DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 101     <-- 101 -->        PDF

bitat određene strukture okupirati određene
vrste. Odnos između broja gnijezda
neke vrste u skupini i ukupnog broja
gnijezda te vrste u sve tri skupine uzima
se kao mjera za »vjernost« vrste
određenom habitatu.F. rufa pokazuje najveći
stupanj povezanosti s odgovarajućim
habitatom, dok F. đusmeti i F. nigricans
imaju veći stupanj disperzije, iako
se najveća parcijalna učestalost obiju
ovih vrsta također poklapa s odgovarajućim
habitatima. Habitat skupine đusmeti
približno se poklapa s najvišim
položajima istraživanog područja, habitat
skupine nigricans odgovara u izvjesnoj
mjeri blizinama čistina donjih položaja
šume, a habitat skupine rufa ostalom
dijelu šume. Analiza varijanci pokazala
je, da se pojedini habitati međusobno
razlikuju prema udaljenosti gnijezda od
stabala, promjeru stabala, blizini rubova
šume, temeljnici i raznolikosti podstojnog
raslinstva.


C e b a 11 o s, P.; Zamarro J.; Carbo
n el 1 M. Šišmiši; šumarski program


U članku se raspravlja o tome kako
šišmiši prihvaćaju umjetna gnijezda, prema
istraživanjima u Španjolskoj, te o njihovoj
važnosti kao predatora šumskih
insekata. Na kraju se daje ključ za determinaciju
tih životinja na razini roda.


Or tea, J. A.: Prilog aktualizaciji Iberijske
faune Opistobranchiata. Sacoglossa.


Sadržaj članka su ključevi za determinaciju
evropskih Sacoglossa, citirane vrste
za Iberijske obale i popis vrsta,
koje je autor sakupio u Kantabrijskom
moru.


Pur rov, F. J.: Ptice koje se gnijezde
u šumama bukve, hrasta medunca i crnike
u Pirinejlma.


Proučavane se zajednice ptica, koje se
razmnožavaju u spomenutim šumama,


metodom pojasnog transekta. U čistim
bukovim sastojinama živi 68,4 ptica na
svakih 10 hektara. Najviše ima sjenica
crvendaća, kosova, carića i kraljića. Re
lativno maloj brojnosti ptica uzrok je
sjenovitost bukovih šuma te siromašan
sloj grmlja i prizemnog rašća. U niskim
šumama crnike srednja gustoća iznosi
111,2 ptica na 10 hektara s najvećom
gustoćom u ostacima lovorove šume. Gr
muša, kos, kraljić, slavuj, zeba, carić
zviždak i grlica su vrste koje čine 64%
ptičje zajednice ovog šumskog facijesa
U šumi medunca sa šimširom (104.2 pti
ca na 10 hektara) dominiraju vrste: crvendać,
carić, zeba, kos, sjenica, grmuša
i zviždak.


Vizen Pinheiro. M. F.: Proučavanje
ishrane jarebica (Alectoris rufa L.).


Rezultati istraživanja baziraju se na
analizi sadržaja volie odraslih jarebica,
uhvaćenih u jugoistočnom području Portugala,
u biotopu koji je veoma reprezentativan
za jug te zemlje. Područje ima
sa stajališta lovstva veliko značenje. Uzor
ci su uzimani svakog mjeseca. Najveći
je broj volja proučavan u prosincu i
siječnju, budući da je to najvažniji lovni
period. Iz analize volja u vremenu od
kolovoza 1968. do srpnja 1972. dobiveni
su, između ostalog, slijedeći rezultati, izraženi
u godišnjim volumnim procentima
raznih hranjivih sastojaka: sjemenje i
plodovi 60%, lišće 19%, korijenje 15%.
cvjetovi i pupovi 3%, hrana životinjskog
porijekla 3%, lišajevi 0,3%. Diskutira se
također o varijabilnosti različitih načina
ishrane tijekom godine (volumni postotci,
učestalost) te o njihovim mogućim uzorcima.
Naglašava se važnost nekih biljaka
u prehrani jarebice.


I. Mikloš
PRACE VYSKUMNEHO ÜSTAVU LESN1HO HOSPODARSTVf A MYSLIVOSTI


— JILOVIŠTE — STRNADY
(Radovi naučnoistraživačkog institutaStrnadv)


Broj 49 — 1976


JANDA. J.: Klasifikace pesticidnih pripravku
a jejich učinku na lovnou zvef
(Klasifikacija pestlcida i njihovog djelovanja
na lovnu divljač) str. 7 — 15.


O veličini opasnosti djelovanja pesticida
na lovnu divljač kod upotrebe na te


šumarstva i lovstva — Jilovištž —


renu odlučuje cijeli niz faktora. To su:


1. toksičnost pripravaka, 2. odbijajuća
svojstva pripravaka eventualno neatraktivan
oblik u odnosu prema divljači, 3.
oblik upotrebe i način primjene, 4. do
/.voljene koncentracije i obroci pripravaka,
5. raspadanje pripravaka na terenu.
Ovi kriteriji služe za klasifikaciju pesti


ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 102     <-- 102 -->        PDF

cidnih pripravaka, koje dijelimo na oso


bito opasne pripravke (OOP), opasne pri


pravke (OP) i relativno neškodljive pri


pravke (RNP).


