DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Indonezije. Obzirom da se naša delegacija odmah po završetku rada Kongresa vratila
u zemlju, u toku rada Kongresa, posetili smo Institut za šumarstvo u
Bogoru (nedaleko od Džakarte) kao i neke park-šume u blizini Balija. U Bogoru
smo posetili park-šumu koja po mnogim karakteristikama, naročito po bogatstvu
nekih tropskih vrsta drveća, spada među najveće rezervate ove vrste u svetu.


NEKE ZNAČAJNIJE PORUKE IZ KONGRESNE DEKLARACIJE


Kongresno geslo VIII Svetskog šumarskog kongresa: »Šume za narod« i pored
toga što je potpuno odgovaralo svemu onome što je na Kongresu rečeno, zaključeno
i preporučeno i što je najbolje odgovaralo podneblju i vremenu u kome je
Kongres održan, nije se mnogo razlikovalo od osnovne teme pod kojom je držan
predhodni VII Svetski šumarski kongres, a koja je glasila: »Šume i društvenoekonomski
razvoj«.


Vremenski period između dva kongresa nije negirao nikakve društvene, ekonomske
ili područne aspekte šuma i razvoja šumske industrije, već je dublje
ispitivao kako ovi aspekti deluju na individualno ljudsko biće. Kongres je naglasio
da dobra i usluge koje pružaju šume podjednako trebaju svi ljudi sveta bez
obzira da li žive na selu ili u gradu, u tropima ili zonama umerene klime, da li
nastanjuju krajeve bogate šumom ili bez šuma, pustinje, tundre. Život i kulturni
standard čovečanstva mogu se održavati odgovarajućim svetskim šumama koje treba
negovati i pažljivo čuvati. Kongres je, prema tome, zaključio da su šume sveta
za ljude, za sve ljude bez obzira na geografsku dužinu i širinu, na dohodak, doba
ili rod, religiju ili boju političke granice.


Od prošlog kongresa stanovništvo je poraslo za preko 400 miliona ljudi. Iako
se neke države trude da obnavljaju šume, svetski fond šuma se smanjio do alarmantnih
granica. Krčenja za poljoprivredu, požari, izmena kultivacije, prekomerna
eksploatacija, nezakonita seča, sve je to uzelo svoj danak, a nažalost najviše u
Jugoistočnoj Aziji (u kojoj je Kongres održan). Rezultat je da sve više ljudi
zavisi od sve manje šuma. Kongres je ustanovio da je na vlade svih zemalja
pala velika obaveza da, preko svojih nadležnih organa za šumarstvo, brinu o
svakom hektaru šume, kako bi one bile što korisnije za sve ljude. Isto tako, zaključeno
je da treba utvrditi praktične i realne pokazatelje o trendovima razvoja
šumarstva, koji bi mogli korisno poslužiti svim nacionalnim organima za šumarstvo.


Kongres je podvukao da je u nekim zemljama, koje su poboljšale gazdovanje
šumama, došlo do povećanja produktivnosti i poboljšanja kvaliteta, što je bitno s
obzirom na zahteve koje će svet postaviti ovoj grani. Nažalost, ovo se ne odnosi
na tropske šume koje su teritorijalno smanjene i čiji je kvalitet ugrožen. Pri
masovnim sečama, odnosno eksploataciji, najčešće su stradala najkvalitetnija
stabla, pa je tako površina pod šumama nezakonskom sečom postala ne samo
manja, već je i kvalitet šume uveliko degradiran. Kongres je, nadalje, ustanovio da
ovakva situacija ističe druge probleme sa kojima se treba suočiti u borbi da se
pronađe put za što efikasniju zaštitu šuma i puno intenzivniju harmoniju sa ljudima
koji žive u šumama ili blizu njih.


Kongres je zaključio da su šumska područja još uvek velika, da što se tiče
ukupne vegetacije zauzimaju najveći deo, da su potencijali za daljnje uzgajanje
i proizvodnju, kao i širenje, ogromni. Kongres je vrlo ozbijno apelovao na sve vlade