DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 14 <-- 14 --> PDF |
pipe veoma teško. Obično se u t\\ svrhu — kod svih štetnika gdje je to moguće — ne broje jedinke već njihove skupine uz određivanje prosječnog broja jedinki u skupini. Sretna je okolnost da su mnogi šumski štetnici u pojedinim razvojnim stadijima grupirani u dovoljno velike skupine, što znatno olakšava brojanje. Tako se na pr. gustoća populacije gubara određuje relativno lako po broju jajnih legala, koja su zbog veličine, boje i smještaja na stablima lako uočljiva. Osim toga veličina jajnih legala te njihova distribucija na stablu indiciraju i gradacionu fazu u kojoj se gubar u to vrijeme nalazi, što ima također određenu prognostičku vrijednost. Na sličan se način možemo poslužiti gusjeničjim zaprecima zlatokraja, borovog četnjaka i drugih vrsta. Nije teško ni brojanje jedinki, ako one nisu prostorno jako raspršene i ako su dovoljno velike, kao npr. kukuljice nekih mrazovaca, sovica i drugih vrsta koje se kukulje u tlu. Osim toga jedinke nekih vrsta mogu se na umjetan način privući na usko ograničeni i točno određeni prostor, gdje se zatim lako izbroje. Tako se na pr. potkornjaci primamljuju u klopke lovna stabla, na svjetlosne i hranjive mamke te u sklopke s feromonima, beskrilne ženke mrazovaca mogu se brojati na ljepivim pojasevima na stablima itd. Kod jasenove je pipe neprilika u tome, što se ni u jednom razvojnom stadiju ne pojavljuje u skupinama. Jaja se nalaze u pupovima i to prosječno svega 3 — 4 u jednom pupu. Ona su sitna, imaju veoma mekani horion i dobro su sakrivena u unutrašnjosti pupa. Već je i zbog toga neprikladno da se populacioni nivo određuje na temelju broja jaja, ali je glavni razlog taj, što u to vrijeme već mogu nastati velike štete na pupovima. Ličinke brste lišće pojedinačno ili u manjim grupama po čitavoj krošnji, a štete su u to vrijeme još veće. Kukuljice su prostorno još više raspršene, jer se osim u krošnji nalaze po čitavoj duljini debla, a jedan dio i u listincu. Zato ni stadij ličinke ni stadij kukuljice nije pogodan za određivanje populacionog nivoa, tim više što je zbog vremenski rastegnutog perioda leženja jaja nemoguće naći čitavu populaciju ni u jednom od ova dva stadija. Preostaje još za razmatranje stadij imaga, koji je za tu svrhu prikladniji utoliko što traje mnogo dulje od svih ostalih. Kornjaši žive 10 — 11 mjeseci, pa i više, od čega oko devet mjeseci provode u stanju mirovanja (od konca lipnja do konca ožujka iduće godine), što također olakšava njihovo brojanje. No, oni se u to vrijeme nalaze dobro skriveni u mahovini i pukotinama kore na deblima, uglavnom do 3 m visine, ali u manjem broju i od 6 — 7 metara. Njihov broj i raspored ovisi o obraslosti debla mahovinom i nije ovisan o vrsti drveta. Veoma su sitni (3 — 3,5 mm dužine) i sivosmeđe boje te se u mahovini veoma teško primjećuju. Ako se tome doda i činjenica da se na deblu nalaze pojedinačno i nejednoliko raspoređeni te djelomice i na znatnim visinama, onda je lako zamisliti kako je pronalaženje i brojanje kornjaša mučan posao. Što se tiče mamaka bilo koje vrste, za sada nije poznat nikakav način primamljivanja odraslih oblika jasenove pipe. Iako je primijećeno da lete prema svjetlosti, do sada nisu nađeni u svjetlosnim mamcima postavljenim u nekim posavskim šumama gdje ima i jasena, a gdje je na pr. mali jasenov potkornjak (Hylesinus fraxini Panz.), koji se roji približno u isto vrijeme kao i jasenova pipa, nalažen u vrlo velikom broju. No, bez obzira kako god inače dobar bio, svaki bi mamak imao taj nedostatak, što bi se, kao i za druge |