DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 12     <-- 12 -->        PDF

fungus, causing even death of many plants. The fungus was also observed in the
area of Pula, Rijeka, Biograd and Split. No infections of Juniperus spp. and
Cupressus arizonica were observed.


Coryneum cardinale is spreading rather rapidly in those areas, but it has
obviously been present here since many years. The measures of control of this
fungus are recomended. The further investigations concerning biology and spreading
of this fungus are in progress.


U NEKOLIKO REDAKA...


»Politika je velikih šumsko-industrijskih kompanije (u Kaliforniji) bila, a i
danas je često takva, da se određena prašumska područja čuvaju za sječu u pogodnijim
dolazećim periodima, kada če se, za krupni prvoklasni materijal koji te
šume daju, postići znatno veća cijena nego danas. U međuvremenu se sve intenzivnije
eksploatiraju druga ili čak treća generacija šuma (second grown forests)
na mjeslu već davno prosječnih prašuma.« Drvo prašumskih stabala uskih je
godova za razliku od kultiviranih, kojih godišnji debljinski prirast iznosi i do
25 mm. Takav prirast omogućuju ophodnju za sekvoju, koje je drvo otporno na
gljive i insekte, od 60 godina.


(M. Brežnjak u članku »Zapažanja i/, pilanarstva i drvne industrije
na zapadu USA«, Drvna industrija br. 1—2/1978).
»Koru ne bi trebalo zvati otpatkom, već korisnim ostatkom pri preradi drva«,
završio je Ing. Zv. Preveden svoj članak »Kora — otpadak ili gorivo?« (Drvna industrija,
br. 5—6/78). Ostatkom, jer se može iskoristiti kao gorivo, doduše kao niskokalorično
(donja ogrjevna moć iznosi 1870 kcal/kg), ali ne bez značaja u sadašnje
doba u kojem se nameće potreba najracionalnijeg korišćenja energije i energetskih
izvora (»energetska kriza«). Koru te piljevinu smatraju važnim energetskim
izvorom i u »bogatim« SAD-avama, pa pilane i veći kombinati iskorišćavaju ove
sirovine i za proizvodnju električne energije koja se predaje javnoj mreži!




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 11     <-- 11 -->        PDF

ZAKLJUČAK


Na osnovu istraživanja štetnosti i raširenosti Coryneum cardinale Wag.
na običnom čempresu u SR Hrvatskoj mogu se donijeti slijedeći zaključci:


1. Coryneum cardinale je dosta proširena na području Istre
(Pula), Zadr a (Musapstan), Biograd a na moru (Turanj — Crno Brdo)
i Splita (Marjan), a manje je proširena na području Rijeke.
U Puli, Biogradu i na Marjanu gljiva nanosi prilično štete uzrokujući
sušenje krošanja pojedinih stabala i vjerojatno će se neka od njih potpuno
osušiti. Najveće štete gljiva nanosi stablima običnog čempresa u Musapstanu
i to je najveće žarište u nas.


2. Da se smanji infekcioni potencijal gljive i uspori njeno širenje potrebno
je rezom odstraniti zaražene grane ili čitava jače zaražena stabla. U
ugroženim mjestima u rasadnicima treba vršiti preventivnu zaštitu običnog
čempresa fungicidima, a ukoliko se bolest pojavi u rasadnicima najbolje
je oboljele biljke uništiti (iako se zaštita može provoditi fungicidima).
3. Obzirom na patogena svojstva C. cardinale i prema njoj zapažene
osjetljivosti običnog čempresa u nas, proširenje gljive na nove lokalitete
predstavljat će velik problem u praksi. Radi toga bolest je potrebno i dalje
proučavati i to biologiju i mjere suzbijanja gljive, jer je čempres neizbrisivo
važan za pojam krajolika našeg priobalnog pojasa.
LITERATURA:


1.
CVJETKOVIĆ, B. GLAVAŠ, M., 1979: Coryneum cardinale Wag. uzročnik nekroze
kore i sušenja grana čempresa u Jugoslaviji. U štampi u Zaštiti bilja.
2.
GRASSO, V., 1951. Un nouvo agente patogeno del Cupressus macrocarpa in
Italia. Ital. For e Mont., 6, 62— 65. (Citirano po R. A. M. 30, 352).
3.
KIŠPATIĆ, J., 1959: Pojava rđe na alepskom boru u Istri. Šumarski lit 1—3,
26 — 38.
4.
STROUTS, R. G. 1973: Canker of cypress caused by Coryneum cardinale Wag.
in Britain. Eur. J. For. Path. 3 H., 1, 13 — 24.
5.
SUTTON, B. C, Gibson, I. A. S., 1972: Seiridium cardinale. CMI Desc. of Path.
Fungi and Bacteria. No. 236.
SUMMARY


A dangerous cypress disease in Dalmatia


In a disease survey carried out along the Adriatic coast in 1977, Coryneum
cardinale Wag. (Seiridium cardinale (Wag.). Sutton, Gibson 1972) was noiced in
some localities around Rijeka and Pula. The infection was rather poor, limited
only to single plants. The more careful inspection performed in 1978 revealed that
Cupressus sempervirens L. in the area of Zadar was severity attacked by this


137




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 10     <-- 10 -->        PDF

REZULTATI ISTRAŽIVANJA PROŠIRENJA


Nakon pregleda terena, te sakupljanja i obrade oboljelih uzoraka došli
smo do slijedećih rezultata:
Coryneum cardinale je utvrđena na granama običnog čempresa na uzor


cima iz Pule, Rijeke, Musapstana, Biograda na moru i Marjana.
Naprotiv nije utvrđena na arizonskom čempresu i Juniperus vrstama.
U Puli je žarište dosta rašireno na više mjesta, negdje su se osušile već


čitave gornje polovice krošanja.
Od Plomina do Rijeke ima dosta sušaca običnog čempresa, ali je zaraza
utvrđena samo u Rijeci.
Na području Zadra, u šumi Musapstan (mješovita šuma alepskog bora
0,4, pinije 0,3 i običnog čempresa s ostalim vrstama 0,3, površine 236 ha,
obrast oko 0,7 do 0,8), zapaženo je prije par godina sušenje grana i krošanja
većeg broja stabala običnog čempresa. U 1978. godini procijenjeno je da je
u toj šumi bilo preko 500 stabala kojima su se sušile krošnje ili su se osušila
cijela stabla čempresa, od kojih je iste godine posječeno preko 300 stabala
— sušaca s očitim simptomima zaraze C. cardinale.


U Biogradu na moru (predjel Turanj — Crno Brdo) postoji jedna veća
grupa običnog čempresa s jakom infekcijom C. cardinale tako da su žestoko
napadnute mnoge grane tih stabala.


Na Marjanu u Splitu ima veći broj sušaca običnog čempresa, a i veći
broj početno oboljelih stabala, tako da i Marjan predstavlja jače žarište.


DISKUSIJA


Gljiva Cornyeum cardinale je utvrđena 1927. godine (WAGNER 1928) u
Kaliforniji. U relativno kratkom vremenu ona je utvrđena u mnogim drugim
zemljama (naprijed navedene). U Italiji je utvrđena 1950. (GRASSO
1951) i u toj zemlji kasnije je poprimila zabrinjavajuće razmjere.


Istraživanja pokazuju da je obični čempres prilično osjetljiv iako bi
se po nekim autorima (WAGENER 1948, RADDI e PANCONESSI 1977) mogao
svrstati u umjereno osjetljive vrste.