Od pripravaka za uništavanje glodavaca
upotrebljavanih u ČSSR spada među osobito
opasne pripravke Endin, među opasne
pripravke Grazin, K — Koeder Klein,
Niva zrnaca, među relativno neškodljive
Arrex E, Arrex patrone i Phostoxin.


LOCHMAN, J. — BENDOVA, E.: Razvoj
intenzivniho chovu zvere v oboräch
(2 čast´) Razvoj intenzivnog uzgoja divljači
u zvjerinjacima) (2. dio), str. 17 — 32.


Za svaki zvjerinjak u češkim zemljama
dostavljen je´ prijedlog njegovog razvoja
i njegovog razvrstavanja u kvalitetnu
skupinu prema sastojinskim odnosima.
Propisivana su željena stanja divljači
prema vrsti i broju i određivan je odnos
spolova i udio odstrela od proljetnog
osnovnog stanja. Uveden je također
limit vrijednosti bodova trofeja, koji
bi trebao biti u određenom zvjerinjaku
postignut nakon realiziranja svih mjera.
Propisivano je učešće površina za prehranu
i potrebu krmiva po jednom komadu
divljači željenog stanja u metričkim
centima godišnje.


FIŠER, Z. — HANÜS, V.: Zvvšovani
produkce vajec ve volierovem chovu bužantfl
selektivnim vyberem (Povećanje
proizvodnje jaja u uzgoju fazana u volijerama
selektivnim odabiranjem), str. 33


— 58.
Svrha rada je bila provjeriti u uslovima
proizvodnje pogodnu metodu selekcije
uzgajane fazanske divljači prateći
kvantitativno povećanje produkcije jaja
za nasad. Selekcija fazana se provodila
ponavljanim izborom najkvalitetnijih pokusnih
rodova i njihovih potomaka nakon
vrednovanja rezultata nošenja i leženja
jaja. Nakon četverogodišnjeg rada
na oplemenjivanju postignuto je prosječno
nošenje po jednoj fazanki 49,4 jaja i
29,7 izleglih pilića. Pokazalo se, da je
dosljednom selekcijom uzgojnog jata moguće
povisiti produktivnost uzgoja fazana
(Phasianus colchichus colchicus) u voli
j erama.


PRUDIĆ, Z.: Pfičinv promenlivosti rüstu
nekteryh 2 letych kultivarü topolü
v rozdilnych podminkäch stfedni Evropv


(Uzroci promjenljivosti rasta nekojih 2
godišnjih kultivara topola u različitim
uvjetima srednje Evrope), str. 59 — 72.


Tokom 1972. i 1973. godine bio je na
pokusnim plohama u Mađarskoj, Poljskoj,
Slovačkoj i Moravskoj praćen dnevni
rast kultivara topola »Brabantica«,
»Gelrica«, »I — 214«, »Kernik 24«, i »Robusta
«. U članku se analiziraju postignuti
rezultati s gledišta uzroka promjenljivosti
rasta pomoću analize različitosti.
Pokazalo se, da na promjenljivosti rasta
više utječu različiti uslovi staništa nego
različiti kultivari. Budući da temperaturne
i oborinske razlike među pokusnim
plohama nisu značajne, utvrđene
razlike uslovljavaju daljnji utjecaji (dužina
obasjavanja suncem, uslovi tla i t.
d.). Članak skuplja dobivene rezultate u
18 tabela i 1 karti.


ŠINDELAR, J.: Klonove archivv smrku
ztepileho — Pieea abies Karst. (Arhivi
klonova smreke obične — Picea abies
Karst.), str. 73 — 87.


U članku su sabrane osnovne informacije
o dva arhiva klonova smreke
obične, koji su bili posađeni u godini
1970. i 1972. na šumskim pokusnim objektima
Naučno istraživačkog instituta šumarstva
i lovstva Zbraslav na Vltavou.
U oba arhiva klonova je sabrano 243
klonskih potomstava elitnih stabala. Klonski
arhiv I posađen u proljeće 1970. je cvao
u 1971 godini. Od ukupnog broja 163
klona i 1579 cijepova (7 — 9 godina
starih) pojavili su se muški cvjetovi i
češeri kod 93 klona (57%) i 689 cijepova
(44%). Muški cvijetovi su bili ustanovljeni
kod većine cijepova. Iz oljuštenog
sjemena je bilo odgojeno nekoliko tisuća
sadnica, koje će biti upotrebljene za
osnivanje pokusne sadnje.


