici austrougarske vlade branili |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 91 <-- 91 --> PDF |
svoje stavove. Zatim su dati podaci o preduzećima koja su vršila eksploataciju šuma, o zaključenim ugovorima i ugovornim područjima, o orodatim i posječenim neto drvnim masama, o izgrađenim šumskim komunikacijama i prevoznim sredstvima, te kuda je posječeno drvo otpremano. Odgovarajući podaci su dati i za režijsko iskorišćivanje šuma. Kod drvoprerađivačkih pogona navedene su vrste, lokacije, pogonske i radne mašine, količine dobijene rezane robe, kome je prodavana i dr. Za veće eksploatacije šuma po dugoročnim ugovorima osnovni podaci dati su i u tabelama. Eksploataciju šuma putem maloprodaje po posebnim cjenovnicima vršili su samo domaći kupci, eksploataciju bukovih šuma za cijepanu robu i eksploataciju putem kratkoročnih ugovora s privatnim firmama i trgovcima po cjenovnicima u većini domaći, a kod svih drugih prodaja na panju većina ili jedini kupci su bili stranci. To se objašnjava slabim financijskim stanjem, nedostatkom stručnih kadrova i kvalificiranih radnika i pomanjkanjem organizatorske sposobnosti kod domaćih kupaca. Strana poduzeća su radila uglavnom s austrijskim i mađarskim, a zatim s italijanskim, njemačkim i švajcarskim kapitalom. Među njima su bila najveća, s dugoročnim ugovorima na bazi slobodnih pogodbi, »Bosanska šumska industrija a. d. Otto Steinbeis — Dobrljin — Drvar« i »Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb — Zavidovići«. Ona su imala i najveća ugovorna područja, kupljene i posječene drvne mase, šumska transportna sredstva i postrojenja za preradu drveta. Prvo je u Drvaru imalo parnu pilanu sa osam odnosno 14 punih gatera i u Dobrljinu drugu sa četiri odnosno osam gatera a kasnije u Drvaru i fabriku celuloze (sa jednom švajcarskom firmom), a drugo modernu parnu pilanu u Zavidovićima sa 17 a kasnije 26 gatera — jedno od tadašnjih najsavremenijih evropskih industrijskih postrojenja za preradu drveta. Ne računajući besplatna izdavanja drveta, od ukupno posječenog drveta na režijsku eksploataciju šuma dolazilo je svega 16,5°/o- Analizom ove eksploatacije autor zaključuje da je ona, u odnosu na sve druge, predstavljala mnogo racionalniji i za ondašnje prilike i uslove mnogo prihvatljiviji način gazdovanja šumama. Ona je doprinjela razvoju industrije za preradu drveta a posebno metalurgijske industrije (sječom blizu 4,9 mil. m3 drveta za proizvodnju šum skog i destilacionog ugljena bez naplate šumske takse), izvršila najveći obim šumsko- uzgojnih radova, izgradila relativno velik obim raznih šumskih komunikacija i ostvarivala znatno veće šumske takse. Od drugih vrsta eksploatacije šuma osvrnućemo se samo na besplatno izdavanje drveta koje je autor, s pravom detaljno obradio. Pravni osnov tom izdavanju (merematsko pravo) naslijeđen je od otomanske uprave koja je izdvajala dijelove šuma koji su služili isključivo za drvarenje seoskog stanovništva (baltalik). Predviđeno izdvajanje i razgraničenje tih šuma od državnih, nije ostvareno do kraja otomanske uprave. Autor ističe brojne teškoće koje su se austrougarskoj upravi javljale u kompleksnom rješavanju merematskog prava. Zatim izlaže razne mjere koje je okupatorska uprava preduzimala da pomenuto neograničeno pravo i izvjesnoj mjeri ograniči vremenski, prostorno i količinski, te da uvede red pri njegovoj realizaciji. Pored ostalog, bio je reguliran postupak oko prijava potreba na drvetu, načina doznake, sječe, izrade itd. što je predstavljalo veliku teret i za seosko stanovništvo i za malobrojno šumarsko osoblje zaduženo za te poslove. Iako je kasnije taj postupak pojednostavljen, ovlaštenici