DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 91     <-- 91 -->        PDF

TRI POSLIJERATNE SPECIJALIZIRANE INSTITUCIJE
ZA POŠUMLJIVANJE I MELIORACIJU KRŠA


Dr Duško JEDLOWSKI, đipl. ing. šum. — SPLIT


Oskar PIŠKORIĆ, dipl. inž. šum. — ZAGREB


Velike, revolucionarne, političke promjene u društvu redovno imaju i značajne
promjene i u ostalim društvenim područjima. Tako je i pobjedonosni
završetak NOB-e 1945. godine imao za posljedicu i radikalne promjene u društveno-
političkim odnosima pa i u našem šumarstvu. ´) Vlasništvo šuma svedeno
je na dvije kategorije: društvene i u vlasništvu pojedinaca (privatnika)
uz ograničenje površine na maksimalno 5 (za nezemljoradnike) do 15 ha (za
zemljoradnike — seljaka). U korišćenju šuma društvenog sektora uvedena je
jednakost za sve građane tj. brisana su prava ovlaštenika (u instituciji b. zemljišnjih
zajednica) ili pravoužitnika (u krajiškim imovnim općinama) ili s kojeg
drugog naslova (u općinskim ili seoskim šumama, prava služnosti). Za osposobljavanje
stručnih kadrova osnivaju se novi šumarski fakulteti kao i srednje
šumarske te drvarske škole. Proširuju se kapaciteti za istraživanja u šumarstvu,
koja su do tada vršena samo u sklopu šumarskih fakulteta (a izvan
njih sporadično po pojedincima iz operative), osnivanjem posebnih ustanova —
šumarskih instituta (1944. u Skopju, 1945. u Zagrebu, 1946. u Beogradu a 1947. u
Ljubljani i u Sarajevu).


Svaka Republika je (s izuzetkom Crne Gore), kako vidimo, osnovala svoj
institut za istraživanja u šumarstvu (u Hrvatskoj i u lovstvu) što ima određeno
opravdanje i u činjenici da su i prirodni i nasljeđem uslovi šumske privrede
različiti. Ali u Jugoslaviji postoji i znatno područje (oko 1/4 ukupne površine)
na kojem su ti uslovi jednaki bez obzira na republičke granice, a to je
Kraško područje. Jednaki na tom području, ali različiti od ostalog dijela, kako
pojedine Republike koja zahvaća i Kras (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine
te Crne Gore) tako i Jugoslavije kao cjeline. Stoga je prirodno da se Kraško
područje tretira posebno od ostalih dijelova zemlje i dosljedno tome osnuju
posebne institucije. Također je prirodno, da se ono i ne cjepka nego pojedinim
institucijama obuhvati u cjelini odnosno ustanovama saveznog značaja i na teret
saveznih sredstava (budžeta). Tako Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
Vlade FNRJ (ministar Dr Vaso Čubrilović, pomoćnik ministra za šumarstvo,
Dr Miran Brinar) 1947. godine osniva naučno-istraživačku ustanovu — Institut
za za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu te Saveznu srednju šumarsku
školu za krš, također u Splitu.


Za obnovu šuma (pošumljavanjem, melioracijom) na degradiranom dijelu
Kraškog područja također se osnivaju posebne ustanove. U SR Hrvatskoj to
su Uprave za pošumljavanje i uređenje bujica, osnovane 1947. godine u Rijeci
i u Splitu.


Postojanje Uprava za pošumljavanje i uređenje bujica do sada uopće nije
registrirano u našem stručnom tisku, dok se o ostalim dvjema ustanovama do
određenog datuma nalaze podaci u Šumarskom listu, u knjizi »Šumarska nastava
u Hrvatskoj 1860 — 1960, u »Zborniku Društva inžinjera i tehničara« izdanom
u Splitu 1958. godine te u publikaciji »Krš Hrvatske«, Zagreb 1957.


1 Više o tim odnosima vidi u knjizi »STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO-PODRAVSKE
REGIJE«, Bjelovar, 1974, str. 39. i 387.


89