Naša su istraživanja pokazala da je Coryneum cardinale i u nas dosta
proširen , osobito je jako žarište oko Zadra gdje već očito nanosi direktne
štete. Smatramo da je na nekim od jačih žarišta gljiva prisutna već
poduže vremena, jer inače ne bi bilo sušenja stabala. Naime, proces je
bolesti dugotrajan. Ocjene štetnosti pokazuju da naš običn i čempre s
nije otporan.


Dosta velik broj nalaza govori za to da se gljiva brz o šir i i u nas.
U lom širenju veliku ulogu igra kiša, a sa stabla na stablo šire je kukci.
I čovjek je može pasivno prenositi (spore na odjeći i obući, odnosno zaraženim
drvnim materijalom). Vjerojatno i vjetar igra ulogu vektora.


Zapaženo je da gljiva napada stabla bez obzira na starosnu dob ili vitalnost.


Nije poznato na koji je (i da li je) način ova gljiva prenošena u Evropu.
U svakom slučaju ona predstalja ozbiljnu opasnost za naš obični čempres,
kao i za C. macrocarpa u Engleskoj i Italiji.




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Slika 2. Smola na grančici običnog čempresa inficiranoj gljivom


C. carđinale
Fig. 2. The resin on the twig of Italian cypress infected by the fungus


C. carđinale
Pod povoljnim prilikama vlage plodna tijela — acervuli C. carđinale
produciraju se na uginuloj kori. Oni su mali, crni, u početku zatvoreni,
zatim izbijaju na površinu i otvaraju se, nepravilno su okrugli do izduženi,
0,3 — 1,5 mm promjera.


U acervulima je, poslije njihova otvaranja, prisutna velika količina konidija.
One su produženo eliptične, 5 puta septirane, 21 — 26 u-m (18—33,5 u-m)
x 8 — 10 [xm (7,5 — 12 nm), četiri srednje stanice su maslinasto smeđe,
16,5 — 18,5 nm (14 —-20 nm), nisu ili su slabo sužene na septama, a krajnje
stanice su kratko konične do dugo konične, hijaline. Konidiotori su jednostavni
ili razgranati, 15 — 55 [ini x 1,4 — 2,2 um.


135




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 8     <-- 8 -->        PDF

i izdaleka mogu uočiti, jer im je krošnja išarana suhim granama ili grančicama,
općenito je rijetka, a često je i vrh krošnje suh. Uz to, zamjećuje
se obilan smolotok i sušenje se postupno nastavlja sve dok stablo ne osuši.


Sakupljeni su uzorci mikroskopski u laboratoriju pregledani. Grane s
plodištima (acervulima) gljive direktno su mikroskopirane, a ostali su
primjerci prethodno držani u vlažnim posudama 10 — 15 dana i tek tada
mikroskopirani. Mikroskopski su nađena plodišta, odnosno spore karakteristična
oblika i veličine bile su dokaz nalaza Coryneum cardinale na dotičnom
uzorku.


Morfološke karakteristike C. cardinale (WAGENE^ 1939):


Slika 1. Sušenje grančice običnog čempresa uzrokovano gljivom Coryneum
cardinale


Fig. 1. The dieback of the twig of Italian cypress caused by the
fungus Coryneum cardinale




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Na terenu su uzimani, po siptomima sumnjivi, uzorci za laboratorijski
pregled. Naime, ovu gljivu možemo sigurno odrediti samo mikroskopskim
pregledom. Uzorci su sakupljeni i sa arizonskog čempresa te Juniperus vrsta.
Uzorci su uzimani ili kao dio drva s korom ili najčešće kao grane. Ukupno
je istraženo uzoraka:


Vrsta broj uzroka lokalitet
Cupressus sempervirens 5 Pula
1 Labin
7 Plomin — Rijeka
7 Novi Vinodolski
20 Zadar (Musapstan)
3 Biograd n/m (Turanj)
4 Split (Marjan)
2 Primošten


Cupressus arizonica 1 Labin


2 Crikvenica
3 Zadar


Juniperus oxycedrus 3 Pula


2 Zadar (Musapstan)


Osim navedenih pregledano je i više lokaliteta, ali na njima nisu nađeni
simptomi bolesti.
Sakupljeni su ujedno i češeri da bi se utvrdila eventualna prisutnost
gljive na njima, odnosno na sjemenkama.