nisu po tome postupali, naročito u pogledu mjesta i načina sječa, čemu su doprinosile i upravne vlasti koje su iz političkih razloga slabo primjenjivale kaznene mjere. Mada je već 1884. bilo predviđeno da se posebnim zakonom izvrši izdvajanje opštinskih šuma i pašnjaka radi trajnog podmirivanja potreba seoskog stanovništva, to je bio veoma težak problem koji je duboko zasijecao u život cjelokupnog seoskog stanovništva. Otuda je nacrt pomenutog zakona izrađen tek 1912, a 1914. dostavljen Bosanskom saboru. Iako je nacrt zakona izazvao opšte kritike u Bosanskom saboru, ovaj ga je ipak, uz izvjesne izmjene i dopune, prihvatio krajem juna 1914, ali nije bio sankcionisan ni mogao biti sproveden zbog prvog svjetskog rata. Značaj rješavanja merematskog prava i njegove što pravilnije realizacije proizlazio je, kako autor opravdano ističe, iz vrlo velikog obima odnosnih sječa (za čitavo vrijeme austrougarske uprave oko 85,5 mil. ms ili oko 2,1 mil. m-3 prosječno godišnje), čime je vršen jak uticaj na pri vredni rast sela i ublažavani uslovi vrlo teškog života jako siromašnog i zaostalog seoskog stanovništva. Ali, s druge strane tolike neracionalne sječe na vrlo velikim površinama predstavljale su teško opte 217 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 92 <-- 92 --> PDF |
rećenje za šume i šumarstvo B i H i uveliko otežavale njegov razvitak. Kampanja protiv dugoročnih ugovora o iskorišćavanju šuma na bazi slobodnih pogodbi počela je 1903. zbog prodaje po niskim cijenama velikih količina četinarske rezane građe na evropskom a posebno mediteranskom tržištu drveta, čime su, konkurencijom istoj robi iz austrijskih alpskih zemalja, ugrožavani interesi njihovog šumarstva i drvne industrije. Ta kampanja, poznata pod imenom »bosanska opasnost« (Bosnische Gefahr), je vođena preko dnevne štampe i šumarskih i drvno-industrijskih časopisa, na skupštinama austrijskih šumara i drvoprerađivača i privrednih ustanova, a potom u Delegacijama austrijskih parlamenata. U kampanji je isticano da su izvoz i prodaje cijene građe iz B i H omogućile minimalne cijene drveta na panju po ugovorima i druge pogodnosti i povlastice kupcima tog drveta, da su odredbe ugovora nepristupačne javnosti pa čak i šumarskom osoblju, da su velike sječe po tim ugovorima suprotne trajnom gazdovanju šumama itd. Stoga je energično zahtijevano, pored ostalog, da se prekine s masovnim sječama i raubovanjem bosanskih šuma i da se dalja eksploatacija vrši u režiji zemaljskog erara. Suprotstavljajući se toj kompanji, austrougarska uprava je uglavnom isticala nametnutu joj obavezu samofinansiranjem uprave okupiranih područja, što je trajno i redovno moglo osigurati prvenstveno prihodima od šuma putem dugoročnih ugovora, da su niske šumske takse i dugi ugovorni rokovi posljedica neotvorenosti šuma, da se šume ne raubuju jer intenzitet sječa odgovara prašumskom karakteru šuma sa oko 50% prezrelih i nekvalitetnih stabala, da se preduzimaju mjere za obnovu šuma i da se konkurencija izvozom javlja ne zbog količina građe već njenog boljeg kvaliteta od one iz alpskih zemalja. Autor podvlači da je ipak zbog kampanje obustavljeno zaključivanje novih dugoročnih ugovora, uz obećanje da će se eksploatacija slobodnih šuma vršiti u režiji, a pojačana je kontrola realizacije ugovora, naročito u pogledu racionalizacije korišćenia drvnih masa i osiguranja obnove sjecišta. Time je kampanja, poslije nepune tri godine, počela da jenjava. Ali, uvođenjem u život Bosanskog sabora (1910) nastaje nova, oštra kampanja započeta na njegovoj prvoj sesiji. Autor ukazuje da ova kampanja u suštini nije bila usmjerena protiv dotadašnjeg sistema