DRESSLER, M.: Vysledky a aplikace
kratkych sortimentü v podminäch podrostniho
hospodäfstvi. (Rezultati i primjena
kratkih sortimenata u uslovima


sastojinskog gospodarenja), str 89 — 102.


U Čehoslovačkoj je bila provjeravana
metoda kratkih sortimenata u uslovima
dovršenih sječa i to pri gospodarenju
na malim površinama. Tokom dugoročnih
provjeravanja u privlačenju na srednje
teškim terenima postignut je utrošak
0,20 sati/l ms. Provjeravane naprave
su nakon privlačenja nastavljale s odvažanjem
na udaljenost do 6 km. Ukupan
utrošak rada na privlačenje i odvoz iznosio
je 0,28 — 0,425 sati/m3.


ZAVADiL, Z.: Hodnoceni zträt a rüstu
generativniho potomstva douglasky tisoliste
z jednotlivych stromü do veku 10




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 103     <-- 103 -->        PDF

let (Vrednovanje gubitaka i rasta generativnog
potomstva duglazije — Pseudotsuga
menziesii), str. 103 — 125.


Vrednovanje pokusne sadnje potomstava
20 stabala s četiri lokaliteta uočava
gubitke godišnjeg prirasta i ukupne visine
do starosti 10 godina nakon sadnje.
Najveći gubitci su se pojavili u zimi
1962/1963. i 1963/1964; ove su se godine
odlikovale veoma niskim temperaturama


istodobno intenzivnom sunčanom pripekom.
Kretali se se između 6% do 64%.
Poprečne visine su se kretale između
343 i 616 cm (u starosti do 10 godina).
Karakteristična je visoka varijabilnost
također unutar svakog lokaliteta. Preporuča
se vršiti selekciju već kod ponika
i sadnica u rasadniku.


UROŠEVIĆ, B.: Fytopatologicke pfičiny
odumiränl smrekovych porostü a
nektera racionalizačni opatfeni. (Fitopatološki
uzroci odumiranja smrekovih sastojina
i neke mjere racionalizacije),
str. 127 — 141.


Rad se bavi nekojim fitopatološkim
uzrocima odumiranja smrekovih sastojina
i to izričito nekrozama kore i truležima
korijenja. Autor opisuje malo poznata
bakterijska oboljenje smreka uzrokovana
bakterijom Erwinia cancerogena
Uri. Potkraj nekroza kore bakterijskog
porijekla bile su ustanovljene nekroze
kore uzrokovane poluparazitskim gljivama:
Cytospora kunezi, Phomopsis picea,
Botrytis cinerea i druge, često popraćene
nekojim epifitnim vrstama bakterija,
naročito bakterijom Pseudomonas
cinerea i druge, često popraćene nekojim
epifitnim vrstama bakterija, naročito bakterijom
Pseudomonas syringae van Hall.
U nekim slučajevima je bio utvrđen i
kombinirani napad bakterija i gljiva. Od
korjenovih truleži najveće značenje ima
crvena trulež (Heterobasidion annosus
Bref.), koja na jako zaraženim staništima
može u bliskoj budućnosti postati li


mitirajući faktor rentabilnosti daljnjeg
uzgoja smreke. Dane su i preporuke za
praksu.


BEZDfiCH, J. — TEMMLOVÄ, B.: Tvarove
kvocienty surovych kmenü (Oblični
kvocijenti sirovih stabala), str. 143 — 157.


Iz starijih je literaturnih radova poznato
da je točnost Huberove metode a
naročito oznaka greške pitanja oblika
komada drvne mase. Zato je glavna pažnja
studije usredotočena na zavisnost
razlike mase od određenih oblikovanih
pokazatelja. Podrobne analize temeljene
na metodama matematičke statistike su
pokazale, da korelaciona zavisnost, koju
je moguće izraziti linearnom aproksimacijom,
postoji samo kod oblikovanih
kvocijenata.


Posebnu smo pozornost posvetili oblikovanom
kvocijentu ispravnom üo,5, kod
kojeg se pokazala korelaciona zavisnost
na razlici mase najtočnije. Na osnovi
dublje analize utvrđeno je, da je moguće
s određenom sigurnošću odrediti granice
njegovih vrijednosti:


0,760 < uo,5 > 0,800,
kada Huberova metoda pruža zadovoljavajuće
rezultate upravo u tom smislu,
da je udio negativnih i pozitivnih razlika
kod masovnog kubiciranja izravnan.


KHUN, V.: Analyza faktoru produktivity
präce v lesnim hospodärstvi (Analiza
faktora produktivnosti rada u šumskom
gospodarstvu), str. 159 — 167.


Klasifikacija faktora koji djeluju na
razinu i promjene produktivnosti rada u
šumskom gospodarstvu i moguće metode
kvantifikacije njihovih utjecaja. Upotreba
matematičko-statističkih, kalkulacionih i
normativnih metoda. Praktična primjena
objektivnih načina analize je međutim
ograničena pomanikanjem informacija na
potrebnim razinama.


Ing. Bernard Hruška