OPIS BOLESTI


Prvi znak infekcije C. cardinale na grani ili grančici čempresa je postupno
smeđenje žive kore oko mjesta infekcije. Na inficiranoj kori pojavi se
eksudat smole, zatim dolazi do nekroze dijela kore. Ta se nekrotična zona
proširuje, prstenuje grančicu ili granu, a može doći i do formiranja raka
stih tvorevina. Iz oboljele kore smola se sve jače cijedi. Kad je grana ili
grančica prstenovana, to dio iznad »prstena« mijenja boju od tamnozelene,
preko slamnatožute do crvenkaste. Konačno dio iznad zaraženog mjesta
potpuno osuši. Grane se suše od gornjeg prema donjem dijelu krošnje sve
do zaraženog mjesta na debljoj grani ili deblu. Oboljela se stabla često već




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Međutim, nedugo nakon prvih vijesti iz Italije o nekoj »novoj« bolesti
običnog čempresa, naši su stručnjaci — fitopatolozi tu istu bolest uzrokovanu
gljivom Coryneum cardinale Wag. 1977. godine utvrdili i u nas na
obično m čempres u (CVJETKOVIĆ, GLAVAŠ 1979). Kod prvi nalaza
bolest je utvrđena na pojedinačnim stablima ili u malim grupama. Radilo
se je o sušenju grana u većini slučajeva, dok su se u jednoj grupi stabala
osušili vrhovi i dio krošnje. Broj nalazišta s oboljelim čempresima bio je
malen, pa stoga nije zabrinjavao, unatoč toga što se u susjednoj Italiji, osobito
u nekim provincijama, jako širila. Međutim, nova daljnja istraživanja
dala su nam znati da je i u našem priobalnom pojasu bolest dosta raširena
i štetna. Stoga smatramo potrebnim u našem časopisu »Šumarski list« dati


o toj novoj (za nas) bolesti kratak prikaz dok će opširniji radovi biti objavljeni
na drugim mjestima. Svrha je ovog rada upoznati s tom bolešću našu
šumarsku javnost, osobito one koji rade u regiji gdje raste čempres.
Coryneum cardinale Wag. (Seridium cardinale (Wag.) Sutton & Gibson
1972) prvi je puta opisana na Cupressus macrocarpa Hartw. u Kaliforniji
(WAGENER 1928). Na toj vrsti, jer je vrlo osjetljiva, gljiva uzrokuje ugibanje
cijelih stabala ili dijelova debla i grana. Cijeni se da je C. Cardinale
svojedobno uništila oko 30 000 stabala Cupressus macrocarpa Hartw. i C.
sempervirens L. var. stricta Ait. u Kaliforniji, pa je pitanje daljnjeg uzgoja
tih vrsta postalo dvojbeno (WAGENER 1939). Samo u nekim žarištima u Kaliforniji
preboljela su neka stabla C. macrocarpa što daje nade da postoje
i rezistentnije Variante (WAGENER 1948).


Kao biljke domaćini ove gljive dolaze mnoge vrste: Cupressus macrocarpa
Hartw., C. lusitanica Mili., C. forbesii Jeps, C. pygmaea Lemm, C.
sempervirens L., Chamaecypariš lawsoniana Pri., Thuja plicata Don., T. orientalis
L., Libocedrus decurrens Torr, Juniperus sp., a gljiva je rasprostrajena
u Australiji, N. Zelandu, Kaliforniji, Argentini, Italiji, Francuskoj,
Grčkoj (SUTTON, GIBSON 1972), Engleskoj, Sj. Irskoj, SSSR u Gruziji
(STROUTS 1973), te u Jugoslaviji (CVJETKOVIĆ, GLAVAŠ 1979). Osim nabrojenih
WAGENER (1948) navodi i slijedeće domaćine: Cupressus abramsiana
Wolf, C. arizonica Grene., C. goveniana Cord., C. macnabiana Murr, i