gazdovanja šumama i njihove eksploata cije po dugoročnim ugovorima niti je zahtijevala režijsku eksploataciju šuma, već da je u stvari bila motivisana nastojanjima da se smanji bogaćenje stranih preduzeća, odnosno težnjom domaćih trgovaca, gazda i veleposjednika, kao klase mlade buržoazije, da im se, radi bogaćenja, odobri dugoročna eksploatacija šuma pod uslovima i privilegij ama stranih kupaca. U Bosanskom saboru su, po objašnjenju autora, podržavani stavovi kampanje, smatrajući da će domaći ljudi imati više obzira prema šumi i bolje štititi interese šumarstva B i H i domaćih radnika nego stranci, što je bilo potpuno pogrešno jer je kapitalističko poslovanje, nezavisno od nacionalnog porijekla kapitala, bezobzirno na putu postizanja što većih profita. Stavove Bos. sabora autor obrazlaže jakim autoritetom predstavnika mlade buržoaske klase kod nezrelih narodnih masa i održavanjem čvrstih veza s poslanicima Sabora koji su svoje djelovanje saobražavali interesima te klase. Koristeći i sta vove Bos. sabora, austrougarska uprava je, umjesto obećanog uvođenja režijske eksploatacije šuma, zaključila 1910-1913. putem submisijskih prodaja (prodaje licitacijom na osnovu pismenih ponuda) 19 dugoročnih ugovora o eksploataciji šuma sa domaćim i stranim kupcima. Time je izašla u susret zahtjevima Bos. sabora, obezbijedila veće šumske takse u odnosu na ranije ugovore i propisala bitno drugačije i kvalitetnije uslove za realizaciju novih ugovora. Kao posebno karakteristično, autor naglašava da su mnogi od šumarskih stručnjaka u B i H, iako stranci sa službom u okupiranoj zemlji, i u ovim kampanjama i u drugim stručnim pitanjima ostajali dosljedni principima racionalnog gazdovanja šumama i stručne šumarske etike i suprotstavljali se, mada uglavnom bezuspješno, protivnim tendencijama i akcijama s političke strane. U posljednjoj glavi studije posebnu pažnju privlači autorova ocjena šumarske politike austrougarske vlade u B i H. Autor navodi najprije da je za 40 godina austrougarske uprave u B i H u svim visokim i niskim erarskim šumama (1,7 mil. ha) prosječno ukupno oko 133,3 mil. m´i korisnog drveta (od čega 29,1% čet.) ili prosječno godišnje oko 3,3 mil. m;´, odnosno prosječno godišnje svega 1,94 m-´i/ha. U ukupno posječenoj masi, režijski izrađeno drvo i ono koje su, kupljeno u šumi na panju, posjekli privatnici sudjelovalo je sa 45,3 mil. m-´i ili 34%, dok je 88 mil. m3 ili 66% dolazilo na bes |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 93 <-- 93 --> PDF |
platno izdato drvo (po merematskom pravu i raznim ustanovama). Autor detaljno iznosi brojne negativne ali i pozitivne elemente šumarske politike. Od negativnih navodimo: vrlo povoljni uslovi pod kojima su strane firme dugoročno eksploatisale velike šumske komplekse (vrlo niske šumske takse, a za najveći dio eksploatacije za proizvodnju ugljena bez njene naplate; predmet kupoprodaje je tzv. korisno drvo iznad određenog prečnika na tanjem kraju (25 odn. 30 cm) i vrlo kvalitetno, oblo drvo do 15 cm debljine na tanjem kraju tretirano je kao ogrevno, a sve ostalo posječeno drvo (30-40% ukupne mase) ostavljeno je na sjecištima kao otpadak; povlastice u pogledu vremena plaćanja i transporta drveta javnim komunikacijama); grubom i neracionalnom eksploatacijom, posavske hrastove šume su upropašćene; mali obim šumsko-uzgojnih radova; posve neracionalno iskorišćavanje šuma na osnovu merematskog prava od strane ovlaštenika svjesno je tolerisano, pa su odnosne šume bile u velikoj mjeri devastirane; vrlo slaba zaštita šuma, naročito zbog nedovoljnog broja čuvarskog osoblja (i to stručno neosposobljenog) koje nije moglo suzbiti razna stalna