DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 10     <-- 10 -->        PDF

REZULTATI ISTRAŽIVANJA PROŠIRENJA


Nakon pregleda terena, te sakupljanja i obrade oboljelih uzoraka došli
smo do slijedećih rezultata:
Coryneum cardinale je utvrđena na granama običnog čempresa na uzor


cima iz Pule, Rijeke, Musapstana, Biograda na moru i Marjana.
Naprotiv nije utvrđena na arizonskom čempresu i Juniperus vrstama.
U Puli je žarište dosta rašireno na više mjesta, negdje su se osušile već


čitave gornje polovice krošanja.
Od Plomina do Rijeke ima dosta sušaca običnog čempresa, ali je zaraza
utvrđena samo u Rijeci.
Na području Zadra, u šumi Musapstan (mješovita šuma alepskog bora
0,4, pinije 0,3 i običnog čempresa s ostalim vrstama 0,3, površine 236 ha,
obrast oko 0,7 do 0,8), zapaženo je prije par godina sušenje grana i krošanja
većeg broja stabala običnog čempresa. U 1978. godini procijenjeno je da je
u toj šumi bilo preko 500 stabala kojima su se sušile krošnje ili su se osušila
cijela stabla čempresa, od kojih je iste godine posječeno preko 300 stabala
— sušaca s očitim simptomima zaraze C. cardinale.


U Biogradu na moru (predjel Turanj — Crno Brdo) postoji jedna veća
grupa običnog čempresa s jakom infekcijom C. cardinale tako da su žestoko
napadnute mnoge grane tih stabala.


Na Marjanu u Splitu ima veći broj sušaca običnog čempresa, a i veći
broj početno oboljelih stabala, tako da i Marjan predstavlja jače žarište.


DISKUSIJA


Gljiva Cornyeum cardinale je utvrđena 1927. godine (WAGNER 1928) u
Kaliforniji. U relativno kratkom vremenu ona je utvrđena u mnogim drugim
zemljama (naprijed navedene). U Italiji je utvrđena 1950. (GRASSO
1951) i u toj zemlji kasnije je poprimila zabrinjavajuće razmjere.


Istraživanja pokazuju da je obični čempres prilično osjetljiv iako bi
se po nekim autorima (WAGENER 1948, RADDI e PANCONESSI 1977) mogao
svrstati u umjereno osjetljive vrste.


Naša su istraživanja pokazala da je Coryneum cardinale i u nas dosta
proširen , osobito je jako žarište oko Zadra gdje već očito nanosi direktne
štete. Smatramo da je na nekim od jačih žarišta gljiva prisutna već
poduže vremena, jer inače ne bi bilo sušenja stabala. Naime, proces je
bolesti dugotrajan. Ocjene štetnosti pokazuju da naš običn i čempre s
nije otporan.


Dosta velik broj nalaza govori za to da se gljiva brz o šir i i u nas.
U lom širenju veliku ulogu igra kiša, a sa stabla na stablo šire je kukci.
I čovjek je može pasivno prenositi (spore na odjeći i obući, odnosno zaraženim
drvnim materijalom). Vjerojatno i vjetar igra ulogu vektora.


Zapaženo je da gljiva napada stabla bez obzira na starosnu dob ili vitalnost.


Nije poznato na koji je (i da li je) način ova gljiva prenošena u Evropu.
U svakom slučaju ona predstalja ozbiljnu opasnost za naš obični čempres,
kao i za C. macrocarpa u Engleskoj i Italiji.