DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 119 <-- 119 --> PDF |
šumarstvo i drvna industrija SRH zapošljava preko 63.000 radnika što znači da od toga živi i osigurava svoju životnu egzistenciju oko 300.000 osoba odnosno 1/10 cjelokupnog stanovišta SRH. Šume imaju značaj privrednog potencijala šireg značaja, pogotovu danas u ekološkoj eri, a istodobno i ograničene mogućnosti korištenja ovoga općeg dobra. Prema tome ova je problematika i suviše ozbiljna za šumarstvo i naše šume, pa dapače i ugrožena, ako bi se šume prepustile samo onima koji uživaju određena prava i blagodati, od dohotka šuma žive ili ga sa strane koriste. Stoga nije niti čudo da su nastali »šaroliki« pogledi i problemi, pa ovdje samo neke navodimo: 1. Zanemarena je reprodukcija šuma! 2. Ne poštuje se dosljedno princip potrajnosti šuma, Ustavom ozakonjenog principa! 3. Na nekim područjima je prisutna degradacija šuma i šumskog zemljišta! 4. Uočena je pristranost prilikom izrade šumsko-gospodarskih planova, a pod utjecajem lokalnih potreba i interesa! 5. U cilju postizanja većih financijskih efekata postiže se i sjeku se kvalitetnije šume, neusklađeno i protivno propisima gospodarskih osnova! 6. Na nekim područjima uočen je kritičan, financijski i materijalni, položaj jednog dijela šumarija! 7. Rast pilanskih kapaciteta, registriranih i neregistriranih, je sve brojniji! 8. Nastavlja se prelijevanje financijskih sredstava iz šumarstva, kao i besplatno korištenje zemljišta i općekorisnih funkcija šuma po turizmu, ugostiteljstvu, saobraćaju, elektro i vodoprivredi! 9. Zapažena su čudna reagiranja stručnjaka u područjima koja su bogata kvalitetnim šumama u pitanjima dohotka! 10. I dalje prepuštamo stihiji šume u građanskom vlasništvu! 11. Nastavlja se zavaravanje u opskrbi drvne industrije sirovinama itd. Ovom prilikom sjetimo se samo neki konstatacija koje je izrekao pokojni liječnik i akademik prof. dr. Branimir Gušić u svojem članku: Čovjek i šuma u Jugoslaviji (Šum. list br. 3-4/74): »Najsudbonosniji udarac u našem šumskom gospodarenju bila je odluka da se sve šumarije stave na samostalno financiranje i da se pretvore u privredna poduzeća, zavisno isključivo o ekonomskom faktoru zarade«, pa dalje »...oni (šumarski stručnjaci) moraju biti spremni da sruše i posljednje stablo, ako to zatraži njihov poslovni interes ili kad dođe u pitanje njihova egzistencija. Stavljeni su, ne svojom krivnjom, u položaj, da im osobni prihodi ovise o količini posječenih stabala, što je sad strpano pod posve neadekvatan pojam »učinka osobnog rada«, njihove je lovačke puške zamjenio čekić za označavanje stabala za obaranje.« »Pri tome je najgore to što je u međuvremenu izrastao već niz mladih generacija šumarskog osoblja, koje je pritisnuto takvim financijskim nedaćama i odgajano u toj novoj klimi »znanstvenog šumarstva«, i svoj pogled na svijet i na to šumsko blago prepušteno njihovoj upravi sve više prilagođuje ovim novim traženjima našega društva.« 245 |