C. sargentii Jeps.
Negdje prije 140 godina u Englesku je introduciran C. macrocarpa te
STROUTS (1973) bilježi ozbiljne štete od Coryneum cardinale, što znači da
nije »nova« i nepoznata bolest. Isto tako zabilježena je u više zemalja na


C. sempervirens.
Najviše izvještaja o štetama, a koji su za nas zanimljivi, dolazi iz susjedne
Italije, gdje je u jakoj mjeri napadnut obični čempres. Budući da je
gljiva nađena i u Grčkoj, bilo je za očekivati da će se naći i u našoj zemlji.


MATERIJALI I METODE


Na priobalnom podučju od Umaga do Ćilipa uključujući i otoke Rab,
Korčulu, Hvar i Brač, u tijeku 1978. godine pregledavana su pojedinačna
stabla, te grupe običnog i arizonskog čempresa kao i grmovi Juniperus vrsta.
Pregledom nije moglo biti obuhvaćeno podvelebitsko područje, te jedan dio
južnije od Makarske.


132




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 5     <-- 5 -->        PDF

OPASNA BOLEST ČEMPRESA U DALMACIJI


Prof. dr. JOSIP KIŠPATIĆ, dipl. inž. agr.
Fakultet poljoprivrednih znanosti
OOUR Institut za zaštitu bilja


Zagreb, Šimunska c. br. 25


MILAN GLAVAŠ, dipl. inž. šum.
Šumarski fakultet
Zagreb, Šimunska c. br. 25.


BOGDAN CVJETKOVIĆ, dipl. inž. agr.


Fakultet poljoprivrednih znanosti
OOUR Institut za zaštitu bilja
Zagreb, Šimunska c. br. 25.


SAŽETAK. Broj prvih nalaza Coryneum cardinale Wag., na manjim
grupama ili pojedinačnim stablima Cupressus sempervirens


L. bio je malen (gljiva je utvrđena 1977. i početkom 1978. godine
u Puli i Rijeci), pa stoga nije zabrinjavalo. Međutim, nova daljnjaistraživanja pokazala su da je i u našem priobalnom pojasu C.
Cardinale na običnom čempresu dosta proširen i štetan.*
UVOD


U našem primorsko-dalmatinskom pojasu nismo na šumskim vrstama
ranije imali jaču i opasniju pojavu neke biljne bolesti. Na pojedinim lokalitetima,
osobito u Istri, javljala se je kao ozbiljnija bolest upala kore alepskog
bora uzrokovana rđom Cronartium asclepiadeum (Willd.) Fr. Nakon što
je ta bolest proučena i date upute za sprječavanje (KIŠPATIĆ 1979), pojava
joj je, a tim i štetnost, svedena na najmanju mjeru.


U zadnje vrijeme zapažaju se pojave i nekih drugih biljnih bolesti iglica
borova u primorsko-dalmatinskom pojasu, a isto tako i bolesti običnog i arizonskog
čempresa.


U našem priobalnom području obični čempres (Cupressus sempervirensL.) raste u borovim kulturama, u drvoredima, često i na grobljima, te kao
pojedinačna i grupna ukrasna stabla. Ta je vrsta u neku ruku znak naše
specifične priobalne vegetacije i ne samo da nam ukrašava krajolik, nego ga
i karakterizira. Sve do nedavno ta vrsta u nas nije bila ugrožena bolešću,
što isto vrijedi i za čitav areal njezina raširenja u Mediteranu. S druge strane,
pojedina su stabla stradavala od raznih štetnika.


* Rukopis uredištvo ŠL primilo 2. III 1979.