nasrtanja stanovništva na šume i šumske kulture, a i stručno šumarsko osoblje kod sreskih oblasti bilo je manjih kvalifikacija ili mlađi stručnjaci bez većeg iskustva; izrazito favoriziranje stranih šumarskih kadrova, pa domaće stručno osoblje, po svom broju, zvanju i položajima, nije moglo doći do izražaja. Kod nas uobičajene prigovore nepravilnoj austrougarskoj šumarskoj politici zbog otvaranja šumskih područja izgradnjom šumskih željezničkih pruga (većinom privremenog karaktera) umjesto šumskih putova, autor ocjenjuje neopravdanim. To zato što su u ono vrijeme šumske željeznice predstavljale najsuvremenija i jedino moguća ekonomična sredstva za transport velikih količina drveta na relativno većim udaljenostima, pošto je otvaranje šumskih kompleksa izgradnjom šumskih putova uslijedilo nekoliko decenija kasnije masovnijom proizvodnjom i primjenom mehanizovanih sredstava za transport drveta šumskim putevima. Kritike da je forsirana primarna prerada drveta uz eliminisanje finalne, autor uvažava ali objašnjava da je onda rezana građa četinjača bila stalno konjukturna na svjetskom tržištu, a da su kod finalnih proizvoda bile često oscijacije ponude i traženja a time i cijena. Uz to navodi da je u B i H i tada bilo fabrika za finalnu proizvodnju (po jedna fabrika drvenjače i papira, destilacije drveta, ši bica, štapova i celuloze, nekoliko manjih za građevinsku stolariju i dr). Prikazujući ulaganja u eksploataciju šuma i preradu drveta autor konstatuje da je krajem austrougarske uprave u B i H bilo računajući režijsko i poslovanje privatnih firmi, oko 1225 km željezničkih pruga na lokomotivski i gravitacioni po gon, 19,9 km žicanih željeznica, 163,4 km šumskih putova, 89 km riža itd, te da je od željezničkih pruga na lokomotivski pogon 545,5 km služilo do najnovijeg vre mena za potrebe javnog saobraćaja. Na vodeći da je austrougarska okupacija B i H zatekla samo nekoliko desetina do ćih malih pilana potočara, autor ukazuje da je pred prvi svjetski rat u B i H bilo 30 modernih parnih pilana sa 140 gatera i 340 pomoćnih mašina i 130 pi lana na vodeni pogon (od čega 22 moder ne sa turbinama). Ukupna ulaganja u šumske komunikacije i pilane iznosila su preko 47 mil. kruna, najvećim dijelom stranog kapitala. Obrađujući radnu snagu u eksploataciji šuma i drvnoj industriji, autor ističe da je broj domaćih radnika u početku bio minimalan (zbog nestručnosti i nego voljne priučenosti) ali je stalno povećavan, pa je 1906. od ukupno zaposlenih radnika (24.000) bilo 71% domaćih, a 1913. već 78%. Autor opravdano naglašava da je ta radna snasa uticala na izvlačenje seoskog stanovništva iz vjekovne zaostalosti, podizala mu svijest a donekle i životni standard, da je predstavljala značajnu komponentu u formiranju radničke klase i radničkog pokreta u B i H, te da je ta klasa u borbi za izmjenu društvenih odnosa i u periodu austrougarske uprave, i u vrijeme kapitalističke Jugoslavije, a posebno u toku NOB, u velikoj mjeri doprinjela formiranju i učvršćenju naše socijalističke samoupravne zajednice. Dajući podatke o šumsko-uzgojnim radovima autor navodi da je krajem 1902. bilo 77 malih šumskih rasadnika i da je do tada podignuto 3.451 ha šumskih kultura. U 1913. bilo je 194 rasadnika sa preko 29 mil. sadnica, te godine je izvršeno novo pošumljavanje na 2.691 ha i popunjavanje na 1982 ha i podignuto 15.557 m ograde oko kultura. U 1911. podignuta je i jedna moderna trušnica. Autor objašnjava da je austrougarska uprava, zbog nedovoljnog broja stručnog osoblja ali i zbog političkog taktiziranja osnovala 1889. šumarski odsjek pri srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu koji je 219 |