DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 140 <-- 140 --> PDF |
IN MEMORIAM RENE SUŠANJ, dipl. inž. šum. Ne navršivši ni pet desetljeća života u Rijeci je, 25. lipnja 1978. god. nakon kratke ali teške bolesti, umro Ren e Sušanj , diplomirani inženjer šumarstva. Smrt ga je zatekla u svojstvu šefa poslovnice izvoza za piljenu građu listača Export-import »DRVO« Rijeka. Zla bolest formalno ga je otrgla s radnog mjesta, ne dopustivši ni da raspremi svoj radni stol. Pokojni inž. Rene Sušanj rođen je u Riieci, 2. ožujka 1929. god. Nakon završene gimnazije opredjeljuje se za šumarsko zvanje, diplomiravši na tadašnjem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 13. X 1952. god. Kao sin grada na Rječini prvo zaposlenje dobio u Šumskom gospodarstvu »VIŠEVICA« u Rijeci 1. IX 1953. god. Svojom radinošću i stručnošću svraća odmah na sebe pozornost, pa već naredne godine dobiva mjesto u Šumskom inspektoratu Rijeka, gdje ostaje do 31. III 1956. god. U želji da što bolje ovlada praktičnim znanjem 1. IV 1956. god. na pušta Rijeku i zapošljava se u Drvnoindustrijskom kombinatu Ravna Gora, gdje radi do 31. VIII 1956. Od prvog rujna iste godine pa do svog odlaska u »Drvo« Rijeka, 1. II 1977. god., pokojnik će preko dvadeset godina provesti radeći u direktnoj šumarskoj operativi, najprije u Šumariji Mrkopalj (od I. IX 1956. do 30. VI 1959.), a potom u Osnovnoj organizaciji udruženog rada Šumariji Ri´eka delničkog Šumskog gospodarstva (od 1. VII 1959. do 31. I 1977.). To je ujedno i najplodonosnije razdoblje njegova života, u kojem ja zadužio »zelenu struku«, a nama — svojim kolegama i suradnicima — bio uzorom i poticajem. Šumarija Rijeka doživjela je svoj pravi procvat upravo u vrijeme njegova službovanja. Solidno poznavajući osnovna biološka i tehnička znanja iz domene uzgajanja i iskorišćivanja šuma prvi smjelo provodi u praksu nove zasade grupimično- prebornog načina gospodarenja šumama na Visokom Kršu, a šumsku prometnicu uspijeva izgraditi i tamo gdje je do tada vijugala samo kozja staza. Iako mu je sjedište Šumarije bilo u Rijeci, daleko najviše vremena proveo je na Platku, Gornjem Jelenju i Lepeničkom polju, uz neposrednog proizvođača — drvosječu, kirijaša i traktoristu. Od svojih suradnika i radnika tražio je mnogo, ali ne komandom i administrativnim naredbama već svojim primjerom. Oličje stručnih sposobnosti i radinosti zorno se ogleda u izjavi koju je dao u svojstu upravitelja OOUR Šumarija Rijeka za list »DRVOSJEČA«, mjesečnik Šumskog gospodarstva Delnice, na smjeni dviju poslovnih godina: »Sve postavljene planske zadatke okončali smo mjesec dana prije roka... Posadili smo 35 tisuća sadnica smreke, izgradili 10 kilometara šumskih cesta... Jedna smo od rijetkih šumarskih organizacija na području primorsko-goranske regije koja se može pohvaliti s 2 kilometra vlastite asfaltne prometnice. To je naš obol razvitku turizma ovog kraja, kojem Platak predstavlja turističko-rekreativan centar.. . «. »Uvijek si rad i dužnost smatrao svojim jedinim životnim pozivom, pa si tek neznatan dio vremena posvetio sebi samom, ali i tada tamo gdje si cijelim svojim bićem pripadao — u šumi«. Iza |